|
IN
MEMORIAM: FRANJO TUĐMAN, 1922. - 1999.
Hrvatska,
sloboda, Tuđman...
mr. Ivanka Kuzmanović
Greendale, WI (SAD)
Od
gubitka neovisnost i državnosti godine 1102., Hrvati su čvrsto i
nepokolebljivo vjerovali da će jednog dana ipak povratiti izgubljenu
samostojnost. Slobodarske ideje bile su tijekom dugih stoljeća strane
dominacije pokretačka snaga cjelokupnog hrvatskog naroda, a kušnje i
stradanja samo su jačali želju za slobodom. Hrvati su s ljubavlju i žarom
s generacije na generaciju prenosili nadu i vjeru u skoru slobodu, ali
bez jasno određenih ciljeva i smislenog djelovanja.
Snažna želja za
ostvarenjem ideala donijela je tijekom stoljeća hrvatske povijesti na
svijet vođe koji su bili u stanju izraziti stremljenja hrvatskoga
naroda, a neki od njih uspjeli su okupiti ljude i oružjem ustati protiv
tlačitelja. No, takvi bi pokušaji na kraju uvijek završavali tragično.
Mučenici su se rađali i umirali, ali ideali, snovi i vizije nisu
gubili na snazi. Čekao se pravi trenutak, pravi vođa koji će biti u
stanju definirati ideale, postaviti ciljeve, jasno ih artikulirati i
potom nepokolebljivom odlučnošću izvesti narod u slobodu.
Čekanju je 1990.
godine došao kraj. Trenutak je bio pravi, a Franjo Tuđmana ne samo da
je artikulirao hrvatska nacionalna stremljenja, već je ujedinio i sve
segmente hrvatskoga društva. Na tim principima rođena je neovisna
hrvatska država. Tuđman je zahvaljujući svojoj pragmatičnosti i
idealizmu izbavio vlastiti narod od strane vladavine i izrabljivanja.
Hrvatski je narod bio spreman i objeručke je prihvatio Tuđmanove
principe, ćuteći da je riječ o čovjeku velikog intelekta i dubokih
uvjerenja - rođenom vođi. Tuđman je razmatrao i ostvarivao mogućnosti
koje drugi nisu bili u stanju ni pojmiti.
Kad izriču sud o
Tuđmanu i nabrajaju propuste njegove vlasti, njegovi kritičari nikad
ne uzimaju u obzir turobnu političku i gospodarsku realnost u kojoj se
Hrvatska 1990-ih nalazila. Ni riječju ne spominju gospodarske i psihološke
posljedice srpske agresije i okupacije trećine hrvatskog teritorija.
Valja priznati da je osnivač moderne hrvatske države imao mana, ali
njegovo djelo posve je ostvarilo kako njegove tako i ideale hrvatskog
naroda. Koliko god se njegovi kritičari upinjali, ništa ne može
umanjiti ni izbrisati njegovu ulogu kao osnivača slobodne i neovisne
hrvatske države.
Suočen s golemim
zadacima, potrebom da se odupre agresoru i oslobodi okupiran teritorij,
Tuđman je učinio nekoliko ozbiljnih pogrešaka. Najveća mu je bila što
je imao previše povjerenja u suradnike i što im je davao prevelike
ovlasti. Za razliku od Tuđmana, mnoge od tih ljudi zanimali su isključivo
moć i materijalni probitak. Da tragedija bude još veća, mnogi njegovi
najbliži suradnici bili su jugofili, bivši komunisti koji su sve činili
kako bi oskrnavili Tuđmanovo djelo i domogli se što većeg dijela
privatizacijskog kolača.
Takvi i danas
vladaju Hrvatskom. Jedina motivacija koja pokreće te nekompetentne i
intelektualno plitke ljude je žudnja za vlašću. U njihovim promišljanjima
nema mjesta za stoljetne ideale hrvatskoga naroda - slobodu i
neovisnost. Zadnje dvije i pol godine "nove vlasti" obilježile
su oštre političke podjele, gospodarska depresija i posvemašnja
apatija naroda. Sloboda ostvarena u krvi i smrti hrvatske mladosti,
pepelu Vukovara, na zgarištima spomenika kulture, domova i ljudskih života
postala je nešto što se podrazumijeva, na što se ne troše riječi.
Vremena se
mijenjaju, ali ideali za koje su branitelji Vukovara, Škabrnje,
Petrinje, Lovinca, Pakraca i drugih gradova i sela položili život ne
umiru. Bez obzira na turobnu stvarnost, Tuđmanova ostavština isto tako
živi. Njegovi ideali i vizionarske ideje zrcale se u sjetnim licima
onih koji pale svijeće i polažu skromne kitice cvijeća na njegov
grob. Njegovu ostavštinu svjedoče i policajci koji već mjesecima
prosvjeduju na Trgu sv. Marka.
Tuđman je
ostvario snove o slobodi i samostalnosti koje je hrvatski narod stoljećima
snivao, i zato će ostati zapamćen kao narodni velikan. Hrvatska,
sloboda, Tuđman - kroz ta tri nerazdvojna pojma ideali iz 1990. godine
žive i dalje.
«««Povratak
na sadržaj
|
