"TAJNI RAT UDB-E PROTIV HRVATSKIH ISELJENIKA IZ BOSNE I HERCEGOVINE"

'Zločinačka organizacija' i dalje na djelu

Vinko Čavlović

          Otkad sam pročitao knjigu Bože Vukušića o stradanju bosanskohercegovačkih Hrvata u iseljeništvu, muči me jedno pitanje: je li početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, s raspadom i nestankom SFRJ i KPJ nestala i zloglasna SDS (sljednica UDBE)?
          Od potpisivanja Daytonskog sporazuma koncem 1995. potajice, a od početka 2000. godine posve otvoreno uočavamo na širem području nekadašnje SFRJ izrazito aktivan rad određenih izvanjskih i domaćih političkih i društvenih krugova, interesnih skupina, loža i partija na uspostavi neke nove državne asocijacije koju se u početku nazivalo ‘Jugoistočnom Europom’, a odnedavno sve češće ‘Zapadnim Balkanom’.
          Očito je da ‘veliki scenaristi naše zbilje’ velike nade u ostvarivanje te nove državotvorne asocijacije polažu na element koji je zajednički svim novonastalim državama - kadrovski potencijal i infrastrukturu SDS SFRJ, tj. negdašnju tajnu partijsku policiju koja se potajno infiltrirala u gotovo sve pore (i hrvatskog) društva.
          Ta nikad ugasla a početkom devedesetih godina prošlog stoljeća ‘razmještena’ i dobro prikrivena infrastruktura SDS svojski radi na poništavanju atributa državnosti novonastalih država, posebice Republike Hrvatske koja svoju državnost temelji na izraženoj referendumskoj volji svojih građana i veličanstvenoj pobjedi u Domovinskom ratu.
          Ako gledamo na pokušaje dokidanja državnosti RH u posljednjih sedam godina s današnje pozicije, uočavamo nevjerojatno snažno koalicijsko približavanje hrvatskoj državotvornoj ideji manje sklonih i potpuno nesklonih političkih asocijacija s jedne i onih umjerenih hrvatskih državotvornih političkih stranaka s druge strane. Stoga se čini da je infiltrirani SDS kadar uspješno odradio jedan dio posla.
          Nakon tako uspješno obavljenog posla, a s ciljem nastavka započetih radnji na ostvarenju nove asocijacije na jugu Europe, ‘veliki scenaristi naše zbilje’ i dalje djeluju, pa i u državotvornim hrvatskim političkim strankama, udruženjima i asocijacijama, kako bi se Hrvatska što više približila Balkanu. Razlog ovome je sasvim realna pretpostavka tih interesnih krugova da niti samostalno a niti s dosadašnjim koalicijskim partnerima neće moći, bez velikih društveno-političkih tenzija i nemira, ostvariti svoj konačni cilj - utapanje Republike Hrvatske u ‘Zapadni Balkan’.
          Ove smo godine bili svjedokom da pojedina hrvatska udruženja u iseljeništvu dodjeljuju priznanja tipa ‘Hrvat godine’ evidentiranim pripadnicima SDS-a. Realno je za pretpostaviti da udbaši i njihovi novi nalogodavci ne miruju i da će na sve načine pokušati osporiti i omalovažiti djelovanje, trud i rad svih onih koji otvoreno i argumentirano ukazuju na postojanje te uistinu ‘zločinačke organizacije’ koja želi obezvrijediti Domovinski rat i državu rođenu u krvi hrvatske mladosti.
          O svemu tome činjenično govori i ova Vukušićeva knjiga koju svakako treba imati u kućnoj knjižnici kako bismo upoznali i razumjeli hijerarhijsku strukturu, organizacijski ustroj i način rada ‘zločinačke organizacije’.
          I za kraj, zaželimo autoru svu potrebnu ustrajnost, znanje i snagu na daljnjem razotkrivanju zločina jugoslavenske partijske policije počinjenih na prostorima Sjeverozapadne Bosne, Bosanske Posavine i Središnje Bosne.

«««Povratak na sadržaj