|
BERLIN
Ostaju li Hrvati bez svog centra?
Ivan Ivek Milčec
Početkom studenog Hrvatsko kulturno društvo Fran Mažuranić iz
Berlina priredilo je u velikoj dvorani Hrvatske katoličke misije
okrugli stol pod naslovom «Razgovor s mladima». Mladići i djevojke iz
Hrvatske dopunske škole diskutirali su između ostalog i o športu i
svojim vršnjacima koji uglavnom nastupaju za njemačke klubove. Preko
stotinu prisutnih, među njima mnoge majke i očevi, saznali su te večeri
mnoge novosti o životu svoje djece.
Ovu veoma uspjelu
tribinu osmislili su hrvatski župnik fra Jozo Župić i djelatnice
Hrvatske dopunske škole prof. Helena Jadrić-Perić i prof. Suzana
Ivanković. Valja također napomenuti da su mladi Hrvati iskazali
spremnost da nastupe na glazbenoj matineji na kojoj bi stručni žiri
izabrao najbolje vokalne soliste, tj. najljepši hrvatski glas Berlina.
Ideja je nesumnjivo za svaku pohvalu, i tko još može reći da se s
mladima ne može razgovarati?
No, da ne bi sve
izgledalo previše idilično, pobrinula se berlinska nadbiskupija koja
je zbog goleme rupe u svom proračunu (govori se o 100 milijuna eura),
odlučila prodati dio imovine u koji spadaju mnoge crkve s pripadajućim
objektima. Tako se na «listi za odstrel» našao i Hrvatski dušobrižnički
centar u Stresemannstrasse 66, što je kod berlinskih Hrvata naišlo na
opravdano ogorčenje i ljutnju.
Hrvatska katolička
misija u Berlinu djeluje od 1969., a od 1973. na sadašnjoj adresi. U
sastavu HKM-a nalazi se crkva Sv. Klementa uz koju je velika dvorana za
razne priredbe, vjeronaučna dvorana, Caritas sa socijalnim službama,
dječji vrtić te stanovi za župno osoblje. To je bez sumnje najveći
centar za hrvatske vjernike u Njemačkoj pa je vijest da se ovo duhovno
i kulturno središte Hrvata prodaje za pet milijuna eura zaprepastila
sve Hrvate Berlina.
Na inicijativu župnika
i nekoliko hrvatskih aktivista organizirano je potpisivanje peticije za
spas HKM Berlin na staroj adresi, no konkretnog odgovora mjerodavnih iz
berlinske nadbiskupije još uvijek nema.
Svi su izgledi da
Katolička crkva u Njemačkoj neće odustati od prodaje, a za utjehu
Hrvati će dobiti crkvu na nekoj drugoj lokaciji koja sigurno neće
imati toliko «kvadrata», da o popratnim sadržajima i ne govorimo.
Tako se još jednom potvrdila činjenica da europski Hrvati nisu složni
kao oni iz prekooceanskih zemalja koji su svojim sredstvima kupovali
zemljišta i gradili vlastite hrvatske domove i crkve iz kojih ih nitko
ne može istjerati.
«««Povratak
na sadržaj
|
