IZ
AUSTRALSKE PERSPEKTIVE
PRIVATIZACIJA HRVATSKOG SUVERENITETA
Marijan Bošnjak
Sudbina
hrvatske zemlje, hrvatskih seljaka pa i hrvatske suverenosti izgleda ne
leži u dobrim namjerama i željama HSS-a, nego u nedovoljno promišljenoj
i za hrvatski narod pogubnoj proeuropskoj politici Račanove i Mesićeve
vlasti. Ovo što se sada događa u Hrvatskoj je početak privatizacije
hrvatskog suvereniteta
Svaki
građanin koji ima hrvatsko državljanstvo bi sigurno trebao imati pravo
glasa, kaže Pankretić, za što će se njegova stranka zalagati unutar
koalicije
Predstavnici
hrvatskih medija u Australiji su 6. svibnja imali priliku susresti se i
razgovarati s jednim od najmlađih i najsposobnijih ministara u Račanovoj
vladi, ministrom poljoprivrede i šumarstva Božidarom Pankretićem,
koji je upravo bio stigao u posjet Australiji.
Za
vrijeme svog 16-dnevnog boravka u Australiji ministar Pankretić će
posjetiti gotovo sve važnije hrvatske sredine, i, što je pogotovo važno,
iskoristit će priliku da posjeti brojne hrvatske farmere, ribare i
poljoprivrednike.
Na
konferenciji za hrvatske medije, na kojem su bili i novinari hrvatskog
radio programa 3zzz, SBS radija i Hrvatskog vjesnika, ministar Pankretić
se u otvorenom i prijateljskom razgovoru dotaknuo brojnih tema, a
ponajprije onih koje danas opterećuju hrvatsku poljoprivredu i cijelo
hrvatsko gospodarstvo.
Božidar
Pankretić ostavlja dojam vrlo inteligentnog i oštroumnog političara,
komunikativnog i sposobnog ministra golemog potencijala, koji pred sobom
ima veliku budućnost, pa bi bilo pametno da on i ubuduće biti ministar
- ukoliko poslije parlamentarnih izbora dođe do koalicije HDZ-a i
HSS-a, o čemu se sve više govori.
Božidar
Pankretić je sa svojih 36 godina ne samo ministar poljoprivrede, nego i
potpredsjednik Hrvatske seljačke stranke, stranke sa stogodišnjom
tradicijom, koju su predvodila slavna imena novije hrvatske povijesti
poput Stjepana i Ante Radića.
Seljaci
su bili klasni neprijatelji
Hrvatska seljačka stranka je
za vrijeme prve Jugoslavije često predvodila obranu hrvatskih prava i
borbu za prava hrvatskih seljaka, pa radi toga HSS i danas uživa ugled
u širim slojevima hrvatskog naroda.
Svima je poznato da su
komunistički režimi ne samo u Jugoslaviji, nego i drugdje po svijetu,
seljake sistematski proganjali jer su ih smatrali najopasnijim klasnim
neprijateljima. Tako je na žalost bilo i u Hrvatskoj, gdje je HSS također
desetljećima proganjan i zabranjivan. Mladi Božidar Pankretić jedan
je od nasljednika te slavne tradicije, a brojni hrvatski seljaci i dan
danas od HSS-a očekuju da će im i u budućnosti biti glavni zastupnik
i zaštitnik.
Ovdje moram napomenuti da
mnogi Hrvati, pa i mnogi hrvatski seljaci, teško mogu shvatiti, kako je
uopće moguće da je takva Hrvatska seljačka stranka, koju su komunisti
toliko dugo proganjali, danas glavni partner bivšim komunistima
okupljenim oko Račanovog SDP-a. Božidar Pankretić to objašnjava
ovako: "Kod nas je teško reći tko je danas demokršćanska
stranka, tko je danas lijevo, tko je desno. Bilo bi dobro da se sve
snage u Hrvatskoj usredotoče na plan ukupne gospodarske obnove
Hrvatske... Tako dugo dok se ostvaruje program Hrvatske seljačke
stranke, kroz reforme u poljoprivredi, u školstvu i prosvjeti, Hrvatska
seljačka stranka će biti faktor stabilnosti ove postojeće koalicijske
vlade. Kad to prestane, mi nećemo više biti u toj koaliciji."
