REPORTAZA: BLAGDAN
HRVATSKOG SVECA LEOPOLDA MANDICA U BiH, CRNOJ GORI I HRVATSKOJ
Svetost koja daje snagu u
najtezim trenutcima
U
Ljubiji, nekadasnjem rudarskom gradicu, 7 kilometara jugozapadno od
Prijedora, koji je svoju zupu posvetio bl. Leopoldu misno slavlje sa 7
svecenika i pred 300 vjernika predvodio je vlc. Adolf Visaticki.
Hodocastio je veci broj vjernika iz Hrvatske, Slovenije pa i Njemacke
U rodnom mjestu sv. Lepoloda, Herceg-Novom, ove se godine
okupilo tri stotine dusa, vecinom mladih. Bilo je i organiziranih
posjeta hodocasnika autobusima iz Zagreba, prvi put nakon rata, kaze
nam zupnik don Ljubomir Galic
Kada su od Leopolda 1917. g. talijanske vlasti trazile da
primi taLijansko drzavljanstvo, izjavio je da “krv nije voda”, pa
je zato bio interniran u juznoj Italiji. Uvijek je ceznuo da kao
svecenik djeluje u svojoj domovini. Svoj zivot i rad prikazao je Bogu
sa zeljom da se ostvari krscansko jedinstvo
Pise: Ivo Lucic
Blagdan sv. Lepolda Mandica proslavljen je u vise hrvatskih svetista
tiho i skromno, kakav je, kazu njegovi suvremenici, bio i sv. Leopold. U
Hrvatskoj se 12. svibnja blagdan castio u Osijeku, Slavonskom Brodu,
Kutini, Pozegi, Zagrebu (Dubrava), Zakuccu kod Omisa (otvoreno
svetiste), Kastelima, Splitu te u svim gradovima gdje postoje kapucinski
samostani. Osobito je svecano bilo na nekoliko mjesta u BiH: Dragunji
kod Tuzle, gdje je posvecena novoizgradjena zupna crkva Sv. Leopolda
Mandica, te zupama Ljubiji, Maglaju i Brijescu kod Sarajeva. Ali vrhunac
slavlja bio je rodnom mjestu sv. Leopolda – Herceg-Novom.
U Ljubiji, nekadasnjem rudarskom gradicu, 7 kilometara jugozapadno od
Prijedora, koji je svoju zupu posvetio bl. Leopoldu odmah po njegovom
proglasenju blazenim, misno slavlje sa 7 svecenika i pred 300 vjernika
predvodio je vlc. Adolf Visaticki, jedan od cetovoro brace svecenika
Visaticki. Hodocastio je veci broj vjernika iz Hrvatske, Slovenije pa i
Njemacke. Svecenik je naglasio mucenistvo ispovijedi sv. Leopoloda, te
pozvao vjernike da tiho slijede hrvatskog sveca u svojoj patnji. A ovdje
mucenistva nije nedostajalo. Na uzem i sirem podrucju Ljubije tijekom
srpnja 1992. pocinjeno je vise masovnih ubojstava u kojima je zivot
izgubilo vise stotina gradjana, medju kojima i vise desetaka Hrvata.
Kako je pisao dobro obavijesteni americki tisak, zlocinci su koristili
strojeve rudnika Ljubija za unistavanje ljudskih trupala cije su ostatke
potom zatrpavali u deponijima radnika. Te, 1992. zupnik Stipe Sosic bio
u zatvoru i zupa je tri mjeseca ostala bez svecenika. Ujesen 1995.,
katolici su protjerani. Od 1448 vjernika ostalo ih je oko 380. Danasnji
zupnik Anto Marijan vratio se nakon godine i pol izgnanstva. Danas u
zupi zivi oko 480 vjernika. U Ljubiji i jos tri susjedne zupe banjalucki
Caritas materijalno je omogucio obnovu 300 kuca; jos ih se obnavlja 120.
U Ljubiju se vratilo stotinjak vjernika, ocekuje se povratak jos oko 80
vjernika.
Pomoc
iz Gruda
Kako nam je kazao zupnik Anto
Marijan, sigurnosno stanje je dobro, ali vlada opca besperspektivnost.
Ljubija je bila mijesana sredina u kojoj je bilo strucnjaka sa svih
strana. Oni su protjerani, rudnik ne radi a strojevi su “razvuceni”.
