O ISKUSTVIMA U DIPLOMACIJI, O VAZNOSTI KULTURE U PROMOCIJI HRVATSKE, TE O ODNOSU ARAPSKOG SVIJETA PREMA HRVATSKOJ ZA “DOM I SVIJET” GOVORI DR. DRAGO STAMBUK, VELEPOSLANIK RH U KAIRU

Kultura i znanost su prioritetni za
buducnost Hrvatske

Investicije u ljude i njihov odgoj, u znanost i kulturu, te zdravlje nacije - najznacajnija su ulaganja i drzava bi morala bdjeti nad ovim djelatnostima, ohrabrivati ih i svesrdno poticati. U svakom sustavu kreativni covjek najveca je vrijednost i toga bi morali, zbog vlastite buducnosti, biti naglaseno svjesni

Sjecam se 20. rujna 1991. godine kada sam proveo gotovo cijeli dan s gospodjom Thatcher povodom srpskog slanja tenkova iz Beograda na Vukovar i kada je ona preda mnom, nakon komentara svoga savjetnika da ce je britanska Vlada pribiti na kriz zbog svog nezavisnog angazmana u potpori Hrvatskoj, izgovorila svoju cuvenu recenicu: “Ako je pitanje pribiti mene ili Hrvatsku na kriz, onda bolje pribiti mene nego Hrvatsku”

Razgovarao: Vladimir P. Goss

          • Vi utjelovljujete tri karijere - medicinskog znanstvenika, pjesnika i diplomata - kako se one slazu? Koja je za Vas najvaznija i zasto?
          -To je kao da me pitate koji mi je dio moga tijela vazniji, oci ili usi, ruke ili noge. Ja sam sve troje sto spomenuste, i vise i manje od toga. Fenomenologija nasih zivota kao valovlje je na moru. Ja, pak, to more sam samo i nije mi moguce, niti zelim, hijerarhizirati svoje, kako ih nazvaste - karijere.

          Tko je dr. Drago Stambuk
          Rodjen sam na otoku Bracu, u Selcima - kako ih nazivaju - mjestu klesara, biskupa i pjesnika. Tri posljednja bracko-hvarsko-viska biskupa zaredom iz moje su obitelji. Odrastao sam sa starijom sestrom, koja je danas ekspert za vode, u ozracju veliki obiteljske ljubavi i podrske. Nedugo nakon sto sam oca silno obradovao svojim prvim mjestom na prijamnom ispitu za Medicinski fakultet u Zagrebu, izgubio sam ga. Bio je to najveci gubitak u mom zivotu. Nakon zavrsenog Medicinskog fakulteta specijalizirao sam internu medicinu a zatim subspecijalizirao gastroenterologiju i hepatologiju, a kao stipendist Wellcome fundacije, kasnije i zaposlenik britanskog NHS-a, bavio sam se desetak godina (od 1983.) u londonskim bolnicama klinickim istrazivanjem bolesti jetre i kopnice (tako sam hrvatski okrstio AIDS). A onda se pojavila politicka kopnica u vidu velikosrpskog projekta koja me polovicom 80-tih mobilizirala kao i prije medicinska kopnica. Nije mi preostalo nego angazirati se u obrani hrvatskih interesa u Velikoj Britaniji gdje sam pocetkom 1991. godine zamoljen od Predsjednika Tudjmana, za njegova posjeta Londonu, da Hrvatsku i sluzbeno zastupam kao opunomoceni predstavnik. Tako sam godinama paralelno radio svoj medicinski posao i posao za Hrvatsku (potonje bez novcane naknade). Nakon toga sam bio veleposlanik RH u Indiji i sada u Egiptu.

