|
ZANIMLJIV PRIJEDLOG GRADU RIJECI
Hrvatski
muzej iseljeništva
Tuga
Tarle
savjetnica za kulturu veleposlanstva RH u Madridu
Potaknuta
osobnim angažmanom gradonačelnika Rijeke mr. sc. Vojka Obersnela oko
obnove grada i stvaranja kvalitetnijeg života građana kao i čitavim
nizom zanimljivih ideja i projekata kojima se Gradsko poglavarstvo
Rijeke u poslijednje vrijeme ističe među drugim hrvatskim gradskim
upravama, izložit ću ovdje jednu zamisao koja me zaokuplja već
nekoliko godina.
Možda
će se nekom u prvi mah činiti neobično da netko tko nije Riječanin
uopće razmišlja o jednom projektu vezanom uz razvoj Rijeke. Kakogod
bilo - odlučila sam to učiniti. Na to me ponukala činjenica što je
Rijeka nedavno pristupila europskom programu EUROPAN na čemu najsrdačnije
čestitam.
Unatrag
nekoliko godina predlagala sam da se u Hrvatskoj osnuje Muzej
iseljeništva i Centar za izučavanje svjetskih migracija. O tome
sam u više navrata pisala i govorila u našim medijima. Bogata građa
naših iseljenika i velika kulturna i umjetnička ostavština koja danas
leži neistražena, zapuštena i raspršena širom svijeta kapital je
vrijedan pažnje, poštovanja i brige onih koji prepoznaju duhovnu
riznicu vlastitoga naroda. Uvijek sam zamišljala da bi dotični muzej
trebalo locirati u Rijeci jer je ona stoljećima bila najvažnija
tranzitna luka iz koje je naš narod odlazio u svijet.
Arhitektonska atrakcija
Suvremeno
čovječanstvo suočeno s fenomenom izbjeglica i prognanika, iseljenika
i beskućnika u globalnim razmjerima po prvi puta ozbiljnije razmišlja
o uzrocima i posljedicama takovih migracija što se očituje kako na
planu politike afektiranih zemalja, tako i na planu znanstvenih izučavanja
socijalnih i kulturnih pojava i sadržaja. Muzej iseljeništva i međunarodni
centar za istraživanja migracija trebali bi izrasti upravo na onom
mjestu gdje je danas stara riječka kasarna, dakle ondje gdje je grad
Rijeka zamislio stvoriti modernu novu jezgru grada. Znam da je za tako
nešto potrebno čvrsto uvjerenje o smislu samog poduhvata kao i angažman,
izuzetan napor i sustavan rad mnogih stručnjaka, a iznad svega veliki
novac i avanturistički duh i odvažnost u teškoj gospodarskoj
situaciji s kojom je suočena Hrvatska. Bude li za to snage, taj će
poduhvat i Rijeku i Hrvatsku, za uloženo, obilato nagraditi.
Čitavi
projekt vidim u prilično grandioznim dimenzijama i još jednom
ponavljam da bi to za Rijeku i Hrvatsku bila velika stvar; najprije
stoga što bi to bio prvi
muzej i znanstveni centar te vrste u svijetu (ubrzo će se tome
dosjetiti netko drugi! Iskreno rečeno ovih dana sam ponovno preteraživala
web i otkrila desetak muzeja sličnoga sadržaja na raznim stranama
svijeta. Svi su nastali u poslijednjih nekoliko godina), a onda i zato
što bi to trebala biti arhitektonska atrakcija ravna Gugenheimu, ili
Millenium Domeu u Londonu, ili nešto još “pametnije” što bi
stvorila mašta nadarenih mladih arhitekata.
Neke prednosti potencijalnog muzeja u Rijeci
1.
Izgradnjom muzeja dobili bismo novo snažno kulturno čvorište kakvo
(po sadržaju) još ne postoji u ovom dijelu svijeta. Prema mojim
saznanjima EU planira u skoroj budućnosti pretvoriti Sarajevo u
kulturno središte jugoistočne Europe. Za to će se navodno izdvojiti
iz njihovih blagajni ogromna sredstva. Arhitektonski projekti već
postoje. Hrvatskoj je potrebno nešto autentično i prepoznatiljivo,
poticajno i životno i dovoljno atraktivno za privlačenje svjetskih
namjernika. Danas u svijetu prolaze samo velike atrakcije, nešto što
zaustavlja dah.
2.
Muzej iseljeništva ne bi bio namjenjen isključivo hrvatskim
iseljenicima, nego bi bio in situ poveznica
sa ostalim sličnimustanovama u svijetu te bi po principu suvremenih
muzejskih ustanova (samofinanciranje) pokrivao čitavi niz popratnih
sadržaja od znanstveno-istraživačkih projekata i međunarodnih
konferencija do turističke usluge, dućana, obrazovnih tečajeva,
zabave i informacija. U svom bi prostoru ugošćavao postave iseljenika
drugih etničkih skupina kao i produkte kulturnog suživota različitih
društvenih grupacija (multikulturne zajednice, subkultura zapostavljene
etničke grupe, svjetski poznati iseljenici, velike svjetske migracije i
td.).
3.
Geografski položaj grada Rijeke unutar mediteranskog bazena garantira
dobru povezanost sa mnogim svijetskim i europskim destinacijama te se
nameće kao najpogodnije mjesto za situiranje muzeja navedenog tipa.
