Stoljeće hrvatske knjige i književnosti u iseljeništvu

U organizaciji Nacionalne i sveučilišne knjižnice i Međunarodnog centra za usluge u kulturi, u četvrtak, 8. studenog 2001. u 12 sati, u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, otvorena je izložba "Stoljeće hrvatske knjige u iseljeništvu 1900.-2000." Na otvorenju izložbe pozdravni govor održali su dr. sc. Josip Stipanov, glavni ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice i mr. sc. Livija Kroflin, ravnateljica Međunarodnog centra za usluge u kulturi, dok je o koncepciji izložbe govorio autor izložbe Branko Hanž. Izložbu je otvorio Jakša Kušan, predsjednik Upravnog odbora Hrvatske matice iseljenika, a tekstove i pjesme hrvatskih književnika iz iseljeništva čitao je dramski umjetnik Vedran Mlikota.
Temeljna zadaća i bitno obilježe Nacionalne i sveučilišne knjižnice, kao uostalom i drugih nacionalnih knjižnica, jest sustavno prikupljanje i čuvanje nacionalne pisane baštine, nacionalnih publikacija bez obzira na medij i vrijeme nastanka. Po tome je ona pamćenje hrvatskog naroda. Nacionalna i sveučilišna knjižnica tu zadaću sustavno obavlja već gotovo dva stoljeća, poglavito s osloncem na odredbe o obveznom primjerku, ali i kupnjom i darovima.
U hrvatske publikacije, u nacionalni fond, ubrajaju se, ne samo knjige objavljene u Hrvatskoj, već i sve knjige objavljene na hrvatskom jeziku te knjige kojima su autori Hrvati, pa i knjige koje govore o Hrvatskoj i Hrvatima. U tom pogledu, iz više razloga, što se Hrvatske tiče, posebno mjesto zauzimaju hrvatske knjige i uopće publikacije objavljene u iseljeništvu, koje nazivamo i hrvatski iseljenički tisak.
Poznato je, da Hrvatska, iz dobro znanih razloga, još od pretprošlog, devetnaestog stoljeća ima brojno i po svim kontinentima, doduše nejednako i neravnomjerno, raspršeno iseljeništvo. Hrvati se već stoljećima u valovima iseljavaju u sve dijelove svijeta. Tome su prethodila i ranija, više - manje pojedinačna iseljavanja, naročito u Ameriku, odnosno tadašnji Novi svijet.
Dr. Stipanov će stoga reći: "Osim što je brojno i raspršeno, hrvatsko iseljeništvo ima još jednu značajku: ono je pismeno. A pisanje, odnosno objavljivanje tiskovina, jedan je od načina da se, raspršenosti unatoč, ipak nekako 'saberemo, nađemo zajedno, povežemo'.
Hrvati u svojim novim sredinama pišu poglavito na svojem jeziku, objavljuju, i to kako knjige (u užem smislu) tako i periodiku (časopise i novine). Svjesni su, naime, da je takva vrsta uzajamnog komuniciranja bitan preduvjet i zalog ne samo održavanja kakvih - takvih uzajamnih veza i odnosa u novoj sredini, pa i s domovinom; održavanje kakve takve zajednice, ali i nacionalne svijesti i samobitnosti. No to jednako tako posvjedočuje njihovu svijest i uvjerenje da je kultura, posebice dio kulture koji se iskazuje pisanom riječju, bitna sastavnica njihova života koju sustavno njeguju i razvijaju i u novim zajednicama i sredinama, nerijetko brojnim teškoćama i ograničenjima usprkos. I tu su sastavnicu svoga života u novim sredinama baštinili iz domovine."
Kako je iseljenički tisak bitna sastavnica hrvatskog iseljeništva i obilježje i hrvatske pisane kulture u cjelini, ujedno je i nerazdvojni dio nacionalnog fonda i pamćenja hrvatskog naroda. Stoga je prikupljanje iseljeničkog tiska i obveza Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Sudbina njegova (sustavnog) pribavljanja u proteklom stoljeću podosta oslikava i odražava ne samo sudbinu hrvatskog iseljeništva, već također u mnogo većoj mjeri sudbinu i (političke) (ne)prilike u Hrvatskoj.
