POVRATNIČKE
PRIČE - JAGO SOLDO
"PETKA" - SPOMEN NA VELIKOG DOMOLJUBA
Ante Ivanković
Hrvati u
Americi i Kanadi danas zasigurno ne bi mogli pratiti satelitski TV
program Hrvatskog informativnog centra šest sati dnevno (uz 24 sata
radijskog programa), da Jago Soldo u kritičnom trenutku sredinom lipnja
2001. godine nije Hrvatskom informativnom centru odobrio posudbu
potrebnih sredstava za polog GlobeCastu, novom distributeru navedenih
programa
Dok su granate srbočetničkih agresora s okolnih brda zasipale hrvatski
Dubrovnik, čovjek s imenom i prezimenom Jago Soldo stavio je svoj
potpis na kupoprodajni ugovor i gotovinom isplatio cjelokupni iznos za
kupnju hotela "Petka", smještenog u Gružu, ispod istoimenog
brda. Ništa ne bi bilo neobično da je i u vrijeme potpisivanja tog
ugovora neka od granata pogodila zdanje hotela, koji je na sebi imao
mnogo rana i ožiljaka, izazvanih djelovanjem neprijateljskog jakog
topništva.
Sve se ovo naime
zbivalo ratne 1994. godine, kad se ni vidovnjaci nisu usuđivali proreći
što će se dogoditi s mladom hrvatskom državom i njezinim biserom -
Dubrovnikom, za kojeg je upravo tada jedan od njegovih najpoznatijih rušitelja,
samozvani četnički vojvoda - trebinjski kamiondžija Božidar Vučurević
govorio da će ga Srbi srušiti a onda "sagraditi još lepši i još
stariji" i kad se nije znalo hoće li uslijed ratnih razaranja
ostati i jedan kamen od hotela "Petka". Oprezniji promatrači
zbivanja u posve opkoljenom Dubrovniku glasno su govorili da dubrovački
hotel može kupiti samo onaj kojem "nije sve na broju u
glavi", da bi odmah dodali: možda je riječ o čovjeku kojem je
srce sasvim ugušilo mozak i razum...
I bili su u
pravu, jer hotel "Petku" je kupio čovjek kojem je u srce
stala cijela Hrvatska, čovjek u čijem je poimanju ljubavi neusporedivo
važnija Hrvatska od novca, kojeg je teško zaradio kao emigrant u
Americi. I kad su novog vlasnika dobronamjerni upozoravali da je
vjerojatno s hotelom kupio i buduće poslovne gubitke, on je
samouvjereno odgovarao: "U svakom trenutku imam dovoljno kapitala u
Americi, u mojoj tvrtki u Chicagu, pa ću moći podmirivati eventualne
gubitke u hotelu "Petka". Zapamtite za sva vremena,"
govorio je tada Jago Soldo, "ovo sam kupio ne da bih povećao svoje
bogatstvo, već da bih dao skromni doprinos obnovi u ratu posrnulog
hrvatskog gospodarstva i iskazao svoje povjerenje u toliko željenu i
napokon ostvarenu državu Hrvatsku."
Tko je Jago Soldo,
koji u neizvjesnosti ratnih neprilika ulaže teško zarađeni novac u
kupovinu gotovo polurazrušenog hotela u još razrušenijem Dubrovniku?
Prije odgovora na
ovo pitanje, recimo ponešto o još jednom poslovnom potezu ovog čovjeka,
povučenom također usred rata u Hercegovini, u Širokom Brijegu. Naime,
baš u vrijeme bombardiranja tog hrvatskog grada, u ozračju još gore
ratne sutrašnjice, Jago Soldo stigao je u zavičaj (rođen je u Donjem
Crnču pokraj Širokog Brijega) i izrazio želju da pomogne u oživljavanju
gospodarstva u rodnoj općini, na način da vlastitim novcem sudjeluje u
obnovi jedna širokobriješke tvornice. Međutim, općinski su ga čelnici
zamolili da novac uloži u gradnju poslovno-stambene zgrade iznad širokobriješke
tržnice, na kojoj su zbog financijske nemoći započeti radovi prisilno
obustavljeni. Ovim Soldinim potezom širokobriješko građevinsko poduzeće
"Novogradnja" dobilo je pravi i isplativi posao, a ulagač iz
Chicaga, u kojem je je Soldo tada živio i uspješno poslovao, zgradu u
kojoj će iznajmljivati poslovne prostore i stanove. Ustvari će novi
vlasnik i u zavičaju raditi isti posao kojim je stekao bogatstvo i
ugled u Americi.
