LAICI U CRKVI I DRUSTVU U HRVATSKOJ OD 1900.

NJIHOVA DUHOVNOST, CRKVENA I DRUŠTVENA POZICIJA I NJIHOVE INSTITUCIJE NA TEMELJU PROSUDBE DRUGOGA VATIKANSKOG SABORA (IV)

1 Dio: Laici u crkvi i drustvu u Hrvatskoj - najnoviji razvojni pravci od 1992.

Pise: Adolf Polegubic

1.2. Organiziranje laika u danasnjoj Hrvatskoj
          Prvi zbor hrvatskih vjernika laika nakon komunistickoga razdoblja imao je za cilj utvrditi koje organizirane skupine laika postoje i djeluju u sklopu Katolicke Crkve u Hrvatskoj. Tako su u vremenu nakon 1989. godine obnovljena pojedina i stvorena nova laicka drustva u skladu s novim potrebama i prilikama. Pojedina drustva djelovala su i u bivsem sustavu, ali nisu imala znacajniji drustveni utjecaj.

          Na zboru vjernika laika u Zagrebu 1992. predstavila su se 22 vjernicka privatna drustva. U ovom dijelu govorit ce se o svakom od njih. Buduci da se ovdje obradjuje razdoblje do sredine 1994. godine, bit ce potrebno spomenuti i neke vjernicke organizacije koje su nastale nakon zbora do tog vremena.

          Opis se donosi na temelju postojece literature, ali i osobnih kontakata s clanovima tih organizacija. Valja spomenuti da je rad jednog broja vjernickih organizacija odobrila ne samo Hrvatska biskupska konferencija, nego su one po prvi put registrirane i u drzavi.1

1.3. Privatna i javna drustva prema vazecem crkvenom propisu
          Javna drustva u hrvatskoj Crkvi (npr. kao sto je Katolicka akcija na Zapadu), jos sluzbeno ne postoje. O tim projektima se govori i pise, ali dosada bez konkretnih pomaka.

          Pojedini dokumenti Drugoga vatikanskog sabora posebno isticu vaznost vjernickog poslanja i apostolata.2 O privatnim i javnim zajednicama i drustvima govori i novi Zakonik.3

          Privatna drustva (consociationes privatae) su u Crkvi takva drustva, u kojima se clanovi okupljaju privatno, dakle u svoje ime. Sama inicijativa i organizacija u privatnim je rukama. Osnivaju ih i pokrecu vjernici - klerici i laici.4 No pravila tim drustvima mora potvrditi nadlezna crkvena vlast, kako bi i u Crkvi bila priznata.5 Ako vec postoje, tada ce ih crkvena uprava nadzirati i pratiti.6

          Pokretanje takvih drustava najcesce ima svrhu nastojanja oko savrsenijeg zivota. Ona promicu javno bogostovlje (krscanski nauk), ali i druge oblike apostolata. Tu spadaju evangelizacija, djela poboznosti i dobrotvorni rad.

          Osim privatnih, u Crkvi postoje i javna drustva. Ona "ulaze u javnu strukturu i sluzbenu organizaciju crkvenog poslanja".7

          Javna drustva u Crkvi su sluzbene crkvene organizacije. Ona imaju jacu crkvenu organizaciju. Crkvena vlast osniva i usmjerava ta drustva u skladu s motivom i ciljem zbog kojega su osnovana.8

          Nacin rada, organiziranje, odredjene strukture i funkcije Zakonik prepusta svakoj nadleznoj vlasti. Po tome svaki ordinarij izabire svoj tip. Cesto se dogada da se tako krupni zahvati dogadjaju na nivou Biskupske konferencije, iz cega proizlaze zajednicki pothvati i akcije.

