|
STAZAMA
HRVATSKOG TURISTIČKO-UGOSTITELJSKOG PODUZETNIŠTVA
HOTEL
SV. MIHOVIL - ZAŠTITNI ZNAK TRILJA
Ante Ivanković
Od pamtivijeka je Trilj, gradić u istočnom dijelu
Cetinske krajine, bio važno raskrižje putova koji su vodili iz pravca
Splita i Sinja prema Bosni, Livnu i Duvnu, te prema Imotskoj krajini i
Hercegovini, ali i prema Makarskoj. Oduvijek se tu, gdje je prijelaz
preko Cetine, još od rimskih vremena, trgovalo. U Trilju su sklopljeni
mnogi poslovi, a naporna pregovaranja i nadmudrivanja protivničkih
strana ne mogu se ni zamisliti bez objekata za okrepu.
Između dva svjetska rata u Trilju je radilo pet
gostionica i toliko kuglana. U njima se, uz tradicionalna narodna jela
poput arambašića, lešo janjetine i kaštradine, nepce gurmana sladilo
jelima od žaba, pastrva i rakova
iz Cetine i njezinih pritoka, te od puževe prikupljenih za kišnih
dana.
Cetinski
specijaliteti na jelovnicima pariških restorana
Teško je danas i zamisliti,
tvrdi doajen triljskog ugostiteljstva Jakov-Jašo Klarić, da je nekoć
svakodnevno u sezoni sa Sinjskog polja uzlijetao po jedan ili čak i po
dva zrakoplova, prevozeći žabe, rakove i puževe za potrebe
izbirljivih restorana u u Parizu - svjetskoj prijestolnici gurmanstva.
Zanimljivo je, dodaje Klarić, da su stanovnici Otoka bili poznati kao
odlični lovci žaba i rakova, a da su žene iz tog sinjskog sela
izvrsno konfekcionirale žablje batake ali ih nisu znale pripremiti, jer
seljačko pučanstvo nije jelo žabe.
75
godina ugostiteljske tradicije obitelji Klarić
Pioniri triljskog ugostiteljstva bila je obitelj Klarić iz sela Čaporica,
obitelj čiji su današnji izdanci vlasnici najpoznatijeg triljskog
turističko-ugostiteljskog objekta, hotela Sveti Mihovil. Šime Klarić,
diplomirani ekonomist turističkog usmjerenja, dobri duh Klarićeva
turističko-ugostiteljskog carstva, s ponosom ističe: Prije 75 godina
moj djed, inače povratnik iz Amerike, utemeljio je obiteljski restoran
u selu Čaporicama, u kojem su se putnicima i gostima služila jela,
pripravljena od proizvoda uzgojenih na našim njivama, u našim
vinogradima i torovima. Gajio se pošten odnos prema gostu, a navlastito
se pazilo da jelo bude kvalitetno a vino dobro i prirodno. Od završetka
2. svjetskog rata pa do 1965. godine uslijedila je prisilna stanka, jer
tadašnja komunistička Jugoslavija nije trpjela nikakve poslove u
privatnoj režiji. Godine 1965. moj otac, u Cetinskoj krajini svima
poznati Jašo Klarić, nastavlja obiteljsku tradiciju restoranom, koji
nosi ime rodnog mu sela Čaporica, i koji postaje poznat po bogatom
izboru jela i vina iz vlastitih vinograda. Gosti su stizali sa svih
strana, iz Dalmacije i , susjednih predjela Bosne Hercegovine...
Od gostionice do hotela
Uoči Domovinskog rata Klarići
se nakon dugotrajnih priprema upuštaju u podizanje hotela, kojemu daju
ime nebeskog zaštitnika grada Trilja, Svetog Mihovila. Pri tome se
posebno vodilo računa da se za triljske prilike monumentalno zdanje
uklopi u arhitekturu mjesta na obali Cetine i da bude u dosluhu s
graditeljskom tradicijom toga područja, a da pritom, dakako, bude i
funkcionalno. Prva faza gradnje okončana je 1994. godine, kad je svečano
otvoren prvi privatni hotel na području Dalmacije i drugi u Hrvatskoj
(nakon "Babilona" u Samoboru).
Danas, nakon završetka druge faze, hotel raspolaže s 54 postelje, velikim
restoranom sa 120 mjesta i terasom, koja može primiti 70 osoba. U
hotelu postoji još jedan restoran namijenjen ugošćivanju većih
skupina turista, a dodatnih 150 gostiju se može smjestiti na terasu
pokraj rijeke, gdje osim žuborenja Cetine ne treba druga glazba. Hotel
je otvoren i za prihvat većih izletničkih skupina ili pak za potrebe
kongresnog turizma, raznih seminara i sl. U hotelu Sv. Mihovil zaposleno
je petnaest djelatnika, a mnogi od njih su iz obitelji Klarić.