Nažalost, glavni
junak naše priče nije više među nama. Njegova najbliža obitelj i
prijatelji, te poštovatelji njegova djela ispratili su ga prije četiri
i pol mjeseca na vječni počinak. Veliko srce velikog čovjeka odjednom
je prestalo kucati...
Jago Soldo
ugledao je svjetlost ovoga svijeta 11. studenog 1935. godine u Donjem
Crnču pokraj Širokog Brijega. Još kao mladić nije se nikako mogao
pomiriti s činjenicom da mora živjeti i raditi u neljudskom komunističkom
sustavu, u kojem su Hrvati, posebno hercegovački, bili građani trećeg
reda. Nakon odsluženja vojnog roka u tadašnjoj JNA, Jago se Soldo tri
godine zlopati po talijanskim izbjegličkim logorima (Trst, Latina,
Capova). Presudno za daljnju sudbinu ovog hercegovačkog političkog
emigranta bilo je poznanstvo s hercegovačkim franjevcem fra Vendelinom
Vasiljem, velikim hrvatskim domoljubom i velikodušnim dobročiniteljem,
koji mu je omogućio useljenje u Ameriku i uputio ga u razne oblike
promicanja hrvatskog domoljublja. Unatoč činjenici što je zbog
stalnog pritiska Udbinih doušnika morao prodati kuću u Širokom
Brijegu, ili pak što 1973. godine nije smio vlastitog oca ispratiti s
ovoga svijeta na onaj bolji. i pravedniji, nikada nije posumnjao da
hrvatska državotvorna zamisao neće trijumfirati i da će se ostvariti
san svakog Hrvata, pa i njega samoga.
Uz razgranate
domoljubne aktivnosti, Jago Soldo stječe i ugled iznimno uspješnog
poslovnog čovjeka. U početku je radio sve poslove koji su donosili
zaradu, ali je sustavno učio i jezik, da bi 1980. godine utemeljio
vlastitu tvrtku "Blackstone Management", kojom nakon njegove
smrti upravljaju njegovi sinovi i. supruga Nevenka.
To mu je omogućilo
da uistinu izdašno pomaže mladu hrvatsku državu, pa je primjerice u
"Domu i svijetu" od 13. travnja 1994. godine ostalo zapisano
kako je Jago Soldo za pomoć domovini darovao više od četvrt milijuna
dolara. Pola godine ranije, 8. prosinca 1993, novinar Miljenko Karačić
zabilježio je i ovo: "Iz širokobriješke bojne "Poskok"
javili su nam da im je ovih dana gospodin Soldo donirao kombi-vozilo i
dva vrijedna dalekozora. Istodobno je Hrvatskoj vjerničkoj zajednici
"Fra Didak Buntić" poklonio 7.880 dolara. To su namjenska
sredstva. Svakom djetetu poginulih širokobrijeških branitelja, a njih
je 78, Jago će pred Božić darovati po 100 dolara. Za prethodnih
dolazaka u Domovinu gospodin Soldo je Republici Hrvatskoj i HR
Herceg-Bosni darovao stotine tisuća američkih dolara. Po tome, Soldi
nema ravna. No Soldo nije samo vlastitim darovima pomagao domovinu, već
je svojim zalaganjem, a i ugledom, poticao i druge Hrvate na pomoć
domovini."
Nije prošla
nijedna značajnija hrvatska akcija u Chicagu ili u Sjedinjenim Državama
kojoj Jago Soldo nije doprinio - i materijalno i moralno. Hrvati u
Americi i Kanadi danas zasigurno ne bi mogli pratiti satelitski TV
program Hrvatskog informativnog centra šest sati dnevno (uz 24 sata
radijskog programa), da u kritičnom trenutku sredinom lipnja 2001.
godine Jago Soldo nije Hrvatskom informativnom centru odobrio posudbu
potrebnih sredstava za polog GlobeCastu, novom distributeru navedenih
programa.