          Po svojim duhovnim i pastoralnim ciljevima bitno se ne razlikuju od privatnih drustava, ali su mnogo uze povezana s Crkvom i njezinom komunikacijskom strukturom.9 Usmjerena su prema zajednickom planu i koordinaciji rada na dobro citave zajednice. Prije sluzbenoga osnivanja bilo kojega javnog drustva vodit ce se racuna o opcenitoj situaciji u Hrvatskoj. Ta bi drustva trebala biti nadstranacka i nadpoliticka, duhovno usmjerena, s horizontalnom i vertikalnom organizacijom.10

          U Hrvatskoj se sve vjernicke organizacije ne mogu nazvati drustvima. One su raznolike, pa medju njima ima i drustava, pokreta i pojedinih skupina. Na Zboru vjernika laika bila je predstavljena 21 organizacija usmeno i 1 pismeno. Osim toga u Hrvatskoj do sredine 1994. godine postojala je i Krizarska organizacija, Drustvo hrvatskih prosvjetnih djelatnika i Franjevacka mladez. Valja podsjetiti da je jedan broj organizacija iznikao iz cisto hrvatske sredine i tradicije, a jedan broj nastao je po uzoru na slicne organizacije u svijetu.

1.3.1. Karitativne organizacije

1.3.1.1. Hrvatski Caritas
          Hrvatska biskupska konferencija je na svom jesenskom zasjedanju 1992. u Zagrebu, ime Caritasa Biskupske konferencije, promijenila u Hrvatski Caritas. Sam Statut Hrvatskoga Caritasa usvojen je 30. lipnja 1992.11 Naziv je usvojen zbog toga jer je Hrvatski Caritas postao nacionalna organizacija Caritasa u hrvatskom narodu i Crkvi.

          Nakon reorganizacije Hrvatskoga Caritasa Vlada Republike Hrvatske trazila je da se Hrvatski Caritas prijavi Statistickom uredu. To je ucinjeno na temelju dopisa kardinala Franje Kuharica. Hrvatski Caritas prijavljen je kao Sredisnji ured i 11 biskupijskih Caritasa u Republici Hrvatskoj. Tijekom 1993. pocela se razvijati strukturna djelatnost Hrvatskog Caritasa po novim zakonskim normama. Sredisnji ured Hrvatskog Caritasa ima prostorije u Zagrebu.12 Caritas je pastoralna ustanova Hrvatske biskupske konferencije, sa svrhom promicanja djelotvorne krscanske ljubavi vjernika i cjelokupne crkvene zajednice.13 Povezan je s Internacionalnim Caritasom i odrzava veze s nacionalnim i medjunarodnim humanitarnim ustanovama.14

          Danasnjem Hrvatskom Caritasu pruza se velika mogucnost rada i djelovanja u demokratskim prilikama u Hrvatskoj. U vrijeme agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, Caritas je cinio ogromne napore, kako bi pomogao velikim potrebama mnogih prognanika i izbjeglica. Danas u Hrvatskom Caritasu laici pronalaze mnoge mogucnosti svoga apostolata i djelovanja.

1.3.1.1.1. Caritas Zagrebacke nadbiskupije
          Na Zboru vjernika laika predstavljen je i Caritas Zagrebacke nadbiskupije. On vec vise od tri desetljeca na razlicite nacine organizira vjernike laike u razlicitim pravcima. Za razliku od ostalih laickih organizacija koji imaju svoje specijalizirano podrucje djelovanja, Caritas se brine za cjelovitu osobu od rodjenja do smrti.15 Caritas svakodnevno skrbi za pomoc ljudima u materijalnom i duhovnom smislu. U vremenu nakon demokratskih promjena angazman se laika u ovom apostolatu Crkve u Hrvatskoj jako povecao. Ipak, osnovni cilj Caritasa je produbljivanje krscanskog zivota pojedinaca, zupe, biskupije i sire.

          Veliki je izazov hrvatskim krscanima bila briga za zrtve rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Samo u Zagrebackoj nadbiskupiji je kroz zupne Caritase u zivot Crkve ukljuceno oko 4.000 djelatnika.16 Mnogi od njih konkretno djeluju u sklopu zupskog Caritasa: savjetovalista, angazman oko obitelji, mladih, starih i nemocnih, invalida i sl.

          U posljednje je vrijeme Caritas Zagrebacke nadbiskupije mnogo radio na izgradnji domova za djecu - zrtve rata, gradnji i obnovi razorenih kuca, ali ima razvijenu i izdavacku djelatnost. Izdaje casopis za bolesnike "Betanija" i "Caritas danas".