Dijaspori
ostaviti pravo glasa
Među najznačajnijim
ministrovim izjavama je svakako i otvoreni poziv australskim Hrvatima da
sudjeluju u sadašnjem procesu privatizacije oko milijun hektara državnog
zemljišta, od čega je oko pola milijuna hektara obradivo. Ministar
Pankretić kaže da je jedan od strateških ciljeva hrvatske Vlade
nastaniti brojna područja Hrvatske u kojima nema dovoljno Hrvata.
Sve australske Hrvate koji bi
htjeli sudjelovati u toj privatizaciji, ili koji možda razmišljaju o
mogućnosti uspostavljanja obiteljskog poljoprivrednog domaćinstva,
ministar je pozvao da se direktno obrate njegovom ministarstvu koje će
im dati sve potrebne informacije i pružiti konkretnu pomoć svima onima
koji bi se htjeli vratiti u Hrvatsku.
Druga vrlo važna izjava
ministra Pankretića odnosi se na pravo dijaspore da sudjeluje na
izborima. Pankretić je izjavio da po tom pitanju sadašnja vlada nema
službeni i jedinstveni stav, ali da se on osobno i njegova stranka
protive ukidanju prava glasa hrvatskoj dijaspori. Svaki građanin koji
ima hrvatsko državljanstvo bi sigurno trebao imati pravo glasa, kaže
Pankretić, za što će se njegova stranka zalagati unutar koalicije.
Reforme
"radi nas samih"
Ministar Pankretić je tijekom
razgovora nekoliko puta istaknuo da su u Hrvatskoj potrebne reforme
"radi nas samih", kako bi se bolje živjelo, te da hrvatska
vlada poduzima brojne korake kako bi zaštitila hrvatske seljake.
Nema nikakve sumnje da se
ministar Pankretić trudi i zalaže kako bi modernizirao hrvatsku
poljoprivredu. Ali, kad malo bolje pogledamo stvarno stanje na terenu,
teško je objasniti paradoks da se na čelu ministarstva poljoprivrede
nalazi ovako sposoban HSS-ov ministar, a da hrvatska poljoprivreda tone
u sve veću krizu.
Proizvođači krumpira se ovih
dana žale da u skladištima imaju 500 vagona krumpira kojeg ne mogu
prodati, ni po proizvodnoj cijeni, a Hrvatska istovremeno uvozi krumpir.
Prošle je godine Hrvatska
uvezla prehrambenih proizvoda u vrijednosti od preko 800 milijuna
dolara, od čega je 44 milijuna dolara izdvojeno za mlijeko i 27
milijuna dolara za svinjetinu. Hrvatska će iz susjednih zemalja morati
uvoziti šarane, jer je proizvodnja ribe sa 17 000 tona pala na svega
6000 tona. Prema pisanju režimskog tiska, potpisivanjem ugovora o
slobodnoj trgovini sa tridesetak zemalja, hrvatsko se tržište u
potpunosti otvorilo za stranu robu. Predstavnik baranjskih i slavonskih
seljaka Antun Laszlo pak kaže: "U Hrvatsku se uvozi gotovo sve,
kao da domaća poljoprivreda i ne postoji."
Za svaki dolar izvoza,
Hrvatska uvozi dva dolara, a u trgovinskoj razmjeni sa Europskom unijom
za svaki jedan dolar izvoza uvozi čak pet dolara europskih proizvoda.
Hrvatski seljaci kažu da ne mogu konkurirati s europskim proizvođačima
koji od svojih država dobivaju mnogo veće dotacije nego što ih
dobivaju hrvatski seljaci. Osim toga, hrvatski seljaci se žale da
postaju sve manje konkurentni radi visokih poreza, nedovoljne državne
pomoći, nedostatka sirovina i skupih veterinarskih usluga.
Seljak
je žrtvovan za "više ciljeve"
Sigurno je da se Hrvatska
seljačka stranka uistinu trudi i zalaže da hrvatskom seljaku bude
bolje. Ali kako onda objasniti ovakav veliki raskorak između HSS-ovih
dobrih namjera, i stvarnoga stanja na terenu u kojem vidimo sve lošiji
položaj hrvatskog seljaka? Odgovor možda leži u tome što u ovoj
koalicijskoj vladi HSS ne vodi glavnu riječ, već glavne odluke i
glavne smjernice donose drugi partneri, koji su izgleda spremni žrtvovati
hrvatske seljake da bi postigli neke svoje "više ciljeve"-
poput ulaska u Europsku uniju.
