RAZMIŠLJANJA IZ ŠVEDSKE O NOVOM IZBORNOM ZAKONU RH

STARI ZAKON NE ODGOVARA "NOVOJ" VLASTI

Gordan Bevanda

          Nedavno je sarajevski nadbiskup Vinko Puljić rekao: "Hrvati u Hrvatskoj i BiH dvije su grane istog stabla..." Dodao bih: mi u izvandomovinstvu smo treća grana tog istog stabla.
          Na našu golemu žalost, sadašnja vlast u Hrvatskoj nastoji svom silom sasjeći dvije od te tri grane. Na našu golemu radost, ona to radi s poprilično tupom sjekirom

          Iz dana u dan sve nam je jasnije da bi već naredne jeseni moglo doći do prijevremenih izbora u Hrvatskoj. U sjeni golemih problema koji su snašli Hrvatsku, u pripremi je novi izborni zakon. Stari izborni zakon izgleda nikako ne odgovara "novoj" vlasti pa će sada - u pet do dvanaest - po hitnom postupku u polupraznom Saboru u kasne noćne sate pred ugašenim kamerama vladajući izglasati novi izborni zakon kojim će uskratiti pravo glasa hrvatskim državljanima koji prebivaju izvan granica Republike Hrvatske.

          Treća grana istog stabla
          Izborni zakon mora biti u funkciji nacionalnih interesa, a nikako u funkciji ove ili one vlasti. Stoga, izglasavanje novog izbornog zakona po kojem bi se hrvatskim državljanima izvan granica Republike Hrvatska uskratilo pravo glasa protivilo bi se - u posljednje dvije godine ionako ugroženim - hrvatskim nacionalnim interesima. Osim toga, tom bi se odlukom hrvatskim državljanima uskratilo u najmanju ruku jedno od osnovnih ljudskih prava.
          Nedavno je sarajevski nadbiskup Vinko Puljić rekao: "Hrvati u Hrvatskoj i BiH dvije su grane istog stabla..." Dodao bih: mi u izvandomovinstvu smo treća grana tog istog stabla.
          Na našu golemu žalost, sadašnja vlast u Hrvatskoj nastoji svom silom sasjeći dvije od te tri grane. Na našu golemu radost, ona to radi s poprilično tupom sjekirom.
          Mi u izvandomovinstvu smo se u posljednjih godinu dana po pitanju izbornog zakona oglašavali bezbroj puta. Osobno sam o izbornom pravu dijaspore pisao u Hrvatskom glasniku u Švedskoj (br. 2/2001) i u Slobodnoj Dalmaciji (28. ožujka 2001.) pod naslovom "Hrvatska nam uskraćuje sve ono što nam daje Švedska".

          Što nam daje Švedska?
          Prije nego što postanu švedski državljani, useljenici nakon samo dvije godine prebivanja u Švedskoj imaju pravo glasa na komunalnim izborima. Nitko ne pita useljenika govori li švedski, koje je boje kože, koje je vjere, otkuda je, radi li, koliko plaća porez, namjerava li tu ostati, je li lojalan Švedskoj. Bez ijednog pitanja useljenik ima pravo glasa!
          Nakon pet godina prebivanja u ovoj zemlji, ako to želi, useljenik stječe švedsko državljanstvo s pravom glasa i na parlamentarnim izborima. I opet bez pitanja!
          Osim toga, kao švedski državljanin može se odseliti u bilo koji "kutak" na ovoj kugli zemaljskoj, i to s doživotnim pravom glasa u Švedskoj - sve dok je državljanin! Glasuje se pismenim putem.
          Usto, od 1. srpnja 2001. godine, svi mi koji smo se ovamo odnekud doselili, imamo pravo i na dvojno državljanstvo, opet s punim pravom glasa u Švedskoj. I to bez da nas itko pita glasujemo li i u nekoj drugoj zemlji...
          Pa zašto onda današnja vlast u Hrvatskoj nama Hrvatima u izvandomovinstvu namjerava uskratiti sva ta prava?
          Na to je pitanje djelomično odgovorio dr. Zdravko Tomac, potpredsjednik Hrvatskog sabora, izjavivši u Hrvatskoj riječi (krajem zime 2001.) da ukidanje posebne liste za dijasporu zapravo predstavlja koordiniranu akciju "predstavnika međunarodne zajednice u BiH i hrvatske Vlade u realizaciji zakonskog projekta koji će 250 tisuća Hrvata iz BiH prisiliti da se izjasne koje državljanstvo žele zadržati". S tim u svezi "otelo se" i Stjepanu Mesiću, predsjedniku hrvatske države, "da će pravo glasa imati samo oni koji u Hrvatskoj plaćaju porez".
          Vrlo zanimljivo! Dok Šveđani - neovisno kojoj političkoj opciji pripadali - svjesni svojih nacionalnih interesa i osnovnih ljudskih prava, useljenicima nude dvojno državljanstvo s pravom glasa u obje države, dotle izgleda sluganska vlast u Hrvatskoj slijepo sprovodi u djelo sve što joj predstavnici međunarodne zajednice narede.
          Iako je značajan krug državotvornih Hrvata predvidio opasne namjere današnje vlasti prema Hrvatima u BiH i izvandomovinstvu, neki uvaženi hrvatski političari u vlasti, kao i oni u opoziciji, tvrdili su sudionicima sjednice Glavnog odbora Hrvatskog svjetskog kongresa održanoj od 23. do 25. travnja 2002. u Zagrebu da "današnja vlast nema nikakvog plana i nikakve politike prema hrvatskom iseljeništvu".
          Kako onda protumačiti strategiju razvitka Republike Hrvatske koju je na poziv Vlade, izradilo nekoliko stotina stručnjaka raznih profila i koja je pod nazivom "Hrvatska u 21. stoljeću" objavljena na Internet stranicama http://www.hrvatska21.hr početkom 2001., gdje pod točkom 7. "Ostali značajni preduvjeti za provedbu strategije" nalazimo poglavlje "Uloga hrvatske dijaspore" na što nas je na stranicama "Doma i Svijeta" još u svibnju 2001. upozorila glavna urednica Marica Risek?