          Usprkos naporima, jos se uvijek osjeca nedostatak osposobljenih laika, te ce na tom podrucju trebati jos puno rada.

          Caritas Zagrebacke nadbiskupije ima svoj Statut, po kojem je on pastaralna ustanova Zagrebacke nadbiskupije. Osnovao ga je zagrebacki nadbiskup dekretom od 6. prosinca 1990., radi promidzbe djelotvorne ljubavi u zupnim, dekanatskim, gradskim i regionalnim zajednicama i nadbiskupiji.17 Osim Statuta, Caritas ima i Poslovnik kojim se utvrdjuje svrha Poslovnika, opca nacela, profil djelatnika, odnos tog Caritasa prema podrucnim Caritasima, ovlastenja tijela za upravljanje Caritasom.18

1.3.1.2. Kap dobrote
          Katolicka udruga "Kap dobrote" konstituirana je na Osnivackom saboru 19. prosinca 1990. godine. U sijecnju 1991. odobren je upis drustva u Registar udruzenja gradana Republike Hrvatske. Dana 14. svibnja 1994. ta je udruga priznata kao privatno vjernicko drustvo u Crkvi, nakon sto joj je Biskupska konferencija pregledala Statut.

          Nadahnuce za svoje djelovanje clanovi "Kapi dobrote" crpe iz Kristova zivota i Evandjelja, a takodjer i iz zivota i djela isusovca Antuna Cveka i flamanskog svecenika Phila Bosmansa. Isusovac Antun Cvek osnovao je prije 15 godina karitativnu skupinu u zupi Srca Isusova u Zagrebu, koja se zvala "Palma". Kasnije je osnovao jos jednu skupinu, i trecu za mlade. "Kap dobrote" bila bi nastavak ove trece skupine, ciji je cilj zivotom i djelom svjedociti krscansku vjeru i djelotvornu ljubav prema svim ljudima, posebice onima koji su u nevolji.19

          Aktivnosti drustva su brojne i raznovrsne. Clanovi se brinu za zbrinjavanje napustenih i onih koji su bez prenocista. U svezi s tim udruga je osnovala prenociste "Predah" u Zagrebu. Brinu se takodjer za bolesne i materijalno ugrozene. Clanovi dijele hranu i odjecu siromasima i prognanima, pomazu prognanicima prilikom smjestaja u Zagrebu i na proputovanju, organiziraju posjet domovima umirovljenika, centrima za bolesnu i hendikepiranu djecu, zatvorenicima, a takodjer i ranjenicima. Udruga je takodjer aktivna u promicanju kulturno-informativnog rada. Clanovi sudjeluju u duhovnim i molitvenim djelatnostima.20

          Udruga broji vise od 300 clanova, a imaju ispostave u Sisku i Splitu. U pocetku se osjecao konkurentski odnos izmedju te udruge i Caritasa, no s vremenom se pokazalo da svaka od tih organizacija djeluje prema svojim specificnostima. Stoga je i prema Statutu te udruge prije svega istaknuto svjedocenje krscanske vjere i ljubavi clanova prema svim ljudima, a iz tog ce proizici i konkretna pomoc u raznim oblicima.21

          U 1993. godini zabiljezena je velika suradnja te udruge s brojnim drugim humanitarnim organizacijama u Hrvatskoj. Udruga izdaje i svoj list pod nazivom "Kap dobrote", u kojem se uglavnom objavljuju clanci i tekstovi o samoj udruzi, ali i sire. Udruga radi i na otvaranju "mini domova", koji ce biti namijenjeni starim i nemocnim osobama. Inicijator tog pothvata je sam o. Antun Cvek. Po uzoru na kucu za beskucnike organizacije "Emaus" iz Italije i uz njihovu financijsku potporu, planira se otvaranje takvih kuca i u Zagrebu. To bi beskucnicima omogucilo dostojanstveniji zivot u Zagrebu i sire.22

          Djelovanje te udruge uvelike ce pomoci rjesavanju konkretnih problema u Crkvi i drustvu. Vjernici laici koji se svesrdno zalazu na tom planu, doprinose da se njihov apostolat ostvaruje u odnosu prema Bogu i bliznjemu. Djelovanje udruge pokazuje zajednicki rad i suradnju vjernika laika i svecenika koji su inicirali sam rad i osnutak organizacije.

