|
KALIFORNIJA:
TREĆA VEČER HRVATSKE ISELJENIČKE LIRIKE
DOMOVINA
HRVATSKA - IZVOR I UŠĆE
Ivanka Kuzmanović
Svi smo mi, ma kako god skromno, pomagali stvaranje
hrvatske države, no uvijek moramo imati na umu da je pravi junak
hrvatske nezavisnosti hrvatski narod u domovini. To su bila ona četiri
sina Kate Šoljić iz Vukovara, i tisuće drugih koji su položili život
na Oltar domovine. Tisuće ih je dalo dijelove svoga tijela i svoje duše
za slobodu i za naš slobodan dolazak u Hrvatsku
U subotu, 27. travnja ove godine, održana je treća Večer
hrvatske iseljeničke lirike. U Hrvatskom kulturnom centru za grad Los
Angeles u San Brunu, sedam pjesnika podijelilo je s brojnom publikom
stihove svojih pjesama koje će se naći i u knjizi koja će se tiskati
krajem godine. Bili su to Anka Burmaz iz San Pedra, Božo Deranja iz Los
Angelesa, Božena Marcelić iz San Diega, Ivan Dobra, Mario Viscovich i
Ivana Pavlik-Bickham iz New Yorka, te Ante Prlić iz Vancouvera u
Kanadi. Četiri pjesnika s prošlogodišnje večeri poezije predstavilo
je svoju zajedničku knjigu pjesama, tako da je prisutna publika imala
priliku čuti dio prošlogodišnjeg programa koji je održan u New Yorku.
Bili su to Davor Božin iz San Pedra, Vera Valčić-Belić iz Vancouvera,
Josip Bogović iz New Yorka i Loreta Muskadin iz Connecticuta. Na taj su
način svi prisutni imali priliku osjetiti topla čuvstva ljubavi i
ponosa prema domovini, izražena stihovima i popraćena klasičnom
glazbom u izvedbi Domina Santra.
Izložba slika dviju umjetnica iz New Yorka, gospođa Nade
Pupačić i Emily Fatović, vizualno je dočarala drage hrvatske motive.
Poletna i nadarena djeca Hrvatske škole Astoria iz Douglastona (New
York), svojom su pjesmom i plesom svim prisutnima priuštili posebno
zadovoljstvo. U petak navečer, djeca iz New Yorka ugošćena su od ovdašnje
Hrvatske škole iz župe sv. Ante u Los Angelesu, s kojom su održala
zajednički folklorni nastup. Potrebno je naglasiti i bogatu izložbu
crteža i drugih radova koja su odisala kvalitetom i raznolikošću, što
je zasigurno rezultat sposobnih učitelja. Čestitke i roditeljima i
djeci.
No, posebna zahvalnost ide ljudima koje su prije tri
godine započeli ovo sada već tradicionalno druženje: Nadi Pupačić,
Mariu Viscovichu i velečasnom Robertu Zuboviću.
Ovogodišnja svečanost ostvarena je pod pokroviteljstvom
Hrvatske katoličke misije u New Yorku, u suradnji s Hrvatskim kulturnim
centrom u San Pedru. Marljivim organizatorima i domaćinima treba odati
priznanje i čestitke jer su uspjeli ostvariti zadani cilj: zbližiti
dvije hrvatske zajednice iz dva udaljena grada. Bila je ovo krasna
priredba koja me je podsjetila na dugogodišnje slične susrete po različitim
hrvatskim zajednicama Amerike i Kanade, a pod pokroviteljstvom časopisa
"Hrvatica". Neki čitatelji ovih redaka će se prisjetiti da
je taj časopis izlazio u Chicagu od 1977. do 1989.
Među prisutnima bilo je Hrvata iz Vancouvera, te iz
nekoliko gradova Amerike, kao i dosadašnji generalni konzul RH u Los
Angelesu, dr. Mišo Munivrana, konzul savjetnik Damir Tomak, i
konzularni savjetnik Srećko Duhović. Ovo druženje u San Pedru na
poseban je način zbližilo veći broj hrvatskih iseljeničkih
zajednica, a sve prisutne još jednom uputilo na njihov izvor i ušće -
domovinu Hrvatsku. Toplim riječima skup je pozdravio gospodin Lučev,
predsjednik Hrvatskog centra. Voditelj programa bio je gospodin Davor Božin,
dok je moja malenkost bila prisutna u ulozi recenzenta.
GOVOR
IVANKE KUZMANOVIĆ NA VEČERI HRVATSKE ISELJENIČKE LIRIKE
Govoreći o kulturi i duhu
Hrvata, povjesničar Josip Horvat napisao je još davne 1939. u svojoj
knjizi "Kultura Hrvata kroz 1000 godina" između ostalog i
ovo: 'Kroz tisuću i dvjesto godina sve moguće historijske oluje nisu
ga mogle uništiti - nestala su velika carstva, a taj duh hrvatskog
naroda izražen u njegovoj kulturi je ostao, sveđer novim naraštajima
dajući nove antejske snage, čvrst temelj i pouzdan putokaz za rješavanje
svih životnih pitanja. I samo po duhu te kulture mogu Hrvati sačuvati
svoje ma i skromno, ali neotuđivo mjesto na suncu. Jer sve je prolazno,
samo Duh Stvaralac ostaje. I samo po njemu narodi žive."
