Transkripti predsjednika Tuđmana nisu uvedeni kao dokaz u postupak protiv Darija Kordića

O posjetu glavne haaške tužiteljice Carle del Ponte Zagrebu govori se i danas, i čini se da će to još dugo biti aktualna tema. O nekim aspektima odnosa Hrvatske i Haaškog tribunala porazgovarali smo sa zagrebačkim odvjetnikom Mitkom Naumovskim, koji pred Haaškim sudom zastupa obranu Darija Kordića. Rekao nam je da se presuda njegovu branjeniku očekuje do Uskrsa.
Iz kuta branitelja koji je već dugo uključen u rad Haaškog suda, tvrdi da se očito glavna tema razgovora sakrila i da javnost ne zna što je bila bit razgovora između haaškog tužitelja i Hrvatske vlade: "Dio tema možda se svodio na objektivnu odgovornost i kriterije haaškog tužiteljstva, ali mislim da će tek vrijeme koje slijedi i postupci i jedne i druge strane pokazati što se u stvari dogovaralo. Kad to kažem, mislim na sljedeće: haaški tužitelj će optužnice - ako to smatra potrebnim - podići bez obzira na dogovore i pregovore. Njihov je princip da ne objavljuju rezultate svoga rada, što je Carla del Ponte i potvrdila. Javnost će rezultate saznati tek na kraju."
Druga goruća tema su transkripti koje je Vlada RH tek sada izuzela iz Ureda predsjednika. Zaista pomalo čudi da je Hrvatska čekala cijelu godinu da odluči što će učiniti s transkriptima: "Što se tiče konkretnih transkripata u predmetu Darija Kordića, tužitelj je želio uvesti oko 30 transkripata koji su došli iz Ureda predsjednika RH. Rasprava o tim dokumentima vodila se na zatvorenoj sjednici pa vam ne mogu reći detalje, ali mogu reći da je Sud odbio prihvatiti te transkripte. Prihvaćen je samo jedan - u svjedočenju Stjepana Kljujića - a to je zapisnik iz Ureda predsjednika od 27. prosinca 1991. godine. Ostali transkripti nisu prihvaćeni. Mi smo prigovorili uvođenju transkripata iz vrlo jednostavnog razloga - uništene su zvučne snimke i nema nikakve mogućnosti da se autentificira nijedan transkript. Postoji samo transkript. Postoji samo transkript koji je navodno prijepis , a zvučne vrpce - nema. Prema tome, s obzirom na protok vremena, mi smo se tome protivili jer bi tužitelj u najmanju ruku morao dokazati autentičnost svakog pojedinog transkripta, a to nije učinjeno.

Minimum prava okrivljenika u postupku jest da zna zašto ga se tereti prije nego što počne iznositi svoju obranu. Odvjetnik Naumovski kaže da je tužitelj u predmetu Kordić mijenjao strategiju barem tri puta tijekom postupka, tako da je glavninu dokumenata iz Hrvatske dobio nakon što smo mi, Kordićeva obrana, završili svoje izlaganje, što je otežavalo naš postupak. No, činjenica je da je i dosad postojala suradnja Vlade s tužiteljem u Haagu jer je tužitelj dobio na tisuće dokumenata iz arhiva HIS-a, a koji su bili u Državnom arhivu RH. To je bilo negdje početkom ljeta - svibanj, lipanj 2000. godine."
Odvjetnik Naumovski ispričao je hod po mukama obrane u pokušaju da dođe do dokumenata. U početku je bilo dosta razmišljanja, a onda je Vladin ured za suradnju s Haaškim sudom zauzeo stav da potpuno jednake uvjete imaju i tužiteljstvo i obrana. Tužitelj je, istina bio u prednosti, ali i mi smo kasnije dobili prvu grupu dokumenata koju ima tužitelj. Kad je dokumentacija preseljena u Arhiv, objema stranama dopušteno je da same istražuju dokumente za koje smatraju da su im korisni. Imam informaciju da i dan-danas tužitelj istražuje dokumentaciju koja nije konačna. Čujem da je još nekoliko stotina fascikala dokumentacije došlo u Arhiv u mjesec-dva. Tužitelj je u našem predmetu pokušao kao dokaz unijeti cijelu hrpu dokumentacije nekih izvješća SIS-a HVO-a iz BiH, a tu ima i nekoliko dokumenata HIS-a. Tisak je to, međutim, zloporabio jer je riječ o nekim izvješćima koja su slana predsjedniku RH, ali su ta izvješća očito služila isključivo u društveno-političke svrhe. To su operativne analize, koje ne mogu biti dokaz u kaznenom postupku jer, kao prvo, uopće nisu potpisane, na nekima su inicijali, a na nekima ne. Osim datuma, ne zna se tko je autor, na temelju čega je crpio informaciju, je li ona provjerena...
Kad smo maloprije govorili naročito o SIS-ovim dokumentima, siguran sam da dobar dio tih dokumenata sadrži politikantsko analiziranje pojava koje su se događale u srednjoj Bosni, a što je najzanimljivije, i dio zagrebačkog tiska tijekom 1997., 98., 99. pa i 2000. iznosio je neke teze koje se spominju u tim dokumentima koji su navodno iz 1993. godine, ako su iz tog vremena, ako nisu kasnije sačinjeni. Zbog toga sam u završnoj riječi i rekao da se u Hrvatskoj vodio medijski rat protiv g. Kordića da bi se postigli neki politički ciljevi koji nemaju veze s njim! Problem je u tome što je naš tisak presudio Kordiću deset puta za stvari koje nisu dokazane!

Zamoljen da prokomentira činjenicu da predsjednik Mesić otvoreno dijeli transkripte medijima, naš sugovornik iznosi dosad nepoznat detalj: "Mogu vam reći iz pozicije predmeta Darija Kordića - u našem predmetu dogodila se zanimljiva stvar - iako se u Hrvatskoj otpočetka govorilo o tome da će svi dokumenti jednako biti na raspolaganju i obrani i tužiteljstvu, jednom sam se prilikom u sudnici iznenadio kada sam vidio da tužitelj barata nekim podacima koje on inače ne može znati. Odmah mi je bilo jasno da je riječ o podacima koji potječu iz zapisnika iz Mesićeva ureda. Odmah sam, gotovo ultimativno, od Ureda predsjednika Republike tražio da i meni dostave te zapisnike da budem ravnopravan s tužiteljem, koji je te zapisnike koristio u protuispitivanju svjedoka obrane, što je dvostruka neravnopravnost. Nakon dulje prepiske, morali smo tražiti da nam Sud odobri da od tužitelja dobijemo to što je tužitelj dobio iz Ureda predsjednika! Nama te dokumente iz Ureda predsjednika jednostavno nisu htjeli dati. Neizravno nas se pućivalo na tužitelja, koji je - stranka u postupku! I naravno, tužitelj nam nije htio dati te zapisnike i da nismo tražili zaštitu suda, ne znam bismo li uopće od tužitelja dobili te zapisnike!"