U medijskoj tišini prošla je, kao uostalom i svi događaji vezani uz hrvatski narod u BiH, vijest da su u utorak, u 10 sati ujutro, pripadnici Stabilizacijskih snaga SFOR-a, pod punom ratnom opremom, ušli u prostorije HTV Mostar i Radiopostaje Mostar preplašivši djelatnike tih kuća, kao i hrvatske novinare uopće, što im je najvjerojatnije i bio cilj.
Glasnogovornik SFOR-a u Sarajevu, satnik Jozef Macrey je novinarima Dnevnog lista, jedinog hrvatskog dnevnog glasila u BiH, rekao da se radi o "rutinskoj najavljenoj kontroli, kojoj je cilj provjera je li komunikacijska oprema ovih medijskih kuća sukladna Daytonskom mirovnom sporazumu". Pritom je gospodin, dakako, zaboravio da je Dayton potpisan prije 6 godina. Jedan od časnika SFOR-a priznao je da je "inspekcija" izvršena na zahtjev Regulatorne agencije za komunikaciju (CRA) iz Sarajeva koja je to zanijekala, da bi novinarski izvori ipak, u krugovima bliskim agenciji, našli potvrdu da je upad izvršen po nalogu CRA.
Svakako da je time narušena sloboda medija, a i mnoge druge ljudske slobode za što (ponovno) nitko neće odgovarati. Zamislite samo da se takvo nešto dogodilo BBC-u ili CNN-u? Za njih je to nezamisliva fantastika, a za Hrvate BiH – realnost.
Dodatna tragedija za Hrvate BiH sastoji se i u tome što se gašenje medijskih sloboda u BiH potpomaže i iz Hrvatske. Krajem listopada 2001. HTV je, za simboličnu sumu, prodao svojih 15 odašiljača Televiziji BiH, koja je bošnjačko-muslimanska, čime je HTV dodatno ugrozila, već opasno ugrožen, hrvatski nacionalni identitet u BiH.
Ponukani stanjem u hrvatskim medijima BiH, pogotovo prijetnjama zatvaranja HTV Mostar, razgovarali smo s bivšim i sadašnjim ravnateljem Hrvatske televizije u Mostaru, gospodom Matom Bandurom i Vlatkom Menixom.
Mate Bandur, bivši ravnatelj Hrvatske televizije, rođen 1951. u Proboju kraj Ljubuškog, čovjekom od medija s diplomom građevinskog inženjera, koji je 28. studenog 1997. prihvatio ponudu da ustroji HTV-a Mostar. Na funkciji ravnatelja je ostao do kraja listopada 2001.
• S kojim problemima ste se susretali pri organizaciji Hrvatske televizije Mostar?
- Prije četiri godine, kad je donesena odluka da se osnuje Hrvatska televizija, prihvatio sam tu funkciju jer sam se i ranije bavio novinarstvom, a naročito za Domovinskog rata. Počeli smo s emitiranjem 19. lipnja 1997. Razmišljali smo kako postati originalan u Mostaru, podijeljenom nacionalno, vjerski i duhovno između istoka i zapada. Program je koncipiran da proklamira hrvatsku kulturu, jezik, običaje i tradiciju, dakle sve ono što interesira hrvatskog čovjeka na tim prostorima, ne vrijeđajući tuđe. Osnivači televizije su mostarske općine s hrvatskom većinom, potpomognute županijom. Financiramo se iz prihoda marketinga, dotacijama, donacijama. Do sada smo emitirali nekih 8 tisuća sati programa, od čega 4 tisuće u vlastitoj produkciji. Sjedište nam je u Mostarki, zgradi u Mostaru. Relativno smo mlada ekipa, educiranih studenata, završenih novinara, snimatelja, ton majstora, montažera, ukratko - jedan lijep kolektiv od 36 ljudi, pri čemu su 24 osobe stalno zaposlene, a 12 radi honorarno. Mi smo od samog početka bili pod lupom međunarodnih i inih organizacija kojima se ta televizija - kao hrvatska - nije svidjela ni kao projekt ni kao program. Dayton je zaustavio rat, ali puno toga nije riješio. Bosna i Hercegovina kao država ne postoji, niti je može biti dok se ne riješe pitanja sva tri naroda BiH.
• Obzirom na funkciju koju ste obnašali, kako Vi vidite stanje u hrvatskim medijima BiH danas, uz poseban osvrt na elektroničke medije?
