LAICI U CRKVI I DRUSTVU U HRVATSKOJ OD 1900.

NJIHOVA DUHOVNOST, CRKVENA I DRUŠTVENA POZICIJA I NJIHOVE INSTITUCIJE NA TEMELJU PROSUDBE DRUGOGA VATIKANSKOG SABORA

1 Dio: Laici u crkvi i drustvu u Hrvatskoj - najnoviji razvojni pravci od 1992.

Pise: Adolf Polegubic

1.1. Zbor hrvatskih vjernika laika
           Prvi skup hrvatskih laika nakon Drugoga svjetskog rata odrzan je u Zagrebu od 16. do 18. listopada 1992. pod motom "Obnoviti lice zemlje". Iz cijele se zemlje okupilo oko 600 sudionika. Kao temeljni dokument toga skupa uzeta je pobudnica Pape Ivana Pavla II. "Christifideles laici".

Smjernice nove evangelizacije, o kojoj pise Papa, odrazavaju demokratske postavke, koje su danas prihvacene u Hrvatskoj. Posljedica tih demokratskih promjena u Hrvatskoj jest sve jaca aktivnost laika. Drustveno ostvarenje demokracije vodi prema ostvarenju u svim podrucjima zivota, pa tako i u podrucju vjere. Na zboru su pokrenuta brojna pitanja o laickom pokretu u Crkvi i drustvu u razvoju. Takodjer je ucinjen osvrt i na suvremenu situaciju laickih organizacija u Hrvatskoj. Nije bilo moguce razrijesiti sva pitanja, koja se stalno postavljaju, ali je ucinjen pokusaj da se odrede pravila ponasanja i smjernice za daljnje skupove i aktivnosti mjesnih Crkava i zupnih zajednica.

           Sudionici zbora laika osluskivali su znakove vremena, kao i mogucnosti preuzimanja njihove aktivnije uloge u Crkvi i u drustvu. Prepoznali su aktualnost pobudnice "Christifideles laici": "Danas Crkva mora uciniti velik korak naprijed u svojoj evangelizaciji, mora uci u novo povijesno razdoblje svoga misionarskog dinamizma."1 Osim novih sansi, prepoznati su i nebrojeni problemi, od cijega rjesavanja ovisi hoce li laici moci pronaci svoje mjesto u apostolatu.

1.1.1. O zboru opcenito
           Na Drugom vatikanskom saboru izrazena je briga Katolicke Crkve glede odgovarajucega mjesta laika u crkvenoj zajednici i drustvenom suzivotu. Nadahnuta dokumentima "Apostolicam actuositatem", "Lumen gentium" i "Gaudium et spes", razvila se ziva diskusija o polozaju i ulozi krscana-laika u zapadnim zemljama, gdje su gradjani imali vece slobode i prava nego u zemljama pod komunistickim rezimom. Na biskupskoj sinodi o laicima, odrzanoj u Rimu 1987., sazete su i utvrdjene vazne posljedice ovoga procesa. Sinodalni papinski dokument "Christifideles laici", sazima situaciju u zapadnim zemljama, a za istocne postavlja ishodiste.

           Posebno je bila ziva diskusija o sprjecavanju bilo kakve aktivnosti vjernika laika u vrijeme komunistickoga rezima. Buduci su relevantna pitanja uvijek iznicala iz ozbiljnih slucajeva u praksi, samo pitanje o ulozi i polozaju laika u Crkvi i drustvu, svelo se na teoretsku, nesvrhovitu diskusiju.2 Komunisticko doba na vise je nacina ostavljalo praznine u dusi i psihi covjeka. Nastupom demokracije i slobode, zacrtan je dobar pravac, ali jos se ne moze sa sigurnoscu reci koje ce se praznine popuniti novim vrijednostima. Kako bi se ispunio taj prazan prostor, Vijece za laike Hrvatske biskupske konferencije odlucilo je u jesen 1990. organizirati veliki hrvatski zbor laika.3 Pocetak rata u Hrvatskoj, u ljeto 1992., odgodio je tu namjeru na neko vrijeme. Planiran za pocetak 1992., odrzan je u listopadu te godine.

           Postojali su jaki razlozi za odrzavanje skupa u listopadu 1992., a ne kasnije. Hrvati su se opcenito, pa tako i kao krscani, poceli brzo organizirati u politicke stranke. Pojedinci i skupine, oslobodjeni okova, koristili su prve prilike za otvoreno i neustrasivo djelovanje.