1.3.2. Staleske organizacije

1.3.2.1. Udruga intelektualaca Pax Romana (ICMICA-MIIC)
          "Pax Romana" je medjunarodna udruga katolickih intelektualaca. Rasprostranjena je po svim kontinentima. Za cilj ima promicanje krscanskih vrednota na lokalnom, regionalnom i globalnom planu, a to se ostvaruje kroz kulturni, znanstveni, mirotvorni i socijalni angazman.23

          Centralni Sekretarijat te udruge nalazi se u Fribourgu u Svicarskoj. Udruga je clan Socijalno-ekonomskog vijeca UN-a, a ima stalne predstavnike u UN-u u Becu, Genevi, New Yorku, kao i u UNESCO u Parizu.

          "Pax Romana" ima i razne sekcije koje se na nacionalnom i internacionalnom planu zauzimaju za specificna pitanja katolickih pravnika, pedagoga, lijecnika, umjetnika, inzenjera i dr.
Hrvatski katolicki intelektualci zapoceli su svoju suradnju s "Pax Romanom" jos u bivsem sustavu u komunisticko vrijeme. Zbog ondasnjega totalitaristickog politickog sustava oni se nisu mogli kao takvi javno ocitovati u tadasnjem drustvu. Na Generalnoj skupstini u Londonu 1983. godine, "Krscanska sadasnjost" iz Zagreba postala je punopravnim clanom te udruge. U Samoboru, gradicu nedaleko od Zagreba, odrzana su dva susreta katolickih intelektualaca: 1985. Prvi mediteranski susret katolickih intelektualaca, a 1989. Svjetsko vijece "Pax Romana". No tek nakon 1989., skupina se formirala u sadasnjem obliku, po uzoru na vec ustaljen rad u Zapadnoj Europi.24

          Brojne aktivnosti hrvatskih laika u "Pax Romani" bile su usmjerene na odrzavanje generalne skupstine, koja je bila planirana za rujan 1991. godine. Rat i ratna zbivanja u Hrvatskoj to su omeli. Jos uvijek se radi na profiliranju takve laicke organizacije, koja bi preko svojih clanova djelovala intelektualno i profesionalno, unoseci krscanske vrijednosti u siroki hrvatski prostor djelovanja.25 Katolicki intelektualci nalaze se pred dvostrukim izazovom: ukljuciti se u djelovanje Crkve te u intelektualni svijet zemalja, koje su dugo sudjelovale u suvremenom skepticizmu naspram hijerarhijskih i dogmatskih struktura.

1.3.2.2. Hrvatsko katolicko lijecnicko drustvo
          Skupina lijecnika i farmaceuta pokrenula je krajem 1990. godine inicijativu za osnivanjem Hrvatskoga katolickog lijecnickog drustva. Osnivacka skupstina odrzana je 16. veljace 1991. godine u Zagrebu. Drustvo je zapocelo s radom nakon primljenog dekreta biskupske konferencije od 29. svibnja 1991., kojim se odobrava Statut drustva i priznaje ga se kao privatno vjernicko drustvo u Crkvi.26 Cilj i svrha drustva je promicanje krscanskih nacela u zastiti zdravlja naroda i cuvanje ljudskog zivota od zaceca do prirodne smrti. Clanovi toga drustva svjedoce i unose vrednote krscanskog zivota u zdravstvenu djelatnost.27

          Za duhovnu skrb drustva brinu se isusovci u Zagrebu, a redoviti clanovi mogu biti lijecnici stomatolozi i druge osobe s visokom strucnom spremom koji sudjeluju u otkrivanju, lijecenju i sprjecavanju bolesti i oporavku bolesnika. Postoje i izvanredni clanovi drustva, a oni takodjer mogu biti osobe s visokom strucnom spremom iz drugih struka, a suradjuju s drustvom u provedbi njegovih zadataka. Studenti dviju zavrsnih godina odgovarajucih fakulteta, mogu biti izvanredni clanovi drustva.