Jago Soldo ostat
će zapamćen i kao autor zbirke domoljubnih pjesama, objelodanjenih
1995. godine sa znakovitim naslovom "Sa obzora zarudila zora''. Kao
čovjek iz naroda, Soldo svoje pjesmotvorstvo zasniva na tradiciji
hrvatskih narodnih pjesama, a oblikuje po uzoru na našu deseteračku
poeziju, ali je uvijek prožima vlastitom osebujnošću i žestokim
nacionalnim nabojem. Najuspjelija Soldina pjesma "Odlazak u
bolnicu" reprezentira i vrijednost njegova pjesništva i glavne
njegove značajke:
"Ne čekaj
me,
draga majko,
otiš`o sam
predaleko,
i povratka
meni nema.
Spavaj, majko,
al` ne gasi
svijeće,
jer unuci
znat te naći
neće."
Nedavno je autor
ovog zapisa u Dubrovniku, u hotelu "Petka" imao prigodu
upoznati udovicu Jage Solde, gospođu Nevenku i njihovog najstarijeg
sina, 33-godišnjeg Ivu Soldu, i to dan uoči njihova povratka u Chicago,
gdje su ostali živjeti i voditi tvrtku, koju im je ostavio suprug i
otac.
Hotel
"Petka", rekao je Ivo Soldo, svojevrsna je zadužbina u spomen
pokojnom ocu, hotelska kuća kroz čiji ćemo rad njegovati uspomene na
njega kao čovjeka, domoljuba i. uspješnog biznismena. " Ja sam
neko vrijeme," kaže Ivo, "vodio "Petku", kao i
poslove u Širokom Brijegu, a sada zbog obveza u "Blackstone
Managementu", to smo prepustili našem rođaku, sinu očeva brata,
gospodinu Velimiru Soldi. Hotel je temeljito obnovljen i sada raspolaže
sa 204 ležaja i svim potrebnim sadržajima za ovu vrstu
ugostiteljsko-turističkih objekata, jer ne smije se smetnuti s uma da
su rat i osmogodišnji boravak prognanika i izbjeglica ostavili duboke
tragove na zgradi, na opremi, i poslovanju "Petke." Uvjeren
sam," tvrdi Ivo Soldo, "da "Petka" može uspješno
poslovati, što smo dokazali i radom tijekom cijele godine, čime se
mogu pohvaliti rijetki dubrovački hoteli. Kapaciteti su sve više
popunjeni, gostiju je sve više, dolaze iz mnogih zemalja, ali se i
ponovo vraćaju u Dubrovnik, u naš hotel, često tražeći i istu
sobu."
"Dakako," uključuje se u razgovor i sadašnji direktor
"Petke", gospodin Velimir Soldo, "novim ulaganjima
neutralizirat ćemo uobičajeni nedostatak gradskih hotela - udaljenost
od plaža. Naime, u Župi Dubrovačkoj, na samoj morskoj obali, gradimo
hotel apartmanskog tipa, koji će služiti za boravak naših gostiju,
ali će se njegovi prostori i oprema koristiti i za naše goste koje ćemo
preko dana dovoziti vlastitim vozilima iz "Petke", a oni će
tamo moći koristiti usluge restorana i, što je najvažnije, bezbrižno
se odmarati i kupati na našim vlastitim plažama."
S vremenom,
povjerio nam je Ivo Soldo, hotel će preuzeti njegov najmlađi brat,
koji pokazuje i najveću želju da nastavi tamo gdje je smrt zaustavila
pokojnog oca.
Imat će što i
nastaviti i imat će što raditi na spomen oca i velikog hrvatskog
domoljuba Jage Solde, čija je pjesma "Povratak" i njegova
poetska oporuka kraj ovog našeg zapisa:
"Dolazim ti,
majko,
uz obilje
blaga,
na srcu mi
leži
domovina
draga."
«««Povratak
na sadržaj
|
