Kako je britanski povjesničar u tri dana opisao Domovinski rat

Boraveći u Dallasu, jednom od milijunskih gradova Amerike i velikom industrijskom središtu savezne države Texas, poznatom po velikoj koncentriranosti moderne informatičke i industrije videoigara, imao sam priliku obići i njihove velike knjižnice, koje imaju nekakav europski duh, za razliku od ostalog što se u gradu može vidjeti. U knjižnicama se obično nalazi i manja kafeterija, u kojoj se može opušteno razgovarati i čitati građa iz knjižnice.
Moj američki prijatelj i domaćin Wayne Miles, također ljubitelj knjiga, pravio mi je društvo na jednom takvom posjetu velikoj knjižnici iz lanca "Burns & Noble". Moju pozornost zaokupila je ideja da nađem nešto vezano uz Hrvatsku, odnosno da vidim na koji je način u mnoštvu knjiga, časopisa i različite druge literature zastupljena jedna mala europska država koja za mnoge Amerikance faktično još ne postoji.
Uspio sam tako pronaći srpsko-hrvatski rječnik, što me nije odviše zabrinulo. Nađoh nadalje i malu knjižicu koja može poslužiti kao turistički vodič kroz Hrvatsku i tiskana je negdje izvan Hrvatske još u doba kada se stvarala država, a na koricama je još uvijek stidljivo prikazana stara hrvatska trobojnica s neuspjelo skrivenom zvijezdom petokrakom.

Kada sam već odustao od traženja nečega što su Hrvati mogli učiniti za svoju promidžbu, našao sam novo izdanje knjige britanskoga povjesničara po imenu Timothy Garton Ash. Pozornost mi je privukao omot na kojem je prikazan vojnik koji u zagrljaju nosi dijete, kadar vjerojatno iz Srebrenice, a po sadržaju bi mogao biti s bilo kojega mjesta tragedije u minulom ratu.
"History of the present" – (povijest sadašnjosti, ili današnjice) naziv je knjige u kojoj su obrađeni događaji od pada Berlinskoga zida do raspada Jugoslavije i rata u Hrvatskoj i Bosni.
Autor nastoji opisati povijest na način novinarskih reportaža i putopisa. Prema svojoj izjavi, bio je sudionik svih opisanih događaja po istočnoj Europi i balkanskom području.
Njegova intencija nije sporna u mnogim slučajevima, sve do izvješća o događajima u Hrvatskoj. "Očišćena Hrvatska" je naslov članka je koji sam po sebi aludira na srpsko etničko čišćenje, ali ne, autor je tu izigrao sva očekivanja i izvrnuo činjenice u službi jednostranih interesa. Čijih, nije teško pogoditi!
Njegov posjet Hrvatskoj zbio se neposredno nakon završetka vojno-redarstvene akcije Oluja. Vodič kroz tek oslobođeno područje mu je ni manje ni više nego gospođa po imenu Planinka, koja je za tu zgodu diplomatskim angažmanom Slavka Goldsteina importirana izravno iz Beograda. Pod vodstvom spomenutoga povjesničara iz Zagreba i njegova sina Ive Goldsteina, družina se uputila prema upravo oslobođenim područjima Hrvatske. Prema autorovu opisivanju događaja teško se može razaznati je li riječ o događajima Drugoga svjetskog rata i upravo počinjenim pokoljima ustaša ili o Domovinskom ratu i legalnim operacijama hrvatske vojske i policije. Autor nadalje na nekoliko mjesta uspoređuje slike porušenih gradova i sela sa slikama porušene Njemačke u Drugom svjetskom ratu imputirajući čitateljima činjenicu – pa dobro, zločince je stigla kazna kao što je Nijemce stigla kazna nakon pada nacizma...

U istom kontekstu spominju se i četnici, no za autora su oni samo "Serb nationalist partisans" – srpski nacionalistički partizani. Na isti su način te iste koljače saveznici tretirali i u vremenu kada se u hrvatskoj krvi stvarala zločinačka država Jugoslavija. Garton Ash svakako je znao što se događalo na tim prostorima i što se dogodilo neposredno prije njegova dolaska, no to ne spada u domenu posla njegova zadatka. Ni riječi nije potrošio kako bi opisao četverogodišnju okupaciju i etničko čišćenje svega nesrpskoga s tih prostora koji su zauzimali veći prostor od jedne trećine Hrvatske. Samozvana republika pobunjenih Srba "Krajina" pisana je u njegovim izvješćima velikim slovom i bez navodnika kao da je riječ o povijesno i pravno priznatom pojmu, a akciju hrvatske policije i vojske stavlja u navode kao i pojam oslobođenja, koje on doslovice smatra etničkim čišćenjem, i tu je čak našao razlog za naslov priloga o Hrvatskoj – "Očišćena Hrvatska". Dakle, po sudu toga britanskog povjesničara, Hrvatska je izvršila agresiju na Krajinu i protjerala 150.000 Srba i ne samo to nego je i etnički posve očistila srpski etnički prostor.
Sljedećih dana Britančeva posjeta Hrvatskoj promijenila se samo činjenica da mu je vodič opet bila Srpkinja, Ana Uzelac, a njegov put se nastavio do Knina, u kojem je trijumf hrvatske vojske posebno obilježen velikom zastavom na kninskoj tvrđavi, a ta je zastava za autora zločinačka i uvredljivo velika. Knin je posebice opisan kao izraziti primjer mjesta gdje se vršilo etničko čišćenje rabeći u engleskom tekstu opet njemački (fašistički) pojam "Serbenrein". Autor je u činjenici da hrvatske trupe nisu porušile srpskopravoslavne crkve na oslobođenim mjestima našao mjesta za sarkazam i dvoličnost, gdje su se Hrvati tobože Zapadu htjeli predstaviti kao kulturan i civiliziran narod. Svježi grobovi, dakako, opet su puni civilnih žrtava, a o pobunjenoj srpskoj paravojsci ni riječi, kao da ih nije nigdje i nikada bilo. Za autora su to sve nevini civili.

Vrhunac zgražanja nad Hrvatskom i njenim nacionalnim simbolima britanski povjesničar je dopisao svome izdanju nakon pobjede hrvatske nogometne reprezentacije nad Njemačkom na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine. Tada su nakon utakmice hrvatski navijači razvili veliku zastavu na igralištu i zasluženo slavili sportsku pobjedu, a Garton Ash nije u tome vidio sportski podvig nego politički i nacionalistički čin onih istih ratobornih Hrvata koji su u civilizirani svijet donijeli istu "zločinačku zastavu" koja se viorila na kninskoj tvrđavi.
Knjiga "History of the present" objavljena je na žalost 1999. godine i podijeljena je diljem svijeta, a njene gorke plodove još ćemo dugo godina osjećati na svojoj koži ma gdje maknuli, a ostat će nam samo mogućnost čuđenja i zgražanja nad količinom izlivene mržnje. Samo je to preostalo meni i mojem prijatelju Milesu, koji je ipak sasvim razumio o čemu je riječ.