- U Sarajevu postoji komisija koja ima svoje urede i u Mostaru, Banja Luci, Tuzli. Zove se Regulatorna agencija za komunikacije (CRA) i pod direktnom je ingerencijom Wolfganga Petritscha. Naime, BiH je protektorat, protektor je Petritsch, samo to nije javno rečeno. To je najgore stanje zato što je odgovornost na ljudima koji obnašaju izvršnu vlast, a u svemu moraju slušati diktat Petritscha koji svoju samovolju (neopravdano) opravdava Daytonom. Naravno, pritom nije bitno je li to na štetu čovjeka. To Petritscha ne zanima. Ova agencija nam je zabranila 19. lipnja ove godine rad na mjesec dana i dobili smo 3 kaznena boda, koji utječu na dobivanje stalne dozvole. Da pojasnim, CRA je odredila da je za dobivanje stalne dozvole potreban maksimalni broj od 40 bodova, a minimalni 24 boda. 20 bodova pritom otpada na program, 10 bodova na tehniku i 10 bodova na financije. CRA ima svoje promatrače ( pretpostavlja se da je od ukupnog broja zaposlenih i honorarnih 80 posto Bošnjaka). Razlog zbog kojeg smo dobili kaznene bodove, su događaji u Mostaru 6. travnja, kad je, na jedan razbojnički način, izvršen SFOR-ov upad u Hercegovačku banku. Naše snimateljske ekipe su pratile što se događa i HTV Mostar je prikazao te prve snimke gdje su se vidjele razrušene blagajne, opljačkani trezori, uništeni ormari, spaljen novac.
Britanski veleposlanik Monroe je tvrdio da toga nije bilo. Međutim, mi smo imali snimke. Dali smo ih BBC-u, jer su bili zainteresirani, tako da je britanska javnost vidjela i drugu stranu. Kao medij, koji govori istinu, jednostavno smetamo međunarodnim predstavnicima jer oni žele javnosti podastrijeti "friziranu" istinu koja njima odgovara. Najlakše je govoriti o demokraciji, ali nje u medijima uistinu nema. Za tih mjesec dana neemitiranja nismo čekali sklopljenih ruku, već smo snimili 4 dokumentarna filma.
• Vi ste izvještavali i s osnivanja Hrvatskog narodnog sabora, što vam je također uzeto za zlo.
- To je bio svojevrstan test mnogim TV i radio postajama. Neke TV i radio postaje nisu ni spomenule HNS. Mi smo u cijelost prenosili osnivanje Hrvatskog narodnog sabora. Međutim, kad smo prikazali emisiju g. Bolkovića, "2 u 9", gdje je gost bio gospodin Ante Jelavić kao predsjednik Sabora, oni su zaključili da predsjednik Jelavić "nije u redu govorio", pa smo dobili zabranu emitiranja programa mjesec dana.
• Kako Vi gledate na ponašanje međunarodne zajednice i, na osnovu toga, što je njen krajnji cilj?
- Cilj međunarodne zajednice je na nedemokratičan način hrvatski narod staviti u podređeni položaj kako bi postao nacionalna manjina. Ako u Federaciji ima 20 posto, a u cijeloj BiH samo 8 posto Hrvata, onda Hrvati u BiH vrlo lako mogu postati nacionalna manjina. Kad nam postotak padne na ispod 5 posto, postajemo nacionalna manjina. Takve težnje potvrđuju razne odgovorne i neodgovorne izjave međunarodnih predstavnika poput američkog veleposlanika Millera koji je rekao: "Pa što vi hoćete? Koliko vas malo ima, vi dobivate i previše mjesta u parlamentu." Tu su i izjave određenih veleposlanika kojima smeta križ na Humu, brdu iznad Mostara odakle su Srbi 21. rujna 1991. godine haubicama gađali grad. Križ je postavljen kao mjesto ljubavi i otkupljenja grijeha, ali nekima smeta jer, kažu, pobuđuje nacionalne strasti drugih naroda. Drugim riječima, sve što ima hrvatski nacionalni i duhovni predznak je smetnja.
• Signal HTV-a ukinut je krajem listopada i, na teritoriju BiH, se ne vidi. Umjesto njega postavljen je signal Federalne televizije BiH. Tko čini tu Federalnu televiziju i tko je kontrolira?