          • Bili ste diplomat RH na nekoliko vrlo vaznih punktova - V. Britaniji, Indiji, Egiptu. Opisite svoje utiske. Sto Vas je odvelo u diplomaciju?
          -U diplomaciju me odvela potreba, ma kako god to zvucalo banalno, da sluzim domovini, ljudima koji su u jednom casu postali ugrozeni strasnom agresijom. Kakav bih ja bio covjek da nisam u trenutku nadolaska rata i zla dao sve od sebe da zaustavim zlo, neutraliziram ga, ne protuagresijom jer agresivnosti se uzasavam, vec dobrim samim i, dakako, istinom. Jer boriti nam se je za principe ljudskosti istinom i ljubavlju zajedno. Istina bez ljubavi moze ubiti, a ljubav bez istine je slijepa. Tako drzim da s desnicom istine i s ljevicom ljubavi ili obratno - zivjeti nam je i graditi bolji svijet. Nemam u ovom razgovoru dovoljno prostora opisati sve utiske jer valjalo bi napisati knjige o svemu kroz sto sam prosao. Od suradnje, pa i prijateljstva, s barunicom Margaret Thatcher, liderom britanskih laburista Michaelom Footom, generalnim tajnikom NATO-a lordom Georgeom Robertsonom, predsjednikom Vijeca Europe sir Russel Johnstonom: od Indijaca - sa Sonjom Gandhi, predsjednikom Parlamenta PA Sangmom, premijerom IK Gujralom, predsjednikom Indije RK Narayananom (da spomenem samo neke politicare) do prijateljstva s piscima Doris Lessing, Raymondom Carverom, Guillermom Cabrerom - Infanteom, Arundathi Roy, Vikramom Sethom, Naguibom Mahfouzom, sa svetom redovnicom Majkom Terezijom kojoj sam dao hrvatsku putovnicu. Od tolikih akcija za Hrvatsku, brojnih javnih nastupa na Trafalgar Squareu, uspjesne peticije u ime Drustva hrvatskih knjizevnika britanskom premjeru za odvajanja hrvatsko-srpskog na BBC-ju, do brojnih pisama objavljenih u Timesu, Independentu, Guardianu i drugim britanskim novinama, peticija protiv agresije s istaknutim britanskih i svjetskim javnosnicima, nebrojenih televizijskih i radio nastupa, simpozija, intervjua itd.

Indija je stanje duha
          • Kako se diplomacija veze uz knjizevno stvaralastvo? Koji su Vasi najvazniji diplomatski uspjesi?
          -Nije na meni govoriti o mojim nazovi uspjesima. Sve sto sam ucinio na jacanju istine i pravde uspjeh je moj i moje domovine. Vjerujem da sam navodeci ljude s kojima sam suradjivao na dobrobit RH ukazao na narav onoga sto zovete uspjesima. Sjecam se 20. rujna 1991. godine kada sam proveo gotovo cijeli dan s gospodjom Thatcher povodom srpskog slanja tenkova iz Beograda na Vukovar i kada je ona preda mnom, nakon komentara svoga savjetnika da ce je britanska Vlada pribiti na kriz zbog svog nezavisnog angazmana u potpori Hrvatskoj, izgovorila svoju cuvenu recenicu: “Ako je pitanje pribiti mene ili Hrvatsku na kriz, onda bolje pribiti mene nego Hrvatsku”. Stajao sam iza nastupa barunice Thatcher nakon tragedije Srebrenice kada je pozvala svijet na bombardiranje srpskih vojnih meta u Bosni; s Michaelom Footom i njegovom nedavno preminulom suprugom Jill radio sam na dokumentarnom filmu “Dva sata od Londona” kojemu sam dao ime, da ne spominjem svoje indijske akcije.
          Glede knjizevnog stvaralastva ne treba ga mistificirati. Ako imate dara i volje za izraziti se kreativno, izrazit cete se bez obzira na to da li ste diplomat ili stolar.
          • Sudeci po nedavno objavljenoj zbirci “Uklesano u planinama” Vasa putovanja ostavljaju jak pecat na Vasu poeziju. Konkretno, Vas dozivljaj Indije?
          -Uklesano u planinama tek je djelic, vrlo mali, mog indijskog iskustva; veci dio je u zabiljeskama, neobradjen. Indija je vise od zemlje, ona je stanje duha. Multifasetna, s bezbrojnim varijacijama: jezika, etnika, rasa, religija, krajobraza, klima... Ljudi koji preferiraju varijetete i raznolikost osjecaju se doma u Indiji koja je svijet za sebe. Naravno da sam gradio mostove i trudio se pribliziti Indiju Hrvatskoj i obratno. U danim uvjetima vjerujem da sam napravio maksimum. Pri odlasku iz New Delhija, ministrica vanjskih poslova Indije Vasundhara Raje Scindia na oprostajnom objedu odrzala je govor u kojem je kazala kako veleposlanici dodju i odu, i kako ih brzo zaborave, no dodala je: “Vi ste vlastorucno (singlehandedly) unijeli Hrvatsku u srce Indije i mi Vas ne mozemo zaboraviti”. Oprostaj mi je priredio i moj osobni prijatelj predsjednik Indije Narayanan i indijski premijer A. B. Vajpayee s kojim sam, i sam je pjesnik, imao izvrstan ljudski i prijateljski odnos.

