Jedna od karakteristika duha našeg hrvatskog naroda je vječna
želja za poboljšanjem svega što u svijetu već postoji. To se u
našoj bliskoj prošlosti često izražavalo na posve smiješnim
primjerima, pa je tako ovaj narod gotovo pola stoljeća živio u jednom
društveno-političkom sustavu kojeg je cijeli svijet nazivao
socijalizam, no mi ga nismo prihvaćali kao takvog, već smo ga malo
"poboljšali" i nazvali samoupravni socijalizam. Isto se
dogodilo i s terminom centralizam, kojeg smo opet malo
"popravili", pa je u ovom narodu zavladao demokratski
centralizam. Što god to značilo.
Tako proračun neke države odražava njenu cjelokupnu politiku; on
predstavlja najvažniji akt što ga ta država može donijeti. A mi smo
jedina zemlja u Europi koja je dostigla to poboljšanje da donosi
rebalans rebalansa proračuna.
Kad se naime stvarao ovaj proračun, onda je Vlada pokušavala, naravno,
pred izbore i neposredno nakon izbora, kupiti socijalni mir, kao što je
to pokušavala i onim pustim obećanjima o 200 tisuća novih radnih
mjesta, da ne nabrajam ostale nebuloze. To je rezultiralo
"prenapuhanim" proračunom za koji ova država jednostavno
nije imala snage.
Prenapuhanost proračuna Vlada rješava na taj način da prihvaća
pojedine financijske diktate međunarodnih organizacija poput
Međunarodnog monetarnog fonda i da, nakon što je kupovala socijalni
mir i povećavala proračun, ta ista Vlada pristupa rebalansu proračuna
koji treba uravnotežiti prihodovnu i rashodovnu stranu ukidanjem
socijalnih prava najugroženijim socijalnim skupinama.
Sve to čini pod vodstvom premijera koji je član Socijaldemokratske
partije, dakle stranke koja bi trebala zastupati određena
socijalistička načela. Ta socijalistička Vlada predlaže smanjenje
proračunskih izdataka za stambeno zbrinjavanje invalida, smanjenja
porodiljnih naknada, smanjenje stavke za zapošljavanje branitelja,
smanjenje svih razvojnih investicija...
Kad pogledate proračun neke zemlje, odmah vam postane jasna strategija
razvoja te države. Kad pogledate ovaj rebalans hrvatskog državnog
proračuna, odmah vam postane jasno da je strategija ove Vlade zapravo
strategija zaduživanja i rasprodaje nacionalne imovine.
To se konzistentno provodi već dvije godine, uz uvijek isto
obrazloženje kako su mnogi razlozi koji prisiljavaju na takve postupke
naslijeđeni od prijašnje vlasti. A meni osobno i velikoj većini
hrvatskih građana pomalo je dojadilo slušati najprije bivšu vlast
koja je isto govorila da su problemi koje nije mogla riješiti
naslijeđeni od prijašnje vlasti, da bi sada morali opet slušati
jadikovanja trenutne vlasti koja sve svoje promašaje opravdava lošom
politikom svojih prethodnika. I dokle tako?
A duboko sam uvjeren da ćemo sljedeće godine voditi iste rasprave i
slušati iste isprike, jer Međunarodni monetarni fond ni sljedeće
godine neće napisati bolji proračun za Hrvatsku. Napisat će bolji
proračun za MMF i za međunarodne financijske organizacije, ali ne i za
Hrvatsku. Za bolji i razvojni hrvatski državni proračun ne treba nam
diktat MMF-a, nego sposobna i stručna Vlada!
