AKTUALNI INTERVJU: DIANA VUKUŠIĆ

Kako izbjeći zamku asimilacije

Marica Risek

          Diana Vukušić rođena je u Švedskoj, no kad progovori, zakleli biste se da je to tek jedna domaća, simpatična "cura s juga". Roditelji su ovoj mladoj diplomiranoj ekonomistici usadili ljubav prema Hrvatskoj, pa ona danas, uz svoj redovni posao, obnaša dužnosti predsjednice Saveza hrvatskih društava u Švedskoj i glavne rizničarke Hrvatskog svjetskog kongresa  

          Što biste s nedavno završenog sastanka Središnjeg odbora HSK izdvojili kao posebno važan projekt HSK?
          Hrvatski svjetski kongres paralelno radi na više projekata i smatram da su svi važni. Recimo, tužba protiv Petritscha je naš zahtjev za pravdu i potpora našem narodu u Bosni i Hercegovini. Tužba je jasna i jedinstvena poruka članova HSK - dakle američkih, njemačkih, francuskih, švedskih, kanadskih.. državljana hrvatske nacionalnosti ili podrijetla. Ova nepravda učinjena našem narodu u BiH od strane međunarodne zajednice financirana je dakle našim poreznim novcem, i mi protiv toga dižemo svoj glas.
          Spomenula bih i obnovu spomenika žrtvama Bleiburga i stradanju Hrvata poslije Drugog svjetskog rata. Nakon osamostaljenja Hrvatske Hrvati širom svijeta su očekivali da će se državne institucije napokon početi zalagati za očuvanje važnih povijesnih obilježja, no to se u slučaju Bleiburga nije dogodilo. HSK je spreman "zasukati rukave" i napraviti što može. Naposljetku bih naglasila važnost jačanja organizacijske strukture HSK. Nakon deset godina postojanja, valja prilagođavati HSK potrebama i uvjetima u kojima živimo, to jest raditi na unutarnjoj organizaciji.

          Kao krovna hrvatska organizacija, Savez hrvatskih društava u Švedskoj primljen je u članstvo HSK. Što to Savezu znači?
          Savez je od samog početka uključen u HSK i kroz ovo proteklo desetljeće smo se povezali s Hrvatima diljem svijeta i naučili mnogo toga, a imali smo i priliku iznijeti naša iskustva drugima. Nama je Hrvatski svjetski kongres sinonim zajedništva, povezivanja i usmjeravanja snaga za dobrobit Hrvata u cijelom svijetu. Činjenica da HSK već četiri godine ima savjetodavni status kao nevladina organizacija pri UN, dodatni je dokaz pred švedskim vlastima i organizacijama da smo dobro organizirani.

          Surađuje li Savez s krovnim udrugama drugih naroda s područja bivše Jugoslavije?
          Ne surađujemo, niti smo ikad surađivali, jednostavno iz razloga što u tome nismo vidjeli nikakvu korist ni potrebu. Naprotiv, morali smo se svakodnevno boriti protiv iluzije koja je vladala u Švedskoj (i koja još uvijek vlada kod nekoliko preostalih jugonostalgičara) da je u bivšoj SFRJ vladalo sretno bratstvo i jedinstvo. Naravno, susrećemo se s njihovim predstavnicima na sjednicama raznih odbora i vladinih savjeta, kao što se sretnemo i s predstavnicima ostalih cca. 60 etničkih saveza.
          Ima još jedan zanimljiv detalj: u zadnje vrijeme smo od švedskih državnih ustanova dobivali jasne signale da bi puno lakše dobili dotacije za, primjerice, naše kulturne aktivnosti ukoliko bi ostvarili suradnju s Muslimanima ili Srbima. Jasno smo rekli da nama takva suradnja nije interesantna i odbili tih "30 Judinih srebrnjaka".

          Nakon golemog entuzijazma tijekom Domovinskog rata u hrvatskim zajednicama izvan domovine danas se često osjeća frustracija, nedostatak motivacije... Je li i u Švedskoj tako i što je tome uzrok?
          Nažalost, Švedska se ne razlikuje po pitanju tog općeg trenda, ali nastojimo se prilagoditi novim uvjetima rada, koji bi, objektivno gledajući, trebali biti mnogo lakši jer imamo svoju državu! Zato je teško prihvatiti kad nas ljudi iz hrvatske vlasti opet svrstavaju u ekstremnu emigraciju...
          Ima još jedan problem: hrvatske zajednice u svijetu bile su 1990-ih godina zapostavljene od svojih vodećih ljudi jer su sve snage bile usmjerene na pomaganje mlade hrvatske države. Nakon toga, očekivalo se da će hrvatska država preko svoje diplomacije "preuzeti posao", no to se nije dogodilo. Razumljivo je da se naša prva generacija umorila, ali postavlja se pitanje jesu li osigurali budućnost, jesu li pripremili smjenu generacija u vodstvu udruga - ukratko, jesu li osigurali opstojnost udruga u koje su desetljećima ulagali svoj rad i trud?

          Rođeni ste i školovani u Švedskoj, sjajno govorite hrvatski... Nije li malo neobično da se jedna mlada osoba tako angažira u hrvatskoj zajednici? Kako Vas prihvaćaju stariji (muški) članovi udruženja kojem ste na čelu?
          Nikad nisam imala neki posebni tretman zbog toga što sam žena. Naše udruge su pod pozitivnim utjecajem švedskog društva po pitanju ravnopravnosti. U hrvatskim udrugama u Švedskoj su često žene na vodećim pozicijama. Statut Saveza nas obavezuje da se brinemo o ravnopravnoj zastupljenosti žena, no nikad se nismo trebale pozivati na taj članak jer su vrata uvijek bila širom otvorena.
          Mladi Hrvati druge i treće generacije također su uključeni u hrvatske aktivnosti. Područje rada je veliko i svaka nova osoba nam je dobro došla. Osnova svega je odgoj, u obitelji i u zajednici. Veoma je važno da se mladima pomogne da se aktiviraju i da ih se kasnije pusti na miru da rade na svoj način. Mislim da je ovo zadnje najteže prihvatiti starijoj generaciji, jer time gube kontrolu.

«««Povratak na sadržaj