U diplomaciji posla nikad dosta
          • Kao znanstvenik i knjizevnik, sto mislite o ulozi hrvatske kulture u stvaranju imidza Hrvatske u svijetu? Jesmo li iskoristili nase resurse? Sto predlazete?
          -Kulturu i znanost drzim prioritetnim djelatnostima za buducnost Hrvatske u svijetu i za buducnost Hrvatske opcenito. Ljudski resursi, ljudska kreativnost u znanosti i umjetnosti, osobito za male zemlje - najdragocjenije su polje na kojemu nam je orati, sijati i saditi. A plodovi ce, budemo li umjesni i brizni ratari, osigurati opstanak i dati znacaj, karakter nasoj domovini. Investicije u ljude i njihov odgoj, u znanost i kulturu, te zdravlje nacije - najznacajnija su ulaganja i drzava bi, ako je ozbiljna, morala jako bdjeti nad ovim djelatnostima, ohrabrivati ih i svesrdno poticati. Hrvatske ljudske potencijale iskoristiti nam je do maksimuma. U svakom sustavu kreativni covjek najveca je vrijednost i toga bi morali, zbog vlastite buducnosti, biti naglaseno svjesni.
          • Planovi za buducnost - u svim vidovima Vase djelatnosti?
          Raditi mi je predano i mukotrpno na poboljsanju hrvatskog imidza i reputacije u arapskome svijetu. Dva istaknuta hrvatska gradjanina - klavirist Ivo Pogorelic i profesor Asim Kurjak organiziraju, uz nasu posvemasnju podrsku, dobrotvorne koncerte u Kairu - za gradnju bolnice u Sarajevu. Prvi sluzbeni posjet ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske dogodio se proslog srpnja, sklopljeni su znacajni medjunarodni ugovori, a niz ih je u procesu dorade. Uskoro ce u Palaci umjetnosti u Opernom kompleksu u Kairu biti odrzana velika izlozba hrvatske suvremene grafike. Radim intenzivno na obnovi, 1995. vandaliziranog, hrvatskog izbjeglicnog groblja u El Shattu gdje je pokopano oko 750 Hrvata iz Dalmacije, umrlih u zbjegu u sinajskoj pustinji od 1944.-45., pa ocekujem da za Dan mrtvih 1. studenoga 2000. odrzimo misu zadusnicu na kojoj bi sudjelovalo crkveno i drzavno izaslanstvo iz domovine. Koncem godine ocekuje se otvaranje velebne Aleksandrijske biblioteke na mjestu najpoznatije knjiznice u povijesti i prizeljkujem hrvatski prinos otvaranju.
          Diplomatski je posao jama bez dna i dobroga posla nikada nije dovoljno - truditi nam se je neprestance i uvijek iznova.

          Arapi Hrvatsku vide kao koagresora u BiH
          •Kakva je slika Hrvatske u arapskom svijetu gdje se sada nalazite?
          -Kako se u arapskom, predominantno islamskom, svijetu Hrvatsku gleda kroz prizmu dogadjaja u BiH, te hrvatskog involviranja u bosanskohercegovacki rat, Hrvatsku se tako, na moju veliku zalost, dozivljava kao krscanskog koagresora prema muslimanima u BiH, bez veceg diferenciranja i razlikovanja u odnosu na Srbiju. Svjetska medijska ekvidistanca nanijela nam je i ovdje veliku stetu. Daytonski mir donekle je ublazio los dojam i poboljsao imidz Hrvatske. A kako je Srbija naknadnim masakriranjem kosovskih muslimana (jer islamski svijet ima zacudjujucu solidarnost zasnovanu na religijskoj pripadnosti, sto npr. nije slucaj s katolicima) dodala svom losem imidzu doslo je do odredjenog poboljsanja slike Hrvatske. Javno mnijenje o kojemu ovdje zborim specificno je za covjeka s ulice, dok drustvene elite u regiji (diplomatski pokrivam trinaest zemalja) ipak imaju sofisticiraniji i balansiraniji pristup, a ja se vrlo trudim objasniti glavnim politickim i medijskim cimbenicima tko je tko u nasoj regiji i proporcionirati krivnju za rat u njoj. Upravo sam na Nile televiziji imao jednosatni program uzivo u kojemu sam pojasnjavao situaciju u nasoj regiji i obrazlagao posljedice demokratskih promjena nakon dvostrukih izbora u Republici Hrvatskoj. Cesto navodim veze izmedju Hrvatske i ovoga dijela svijeta. Tako je Cavtacanin Gauhar Sikilli, kao djecak otet od Saracena i odgojen na Siciliji, postao poznatim fatimidskim generalom i utemeljiteljem Kaira i Al Azhara - prve bogostovne institucije u svijetu suni muslimana. Herman Dalmatin prevodio je Kuran i islamske svete spise na latinski. Prijateljstvo izmedju Tita-Hrvata i Nasera, te nesvrstani pokret kao radicevski tj. hrvatski ideoloski izum, takodjer naglasavam. Cinjenica da je u trgovinskoj razmjeni izmedju bivsih prijatelja zemalja Jugoslavije i Egipta 80 posto razmjene otpadalo na Republiku Hrvatsku nije bez tezine. Koncar je jos uvijek veliko ime u Egiptu. Naime, Hrvati su polozili temelje elektro-sustava ove zemlje.

«««Povratak na sadrzaj