POGLED
S MAJNE
Tko vlada
Hrvatskom?
U
izbornoj kampanji su najavljivane razne brze promjene, hvalilo se
skromnoscu. Nista se, naravno, nije promijenilo. Bile su to
najobicnije populisticke floskule, koje su odlicno sjele u narodne
usi, kojima je opet bila puna kapa politicke izolacije i ekonomskog
propadanja stare vlasti. Sad najednom svima odgovaraju i vile i
ovlasti koje su dobili. Ni traga od konkretnih poteza i koraka za
ekonomski oporavak
Pise:
Anto Batinic
Sto se to zapravo zbiva u Hrvatskoj? I nova Vlada i novi predsjednik
unijeli su novi stil i puno optimizma u politicko-ekonomsku buducnost
Hrvatske, ali neki posebni rezultati jos uvijek nisu ni na vidiku.
Stovise, osim pozitivnog odjeka i uljepsane slike u svjetskoj javnosti,
nista se novo nije dogodilo. Radnici i dalje ne primaju place i gube
posao. Poduzeca i banke propadaju. Haaske tamnice se i dalje pune
Hrvatima, a haaski istrazitelji vrsljaju po Hrvatskoj i istrazuju,
navodne, hrvatske ratne zlocine. Istrijani traze autonomiju, a
staljinisti i neokomunisti traze opet pisanje povijesti po svojim
mjerilima, postavljanje ili opravljanje partizanskih spomenika te
svejugoslavenske komunisticke mitinge. Revansizam prema pristasama
donedavne vlasti svakim danom je sve: izrazeniji raznim smjenama s
polozaja i uskracivanjima financijske potpore. Istodobno, novi
funkcionari traze za sebe nove vile, ali Boga mole da ih ne nadju.
Ostale
i vile i ovlasti
Sto se, dakle, zbiva u
Hrvatskoj? Kolika je i koja cijena sadasnje navodne hrvatske
obljubljenosti u svijetu? Vrijeme je da se sadasnja hrvatska vlast
konacno da na posao i da odgovori na goruca pitanja.
Sto je s izbornim obecanjima i
programima nove vlasti? Nista, jer nekih posebnih programa ionako nije
ni bilo, ni politickih niti ekonomskih. U izbornoj kampanji su
najavljivane razne brze promjene, hvalilo se skromnoscu u izboru buducih
vila, jer su navodno, one na Pantovcaku i drugdje, ozvucene ili okuzene.
Nista se, naravno, nije promijenilo. Bile su to najobicnije populisticke
floskule, koje su odlicno sjele u narodne usi, kojima je opet bila puna
kapa politicke izolacije i ekonomskog propadanja stare vlasti. Sad
najednom svima odgovaraju i vile i ovlasti koje su dobili.
Ni traga od konkretnih poteza
i koraka za ekonomski oporavak. Naprotiv, nastavljaju se propadanja
poduzeca i banaka, nezaposlenost raste, mirovine padaju i kasne,
socijalno stanje je na rubu eksplozije. I, umjesto da se konacno pokrenu
odgovarajuci poticajni programi i reforme, novi se vlastodrsci
opravdavaju promasajima, propustima i zloupotrebama stare vlasti. Dokle
ce to biti opravdanje za nerad i nesnalazenje? Vjerojatno jos dugo, jer
nije dostatno promijeniti ime nogometnog kluba i nekoliko umisljenih i
nesposobnih aparatcika, da se smire Bad Blue Boysi i narod, nego se
cistke i revansizam provode i na drugim razinama. Kada se, dakle,
navodno sasvim demokratski smijene i uklone nepodobni, koji su sada kao
smetnja promjenama, tada ce se smetnjom proglasiti lokalne vlasti, pa ce
naravno trebati provesti izvanredne lokalne izbore. I kada vlast bude
potpuna - sto tada?
Pojedinci u domovini, ali
osobito u dijaspori, pitaju se nije li to na sceni ponovno 1945. godina.
Kao da su se neki zbunili u racunanju vremena. Fumicevi subnorovci
ponovno dizu glavu nadajuci se ponovnom procvatu propale komunisticke
ideologije. Jasno, vrijedno je postovanja sto ce se u velikom broju, sa
svojim negdasnjim suborcima iz cijele negdasnje zajednicke drzave,
okupiti u Jasenovcu i odati pocast svim (ama bas svim!) zrtvama toga
logora. Zasto medjutim ne bi otisli i u Bleiburg, i u Maribor, i na
brojne postaje Kriznoga puta, pa i ondje odali pocast desetcima tisuca
zrtava koje su upravo njihove partizanske jedinice na najokrutnije
nacine mucile i likvidirale. Zar se time ponovno ne raspiruju tragicne
unutarhrvatske ideoloske podjele?
Presutni
dogovor zataskavanja
Zanimljiva je, medjutim, sutnja ostalih stranaka
na vlasti. Koalicijski ugovor i vlastoljublje prisiljavaju ih na sutnju
i zadrzavanje vlasti. A opozicija, pardon oporba, kao da vise i ne
postoji. Negdasnja vladajuca stranka, inficirana podjelama i uvaljena u
glib afera i skandala svoje desetgodisnje vladavine, raspala se te nema
vise ni snage niti argumenata. Hrvatska demokracija ocigledno jos uvijek
pati od djecjih bolesti.
I na kraju, jos jedno, mozda suvisno, pitanje
novoj vlasti? Tko zapravo vlada Hrvatskom? Mesic, Racan i Tomcic ili
Montgomery? Zasto naime i mi u inozemstvu moramo svaki dan citati u
hrvatskim novinama kuda sece i sto radi americki veleposlanik (nista
protiv Amerike!)? U ovoj zemlji se rijetko cuje za bilo kojeg
veleposlanika bilo koje zemlje. I kad je Montgomery ovdje bio americkim
veleposlanikom za njega se vrlo rijetko culo. Veleposlanici se ovdje
bave diplomacijom. U malim zemljama, kao sto je Hrvatska, oni ocito
preuzimaju ulogu guvernera tih zemalja.
Iseljenici ocekuju od nove hrvatske vlasti
konacno konkretne poteze, osobito ekonomske, a ne samo cistke,
revansizam, prazne rijeci, neispunjena izborna obecanja i viceve.
«««Povratak
na sadrzaj
|