 PORTRET
MLADOG NOGOMETASA: MLADEN PETRIC, FC GRASSHOPPER-CLUB ZUERICH
Zelio bih igrati za hrvatsku reprezentaciju
Imam
dvojno drzavljanstvo (svicarsko i hrvatsko). Dosad sam za svicarsku
juniorsku odnosno omladinsku reprezentaciju U-16 i U-17 odigrao samo
nekoliko prijateljskih utakmica. Ne zelim nastupati u sluzbenim
utakmicama jer, iskreno da kazem, cekam poziv iz Hrvatske i vise bih
zelio igrati za hrvatsku reprezentaciju
Mladen Petric rodjen je na Novu godinu 1981. u Dubravama kod Brckog. Kao
tromjesecna beba s roditeljima dolazi u Svicarsku, u Neuenhof kod
Badena. Svoje prve nogometne korake pocinje upravo u Neuenhofu, prema
uzoru na starijeg brata. Prvi juniorski staz prolazi u FC Neuenhofu da
bi 1996. godine presao u obliznji, ali dosta jaci, klub FC Baden, gdje
se zadrzava sve do srpnja 1999., kada prelazi u najjaci i najtrofejniji
klub u Svicarskoj, Grasshopper-Club Zuerich. Prva sezona dosta je teska,
konkurencija je velika i jaka, kao i borba za standardno mjesto u
pocetnoj jedanaestorici. Ove sezone stvar se bitno popravlja jer s
dolaskom novog trenera Hansa Petera Zaugga na kormilo GC-a Mladen dobiva
priliku da pokaze svoj veliki talent i umijece davanja golova te postaje
clanom prve momcadi.
•Koje mjesto u
momcadi najvise volis igrati?
-Od prvih koraka
pa sve do danasnjih dana igrao sam i igram samo jedno mjesto, u spici
napada. Mnogi kazu da sam rodjeni golgeter. Osobno mislim da to mjesto
najvise odgovara mojim fizickim predispozicijama, tu se nekako najbolje
osjecam i najvise dajem. Moj uzor je Davor Suker i zivotna mi je zelja
odigrati barem jednu utakmicu pored njega.
•Ali sigurno,
kao mlad covjek, sportas, imas jos zelja, ciljeva u zivotu?
-Trenutno mi je
cilj ustaliti se u prvoj momcadi GC-a, zabiti sto vise golova te za koju
godinu, ako mi se zato pruzi prilika, preseliti se u neki veci klub u
Italiji ili Spanjolskoj. Svjestan sam da sam na pocetku prave nogometne,
profesionalne karijere i da ce najvise toga ovisiti o mom radu i ucinku
na terenu. Stoga se trenutno najvise na to koncentriram.
•Imas li kakvih
planova vezanih uz Hrvatsku, mozda reprezentacija?
-Da, imam dvojno
drzavljanstvo (svicarsko i hrvatsko). Dosad sam za svicarsku juniorsku
odnosno omladinsku reprezentaciju U-16 i U-17 odigrao samo nekoliko
prijateljskih utakmica. Ne zelim nastupati u sluzbenim utakmicama jer,
iskreno da kazem, cekam poziv iz Hrvatske i vise bih zelio igrati za
hrvatsku reprezentaciju.
•Nadamo se da
ljudi iz Hrvatskog nogometnog saveza nece ostati gluhi i slijepi kao u
nekim prijasnjim slucajevima (Vastic, Kocijan, Veber, Strupar itd.) te
da ce znati iskoristiti tvoje mogucnosti...
-I ja se tome
nadam.
•Kao nogometni
profesionalac nemas bas puno slobodnog vremena za izlaske, djevojke. No
ipak pitamo - kad imas vremena, s kim i gdje ga najvise provodis, imas
li kontakte s Hrvatima?
-Tocno da nemam
bas puno slobodnog vremena te ono sto imam nastojim dobro iskoristiti.
Sigurno da imam kontakt s nasim ljudima. Redovito idem na hrvatske
koncerte i zabave, gdje se susretnem sa svojim poznanicima i
prijateljima Hrvatima. Dosta vremena provodim s deckima iz kluba.
•Sto bi zelio
poruciti hrvatskoj mladezi u dijaspori?
-Zelio bih svima
reci da budu sigurni u sebe, da se bore za svoj polozaj u drustvu bez
obzira na to gdje se nalaze i da vjeruju u uspjeh. Imao bih, medjutim, i
jednu poruku za hrvatske roditelje - neka se sto vise brinu o svojoj
djeci, kao sto su moji roditelji vodili brigu o meni; tata me je uvijek
vozio na treninge i utakmice. Svicarski roditelji spremni su stosta
uciniti za svoje dijete kako bi mu pomogli da uspije. U tome bi se mnogi
nasi roditelji mogli i trebali ugledati u njih.
Zeljko
Pavic, "Hrvatski dijasporski list"
«««Povratak
na sadrzaj
|
