RAT POSLIJE RATA

Povratnike vreba milijun posijanih mina!

Poslovi deminiranja, utvrđeni prema elaboratima deminiranja pojedinih područja i objekata, počeli su se dodjeljivati prema kriteriju “najpovoljnije ponude”. Logična posljedica takvog pristupa bilo je rušenje cijena po kvadratnom metru deminiranog područja i svakodnevna “utrka za kvadratima”

Pise: Vesna Kljajic

          U veljači je hrvatski dnevni tisak u “crnoj kronici” po drugi puta ove godine objavio vijest o još jednoj žrtvi posijanih mina: povratnik je, čisteći okućnicu, smrtno stradao aktiviravši zaostalu protupješačku rasprskavajuću minu (PROM-1) tzv. “promicu”.

Za čišćenje - milijardu dolara!
          “Zadaća deminiranja predstavlja temeljni preduvjet sigurnoga povratka prognanika i izbjeglica, obnove gospodarstva i povratka života na ratom opustošena područja”, kaže mr. Ilija Rkman, stručni savjetnik Sindikata zaposlenih na poslovima razminiranja. “Ta teška strateška zadaća traži godine mukotrpnog i opasnog rada, te iznimno velika novčana sredstva definirana modelom: proizvodnja jedne mine stoji prosječnih 3 USD, dok pronalaženje i deaktiviranje stoji prosječnih 300 puta više, dakle oko 900 do 1000 USD po jednoj mini.”

          Današnja iskustva govore kako se u sklopu 4.500 kvadratnih kilometara minama kontaminiranog prostora u RH još uvijek nalazi oko 1,1 milijuna različitih vrsta mina i neeksplodiranih projektila. Za njihovo bi uklanjanje, temeljeno na sigurnosnim kriterijima humanitarnog deminiranja od 99,6 posto čistoće za sljedećih desetak godina trebalo utrošiti oko milijardu USD, dok bi troškovi deminiranja BiH iznosili nevjerojatnih pet do šest milijardi dolara!

          “Takva sredstva iz proračuna teško da mogu podnijeti i puno snažnija gospodarstva nego što su ratom opustošena gospodarstva RH i BiH. Dakle, nužna je sustavna i dugoročna potpora međunarodne zajednice, posebice namjenskih fondova UN-a. To, prije svega, jer se i s motrišta odredaba međunarodnog ratnog prava i globalno prihvaćenih pravila o zakonima i običajima rata na kopnu minirana područja, nastala kao posljedica agresije, moraju promatrati i definirati ‘podmuklim nastavkom agresije’ - ratom poslije rata koji tijekom godina poraća nastavlja uzimati žrtve među civilima. Nažalost, u velikom broju među djecom i protehničarima” - kaže mr. Rkman.

          Poslovi deminiranja RH uređeni su “Zakonom o deminiranju” koga je početkom ožujka 1996. godine usvojio Hrvatski državni sabor. U stavku 1, članku 7 toga Zakona utvrđeno je kako “Poslove deminiranja područja RH obavlja trgovačko društvo koje osnuje i odredi Vlada RH. Temeljem te odredbe ustrojeno je poduzeće AKD ‘Mungos’ koje je dulje vrijeme, uz inžinjeriju HV-a i pripadnike specijalne policije MUP-a RH, bilo temeljni nositelj deminiranja. Već 1998. i 1999. godine na razminiranju se počinje angažirati i niz privatnih tvrtki za razminiranje, a nakon toga i neke inozemne tvrtke. Time se, kaže naš sugovornik, poslovi deminiranja postupno počinju svoditi na odredbe zakona ponude i potražnje. Naime, poslovi deminiranja, utvrđeni prema elaboratima deminiranja pojedinih područja i objekata, počeli su se dodjeljivati prema kriteriju ‘najpovoljnije ponude’. Logična posljedica takvog pristupa bilo je rušenje cijena po kvadratnom metru deminiranog područja i svakodnevna ‘utrka za kvadratima’. Takav tržišni pristup, drži Rkman, primjeren je u svim granama gospodarstva, ali ne i na poslovima deminiranja koji su definirani sigurnosnim kriterijima humanitarnog deminiranja koji je traženjem jamstva o 99,6 postotnoj čistoći deminiranog prostora u suprotnosti ‘utrci za kvadratima’. Naime, svaki pirotehničar ulaskom u polje smrti svakodnevno kao ulog stavlja svoj život. “Usvojeno načelo dodjeljivanja poslova deminiranja na čisto komercijalno nadmetanje u protivnosti je nedvojbene činjenice kako pirotehničari, s ciljem postizanja razine sigurnosti povratnika, svakodnevno obavljaju svoju odgovornu i iznimno opasnu zadaću na bojišnici rata nakon rata.

«««Povratak na sadrzaj