           I unutar Crkve te su diskusije i proces samoorganizacije vodjeni s razlicitih pozicija i nudjeni su razliciti odgovori na pitanja i odgovore. Nakon Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj nije bilo laickih udruga, stoga nije bilo ni vece mogucnosti razlicitog misljenja i djelovanja unutar same Crkve. Za to je Drugi vatikanski sabor postavio temelje, koji se danas mogu aktualizirati i u Hrvatskoj.4 Uskoro su u Hrvatskoj organizirane aktivne vjernicke udruge, pokreti i skupine. Neke od njih su autenticno hrvatske, a neke potjecu iz stranih zemalja. To govori u prilog zivotnosti hrvatske Crkve. Ipak, potrebno je brzo razjasniti temeljna pitanja, kako bi se izbjeglo njihovo nekontrolirano sirenje.

           U ovom stoljecu odrzana su u Hrvatskoj dva slicna skupa, na kojima su razmatrana pitanja i problemi vezani uz laike. Prvi je odrzan od 3. do 5. rujna 1900. u Zagrebu.5 Drugi, slovensko-hrvatski skup odrzan je u Ljubljani od 24. do 27. kolovoza 1913. Taj susret u Ljubljani ujedno je i II. hrvatski katolicki kongres, jer su na njemu raspravljani i specificno hrvatski problemi.6

1.1.2. Cilj zbora
           Tijekom priprema zbora utvrdjene su sljedece teme: odnos cjelokupne Crkve prema novim drustvenim prilikama, uloga i mjesto vjernika laika u obnovi domovine, o obitelji u krizi, moralnoj i duhovnoj obnovi, vjernickim drustvima, mladima, odnosu prema medijima i sl.

           Kako bi se kvalitetno odgovorilo na te izazove, priprema je dugo trajala. Teme predavanja bile su ujedno i materijali za diskusije: "Vjernik laik prema ‘Christifideles laici’”. "Vjernik laik u zivotu mjesne Crkve", "Obitelj - Crkva u malom", "Zupna zajednica - posebno mjesto laickoga apostolata", "Vjernik u katehizaciji", "Vjernik laik u sluzbi covjeka i drustva", "Laik - svetost u svijetu?", "Obitelj - prvo mjesto drustvenog zalaganja", "Odgovornost i solidarnost", "Rad i sindikati", "Novo doba katolickih vjernickih organizacija", "Tipovi laickog okupljanja" i "Pregled katolickih svjetovnih organizacija u Hrvatskoj do konca 2. svjetskog rata". Na skupu su sudjelovale i vjernicke udruge, pokreti i zajednice, no to ce biti posebna tema ovoga dijela.

           Postavljen je, dakle, cilj stjecanja uvida u situaciju laikata u Crkvi i drustvu u Hrvatskoj, ali se pokusalo i odrediti smjernice za dalji rad i nove izazove. Stoga je zbor znacio samo pocetak nastojanja, da se angazman laika razvija u skladu sa situacijom u Crkvi i svijetu.

1.1.3. Otvorenje zbora
           Otvorenje Zbora vjernika laika bilo je 16. listopada 1992. godine. Na zboru su uz predavace i sudionike bili i razliciti predstavnici iz hrvatskog crkvenog i javnog zivota. Tako je, uz kardinala Franju Kuharica, nadbiskupa zagrebackog, bio prisutan i mons. Giulio Einaudi, nadbiskup - apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, ostali biskupi, svecenici, redovnice, predstavnici Sveucilista, kulturnih ustanova i vlasti.

           U pozdravnom govoru kardinal Franjo Kuharic je istaknuo vaznost Drugoga vatikanskog sabora za apostolat Crkve u svijetu i za svijet.7 Demokratske promjene otvorile su siroke mogucnosti djelovanja Crkve. Ona izlazi iz svojih usko crkvenih prostora i djeluje na sirokom svjetovnom planu. Sam susret vjernika laika se odrzao u drustvenoj dvorani u Zagrebu, sto je kardinal ovako prokomentirao: "I u Hrvatskoj, posto je i ona dozivjela preobrazaj da je iz totalitarizma presla u demokratsko uredjenje drustva, omogucen je i ovaj susret, i u ovom prostoru, hrvatskih vjernika laika."8

1.1.4. Laik u pokoncilskoj Crkvi
           Niz predavanja otvorio je Josip Baloban9 svojim predavanjem "Vjernik laik prema ‘Christifideles laici’”, u kojem je istaknuta vaznost Papine pobudnice. Cijela Crkva je usmjerena prema preoblikovanju slike Crkve.10 Bozji narod je u zizi interesa. Koncilski i pokoncilski svecenik postaje voda i sabiratelj Bozjega naroda. "Suradjuje sa svim vjernicima laicima, a osobito sa clanovima pastoralnoga tima".11 Ipak, za uspostavljanje jedinstva, trebat ce brzo mijenjati mentalitet. U govoru o svijetu, Drugi vatikanski sabor istaknuo je spremnost Crkve za dijalog, u svim njezinim razinama. U skladu s tim odvija se i nova evangelizacija.