4.
Jedna institucija te vrste oživjela bi relativno marginalizirani
prostor Rijeke jer bi na sebe svratila znatnu pozornost iseljenika,
njihovih potomaka i prijatelja stranaca u zemljama useljenja kao i onih
mnogobrojnih namjernika iz drugih etničkih zajednica koji su napuštali
svoja ognjišta, a da i ne govorimo o tome da bi to bila još jedna
zanimljiva turistička atrakcija.
5.
Ovakav projekt nesumljivo bi mobilizirao hrvatske iseljeničke zajednice
širom svijeta pogotovo ako bi svaka od značajnijih grupacija dobila
adekvatan prostor za vlastitu promidžbu. To znači da bi se moglo računati
i na njihovu financijsku potporu. U ovom trenutku zahlađenih odnosa
domovine i dijaspore takav bi projekt znatno doprinjeo vraćanju međusobnog
povijerenja.
6.
Izglednost dobivanja Mediteranskih igara ovakovim hrabrim projektom još
bi se više potvrdila, a u slučaju izbora Rijeke za domaćina Igara i
sam bi muzej dodatno dobio na značaju te bi “stigao” biti
realiziran u najpogodnijem trenutku dok je priliv novca u gradsku
blagajnu najintenzivniji.
7.
Rijeka i njena okolica takovim jednim arhitektonskim, kulturnim i
duhovnim središtem privukla bi mnogostruko više turista (kao u slučaju
Bilbaa, Salamanke, Valencije) te bi “iskoračila” iz provincijskih
okvira koje joj nameće sadašnja situacija.
8.
Navedeni projekt oživio bi i potakao čitavi niz novih biznisa,
trgovinu i uslužne djelatnosti koje bi osigurale zapošljenje mnogim
novim kadrovima.
9.
Rijeka bi ovim projektom od važnog regionalnog središta postala
interesantnim partnerom u širem europskom i svijetskom kontekstu što
bi doprinjelo uspostavi ravnoteže kulturnih središta na hrvatskom
prostoru (decentralizacija, disperzija kulturnih središta).
10.
Muzej i istraživački centar obrazovali bi putem povezivanja sa riječkim
i drugim sveučilištima i obrazovnim i znanstvenim institucijama, kako
u Hrvatskoj tako i izvan nje - znanstveni kadar za izučavanje pitanja
migracija, multikulturnih zajednica i ostalih fenomena suvremenih društava
vezanih uz problematiku izbjeglištva, iseljavanja i dislociranja društvenih
grupa i pojedinaca.
11.
Rijeka bi ovim muzejem u svoje ime i u ime Hrvatske ispunila dug prema
našim iseljenicima prikupljajući, istražujući i čuvajući građu,
predmete materijalne i duhovne kulture i umjetnost koje su naši
sunarodnjaci ostavili u svijetu. Istovremeno bi to bio jedan od
najboljih oblika promidžbe Hrvatske kroz analizu i prezentaciju
interakcija naših iseljenika sa domaćim stanovnicima u zemljama
useljavanja. Kao jedna od zemalja sa najjačom stopom iseljavanja imamo
puno moralno pravo i obavezu da razmišljamo o jednom takovom projektu.
12.
Muzej iseljeništva trebao bi nositi ime genijalnog riječkog pjesnika
Janka Polića Kamova koji je i sam okusio gorak kruh tuđine i ondje
pronašao svoj bezimeni grob. Muzej bi mogao nositi i neko drugo ime
poznatog iseljenika, no o tome bi sigurno najkompetentnije mogao odlučiti
sam grad Rijeka.
Posve sam svjesna da takvi projekti donose veliki rizik, no uvjerena sam
da organiziranjem tima stručnjaka, dobrim elaboratom i utemeljenom
argumentacijom projekta isti može naići na zanimanje i potporu
svjetskih institucija i mobilizaciju sredstava UNESCA, hrvatskih
iseljeničkih zajednica i drugih međunarodnih organizacija. Treba nam
malo više odvažnosti kao bismo napravili kvalitetan iskorak na
pozornicu svijeta jer više nemamo vremena ogledati se u lokalnom
ogledalu ne bi li se odmjeravali sa drugima. Svijet je dovoljno malen da
svako mjesto na zemljopisnoj karti uslijed valjanih razloga može
postati novo kulturno okupljalište. Svijet je dovoljno malen da može
prepoznati riječki muzej kao još jedan novi izazov suvremenog stvaralačkog
duha – onakav kakav je u prošlosti ponudio Bilbao koji je bio primjer
grada na rubu propasti (uslijed odumiranja industrije, loših ekoloških
uvjeta, nezaposlenosti i provincijalnog drijemeža). Projekt muzeja
Gugenheim preporodio je grad i ucrtao ga u kartu najintersantnijih
turističkih i kulturnih destinacija svijeta. Slično se danas događa i
preporođenoj Valenciji koja je riječno korito iz središta grada
hrabro premjestila na rub predgrađa i tako stvorila jednu od najljepših
arhitektonskih i kulturnih oaza Europe. Aleksandrijska biblioteka, nema
tome ni dva mjeseca, dobila je svoj ključ prepoznavanja otvaranjem
velebne biblioteke. Vrijeme je i za Rijeku. Za nju ja dižem svoj glas.
«««Povratak
na sadržaj
|
