Klika izdajica

Ovog tjedna objavljena je vijest o ukidanju viza između Izraela i Hrvatske. Nasuprot tome, Konferencija hrvatskih biskupa još nije dala svoj blagoslov za hodočašća iz Hrvatske u Međugorje. Osim teoloških razlika, i takvo tretiranje problema dolijeva ulje na vatreni sukob hercegovačkih franjevaca i "petrovaca" iz svih drugih dijelova Crkve u Hrvata. Prema tome, možemo nagađati da će hrvatski hodočasnici odsad svoje konvertibilne valute više ostavljati u Izraelu nego u svojoj katoličkoj Hercegovini. Valjda je i to oblik globalizacije, gdje Hrvati zbog svoje nesloge sve više gube i gdje istovjetna vjera nije oblik zbližavanja nego razlog velikog razdora, ne samo na vjerskom planu nego na političkom i gospodarskom. U svakom slučaju, može se ustanoviti dvostrukost standarda i donijeti zaključak da Crkvu pod nadzorom Kaptola i Mostara o važnosti Gospina ukazanja na tom mučeničkom hercegovačkom tlu – Međugorju - nije uvjerilo ni 20 milijuna stranih hodočasnika koji su obišli sva mjesta svetišta.

Da je Hrvatska paralizirana dvostrukim standardom ne dokazuje samo Međugorje nego i Haag, koji kažnjava samo Hrvate. Dosad, istina, samo one iz BiH, ali doći će red i na one iz Hrvatske, to više ako Mesić i dalje bude mljeo izdajničke riječi i misli. Svoje neslaganje s Tuđmanovom politikom o BiH on je doveo do krajnosti. Stavio je Hrvatsku, sve segmente društva, na bubanj te danas u Hrvatskoj nema više nijedne banke u hrvatskom vlasništvu. O tome, naravno, hrvatski mediji šute jer bi saznanje o tome moglo još više smanjiti popularnost vodećih političara. S rasprodajom banaka otišlo se tako daleko da Vlada Republike Hrvatske više nema državne rezerve u hrvatskim bankama, nego se nalaze po stranim bankama, što je valjda jedinstven primjer u povijesti država i naroda.
Predsjednik Mesić i dalje će plesti klevete o "pljački" Hrvatske kao da se agresija nije dogodila, kao da nismo morali kupovati naoružanje po švercerskim cijenama, kao da nismo imali toliko prognanika, ubijenih, ranjenih, kao da nemamo toliko umirovljenika, da na manje od jednog zaposlenog dolazi više od dvojice umirovljenika. Kanada ne bi mogla podnijeti takve odnose. I na kraju, Hrvatska je morala izvršiti i tranziciju iz komunističkog u kapitalističko gospodarstvo. Ovog je tjedna "New York Times" opisao stanje češkog gospodarstva, priznajući velik broj promašaja koji je nastao u privredi zbog nametanja surovog oblika kapitalizma. Češko gospodarstvo na početku II. svjetskog rata bilo je jedno od najnaprednijih u Europi. Rat i komunizam učinili su svoje, ali još je veća stagnacija privrede nastala nakon 1990. Tako u članku "Breme kapitalizma" novinar Andrews opravdava teškoće češke tranzicije sljedećim razlozima: državne banke davale su kredite dobro povezanim ljudima, najveći dužnici bili su i najveći poslodavci, poduzeća gubitnici kvalificirana su za još veće dugove, delikventna poduzeća u plaćanju dugova dobivala bi dodatne velike novčane posudbe, zdrava poduzeća otišla su u bankrot nakon privatizacije, a na kraju su milijarde dolara u gotovini upućene u tzv "off shore kompanije", što je običnim riječima isisavanje domaćeg bogatstva u korist stranih poduzeća. Drugim riječima, sve ono što se dogodilo i hrvatskom gospodarstvu, naziva se u članku "pogreškom, razbacivanjem novca, neredom neznanja i naivnosti", a tek u jednom slučaju sukoba Čeha s japanskom kompanijom, gradacija opisa prelazi na teže izraze "pljačke" i "bankovne krađe".

Kako je u hrvatskom slučaju? "New York Times" nikad nije imao samilosti ni razumijevanja za obnovu Hrvatske kao države. Dnevnik "New York Times" u svakoj prilici vrijeđa ponos hrvatskog naroda, i to usred New York Cityja, gdje živi značajna hrvatska zajednica, na žalost nemoćna i prepuštena samoj sebi. No zašto bi taj list ispričavao hrvatske poteškoće u tranziciji, kad su glavni ljudi šestorice bili u posjetu SAD-u nekoliko puta, šireći laži i klevete o tadašnjim vlastima i pokojnom predsjedniku. Zar nije sve najgore rečeno stranim novinarima o pokojnom divu dr. Tuđmanu i vodećoj stranci HDZ-u od ljudi kao sto su Mesić, Račan, Budiša, Pusićka, Kramarić te na kraju najgorih od svih, Dobroslava Parage i Zvonimira Čička?!. Svi bi oni došli u svijet širiti otrov laži koji je stvorio početne dojmove kod stranaca, koji su rado prihvatili takvu "istinu" te okrenuli leđa Lijepoj Našoj, vrativši se pod stari utjecaj Beograda i prijatelja Srbije. Sad ti ljudi na tom neetičkom "kapitalu" žele vladati?! Njima se mora reći da su napravili dobar posao samo za neprijatelje Hrvatske i da će u budućnosti ove ispaćene Hrvatske biti i ostati primjeri izdajničke klike.