IZ AUSTRALSKE PERSPEKTIVE

PRIVATIZACIJA HRVATSKOG SUVERENITETA

Marijan Bošnjak

          Sudbina hrvatske zemlje, hrvatskih seljaka pa i hrvatske suverenosti izgleda ne leži u dobrim namjerama i željama HSS-a, nego u nedovoljno promišljenoj i za hrvatski narod pogubnoj proeuropskoj politici Račanove i Mesićeve vlasti. Ovo što se sada događa u Hrvatskoj je početak privatizacije hrvatskog suvereniteta
          Svaki građanin koji ima hrvatsko državljanstvo bi sigurno trebao imati pravo glasa, kaže Pankretić, za što će se njegova stranka zalagati unutar koalicije

          Predstavnici hrvatskih medija u Australiji su 6. svibnja imali priliku susresti se i razgovarati s jednim od najmlađih i najsposobnijih ministara u Račanovoj vladi, ministrom poljoprivrede i šumarstva Božidarom Pankretićem, koji je upravo bio stigao u posjet Australiji.
          Za vrijeme svog 16-dnevnog boravka u Australiji ministar Pankretić će posjetiti gotovo sve važnije hrvatske sredine, i, što je pogotovo važno, iskoristit će priliku da posjeti brojne hrvatske farmere, ribare i poljoprivrednike.
          Na konferenciji za hrvatske medije, na kojem su bili i novinari hrvatskog radio programa 3zzz, SBS radija i Hrvatskog vjesnika, ministar Pankretić se u otvorenom i prijateljskom razgovoru dotaknuo brojnih tema, a ponajprije onih koje danas opterećuju hrvatsku poljoprivredu i cijelo hrvatsko gospodarstvo.
          Božidar Pankretić ostavlja dojam vrlo inteligentnog i oštroumnog političara, komunikativnog i sposobnog ministra golemog potencijala, koji pred sobom ima veliku budućnost, pa bi bilo pametno da on i ubuduće biti ministar - ukoliko poslije parlamentarnih izbora dođe do koalicije HDZ-a i HSS-a, o čemu se sve više govori.
          Božidar Pankretić je sa svojih 36 godina ne samo ministar poljoprivrede, nego i potpredsjednik Hrvatske seljačke stranke, stranke sa stogodišnjom tradicijom, koju su predvodila slavna imena novije hrvatske povijesti poput Stjepana i Ante Radića.

          Seljaci su bili klasni neprijatelji
          Hrvatska seljačka stranka je za vrijeme prve Jugoslavije često predvodila obranu hrvatskih prava i borbu za prava hrvatskih seljaka, pa radi toga HSS i danas uživa ugled u širim slojevima hrvatskog naroda.
          Svima je poznato da su komunistički režimi ne samo u Jugoslaviji, nego i drugdje po svijetu, seljake sistematski proganjali jer su ih smatrali najopasnijim klasnim neprijateljima. Tako je na žalost bilo i u Hrvatskoj, gdje je HSS također desetljećima proganjan i zabranjivan. Mladi Božidar Pankretić jedan je od nasljednika te slavne tradicije, a brojni hrvatski seljaci i dan danas od HSS-a očekuju da će im i u budućnosti biti glavni zastupnik i zaštitnik.
          Ovdje moram napomenuti da mnogi Hrvati, pa i mnogi hrvatski seljaci, teško mogu shvatiti, kako je uopće moguće da je takva Hrvatska seljačka stranka, koju su komunisti toliko dugo proganjali, danas glavni partner bivšim komunistima okupljenim oko Račanovog SDP-a. Božidar Pankretić to objašnjava ovako: "Kod nas je teško reći tko je danas demokršćanska stranka, tko je danas lijevo, tko je desno. Bilo bi dobro da se sve snage u Hrvatskoj usredotoče na plan ukupne gospodarske obnove Hrvatske... Tako dugo dok se ostvaruje program Hrvatske seljačke stranke, kroz reforme u poljoprivredi, u školstvu i prosvjeti, Hrvatska seljačka stranka će biti faktor stabilnosti ove postojeće koalicijske vlade. Kad to prestane, mi nećemo više biti u toj koaliciji."