          Do sredine 1994. godine u drustvo je primljeno preko 55 clanova, od cega je vise od polovice iz Zagreba, a ostatak iz drugih krajeva Hrvatske i iz inozemstva. Podruznice drustva osnovane su i u drugim hrvatskim biskupijama: porecko-pulskoj, rijeckoj i dr.

          Drustvo organizira razlicita predavanja i plenarne sastanke na teme iz sirokog podrucja medicinske etike. Unutar drustva djeluju i pojedine skupine (skupina za socijalno-karitativni rad, izdavacko-bibliotekarska skupina, skupina mladih, skupina za pravno-regulativna pitanja i za odgojno-obrazovni rad).28 Valja istaknuti kako su clanovi tog drustva u vrijeme agresije na Hrvatsku organizirali seminar iz zdravstvene problematike u ratnim prilikama. Velik broj clanova ukljucio se i u socijalno-karitativni rad. Radili su na razvrstavanju lijekova, sanitetskog materijala, a pruzali su i psiholosku pomoc prognanima. Sudjelovali su posebno u prihvatu, sortiranju i otpremi pomoci koja je dolazila od slicnih drustava iz svijeta. Clanovi drustva i danas su vrlo aktivni u razlicitim djelatnostima, posebice u pruzanju medicinske pomoci u zupanijama u kojima djeluju. Njihovim zauzimanjem otvaraju se i Caritasove ljekarne.

          Doprinos drustva su i apeli koje su upucivali domacoj i svjetskoj javnosti glede krsenja ljudskih prava. Posebice je vazan apel "Apel za zivot", u kojem se drustvo zalagalo za postivanje ljudskog zivota od zaceca do prirodne smrti i dr. Drustvo je tiskalo i nekoliko knjiga o prirodnom planiranju obitelji. Pokrenuli su i svoj informativni list "Glasnik Hrvatskoga katolickoga lijecnickog drustva". Takodjer su aktivni na prevodjenju i umnazanju materijala iz medicinske etike.

          Drustvo je clan Europskoga udruzenja katolickih lijecnickih drustava.29

          Drustvo suradjuje i s ostalim laickim organizacijama u Hrvatskoj, posebice s onima koja su mu slicna po naravi i ciljevima. Ono je jos jedan doprinos kvalitetnom okupljanju vjernika laika intelektualaca u kojem i preko kojeg mogu djelovati u Crkvi i drustvu. To je posebno znacajno za podrucje medicine, gdje se i u Hrvatskoj narusavaju eticki i moralni principi.

1.3.2.3. Hrvatsko katolicko drustvo prosvjetnih djelatnika
          Hrvatsko katolicko drustvo prosvjetnih djelatnika osnovano je 15. svibnja 1993. u Zagrebu. Dekretom od 28. sijecnja 1994., priznala ga je Hrvatska biskupska konferencija kao privatno vjernicko drustvo u Crkvi. Registrirano je kod civilnih vlasti 21. listopada 1994. godine.

          Drustvo je utemeljeno prvenstveno zbog organizacije vjernika katolika i na prosvjetnom podrucju. Cilj je bio da se u odgoj i izobrazbu mladezi sto vise ukljuci Kristov nauk. To je u skladu i s naukom Drugoga vatikanskog sabora, ali i brojnim papinskim i crkvenim dokumentima, u kojima se trazi zauzetost laika u svim podrucjima zivota i djelovanja.30

          Jezgra danasnjeg drustva nastala je jos prije tridesetak godina, kada je jedan dio danasnjih clanova pohadjao studentsku katehezu. U toj jezgri bili su uglavnom matematicari, fizicari, inzenjeri koji nisu prvenstveno pedagoski strucnjaci. Sve je to nastajalo pod okriljem otaca isusovaca u Zagrebu.

