Okrenite se Hrvatima u svijetu

Deveta obljetnica međunarodnog priznanja Republike Hrvatske kao neovisne i demokratske države te njezina ulaska u svjetsku obitelj samostalnih zemalja 15. siječnja 1992. godine u domaćim sredstvima priopćavanja prošla je gotovo nezamijećeno, a i državni vrh samo što je nije ignorirao. Ovih dana o tom velikom hrvatskom povijesnom danu neki su hrvatski uglednici govorili takvim tonom i s takvom ironijom kao da je riječ o nekom nepoznatom plemenu, a ne o njihovu patničkom narodu - koji je taj dan stoljećima očekivao i za koji su milijuni Hrvata izginuli, a o prognanima da i ne govorimo. Neka im bude na čast!
Istina je da hrvatski narod nije očekivao ulična slavlja i neradni dan, ali 15. siječnja zaslužio je mnogo dostojnije obilježavanje novog rađanja Hrvatske jer bez tog priznanja sigurno ne bi bilo ni današnje hrvatske slobode i neovisnosti. Istinska sloboda ne gradi se preko noći, ona se, na žalost, gradi desetljećima. A prije toga, barem oni koji nose tu odgovornost, najprije u sebi moraju promijeniti balkansko razmišljanje i balkanski način rada.
Brojno hrvatsko izvandomovinstvo i hrvatske povratnike iz iseljeništva dirnula je bolna istina da ni u jednom šturom izvješću i prikazu ni riječju nije spomenut njihov doprinos, bez kojeg sigurno ne bi bilo priznanja Republike Hrvatske niti bi domovinski Hrvati izdržali nasrtaj zločinačke srpsko-jugoslavenske armade. Potkrijepimo tu tvrdnju samo jednim primjerom. Hrvatska politička emigracija iz SAD-a, zdušno potpomognuta dotad neorganiziranom većinom Hrvata, uspjela je 1990. i 1991. većinu američkih senatora i kongresmena od neprijateljskih gledanja na Hrvate (zbog 70-godišnje srpske lažne propagande) preko noći razuvjeriti od zabluda i pridobiti ih u gorljive zagovornike hrvatske istine i prava na slobodu. Tu je bio ključ daljnjih političkih igara i krojenja istina za i protiv Hrvatske. Hrvatske zajednice diljem svijeta vodile su borbe Davida i Golijata. Na našu sreću, hrvatski David pobijedio je i ovog puta. Ali ta zlatna pobjeda, čini se, nekome smeta i zato se stalno prešućuje. Prešućuje se i potencijal hrvatskog izvandomovinstva, koje bi i sada moglo preporoditi Hrvatsku.
U Hrvatskoj svakog dana čitamo i slušamo raznorazne pozive stranim ulagačima, a nigdje ni traga jednom pozivu Hrvatima u svijetu. Kao da ih nema i kao da Hrvati iz svijeta nisu mnogo više pomogli i uložili u Hrvatsku od stranaca. Hrvatski iseljenici i povratnici nisu protiv stranaca u Hrvatskoj iako dobro znaju što znači jaki stranac u siromašnoj državi. Upravo zbog toga držimo da se Hrvatska mora okrenuti svojim Hrvatima u svijetu koji imaju znanja i snage da izvuku ovu državu iz totalne propasti (ali ne znamo koliko je još ostalo povjerenja i ljubavi).
Hrvatska je u velikoj krizi, moralnoj i gospodarskoj, iz koje ne vidimo izlaz bez velikih stresova, pomirenja s odbačenim Hrvatima izvan Republike Hrvatske i iskrenog i poštenog poziva u pomoć. Zagreb je na potezu!