          Dijaspori ostaviti pravo glasa
          Među najznačajnijim ministrovim izjavama je svakako i otvoreni poziv australskim Hrvatima da sudjeluju u sadašnjem procesu privatizacije oko milijun hektara državnog zemljišta, od čega je oko pola milijuna hektara obradivo. Ministar Pankretić kaže da je jedan od strateških ciljeva hrvatske Vlade nastaniti brojna područja Hrvatske u kojima nema dovoljno Hrvata.
          Sve australske Hrvate koji bi htjeli sudjelovati u toj privatizaciji, ili koji možda razmišljaju o mogućnosti uspostavljanja obiteljskog poljoprivrednog domaćinstva, ministar je pozvao da se direktno obrate njegovom ministarstvu koje će im dati sve potrebne informacije i pružiti konkretnu pomoć svima onima koji bi se htjeli vratiti u Hrvatsku.
          Druga vrlo važna izjava ministra Pankretića odnosi se na pravo dijaspore da sudjeluje na izborima. Pankretić je izjavio da po tom pitanju sadašnja vlada nema službeni i jedinstveni stav, ali da se on osobno i njegova stranka protive ukidanju prava glasa hrvatskoj dijaspori. Svaki građanin koji ima hrvatsko državljanstvo bi sigurno trebao imati pravo glasa, kaže Pankretić, za što će se njegova stranka zalagati unutar koalicije.

          Reforme "radi nas samih"
          Ministar Pankretić je tijekom razgovora nekoliko puta istaknuo da su u Hrvatskoj potrebne reforme "radi nas samih", kako bi se bolje živjelo, te da hrvatska vlada poduzima brojne korake kako bi zaštitila hrvatske seljake.
          Nema nikakve sumnje da se ministar Pankretić trudi i zalaže kako bi modernizirao hrvatsku poljoprivredu. Ali, kad malo bolje pogledamo stvarno stanje na terenu, teško je objasniti paradoks da se na čelu ministarstva poljoprivrede nalazi ovako sposoban HSS-ov ministar, a da hrvatska poljoprivreda tone u sve veću krizu.
          Proizvođači krumpira se ovih dana žale da u skladištima imaju 500 vagona krumpira kojeg ne mogu prodati, ni po proizvodnoj cijeni, a Hrvatska istovremeno uvozi krumpir.
          Prošle je godine Hrvatska uvezla prehrambenih proizvoda u vrijednosti od preko 800 milijuna dolara, od čega je 44 milijuna dolara izdvojeno za mlijeko i 27 milijuna dolara za svinjetinu. Hrvatska će iz susjednih zemalja morati uvoziti šarane, jer je proizvodnja ribe sa 17 000 tona pala na svega 6000 tona. Prema pisanju režimskog tiska, potpisivanjem ugovora o slobodnoj trgovini sa tridesetak zemalja, hrvatsko se tržište u potpunosti otvorilo za stranu robu. Predstavnik baranjskih i slavonskih seljaka Antun Laszlo pak kaže: "U Hrvatsku se uvozi gotovo sve, kao da domaća poljoprivreda i ne postoji."
          Za svaki dolar izvoza, Hrvatska uvozi dva dolara, a u trgovinskoj razmjeni sa Europskom unijom za svaki jedan dolar izvoza uvozi čak pet dolara europskih proizvoda. Hrvatski seljaci kažu da ne mogu konkurirati s europskim proizvođačima koji od svojih država dobivaju mnogo veće dotacije nego što ih dobivaju hrvatski seljaci. Osim toga, hrvatski seljaci se žale da postaju sve manje konkurentni radi visokih poreza, nedovoljne državne pomoći, nedostatka sirovina i skupih veterinarskih usluga.

          Seljak je žrtvovan za "više ciljeve"
          Sigurno je da se Hrvatska seljačka stranka uistinu trudi i zalaže da hrvatskom seljaku bude bolje. Ali kako onda objasniti ovakav veliki raskorak između HSS-ovih dobrih namjera, i stvarnoga stanja na terenu u kojem vidimo sve lošiji položaj hrvatskog seljaka? Odgovor možda leži u tome što u ovoj koalicijskoj vladi HSS ne vodi glavnu riječ, već glavne odluke i glavne smjernice donose drugi partneri, koji su izgleda spremni žrtvovati hrvatske seljake da bi postigli neke svoje "više ciljeve"- poput ulaska u Europsku uniju.
          Hrvatska seljačka stranka možda nije svjesna da se unatoč njenim dobrim namjerama, oko nje ipak odvija jedna puno veća igra, igra koja stvara negativne okvire za hrvatsku poljoprivredu, igra u kojoj ni HSS, uz najbolju volju, izgleda nije u stanju spasiti hrvatskog seljaka. Jedan primjer takve puno veće igre je i nedavno potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom, čiji su detalji objavljeni tek nakon potpisivanja. Jedna od brojnih štetnih posljedica toga sporazuma je bilo otvaranje vrata europskim poljoprivrednim proizvodima koji su doslovno preplavili hrvatsko tržište, koje je ostalo gotovo nezaštićeno od stranih proizvoda.
          U takvim uvjetima, Hrvatska seljačka stranka i ministar Pankretić bi jedino čarobnim štapićem mogli spasiti hrvatsku poljoprivredu.

«««Povratak na sadržaj