Hrvatska seljačka stranka možda
nije svjesna da se unatoč njenim dobrim namjerama, oko nje ipak odvija
jedna puno veća igra, igra koja stvara negativne okvire za hrvatsku
poljoprivredu, igra u kojoj ni HSS, uz najbolju volju, izgleda nije u
stanju spasiti hrvatskog seljaka. Jedan primjer takve puno veće igre je
i nedavno potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s
Europskom unijom, čiji su detalji objavljeni tek nakon potpisivanja.
Jedna od brojnih štetnih posljedica toga sporazuma je bilo otvaranje
vrata europskim poljoprivrednim proizvodima koji su doslovno preplavili
hrvatsko tržište, koje je ostalo gotovo nezaštićeno od stranih
proizvoda.
U takvim uvjetima, Hrvatska
seljačka stranka i ministar Pankretić bi jedino čarobnim štapićem
mogli spasiti hrvatsku poljoprivredu.
Pitanje suvereniteta
"Vlasništvo nad zemljištem je suverenitet jedne države. To je
stvarni suverenitet", rekao je ministar Pankretić okupljenim
hrvatskom novinarima u Australiji. "Hrvatska na žalost, danas ima
još uvijek mnogo zemljišta koje nije nastanjeno, gdje nema hrvatskog
stanovništva, i to je naš jedan vrlo jasan strateški zadatak, da u
svakom području Hrvatske od Like do Gorskog kotara, do Zagore do
Baranje - definiramo vlasništvo nad zemljom kojeg će imati naša
poljoprivredna obiteljska gospodarstva."
Jasna namjera
ministra Pankretića je državno zemljište prodati Hrvatima, ali veliko
je pitanje koliko dugo će nakon privatizacije to zemljište i ostati u
hrvatskim rukama.
U ovom trenutku,
stranci u Hrvatskoj još uvijek ne mogu kupovati poljoprivredna imanja,
ali ako se ostvare planovi ministra Mimice, premijera Račana i
predsjednika Mesića, i ta zadnja zaštita hrvatskog seljaka će također
biti uklonjena.
Ako Hrvatska uđe
u Europsku uniju, samo je pitanje vremena kad će stranci moći
nesmetano bilo gdje u Hrvatskoj kupovati i zemlju i nekretnine. Iz
razgovora s ministrom Pankretićem, jasno je da on već sada uviđa neke
opasnosti od mogućeg stranog preuzimanja hrvatske poljoprivrede, ali
ipak izgleda da ni on nema jasnu sliku o dugoročnim i pogubnim
posljedicama ulaska u Europsku uniju.
Glavnu obranu od stranog preuzimanja Pankretić vidi u tome što će
hrvatsko poljoprivredno zemljište postati s vremenom skuplje, pa će
zanimanje stranaca opasti. No ako je točno da će hrvatsko zemljište
postati skuplje, kako to predviđa ministar Pankretić, onda se
postavlja pitanje tko će to skupo zemljište zapravo biti u stanju
kupovati, bogati i mnogobrojniji Europljani ili relativno siromašni
Hrvati?
Dakle, to očekivano
poskupljivanje hrvatske zemlje neće biti baš neka zaštita i obrana od
stranog preuzimanja, nego će naprotiv, samo spriječiti većinu Hrvata
da uopće budu u poziciji kupovati hrvatsku zemlju, jer mi Hrvati nemamo
taj kapital s kojim raspolažu veliki europski narodi.
Sudbina hrvatske
zemlje, hrvatskih seljaka pa i hrvatske suverenosti izgleda ne leži u
dobrim namjerama i željama HSS-a, nego u nedovoljno promišljenoj i za
hrvatski narod pogubnoj proeuropskoj politici Račanove i Mesićeve
vlasti. Ovo što se sada događa u Hrvatskoj je početak privatizacije
hrvatskog suvereniteta.
Ministar Pankretić
je apsolutno u pravu kad kaže da je "vlasništvo nad zemljištem
suverenitet jedne zemlje", i zato svi mi zajedno moramo paziti da
naša hrvatska zemlja ostane u našim hrvatskim rukama.
«««Povratak
na sadržaj
|