Da se ljudi imaju gdje vracati, i da imaju sto raditi - vratili bi se,
kaze prec. Anto.
U rodnom mjestu sv. Lepoloda,
Herceg-Novom, ove se godine okupilo tri stotine dusa, vecinom mladih.
Bilo je i organiziranih posjeta hodocasnika autobusima iz Zagreba, prvi
put nakon rata, kaze nam zupnik don Ljubomir Galic.
“Proslava Sv. Leopolda ove
godine je zaista bila zadivljujuca”, kaze nam don Ljubomir. “Odrzala
se je trodnevnica s duhovnom obnovom, koju su imali razliciti svecenici,
a na sami blagdan bilo je hodocasnika iz Hrvatske, Podgorice, Ulcinja,
Bara i cijele Boke. Vecernje svecanosti je predvodio barski nadbiskup
mons. Zef Gashi, a pod misom je pjevao Zbor sv. Ante s Cetinja. Od kada
je u Herceg-Novom zapocelo stovanje bl. Lepoloda 1976. god., ove godine
bilo je najvise hodocasnika, a posebno su se isticali mladji narastaji,
sto opravdava nasa napor da se svetiste sv. Leopolda dostojno obnovi.
Sami to, medjutim, ne mozemo, ali se nadamo pomoci svih ljudi dobre
volje. Bit cemo zahvalni za svaku pomoc”, kaze don Ljubomir. Ovih dana
tisak je objavio da su se dvojica poslovnih ljudi iz Gruda (BiH) prvi
odlucili pomoci obnovi crkve toga sveca.
Pocetkom stoljeca zupu su nastanjivali vecinom katolici, koji sada
predstavljaju tek negdje oko 2,5 posto ukupnog stanovnistva . Ima ih oko
1200. Oko 30 katolickih obitelji odselilo se za vrijeme Domovinskog rata
u Hrvatsku. Zupna crkva Sv. Jeronima je u dobrom stanju, ali trazi
odrzavanje. Medjutim, nevelika crkva Sv. Leopolda, koja se nalazi
nedaleko od zupne crkve. lezi na podvodnom terenu, te je jako ispucala;
jedan kut se ulegnuo te zahtjeva vecu sanaciju. Po vec napravljenom
projektu potrebno je oko 170.000 DEM, kaze hercegnovski zupnik.
“Perspektive zupe su
dobre”, ocjenjuje velecasni Galic. Ovo je rodno mjesto sv. Leopolda,
koji se zauzimao za jedinstvo svih ljudi. Vjerujemo da ce se stvari
razvijati prema tome, kaze don Ljubomir.
Ceznuo
je za domovinom
Sveti Leopold Bogdan Mandic, franjevac kapucin
(1866.-1942.) rodio se kao dvanaesto dijete u obitelji Mandic. Najvise
je sluzio u Padovi, gdje je punih 40 godina ispovijedao sate i sate
svakog dana. U nasim krajevima najdulje je boravio u Zadru, a nesto
manje u Kopru i Rijeci. Kada su od Leopolda 1917. g. talijanske vlasti
trazile da primi talijansko drzavljanstvo, izjavio je da “krv nije
voda”, pa je zato bio interniran u juznoj Italiji. Uvijek je ceznuo da
kao svecenik djeluje u svojoj domovini. Svoj zivot i rad prikazao je
Bogu sa zeljom da se ostvari krscansko jedinstvo. Zivio je krijeposno te
su ga vec za zivota smatrali svecem.
Iako je od Lepoldova posvecenja prosao nevelik
broj godina, nasi sugovornici smatraju da je njegovo svetastvo uhvatilo
korijena medju hrvatskim vjernicima. Zupnik Galic kaze da je sv. Leopold
mlad svetac kojeg svake godine casti i voli veci broj stovatelja. Prec.
Marijan drzi sv. Lepoloda “svetcem novog vremena koji se u Ljubiji
puno stuje”. Voditelj Centra sv. Lepoloda Mandica u Osijeku i urednik
casopisa “Ljudima prijatelj” fra Stjepan Novoselac kaze da je sv.
Leopold bio tih i skorman svetac i tiho cinio cuda te da sve u svezi s
njim ide tiho i skromno.
«««Povratak
na sadrzaj
|