          Ustaška emigracija
          Da današnja vlast u Hrvatskoj gleda na glavninu hrvatske dijaspore kao prije 1991., dakle, kao na "ustašku emigraciju", nema dvojbe.
          Prigodom pripreme ovog teksta ustanovih da teksta te sramotne strategije na internetu više nema. Stranica kao takva postoji, ali tekst je "izbrisan". No u arhivi "Doma i Svijeta" taj je tekst u cijelosti sačuvan.
          Umjesto nastojanja da hrvatskom čovjeku u izvandomovinstvu pruži ono što mu je Ustavom zajamčeno i da pod svaku cijenu integrira svoje nacionalno biće, današnja vlast radi suprotno.
          Umjesto da iskoristi tehniku vremena u kojem živimo - internet i ostali mediji - u povezivanju svih hrvatskih snaga diljem kugle zemaljske, posebice kad su u pitanju hrvatski nacionalni interesi, današnja hrvatska vlast u sprezi sa stručnjacima i novinarima koji nemaju pojma o hrvatskoj dijaspori, iskorištava te medije u svrhu otuđivanja hrvatskog nacionalnog bića u izvandomovinstvu od matice zemlje.
          Opet ću se osvrnuti na Švedsku u kojoj se ovih dana govori o glasovanju preko interneta. Sedmoro od deset ispitanika bi prihvatilo mogućnost glasovanja preko interneta u parlamentarnim izborima. Dvoje od deset ispitanika se slaže s mogućnošću glasovanja preko mobilnog telefona.
          U ovoj se zemlji uvijek nastoji ići u korak s vremenom u kojem živimo, pa su mnogi mišljena da bi bilo staromodno uskratiti im mogućnost glasovanja preko interneta. Upotreba interneta u demokratskom procesu je predmet raznih istraživanja i, naravno, uzet će vremena prije nego što mogućnost glasovanja preko interneta bude stvarnost. Tajnost glasovanja, osobni integritet i sigurnost za sada koči tu mogućnost. Međutim, sedam od deset ispitanih Šveđana spremno je prigodom glasovanja preko interneta predati svoje osobne podatke. Oni koji to ne bi htjeli učiniti, boje se zloupotrebe i širenja tih podataka.
          Hrvatsko će stablo usahnuti ako mu se odsječe bilo koja od tri grane. Vrijeme je da se i stablo i grane počnu majčinski njegovati - bez obzira tko bio na vlasti.
          Hrvatima izvan granica Republike Hrvatske ne samo da se ne smije ukinuti pravo glasa, nego im se mora pružiti mogućnost da oni to svoje pravo mogu što jednostavnije i što jeftinije iskoristiti. Zato neka i mogućnost glasovanje preko interneta bude skora stvarnost za sve tri grane istog stabla.

«««Povratak na sadržaj