Broj 288. || 20. ozujka 2000.   «««Povratak na sadrzaj

 

Skegrini necisti racuni

 

 

Adriano Milovan, “Vjesnik”

          Kad je odlazio iz Ministarstva financija, bivsi je ministar Borislav Skegro rekao da novoj Vladi ostavlja “ciste racune”, no ono sto se kasnije dogadjalo, u potpunosti ga je demantiralo. Novi su ministri, naime, od bivse vladajuce garniture naslijedili - ocito je - sve, osim cistih racuna. To se osobito odnosi na pitanje drzavnih jamstava, za koje nitko tocno ne zna koliko u ovom trenutku iznose. Najnovija procjena premijera Ivice Racana govori o 15 milijardi kuna vrijednim jamstvima, koje je bivsa vlast sakom i kapom dijelila tvrtkama i institucijama koje su zeljele podici kredit u inozemstvu, a za koje im ni jedna hrvatska banka nije odobravala garanciju. Tim su jamstvima, naime, na Markovu trgu kupovali socijalni mir, pokusavajuci neprofitabilnim poduzecima omoguciti pristup stranim financijskim trzistima. Uspostavilo se, medjutim, da je jedini ucinak koji je polucila vecina tih jamstava zapravo tempirana bomba za novu vlast. Osobito kad se uzme u obzir da zakonodavac (saborski zastupnik) o svemu najcesce nije znao mnogo. Osim toga, ekonomisti vec duze vrijeme upozoravaju na stetnost takvih jamstava za daljnji gospodarski razvoj. Mogucnost davanja drzavnih jamstava staroj je vlasti pruzao Zakon o izvrsavanju drzavnog proracuna. Doduse, u Zakonu se govori o drzavnim jamstvima pravnim osobama, jedinicama lokalne samouprave i uprave te izvanproracunskim fondovima, a ne i o drzavnim jamstvima za odrzavanje proizvodnje ili pribavljanje obrtnih sredstava za privatna poduzeca. No, poznato je, slovo zakona je rastezljivo te ga je moguce iscitati sukladno trenutacnim potrebama. Problem, medjutim, nastaje kada na red dodje naplata. Mnoga jamstva Racanovim suradnicima mogla bi zaprijetiti upravo ove godine. Ako je procjena premijera o tome da su jamstva ukupno “teska” 15 milijardi kuna tocna, onda postoji opasnost da gotovo svaka treca proracunska kuna dodje u pitanje, a drzava do - bankrota! Zasto su hrvatski gradjani vlastitim sredstvima jamcili opstanak besperspektivnih tvrtki? Zato sto prijasnja Vlada nije imala hrabrosti uhvatiti se u kostac s problemima u gospodarstvu, vec ih je trpala pod tepih, vjerujuci da time spasava radna mjesta. No, da tu nije bila rijec samo o dobrim namjerama prema eventualnim novim kolonama nezaposlenih, kao ni o zelji da se potakne proizvodnja, pokazuju i jamstva koja je drzava izdala za kredite sebi bliskim tajkunima.

«««Povratak na sadrzaj


|| Povratak na pocetnu stranicu || Stari brojevi || O nama ||

E-Mail:dom@hic.hr
Copyright © 1998, 1999 all rights reserved
Croatian Information Centre