          Prema Pravilima, to drustvo okuplja djelatnike u izobrazbi i odgoju zbog iskustava duhovnog i strukturnog napretka clanova i zajednickog djelovanja, kako bi sto bolje sluzili onima "koji su im povjereni i svjedocili za opceljudske vrijednosti u svjetlu Kristova nauka i njegova primjera".31

          Zadaca drustva je poticati duhovnu izgradnju clanova; promicati vjersku, eticku, pedagosku, strukovnu, znanstvenu izobrazbu clanova, otvorenu i za ostale sudionike u odgoju i izobrazbi; poticati upoznavanje i proucavanje dokumenata Crkvenoga uciteljstva, koji se ticu uloge vjernika u drustvu, osobito na podrucju odgoja, skolstva, znanosti i kulture; zalagati se za uspostavu takvog sustava izobrazbe i etickog odgoja, koji ce stvarati najpovoljnije uvjete za skladni duhovni, psihofizicki i strukovni razvoj gojenca kao osobe i kao clana ljudske obitelji; zalagati se za skladno, pozitivno djelovanje svih odgojnih cimbenika u drustvu; izjasnjavati se o vaznim socijalno-etickim pitanjima u drustvu, u duhu opceljudskog morala, kako ga tumaci Katolicka Crkva.32

          Osnutak drustva od velike je koristi za Crkvu i drustvo, posebice u njegovoj specificnoj ulozi u skolstvu. Do sredine 1994. godine drustvo je brojilo preko 150 clanova iz predskolskog, osnovnoskolskog, srednjoskolskog i visokoskolskog odgoja i naobrazbe. Drustvo uspostavlja kvalitetnu suradnju i s ostalim drustvima u Crkvi. Unatoc problemima s kojima se drustvo susrece (malobrojnost, mala zastupljenost clanova izvan Zagreba, nije pokrenuto jos nikakvo glasilo Drustva i sl.), pokazuju se vec i rezultati. Nazocnost drustva takve vrste u Crkvi i hrvatskom skolstvu, otvara mogucnost vjernicima laicima prosvjetne struke da se ukljuce u apostolat rada za mlade i s mladima. Tako ce ispuniti svoju ulogu i postici jos veci znacaj, kako u Crkvi tako i u drustvu.

1 To je regulirano u: Zakon o drustvenim, 139-145.

2 Usp AA, 1,3,10,18-24.

3 Usp. Zakonik kanonskog prava, kan. 298-329.

4 Usp. kan. 299.

5 Usp. kan 299, § 3.

6 Usp. kan. 305.

7 Simundza, Novo doba, 128.

8 Usp. Zakonik kanonskoga prava, kan. 301, 305.

9 Usp. Simundza, Novo doba, 129.

10 Usp. isto, Jesu Ii nam potrebne, 3.

11 Usp. Hrvatski Caritas, 7.

12 Usp. isto, 3.

13 Usp. Statut Hrvatskoga Caritasa, cl. 1,4.

14 Usp. isto, cl. 17,7.

15 Usp. Ercegovac, Caritas Zagrebacke, 155-156.

16 Usp. isto, 156.

17 Usp. Statut Caritasa Nadbiskupije, cl. l,l.

18 Usp. Poslovnik Caritasa Nadbiskupije, cl. 2,1.

19 Usp. Tadic, R., Kap dobrote, 178-179.

20 Usp. Izvjesce o radu.

21 Usp. Statut Vjernickog drustva, cl. 6-7,3.

22 Usp. Madunic, Beskucnici, 28.

23 Usp. Karinic, Pax Romana, 186.

24 Isto, 187.

25 Usp. Odrzana skupstina, 13.

26 Usp. Peraica, Hrvatsko katolicko, 173.

27 Usp. Statut Hrvatskoga katolickog, cl. 4,11.

28 Usp. Peraica, Hrvatsko katolicko, 174.

29 Jedan od sastanaka Europske udruge katolickih lijecnickih drustava odrzan je 1. svibnja 1993. u Bratislavi, na kojem su bili predstavnici i ovog drustva. (Usp. Glasnik Hrvatskoga katolickog, 16-21.)

30 Usp. Loncarevic, Katolicke skole, 4.

31 pravila Hrvatskoga katolickog, cl. 1,1.

32 Usp. isto, cl. 4,1.

«««Povratak na sadrzaj