Avanturist klub - budućnost turizma u Trilju
Poštujući sve izrazitije želje suvremenih turista, vodstvo hotela Sv.
Mihovil sve više pokazuje razumijevanja za one goste koji vrijeme
ljetnog odmora i godišnjeg predaha od radnih obaveza žele provesti u
aktivnom odmoru kroz odlaske u prirodu, posebno onu koja je ekološki sačuvana.
Posebno su postali zanimljivi suvremeni nomadi koji traže i nalaze
pustolovine po rijekama i u planinama. Čelni čovjek hotela Šime Klarić
potrudio se upoznati destinacije slične Trilju u Austriji i Sloveniji,
a u kojima sadržaji aktivnog odmora ostvaruju i solidnu zaradu. Stoga
je pri hotelu Sv. Mihovilu utemeljen Avanturist klub, samostalna turistička
agencija s vlastitom opremom i educiranim osobljem za pružanja usluga
na svjetskoj razini gostima na jednodnevnim izletima ili pak onima koji
se odlučuju za višednevni boravak u hotelu i Cetinskoj krajini.
Sedam
programa Avanturist kluba
Avanturist klub nudi sedam programa, kojima se rijetko koja turistička kuća
u Hrvatskoj može podičiti:
- Program jahanja, koji se odvija u ozračju prekrasne prirode uz Cetinu,
gdje je smještena staja "Galop" s 15 konja, koju je osmislio
njezin voditelj Tihomir Ajduković, jedan od najboljih hrvatskih
poznavatelja konjičkog športa i sudionik niza međunarodnih konjičkih
natjecanja. Turistima se tu nudi: turističko-rekreativno jahanje po
cvjetnim livadama u Sinjskom polju ili pak kroz sjenovite vrbike uz
Cetinu; jahanje za skupine turista, koji vole osamljene staze u brdima i
planinama, što okružuju Cetinsku krajinu i njezina slikovita sela i
zaseoke. Upravo na tim jahačkim pohodima gosti će se brzo uvjeriti zašto
su u tom kraju čovjek i konj veliki prijatelji i zašto je u svijetu
jedinstveno viteško natjecanje Sinjska alka duboko ukorijenjeno u život
Cetinjana. Staja "Galop" tijekom cijele godine organizira školu
jahanja, u kojoj se za kratko vrijeme uz pomoć instruktora svladavaju
osnove jahačke vještine.
- Kanu safari, plovidba mirnim
dijelovima rijeke Cetine od Otoka do Trilja i to u kanuima za 6 do 10
osoba. Kanuisti će predahnuti pokraj staje "Galop", gdje se
organizira razgledanje objekta i priređuje atraktivni piknik. Program
je namijenjen ljubiteljima plovidbe po mirnim vodama, kroz netaknutu
prirodu, obogaćenu koncertima ptičjeg pjeva s grana cetinskih vrba i
jablanova. Kanu safari omogućuje i "eko" i "etno"
doživljaj rijeke Cetine i cijele Cetinske krajine.
- Kajak kanu, program spusta
kajacima za jednu osobu ili kanuima za dvije osobe, na dijelu Cetine od
Čikotina lađe do Blata na Cetini. Opremljeni plovilima, kacigama i
prslucima, istodobno na put može krenuti 20 osoba diveći se
stjenovitim obalama, obraslim mediteranskim raslinjem i liticama,
visokim i preko 100 metara. Od ljepote krajolika često zastaje dah, a
pet sati koliko putovanje obično traje, proleti kao u trenu.
- Rafting, program s obilježjem istinske pustolovine, jer vrtoglava spuštanja
gumenim čamcima u kojima se nalazi 6 do 8 osoba, niz brzake Cetine
postaju nezaboravni doživljaj pri kojem se sudionici neminovno
zaljubljuju u neviđene ljepote korita Cetine. Težina staze prema
mjerilima za ovu disciplinu označava se sa 2-3: dionica od Penšića do
Radmanovih Mlinica u donjem toku Cetine je posebno zahtjevna, no uz pomoć
iskusnih skipera i odgovarajuće opreme sudionici bez poteškoća dolaze
do cilja.