- Kao što je sve zamršeno u BiH, zamršena je i situacija oko medija. I na tom području pokazalo se da neki odlično znaju kako blokirati hrvatski interes. Naime, BiH kao država ima svoju PBS, znači nacionalni TV-servis. Ona je registrirana u Ženevi kao jedina televizija koja predstavlja državu, ali ona ne postoji. Međutim, postoje druge dvije televizije, entitetske: Federalna, sa sjedištem u Mostaru, i druga, srpska, sa sjedištem u Banja Luci. Federalna TV, koja postoji godinu i pol dana, nije napravila niti jedan snimak u Zapadnoj Hercegovini, ona nije ni bila nigdje zapadnije i južnije od Mostara. Jedino su snimali u Stolcu kad je bilo ekscesno pitanje vezano uz bošnjačke interese: događanja oko džamije, oko povratka Bošnjaka. Ta televizija dakle predstavlja međunarodni i bošnjački interes.
• Kakav je nacionalni sastav osoblja Federalne TV?
- Imao sam informaciju da Federalna televizija ima 92 posto Bošnjaka, oko 5 posto Hrvata i 3 posto ostalih. Možda se u zadnje vrijeme promijenila slika nacionalnog sastava, ali ako jest - onda samo neznatno. Možemo zamisliti kakva će to biti Federalna TV koja se uređuje u Sarajevu, gotovo bez hrvatskih novinara i bez hrvatskih priloga, a preuzeli su odašiljače HTV-a s Biokova, Tušnjice... HTV, ma kakva ona bila od 3. siječnja, ma kako upitno bilo je li ona u programskom smislu bila nacionalna, jer isto nije davala gotovo uopće prostora hrvatskom čovjeku na području BiH, ipak je bila - hrvatska TV. Kako ni Federalna TV, a ni HTV ne pokriva to područje, taj prostor istočne i zapadne Hercegovine od Stoca do Livna i od Rame do Neuma – predstavlja najveću medijsku rupu u Europi. Tim prostorom se tako počelo špekulirati kroz žuti tisak tipa Nacional, Globus koji iznose samo negativno. Slažem se, ima negativnih stvari, ali ima i toliko pozitivnih: ljudi su toliko vrijedni, toliko mnogo su napravili - pođite samo od Mostara prema Ljubuškom, Širokom Brijegu, Čapljini - vrijedi doći i vidjeti taj trud. Stoga boli kad se uvijek traži neka špekulacija s ciljem da se umanji taj rad, to ljudsko dostojanstvo, a upravo je sve to i moguće zato što nemamo medija. Evo, Hrvatska televizija Mostar pokriva Mostar s okolicom, ali ne daju nam odašiljače da nas vide i drugdje. Zna se zbog čega.
• Postojala je hrvatska televizija Erotel. Ona je na grub način ugušena. Što se dogodilo i gdje je njihova oprema, odašiljači, studiji, koja je pripadala Hrvatima?
- Koliko mi je poznato, tadašnja HTV je pomagala da se uspostavi Erotel televizija u Mostaru, koja je imala studije u Širokom Brijegu, Sarajevu, Livnu. Upravo CRA (Regulatorna agencija za komunikacije), agencija za dodjelu dozvola, svela je te dozvole na nekoliko odašiljača koje je trebao dobiti Erotel, a većina odašiljača je ugašena voljom CRA. Na taj se način smanjio prostor te TV kuće, pa je uprava Erotela odbila prihvatili tako jednostran ugovor. Stoga je došlo do gašenja te TV kuće u Mostaru. Ne znam što je s opremom, a odašiljače je preuzela Federalna TV.
• Što je s radio postajama koje su, u većini slučajeva, u vlasništvu općina?
- One su isto pod kontrolom, samo u još težem položaju. Više se kritizira i više kažnjava hrvatske radio postaje. Npr. Radio Herceg-Bosna se čula do Tuzle i Brčkog, međutim, tamo su taj signal ukinuli, a kako su dodjeljivali stalne frekvencije, i na drugim mjestima su malo po malo ukidali signal Radio Herceg Bosne. Znam i da je Hrvatska radiopostaja Mostar često puta kažnjavana iz ovih ili onih razloga. Pravi razlog je – demokracija. Ako iznesemo istinu i činjenice, dakle, ono što je sinonim za demokraciju, kažnjeni smo jer to nije ona "istina" za koju bi predstavnici međunarodne zajednice željeli da dođe na vidjelo. Zaista, demokracije tu nema.
