SLIJEDOM
NIZA LAZI I KLEVETA KOJE U HRVATSKOM TISKU IZNOSI BORIS MARUNA
Hrvatski informativni centar nije privatno poduzece Ante
Belje
Pise: Ante Beljo
Hrvatski informativni centar (HIC) poceo je raditi u lipnju 1991.
godine, u doba pocetka otvorene agresije na Republiku Hrvatsku. HIC je
pod mojim vodstvom kao tadasnjeg pomocnika ministra godinu dana djelovao
u sustavu Ministarstva informiranja RH. Ukidanjem tog ministarstva 1992.
godine HIC je sluzbeno registriran kao drustvo s ogranicenom
odgovornoscu. Osnivac drustva je Croatian Heritage Institute Inc.,
neprofitna organizacija kanadskih Hrvata, kojoj je jedan od celnika Ante
Beljo, a svrha joj je ocuvanje hrvatskog jezika, sirenje hrvatske
kulture i povezivanje s domovinom. Slicno kao i Croatian Heritage
Institute, i HIC u statutu ima odredbu da se dobit drustva mora ili
reinvestirati u Drustvo ili namijeniti u dobrotvorne svrhe na teritoriju
Republike Hrvatske. HIC je cijelo vrijeme imao problema s financiranjem
svojih projekata pa u skladu s tim dobiti nije ni bilo. Odgovorno
tvrdima da poslovanjem HIC-a nijedna fizicka ili pravna osoba nije
stjecala protupravnu materijalnu korist.
HIC vec u
kolovozu 1991. godine pocinje osnivati press centre (Foreign Press
Bureau) u Zagrebu, Splitu, Zadru, Vinkovcima, Osijeku, Slavonskom Brodu
i diljem BiH, u kojima strani novinari dobivaju prijeko potrebne
informacije o stanju na ratistu te usluge prevodjenja, pratnje na terenu
i sl.
HIC istodobno
pokrece izdavacku djelatnost: dosad je izdano 150-ak knjiga, brosura,
plakata i videokaseta o povijesti Hrvatske i ratnim stradanjima na
engleskom, hrvatskom, njemackom, spanjolskom, francuskom i talijanskom
jeziku. Od pocetka ostvaruje intenzivnu suradnju s hrvatskim
iseljenistvom, koje je na osnovi nasih informacija s terena i uz pomoc
nasih pisanih, audio i videomaterijala u svojim domicilnim zemljama
lobiralo za interese Republike Hrvatske. HIC-ova izdanja nasla su se na
stolovima americkih kongresmena i senatora te najvisih vladinih
duznosnika i nevladinih institucija diljem svijeta, kao i na policama
svjetskih biblioteka te na deskovima urednika renomiranih svjetskih
listova.
Potkraj 1992.
godine HIC osniva Odjel za prikupljanje dokumentacije o Domovinskom
ratu, a prikupljena svjedocanstva o ratnim zlocinima koriste sve
relevantne institucije, ukljucujuci Medjunarodni sud za ratne zlocine u
Den Haagu.
Potkraj 1993.
godine HIC je pokrenuo Satelitski TV program za Sjevernu Ameriku, koji
dnevno emitira 3,5 sata televizijskog programa, ukljucujuci sredisnji
Dnevnik HRT-a. Satelitski program u Americi prati oko 5.000
domacinstava, hrvatskih udruga, klubova, katolickih zupa i sl., sto je
vrlo dobar rezultat, ako se uzme u obzir da u cijeloj Europi samo 10.000
kucanstava prati tri radijska i cetiri televizijska programa HRT-a.
HIC je nositelj
projekta Radio Hrvatska, 11-satnog kratkovalnog programa koji se emitira
posredovanjem 100 kWh-og odasiljaca Deutsche Telekoma. Program cine
“Kronika dana” na hrvatskom jeziku, vijesti na engleskom i
spanjolskom te aktualnosti iz politickog, gospodarskog, kulturnog i
sportskog zivota Hrvatske. Uspredbe radi, valja napomenuti da npr.
Jugoslavija s upola manjim bruto nacionalnim proizvodom emitira dnevno
100 (!) sati kratkovalnog programa na dvanaest jezika.
Na zalost, u
Hrvatskoj je situacija posve drugacija: Boris Maruna u medijima se hvali
da ce sprijeciti financiranje HIC-a iz hrvatskog drzavnog proracuna i
time unistiti hrvatski Kratki val, Satelitski TV program za Sjevernu
Ameriku i ostale projekte namijenjene hrvatskom iseljenistvu, hrvatskim
gradjanima koji privremeno rade u inozemstvu, kao i svim prijateljima
Hrvatske u svijetu te potencijalnim investitorima i povratnicima.
Isticemo da se,
tijekom cijelog svog djelovanja, HIC nikada nije bavio dnevnom
politikom, nego je u svijetu zastupao hrvatske drzavne interese.
Vjerujemo da se,
u skladu sa svojim demokratskim nacelima i predocenim predizbornim
namjerama, Vlada RH nema potrebu oslanjati na neistine i proizvoljne
konstrukcije sto ih novinarima podmece gospodin Boris Maruna. Ako ova
vlada smatra da joj navedeni programi i projekti ubuduce nisu potrebni,
moze to dati do znanja na mnogo dostojanstveniji nacin.
«««Povratak
na sadrzaj
|