- Kanjoning - program u koji je
uključen niz doživljaja u 200 metara dubokom kanjonu Cetine u trajanju
od 3,5 sata. Nedirnuta priroda, prekrasni slap Gubavica od 38 metara,
podzemni tuneli kojima se sudionici kanjoninga provlače, spuštaju,
plivaju i hodaju pridonose nekom čudnom zadovoljstvu i osjećaju
sigurnosti, bez obzira na opasnosti koje vrebaju. Program se naravno
odvija pod budnim okom stručno osposobljenih voditelja-instruktora.
- Brdsko-biciklističke ture -
odvijaju se na četiri uređene staze, duge od 35 do 40 kilometara, koje
vode dolinom Cetine, zelenim brežuljcima iznad Trilja s visinskom
razlikom od l00 do 200 metara, te planinskim putovima Kamešnice i kroz
slikovita sela u podnožju planine Mosor. Staze su ucrtane na
zemljovidima, a dijele se na lakše i srednje teške. Vožnjom
specijalnim brdskim biciklima turisti upoznaju prirodne fenomene tog
dijela Hrvatske i neke od povijesnih znamenitosti: špilju Vranjaču,
mlinice na rječici Grab, planinsko selo Voštane u masivu Kamešnice,
arheološke iskopine iz antičkog doba u Gardunu… Dakako na svim tim
mjestima, uključujući i planinarski dom u Kamešnici, goste dočekuje
ukusna hrana, pripremljena na prirodan način u seoskim domaćinstvima.
- Trekking - program pješačenja
desetak kilometara dugim stazama, koje su trasirane na brežuljcima oko
Trilja, kroz vinograde i polja, pokraj izvora svježe vode, kroz doline
bistrih potočića. Gorski zrak, savršeno čista voda te bogata ponuda
autohtone hrane u seoskim domaćinstvima čine ovaj program posebno
privlačnim. Za najizdržljivije organizirani su planinarski izleti do
snježnih vrhova Kamešnice, dakako uz vodstvo iskusnih planinarskih
vodiča.
Krepka
narodna kuhinja hotela Sv. Mihovil
Ponos cetinske
kuhinje su:
- Arambašići
kroz koje se sačuvalo orijentalno nasljeđe prilagođeno podneblju
Cetinske krajine. Ustvari to je vrst sarme, ali bez riže, dakle samo
meso, kiseli kupus i začini koje jelu daju karakterističan okus.
Arambašići se pripravljaju zimi, ali jednako prijaju i u toplijem
dijelu godine.
- Janjetina
na lešo - jede se od Nove godine do početka lipnja, jer je u tom
periodu posebno sočna i bez mirisa trave. Kuha se u vodi, s malo suha
mesa i zelenih začina. U Sv. Mihovilu služi se s kiselim kupusom i
restanim krumpirom.
- Cetinska
pastrva - carica riječnih riba s crvenim točkicama na koži i
mesom ružičaste boje. Nikako je ne treba dovoditi u vezu s
kalifornijskom pastrvom. Iako Cetinjani tvrde da je najbolja kuhana,
rado je pripravljaju i kao pečenu, prženu, posutu kukuruznim brašnom
ili pohanu. Nažalost, cetinske je pastrve sve manje.
- Riječni
rakovi nisu ništa manje traženi od pastrve, ali je i njih sve
manje, a iz Cetine su posve nestali. Nabavljaju se iz susjednih
bosanskohercegovačkih staništa na Buškom Blatu i vodotocima
Duvanjskog i Kupreškog polja.
- Kaštradina
je na dimu sušeno ovčje ili kozje meso čije pripravljanje u
Dalmatinskoj zagori i uopće na dinarskom području datira još od
ilirskih vremena. Služi se s kiselim kupusom od studenog do kraja veljače,
a poseban mu okus daje sušenje na dimu od odabranih vrsta drveta.
- Teletina
ispod peke s krumpirom veoma je krepko i ukusno jelo kojim se ponosi
i kuhinja hotela Sv. Mihovil. Peka, sač ili cripnja, ostala je iz
ilirskih vremena, jer stanovnici dinarskog područja nikada nisu
prihvatili rimsku krušnu peć, već su kruh i ostalu hranu pekli pod
pekom, koja kondenzira sve sokove i mirise koji dovode u napast i
najokorjelije vegetarijance.
Uz čašu
izvrsnog dalmatinskog vina priznajemo da ima i većih i ljepših gradova
od Trilja na Cetini, da ima i poznatijih i luksuznijih hotela od Sv.
Mihovila, ali Trilj i njegov hotel spadaju zasigurno među rijetke
kojima turisti na rastancima nikada ne kažu zbogom, već uvijek samo
doviđenja. Među njima je i pisac ovih redaka, ako je to u ovom slučaju
uopće važno...
«««Povratak
na sadržaj
|