• Kako komentirate upad naoružanih vojnika SFOR-a u prostorije HTV-a Mostar i Radiopostaje Mostar?
- To je samo još jedan od načina pokazivanja sile. To je njihov kontinuitet kontrole na "demokratski" način.
• Znači li to da su Internet i emitiranje putem satelita jedini mogući način da se medijska blokada izbjegne, jer ti prijenosi ne podliježu cenzuri?
- Kablovska i satelitska televizija, Internet, nemaju cenzure. Ne možemo razmišljati o zakupljivanju satelita jer su jako skupi. Jednostavno treba iznaći način kako informirati Hrvate od Ljubuškog do Posavine. Nema koristi ako Hrvatsku televiziju Mostar vidi područje Mostara. Možemo mi dati priloge i televiziji u Kiseljaku i oni mogu svoje snimke dati nama. Ali, Posavina i Srednja Bosna ostaju odsječeni.
Lakše je utjecati na ljude koji su medijski razbijeni i odsječeni od svoje matične domovine Hrvatske. Za nas je, zasad, jedini izlaz prema svijetu Hrvatski informativni centar i sve što je dosad učinio na povezivanju Hrvata diljem svijeta smatram zlatnom vezom. Na kraju, mogu samo reći da će Hrvati BiH opstati, ojačati i pobijediti ovu lažnu demokraciju. Duboko vjerujem da će istinska demokracija jednog dana ipak zaživjeti, i da će Hrvati preživjeti i biti svoji na svome.
• Gospodine Bandur, zašto ste podnijeli ostavku na mjesto ravnatelja Hrvatske televizije Mostar?
- Već sam u ovom razgovoru naveo probleme s kojima se susreću Hrvati BiH. Za ove četiri godine, koliko sam ja na čelu ove kuće, mislim da je lokalnu televiziju bilo teže voditi nego globalnu u jednoj normalnoj državi. Riječ je o nedefiniranoj državi, o jednom podijeljenom gradu kao što je Mostar, s problemima financijske i druge prirode. To sve skupa umori, istroši čovjeka iznutra, pa sam procijenio da treba svježijih ljudi koji će nastaviti kontinuitet.

Vlatko Menix rodio se 1962. u Metkoviću, diplomirao novinarstvo u Mostaru, stručno se usavršavao u Sjedinjenim Američkim Državama, Francuskoj i Australiji. Organizirao je, izlagao i vodio mnoge domaće i međunarodne konferencije, okrugle stolove i seminare, a posebno je aktivan u radu nevladinih organizacija na humanitarnim, medijskim i drugim područjima. Međunarodni je tajnik Udruge hrvatskih novinara BiH i jedan od osnivača Vijeća za tisak u BiH, te bivši voditelj Hrvatskog informativnog centra u Mostaru.
Početkom studenog imenovan je ravnateljem Hrvatske televizije Mostar, član je Osnivačkog odbora Javne radio-televizije BiH /PBS BiH/ (imenovan na tu dužnost od predsjednika Predsjedništva BiH).
Prvo pitanje koje smo mu postavili bilo je vezano uz stanje u hrvatskim medijima u BiH:
- Stanje medijskog prostora u BiH još se i danas prepoznaje kao hrvatski, srpski i muslimansko-bošnjački medijski prostor s činjenicom da se hrvatski medijski prostor, polagano ali sigurno, umanjuje iz dana u dan nauštrb muslimansko-bošnjačkog, a ponajprije zahvaljujući predstavnicima međunarodne zajednice u čijim se rukama nalazi budućnost medija u BiH, odnosno, dodjela dugoročnih dozvola elektronskim medijima.
• Kakav je sadržaj programa Federalne BiH i što će to značiti za održavanje hrvatskog jezika i kulture u BiH?
- Već dugo pompozno najavljivan i, zadnja 2-3 tjedna, prikazivan program Federalne televizije BiH - razočarao je i šokirao 99 posto hrvatskog pučanstva u BiH. Od osuda u javnosti, potpisivanja peticija za povratak HRT-a na ovaj prostor, čestog obraćanja putem preostalih hrvatskih medija, Hrvati ovdje svakodnevno iskazuju svoju ogorčenost programom ove televizije i s najvećom zabrinutošću govore o svom kulturnom opstanku.
• Događa li se i HTV-u Mostar isto što i Erotelu i kako komentirate upad SFOR-ovaca u prostorije HTV-a Mostar?