U razdoblju 1945.-1990., kad je hrvatsko nakladništvo u iseljeništvu najbogatije (kako u broju naslova, tako i vrstama publikacija pa i kvalitetom), Knjižnica nije mogla, iz poznatih političkih razloga, na pravi način ispunjavati svoju zadaću prikupljanja i čuvanja djela nastalih u iseljeništvu. Zahvaljujući ponajprije hrvatskim iseljeničkim nakladnicima i pojedincima, pokoji bi naslov, unatoč brojnim barijerama, ipak pristigao u Knjižnicu. U tom pogledu situacija se stubokom mijenja početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, kad Knjižnica neometano započinje sustavno pribavljati ne samo tekuća izdanja, već i izdanja iz proteklog razdoblja, poglavito zahvaljujući svijesti i zauzimanju brojnih hrvatskih istaknutih iseljenika, nakladnika i iseljeničkih udruga. Knjižnica je obogaćena brojnim, većim i manjim donacijama. Od 1992. godine hrvatske iseljeničke knjige redovito se uvrštavaju i objavljuju i u (tekućoj) hrvatskoj bibliografiji.
Nacionalna i sveučilišna knjižnica ima danas najbogatiju zbirku hrvatskih iseljeničkih tiskovina u svijetu. Koliki je to postotak od ukupno objavljenih hrvatskih iseljeničkih tiskovina nitko ne može reći, ali sa sigurnošću možemo ustvrditi da je to velika većina svih objavljenih hrvatskih tiskovina u iseljeništvu u više od jednog stoljeća. Tako je Nacionalna i sveučilišna knjižnica doista jedino mjesto na svijetu na kojem se ostvaruje jedinstvo onoga dijela hrvatske kulture koji ima svoj izraz u pisanoj riječi.
Stoga je izložba pod nazivom "Stoljeće hrvatske knjige u iseljeništvu" jedan od načina da se iseljeničke knjige i na taj način predstave i pokažu hrvatskoj javnosti. Podaci o tim knjigama su inače dostupni preko kataloga Knjižnice i na mrežnoj stranici Knjižnice. Ova je izložba ujedno još jedan poticaj i poziv na daljnje prikupljanje iseljeničkih tiskovina u ovoj Knjižnici, kako bi ta zbirka bila još bogatija i potpunija.
"Od ukupnih iseljeničkih tiskovina ova izložba sadrži samo knjige (u užem smislu)." - napomenuo je dr. Stipanov - "Plan je Knjižnice sljedećih godina nastaviti s izložbama iseljeničkih tiskovina, i to kako prema vrsti (časopisi, novine...) tako i tematski. Posebno valja istaknuti da je to, zapravo, prva izložba te vrste uopće, ne samo u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici nego i u Hrvatskoj. Prva, naročito kad je riječ o cijelom jednom razdoblju (dvadeseto stoljeće), ali i kad je riječ o sveobuhvatnosti. Dakako da je iz razumljivih razloga ta sveobuhvatnost, inače dostupna kroz katalog Knjižnice, na ovoj izložbi prikazana kao pregled stogodišnjeg objavljivanja hrvatskih knjiga u iseljeništvu. Izloženi su samo oni primjerci koje posjeduje Knjižnica u svom fondu. Zahvaljujem svima koji su na bilo koji način pridonijeli postavljanju ove izložbe i izradi kataloga, posebice autorima te našim uglednim iseljenicima i stručnjacima za iseljeništvo koji su nam kao suradnici svojim savjetima pomogli pri izboru knjiga za ovu izložbu. Planiramo ovu izložbu postaviti i u drugim hrvatskim gradovima."
Uz izložbu organizatori pripremaju i program pod nazivom "Stoljeće hrvatske književnosti u iseljeništvu", koji će se održati u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici 15. studenog kao video konferencija čiji će se predavači prof. mr. Luka Budak nalaziti u Sydneyu/Australiji, a prof. dr. Vinko Grubišić u Ontariu/Kanadi. Tjedan dana nakon toga, 22. studenog, kao završna večer "Stoljeća hrvatske književnosti u iseljeništvu" u Međunarodnom centru za usluge u kulturi održat će se večer poezije hrvatskih iseljenika pod nazivom "Žudnja".