           Baloban je istaknuo, da se Papa pri definiranju vjernika laika poziva na Drugi vatikanski sabor. Time se izjednacavaju temeljna prava, i odredjuju obveze i odgovornosti. Iz toga proizlazi poslanje sviju krscana na apostolat. Apostolska pobudnica istice temeljno nacelo jednakosti dostojanstva, jedinstva poslanja i razlicitosti sluzbi.12 To podrazumijeva jedinstvo zivota i djelovanja. Stoga se vjernik - laik ne smije odvajati od zajednice, nego treba zivjeti svoje dostojanstvo s ostalim clanovima Bozjega naroda. Crkva je jedinstvo razlicitosti. Stoga vjernik laik dobiva svoje karizme, kako bi dopunio bogatstva u vjernickoj zajednici i za zajednicu.l3

           Vjernici laici danas mogu zamijeniti svecenika - u obavljanju sluzbe rijeci, predvodjenju liturgijskih molitava, podjeli krstenja i pricesti. To ce postati praksa u situaciji pomanjkanja svecenika. Poznato je da se to vec provodi u nekim mjesnim Crkvama u svijetu. Ipak, pored obavljanja navedenih sluzbi i zadaca, laici imaju i svoje autenticno mjesto u evangelizaciji svijeta.

           Suodgovornost laika u izvanzupnim strukturama ostvaruje se prvenstveno na razini biskupije. Pored toga, laik svoju sluzbu i zadace moze ostvarivati i na medjubiskupijskom, nacionalnom i internacionalnom planu.

           Najvece i najkonkretnije vjernicko zajednistvo i sudjelovanje sviju vjernika ostvaruje se u zupi. "Clanovi zupne zajednice nisu samo pasivni i povremeni konzumenti vjernickih dobara, nego su angazirani djelatnici svoje Crkve."14 To bi trebala postati praksa, ali nazalost cesto je slika angaziranosti vjernika laika u zupi drukcija.

           Manji dio vjernika nakon Drugoga svjetskog rata je bio organiziran u bratovstine i trece redove. Danas postoje mogucnosti njihova udruzenja u vidu drustava, skupina, zajednica i pokreta s razlicitim pravcima angazmana.

           Ipak, se ne smije zaboraviti da je prvenstveni poziv i poslanje vjernika laika navijestanje Evandjelja. U apostolskoj pobudnici posebno se potice na apostolat zena i njihov doprinos izgradnji Crkve i drustva te na znacaj formacije laika u smislu njihove priprave za svrhovito djelovanje u skladu sa situacijom.

           Na kraju predavanja, Josip Baloban postavio je nekoliko kritickih pitanja potaknutih apostolskom pobudnicom, ali i suvise pasivnim polozajem hrvatskih vjernika laika u Crkvi i drustvu: Koliko su vjernici laici kao krscani prisutni u svijetu hrvatske politike: u dostatnoj mjeri ili tek simbolicki?; Koliko je koncilska divna "teorija" o laikatu nasla odjeka u hrvatskoj teoloskoj misli, a posebno u crkvenoj praksi?; Nema li trenutna slaba efikasnost pastoralnih vijeca po hrvatskim biskupijama svoje korijene u dva povijesna iskustva, naime u pastoralno-crkvenoj praksi i u politicko-drustvenom iskustvu?... Bez sumnje, s obzirom na povijest u odnosu na laicko pitanje kod nas, smijemo govoriti o propustenoj sansi. Ali s obzirom na buducnost koja je vec pocela, moramo se bojati proigrane sanse do koje eventualno moze doci ako se ne bude prevladavala dosadasnja praksa i dosadasnji postojeci mentalitet prema vjernicima laicima. Osobito je vazno traziti duhovno-vjernicki lik laika - vjeroucitelja. Kod stvaranja novih laickih udruzenja nuzno je uvijek imati pred ocima da ona imaju istu svrhu koju ima i Crkva, a ta je covjekovo spasenje u Isusovskom smislu i covjekov prosperitet. Buducnost hrvatskih vjernika laika nije samo u njihovim rukama, ali je prije svega u njihovim rukama.15

«««Povratak na sadrzaj