IZ HRVATSKE EMIGRANTSKE KNJIŽEVNOSTI ODABIRE Š. Š. ĆORIĆ

- TRUBAČI IZ DALJINE - 

Misao na bor moj zeleni

Vinko Nikolić

          Često me opsjedne misao na Te
          pa usred društva ostajem sam s Tobom:
          Ti si mrtva (da, pisali su mi tako,
          i čitao sam osmrtnicu)
          a ja, kad na Tebe mislim,
          vidim vitki bor zeleni
          na kamenu groblju mojega grada.
          (Prije sam vidio lijepu glavu Tvoju,
          nasmiješenu nad karanfilima
          na prozoru rodne kuće.)

          Sada, kad mislim na Tebe,
          (a ja na Tebe često mislim),
          preda mnom šumi siva žalobna vrba
          i maše svojim sumornim krošnjama,
          pognuta kraj obala modre rijeke mojega djetinjstva.

          Uz bor se ovit ne mogu,
          da skinem cvrčka u njemu
          (poljubac usana Tvojih),
          da ga skrijem u njedra.

          Ja se sklanjam pod vrbine krošnje,
          i mislim na Tebe
          s beskrajnom tugom u duši.

          Dok sam Te imao, bore moj zeleni,
          nisam znao, što imam!
          Danas, pust je moj život bez Tebe.

          O, nezaboravna moja!

«««Povratak na sadržaj