"Izabrani narod"

Svaki vjernik, bio katolik ili ne, (a Međugorje je baš poznato po tome što u njega hodočasti mnogo vjernika različitih religija pa i onih koji se smatraju ateistima), nakon što posjeti Međugorje, postavlja si pitanje: Zašto baš Međugorje?
Zašto je baš to malo selo postalo jedno od najpoznatijih mjesta katoličkog svijeta? Kako to da postoje katolici koji nisu čuli za Zagreb, Dubrovnik ili Split, ali ne postoji katolik koji nije čuo za Međugorje, kao što ne postoji zemlja, u kojoj žive katolici, a da njezini stanovnici nisu posjetili Međugorje?
Zašto se Gospa ukazala baš Hrvatima? Jesu li Hrvati "izabrani narod"? U poruci od 15. studenog 1984., Gospa je rekla: "Vi ste izabrani narod i Bog Vam je dao velike milosti."
I zašto baš Međugorje, a ne – na primjer - Široki Brijeg, koji je poznat po žrtvama što su ih katolički svećenici podnijeli za vjeru?
Je li Međugorje odabrano zbog žrtve koju su vjernici toga kraja podnijeli 1933. da bi na nepristupačnom brdu (520 m nadmorske visine) podigli 8,56 m visoki križ od armiranog betona, penjući se teškim, gotovo nemogućim, putom do vrha brda, koje po tom vjerskom znaku dobiva ime Križevac? U križ su urezane riječi: "Isusu Kristu, Otkupitelju ljudskoga roda, u znak svoje vjere, ljubavi i nade, u spomen 1900. godišnjice Muke Isusove". U samo križište su ugrađene moći dobivene za tu prigodu iz Rima - komadić križa kojeg kršćani štuju kao križ na kojem je bio raspet Isus Krist.

Međugorska je župa utemeljena 1892. godine i stavljena pod zaštitu sv. Jakova, koji je - zaštitnik hodočasnika. Iako dotad ničim nije privlačila pozornost, međugorska je crkva u ljeto 1981. godine postala središnjom točkom okupljanja milijuna hodočasnika iz cijeloga svijeta.
Međugorje je, kao jedinstveni događaj u suvremenom svijetu, u posljednjih 20 godina, unatoč ratu, privuklo oko 20 milijuna hodočasnika.
Prema svjedočanstvu šest mladih župljana, od 24. lipnja 1981. godine svakodnevno se u toj župi ukazuje Blažena Djevica Marija, Gospa. Tog dana vidioci su se uplašili Gospine pojave i pobjegli. Sljedećeg dana, 25. lipnja, odazvali su se na Gospin poziv i otišli na Brdo ukazanja, gdje su s njom prvi put molili i razgovarali. Stoga se taj dan slavi kao obljetnica ukazanja Kraljice mira, kako se Gospa predstavila.
26. lipnja 1981. g., Gospa se ukazala vidjelici Mariji Pavlović i rekla: "Mir, mir, mir - i samo mir!" Iza nje je bio križ. Uz to je, kroz plač, dvaput ponovila: "Mir mora zavladati između čovjeka i Boga, a i između ljudi!"
Točno deset godina nakon toga, 26. lipnja 1991., JNA je tenkovima upala u Sloveniju. Bio je to početak krvavog rata na području bivše Jugoslavije.

Gospa se nije uvijek ukazivala na istom mjestu, ni istoj skupini, niti su njezina ukazanja uvijek jednako trajala. Nekada je to bilo samo dvije minute, nekada i sat vremena. Isto tako, Gospa se nije uvijek ukazivala kad su to djeca htjela ili poželjela. Nije se ukazivala samo vidiocima, nego i drugim ljudima koji su bili najrazličitijih uzrasta, naobrazbe, dobi, rase i zanimanja.
Djeca su je opisala kao nježnu, oko 165 cm visoku, vitku, mladu ženu. Kosa joj je crna, pokrivena bijelim velom; lice duguljasto, bijelo; oči posebno lijepe, plave i krupnije; ima mali, lijepi nosić. Uglavnom je u jednostavnoj, dugoj, sivoplavoj haljini, ne nosi nakit. Iznad glave ima 12 zlatnožutih zvijezda. Svi se slažu da je nadnaravno, neopisivo lijepa.
Vidioci su bila djeca u dobi od 10 do 17 godina: Ivanka Ivanković - Elez (rođ. 1966. g.), Mirjana Dragićević - Soldo (rođ. 1965. g.), Vicka Ivanković (rođ. 1964. g., ima svakodnevna ukazanja i sada), Marija Pavlović – Lunetti (rođ. 1965. g., ima svakodnevna ukazanja i sada; preko nje Gospa upućuje svakog 25. u mjesecu svoju poruku župi i svijetu), Ivan Dragićević (rođ. 1965. g., ima svakodnevna ukazanja i sada), Jakov Čolo (rođ. 1971. g.).
Svi su oni bili izvrgnuti grubim pritiscima komunističkog režima, koji ih je pokušavao otrgnuti od mjesta ukazanja i prikazati psihički labilnim.
A međugorski župnik fra Jozo Zovko, koji je – u početku –sumnjičavo gledao na vijesti o ukazanjima, bio je utamničen.
Međutim, pokazalo se da komunističke vlasti nisu bile jedine koje nisu priznavale ukazanje.
(U slijedećem broju: Izabranici "Izabranog naroda" ne priznaju ukazanja)