ZA "DOM i SVIJET" PIŠE MR. SC. ANTE MILINOVIĆ, VODITELJ HRVATSKOG BANKOVNOG MUZEJA U ZAGREBU

Sedam kovnica antičke Siscije

          U bogatoj numizmatičkoj zbirci Hrvatskog bankovnog muzeja, smještenog u zagrebačkoj bankovnoj palači u Oktogonu, Ilica 5, po svojoj umjetničkoj vrijednosti i tehnološkoj kvaliteti izrade osobito se ističe upravo najstarija kolekcija! To je kolekcija antičkog novca u kojoj su po domicilnoj vezanosti za povijesno hrvatsko tlo posjetiteljima naročito zanimljivi starorimski novci iskovani u kovnicama stare Siscije na području današnjeg Siska. Te su rimske kovnice tijekom svog 160 godina dugog rada (od 262. do 423. godine) za potrebe rimskog carstva proizvele milijune brončanih, srebrnih i zlatnih kovanica. Zbog toga je sisački kraj i danas pravi Eldorado za sakupljače rimskog novca, ali su velike skrivnice (depoi) siscijskog novca nađene diljem Europe, pa čak i na području Engleske.

          Starorimska utvrda (castrum) Siscija podignuta je početkom prvog stoljeća poslije Krista na lokaciji još starijeg, u rimskim osvajačkim ratovima spaljenog ilirsko-keltskog naselja Segestica. Imala je neobično povoljan strategijsko-obrambeni položaj zbog svog okruženja meandrima triju rijeka - Kupe, Save i Odre, usred plodne posavske ravnice, na prijelazu iz ravne Panonije u goroviti dio Ilirika. Kod većih građevno-zemljanih radova u gradu Sisku, i danas se nailazi na njene impozantne supstrukcije s tradicionalnim ortogonalnim rasterom ulica oko njenih simetrala carda i decumanusa. Već u početku urbanizacije Panonije Siscia je izrasla u najveći grad provincije Panonije Savije, koji je u vrijeme Flavijevaca postalo kolonijom (Colonia Flavia Siscia), da bi je krajem 2. stoljeća poslije Krista nanovo urbanizirao car Septimije Sever (193.-211.) i dao joj naziv Colonia Septimia Siscia. U njoj je uz sjedište provincije bilo i zapovjedništvo riječne flote te nadstojnik državne blagajne i kovnica novca. U Sisciji su rado boravili mnogi rimski imperatori i stolovali neki protucarevi. Siscia je u to doba bila velik i bogat grad, uz Rim, Carigrad, Kartagu i Nikomediju jedan od pet najvažnijih gradova-metropola rimskoga carstva s glavnim vojnim stožerom u panonskim ratovima. žovnicu novca je utemeljio 262. godine imperator Gallienus, jer su to zahtijevale vojno-obrambene potrebe ugroženih rimskih granica. Ona je s više officina radila preko 160 godina i iskovala velike količine bakrenjaka, srebrnjaka i zlatnika koje je lako prepoznati po svom posebnom stilu a od 271. godine i po službenoj kovničarskoj oznaci SMS – skraćenici za sacra moneta sisciensis – zaštićena (sveta) siscijska moneta.

          Ona je vrlo značajna za financiranje fortifikacije i obrane istočnog limesa, pa je zbog toga u to vrijeme bila najvažnija, najkvalitetnija i najproduktivnija kovnica u carstvu. Njeni novci su gotovo redovito bili znatno kvalitetniji od novaca kovnice Rome, a najveće su bile emisije velikog brončanog novca tipa venus victrix, forti fortunae i reparatio reipub, srednjeg brončanog novca tipa siscia avg, concordia avg i gloria romanorum, te malog brončanog novca tipa virtus exercitus, victoria letae, fel temp reparatio i salus reipub.

          Veliku pomoć kod utemeljenja siscijske kovnice pružili su kovnički majstori iz vječnog grada Rima, što je bio pouzdan znak davne kulturne integracije današnjeg hrvatskog ozemlja u europsku civilizaciju. Ispočetka je u ovoj kovnici u dvije oficine kovan pretežito brončani novac - antoninijani i nešto zlatnika s natpisom siscia avg (ili samo SI) i personifikacijom grada na reversu. Klaudije II. (268.-270.) nastavio je kovanje antoninijana i zlatnika i otvorio još dvije oficine. Takvu praksu nastavlja i car Aurelijan (270.-275.) te otvara još tri oficine, kako bi iskovao dovoljno novca za financiranje vojnih pohoda i obrane granica od napada barbarskih plemena.

          Najveći tehnološki i umjetnički uspon kovnica u Sisciji je doživjela za imperatora Proba, koji je novcu dao istočni "štih" i grčke oznake. Nakon njega opada broj oficina, veličina emisija i kvaliteta novca, po svemu sudeći zbog ratnih razaranja. Nakon Dioklecijanove reforme novčanog sustava ova kovnica najviše kuje srebrne argenteuse i posrebrene folise s preciznom oznakom kovnice, s kraćim prekidima zbog borbi suparnika za vlast.

          Siscija je u 3. st. postala sjedištem biskupije, a njenog najpoznatijeg biskupa Quirina smaknuli su bezbožni pogani 305. godine mučeničkom smrću. Uspomena na njega sačuvala se do danas u imenu brojnih zemljišnih lokaliteta i patrociniju kapela u sisačkoj regiji. Sisak je zbog svog položaja bio vrlo značajno središte i tijekom ranohrvatskog razdoblja na tlu kontinentalne Hrvatske, jer je u njemu stolovao hrvatski knez Ljudevit Posavski.

          Rimski novci iz siscijske kovnice svjedoče nepobitnu povijesnu istinu da se nakon rimskog osvajanja starog Ilirika na povijesno hrvatsko tlo proširio rimski novčarski sustav. Osobito je značajan njezin zlatni vijek za vladavine imperatora Probusa (276 - 281. godine), kada je postala glavnom kovnicom Rimskog Carstva pa u njoj radi čak sedam radionica (officina), da bi se potom njihov broj smanjivao i rad slabio, sve dok zbog borbi za vlast, barbarskih provala i nestašice zlata i srebra rad siscijske kovnice gotovo zamire 413. godine. Neupitna je njena ogromna povijesna važnost za financiranje vojnih pohoda i obrane Carstva kao i golemih fortifikacijskih radova na dunavskom limesu u drugoj polovici 4. st. Definitivno je zatvorena pod carem Honorijem tijekom 423. godine.

          Za sve kršćane je vrlo značajno da je baš na ovim novcima iz našeg Siska 319. godine iskovan po prvi put kristogram kao ukras na kacigi Konstantina Velikog.

«««Povratak na sadržaj