Neke od povijesnih oluja
odgovorne su i za prisustvo Hrvata na Sjevernoameričkom kontinentu,
daleko od njihove kulturne kolijevke na obali Jadrana, planinama Bosne i
Hercegovine, i ravnicama Slavonije. Iako bi sigurno bio tužan što smo
tako daleko od domovine, vjerujem da bi Josip Horvat bio zadovoljan jer
smo sačuvali i duh i kulturu naših predaka. Duh Stvaralac o kojem je
pisao Josip Horvat, nadahnuo nas je da širimo i čuvamo hrvatsku baštinu
pod okriljem tuđine.
Zahvaljujući prisustvu Duha
Stvaraoca, ideal i san slobode koji su utemeljili naši stari na
Duvanjskom polju nije podlegao olujama. Od godine 1102. do 1995. tekla
je krv Drinom, Neretvom, Krbavskim poljem, Bleiburgom, Dunavom, Savom i
Dravom - ostvarenje hrvatske suverenosti 1991. plaćeno je krvlju
Vukovara, Škabrnje, Petrinje i drugih gradova i sela naše rodne grude.
'Dobiti rat i stvoriti državu
nije mala stvar', rekao je prvi predsjednik Hrvatske, dr. Franjo Tuđman.
Svi smo mi, ma kako god skromno, pomagali stvaranje hrvatske države, no
uvijek moramo imati na umu da je pravi junak hrvatske nezavisnosti
hrvatski narod u domovini. To su bila ona četiri sina Kate Šoljić iz
Vukovara, i tisuće drugih koji su položili život na Oltar domovine.
Tisuće ih je dalo dijelove svoga tijela i svoje duše za slobodu i za
naš slobodan dolazak u Hrvatsku.
Stoga nam je dužnost pomoći,
izgraditi i popraviti razoreno i uništeno.
Ali isto tako, dužni smo
prosvjedovati zbog ponižavanja branitelja, koje na žalost često
provode današnji predstavnici vlasti u Zagrebu. Moramo ustajati protiv
nepravde koja se čini djeci, udovicama i majkama poginulih. Iseljena
Hrvatska ima pravo tražiti slobodu tiska i izgradnju temelja
demokratskog društva, kao i slobodu za generala Gotovinu, Kordića, Blaškića,
Oreškovića i druge koji su branili hrvatske zemlje od srpskih osvajača.
Drugi narodi gradskim ulicama,
mostovima i školama daju imena svojih heroja, a hrvatski heroji završavaju
pred sudom u Haagu. Nije li tragično i sramotno da sam vrh vlade riječima
i postupcima izjednačuje žrtve sa zločincima?
Lobiranjem za hrvatske
interese možemo uvelike pomoći hrvatskom narodu. Zato je važno da se
Hrvati u Americi uključuju u političke procese zajednica u kojima žive
na lokalnoj i federalnoj razini, da pišu i nazivaju svoje zastupnike u
Kongresu i daju svoj novčani doprinos njihovim izbornim kampanjama.
Američki je kongres smanjio pomoć Hrvatskoj za sljedeću godinu s 44
milijuna dolara na 30 milijuna, dok je za Srbiju odobreno 110 milijuna
dolara američkih poreznih obveznika. Hrvati u Americi plaćaju porez,
riječ je dakle i o njihovom novcu.
Iz pouzdanih izvora se doznaje
da je Republika Srpska u protekle tri godine primila američku pomoć u
iznosu od 190 milijuna dolara. Američka administracija nagrađuje Srbe,
a Hrvatskoj postavlja uvjete. Hrvate se ponovno etnički čisti iz BIH,
ovoga puta ekonomskim uništavanjem i političkim sakaćenjem. Valja se
prisjetiti samo Hercegovačke banke, prijetnje zatvaranjem tvornice
Aluminij ili poništavanja izbornih rezultata...
Stoga je lobiranje za hrvatske
interese u Americi toliko važno. Iseljeni jesmo, ali otuđeni nismo. Možemo
i moramo pokazati da smo, vođeni Duhom Stvaraocem, u stanju izboriti
bolje sutra napaćene i iskrvavljene, najdraže nam domovine.
KLETVE
NEMA VIŠE
Rudolf Miletić, Portland, država Oregon
Da, sokole, šapće hrvatska mati
tisuću je godina
prošlo, kletve nema više,
čas je čedo, da
s obraza suza se briše
ah, i nemoj
stati, nećeš posustati
Ne, nećeš.
«««Povratak
na sadržaj
|
