Broj 292. || 17. travnja 2000.   «««Povratak na sadrzaj

POGLED S MAJNE

Tko vlada Hrvatskom?

U izbornoj kampanji su najavljivane razne brze promjene, hvalilo se skromnoscu. Nista se, naravno, nije promijenilo. Bile su to najobicnije populisticke floskule, koje su odlicno sjele u narodne usi, kojima je opet bila puna kapa politicke izolacije i ekonomskog propadanja stare vlasti. Sad najednom svima odgovaraju i vile i ovlasti koje su dobili. Ni traga od konkretnih poteza i koraka za ekonomski oporavak

Pise: Anto Batinic

          Sto se to zapravo zbiva u Hrvatskoj? I nova Vlada i novi predsjednik unijeli su novi stil i puno optimizma u politicko-ekonomsku buducnost Hrvatske, ali neki posebni rezultati jos uvijek nisu ni na vidiku. Stovise, osim pozitivnog odjeka i uljepsane slike u svjetskoj javnosti, nista se novo nije dogodilo. Radnici i dalje ne primaju place i gube posao. Poduzeca i banke propadaju. Haaske tamnice se i dalje pune Hrvatima, a haaski istrazitelji vrsljaju po Hrvatskoj i istrazuju, navodne, hrvatske ratne zlocine. Istrijani traze autonomiju, a staljinisti i neokomunisti traze opet pisanje povijesti po svojim mjerilima, postavljanje ili opravljanje partizanskih spomenika te svejugoslavenske komunisticke mitinge. Revansizam prema pristasama donedavne vlasti svakim danom je sve: izrazeniji raznim smjenama s polozaja i uskracivanjima financijske potpore. Istodobno, novi funkcionari traze za sebe nove vile, ali Boga mole da ih ne nadju.

Ostale i vile i ovlasti
          Sto se, dakle, zbiva u Hrvatskoj? Kolika je i koja cijena sadasnje navodne hrvatske obljubljenosti u svijetu? Vrijeme je da se sadasnja hrvatska vlast konacno da na posao i da odgovori na goruca pitanja.
          Sto je s izbornim obecanjima i programima nove vlasti? Nista, jer nekih posebnih programa ionako nije ni bilo, ni politickih niti ekonomskih. U izbornoj kampanji su najavljivane razne brze promjene, hvalilo se skromnoscu u izboru buducih vila, jer su navodno, one na Pantovcaku i drugdje, ozvucene ili okuzene. Nista se, naravno, nije promijenilo. Bile su to najobicnije populisticke floskule, koje su odlicno sjele u narodne usi, kojima je opet bila puna kapa politicke izolacije i ekonomskog propadanja stare vlasti. Sad najednom svima odgovaraju i vile i ovlasti koje su dobili.
          Ni traga od konkretnih poteza i koraka za ekonomski oporavak. Naprotiv, nastavljaju se propadanja poduzeca i banaka, nezaposlenost raste, mirovine padaju i kasne, socijalno stanje je na rubu eksplozije. I, umjesto da se konacno pokrenu odgovarajuci poticajni programi i reforme, novi se vlastodrsci opravdavaju promasajima, propustima i zloupotrebama stare vlasti. Dokle ce to biti opravdanje za nerad i nesnalazenje? Vjerojatno jos dugo, jer nije dostatno promijeniti ime nogometnog kluba i nekoliko umisljenih i nesposobnih aparatcika, da se smire Bad Blue Boysi i narod, nego se cistke i revansizam provode i na drugim razinama. Kada se, dakle, navodno sasvim demokratski smijene i uklone nepodobni, koji su sada kao smetnja promjenama, tada ce se smetnjom proglasiti lokalne vlasti, pa ce naravno trebati provesti izvanredne lokalne izbore. I kada vlast bude potpuna - sto tada?
          Pojedinci u domovini, ali osobito u dijaspori, pitaju se nije li to na sceni ponovno 1945. godina. Kao da su se neki zbunili u racunanju vremena. Fumicevi subnorovci ponovno dizu glavu nadajuci se ponovnom procvatu propale komunisticke ideologije. Jasno, vrijedno je postovanja sto ce se u velikom broju, sa svojim negdasnjim suborcima iz cijele negdasnje zajednicke drzave, okupiti u Jasenovcu i odati pocast svim (ama bas svim!) zrtvama toga logora. Zasto medjutim ne bi otisli i u Bleiburg, i u Maribor, i na brojne postaje Kriznoga puta, pa i ondje odali pocast desetcima tisuca zrtava koje su upravo njihove partizanske jedinice na najokrutnije nacine mucile i likvidirale. Zar se time ponovno ne raspiruju tragicne unutarhrvatske ideoloske podjele?

Presutni dogovor zataskavanja
          Zanimljiva je, medjutim, sutnja ostalih stranaka na vlasti. Koalicijski ugovor i vlastoljublje prisiljavaju ih na sutnju i zadrzavanje vlasti. A opozicija, pardon oporba, kao da vise i ne postoji. Negdasnja vladajuca stranka, inficirana podjelama i uvaljena u glib afera i skandala svoje desetgodisnje vladavine, raspala se te nema vise ni snage niti argumenata. Hrvatska demokracija ocigledno jos uvijek pati od djecjih bolesti.
          I na kraju, jos jedno, mozda suvisno, pitanje novoj vlasti? Tko zapravo vlada Hrvatskom? Mesic, Racan i Tomcic ili Montgomery? Zasto naime i mi u inozemstvu moramo svaki dan citati u hrvatskim novinama kuda sece i sto radi americki veleposlanik (nista protiv Amerike!)? U ovoj zemlji se rijetko cuje za bilo kojeg veleposlanika bilo koje zemlje. I kad je Montgomery ovdje bio americkim veleposlanikom za njega se vrlo rijetko culo. Veleposlanici se ovdje bave diplomacijom. U malim zemljama, kao sto je Hrvatska, oni ocito preuzimaju ulogu guvernera tih zemalja.
          Iseljenici ocekuju od nove hrvatske vlasti konacno konkretne poteze, osobito ekonomske, a ne samo cistke, revansizam, prazne rijeci, neispunjena izborna obecanja i viceve.

«««Povratak na sadrzaj


|| Povratak na pocetnu stranicu || Stari brojevi || O nama ||

E-Mail:dom@hic.hr
Copyright © 1998, 1999 all rights reserved
Croatian Information Centre