- Uz pomoć odašiljača koji su kupljeni hrvatskim novcem i koje je koristio Erotel u ovom trenutku hrvatska djeca, pa i odrasli, trebaju učiti bošnjački jezik pomiješan s ekavicom.
Točno je da se isto što i Erotelu događa i ovoj jedinoj preostaloj javnoj televiziji na hrvatskom jeziku u BiH, a to pravo si je Visoki predstavnik priskrbio zloupotrebljavajući Dayton, u čemu ga zdušno podupire i današnji hrvatski politički vrh. Povodom upada naoružanih SFOR-ovih snaga, uputio sam prosvjedno pismo gospodinu Petritschu - voditelju OHR misije u BiH, kao i gospodinu Jerkeru Tongrenu - ravnatelju CRA agencije, zatraživši da ove dvije institucije pokrenu istragu povodom ovog upada te nas izvijeste o rezultatima i odgovore na pitanje: temeljem kojeg zakonskog akta i s kojim ciljem su bili na HTV-u Mostar, kao i po čijoj inicijativi i naređenju. Isto pismo je poslano i Međunarodnoj federaciji novinara u Bruxellesu.
• Znači li to da je upitna budućnost Hrvatske televizije u Mostaru? Što je s Hrvatskom televizijom KISS u Kiseljaku?
- Odgovor na ovo pitanje je još neizvjestan, no ukoliko HTV Mostar ne dobije dozvolu za rad od CRA, međunarodne agencije za dodjelu dozvola u BiH, ona više neće raditi niti postojati. Odgovor očekujemo u narednih par tjedana. KISS u Kiseljaku je dobio dozvolu za emitiranje, ali će mu prostor emitiranja biti naknadno dodijeljen.
• Neće li onda jedini mogući način razbijanja medijske blokade biti Internet i satelitska emitiranja?
- Ako provjerite Internet stranicu CRA, primijetit ćete da je međunarodna zajednica sa svojim "kolegama" u BiH odlučila i Internet providere staviti pod svoj nadzor, dok satelitski prijam nije moguće osigurati svakom hrvatskom domaćinstvu u BiH zbog visokih troškova.
• Kako se tome othrvati?
- Iseljeništvo nije nikada izgubilo vjeru u narod u domovini, niti će se to ikad dogoditi. Nažalost, svakodnevno se uvjeravamo da Hrvati u samoj domovini, na svom ognjištu, nemaju dovoljno vjere u sebe. Valjda je i to proces. Samo se mnogi pitaju dokle...

               Po diktatu W. Petritscha, nauštrb hrvatskog naroda u BiH
Sistematsko uništavanje hrvatskog naroda u BiH u punom je jeku. Iza političkog terora najjače izraženog u ignoriranju izbornih rezultata pri formiranju vlasti nakon zadnjih izbora, uslijedilo je rušenje gospodarske infrastrukture - kao npr. pljačka Hercegovačke banke, ključnog nositelja gospodarstva, a onda i potpuna medijska blokada koje je završni čin obavljen 25. ili 26. listopada 2001. prodajom 15 odašiljača u većinskom vlasništvu HRT-a Radioteleviziji Federacije Bosne i Hercegovina koja je, i po svom osoblju, i po svom programu, i po jeziku bošnjačko-muslimanska TV. Ovim činom je zadan konačni udarac hrvatskom jeziku i hrvatskom nacionalnom identitetu u BiH.
Hrvatska Radiotelevizija je ovih 15 odašiljača, svakako uz blagoslov Vlade RH, prodala - ili bolje rečeno poklonila - Federalnoj TV za samo 651.033,53 KM (konvertibilnih maraka) - iako je cijena samo jednog od tih odašiljača - npr. onoga u Žepču, stajala 1993. godine preko 2.000.000 DM, ne računajući instalaciju i radnu snagu.
Nije li hrvatska Vlada ovim činom suodgovorna za težak - i svakim danom sve teži - položaj Hrvata u BiH, iako je njena ustavna obveza štititi interese Hrvata koji žive izvan hrvatske države?
Po Ustavu Federacije BiH i Daytonskom sporazumu kojeg je jedna od potpisnica i RH, obrazovanje i mediji spadaju u nadležnost županijskih ili kantonalnih vlasti. Zašto RH nije pristupila rješavanju ove problematike na toj osnovi i na osnovi svoje ustavne obveze, a ne po diktatu Wolfganga Petritscha?
                                                                                                             Ante Beljo

«««Povratak na sadržaj