|
ISELJENIŠTVO
I VOJNA SLUŽBA U HRVATSKOJ
Treba mijenjati zakon
Stjepan Herceg
Živa zajednica, Frankfurt
Hrvatska je mlada država,
nastala u ratu, u čijoj je obrani Hrvatska vojska odigrala presudnu
ulogu. Nakon rata, Hrvatska je kao suverena i demokratska država
Zakonom o obrani od 6. travnja 2002. i Zakonom o civilnoj službi od 7.
veljače 2003. regulirala prava i obveze vojnih obveznika. Ti se zakoni
odnose na sve hrvatske državljane, bilo da žive u Republici Hrvatskoj
ili borave u inozemstvu. Baš tu i nastaju poteškoće.
Problem
nisu oni mladići koji u inozemstvu borave privremeno, kao studenti ili
sezonski radnici, već oni koji u inozemstvu žive od rođenja i tamo žele
i ostati, koji često niti govore niti razumiju hrvatski jezik.
Vojni
obveznici koji borave u inozemstvu od rođenja ili su u inozemstvo otišli
prije nastanka vojne obveze dužni su, u kalendarskoj godini u kojoj
navršavaju 18 godina života, prijaviti se nadležnom diplomatskom
predstavništvu Republike Hrvatske zbog uvođenja u vojnu evidenciju.
Praksa je do prije godinu dana u Njemačkoj bila takva da su se jedni držali
zakonskih propisa, drugi su se prijavljivali tek onog trenutka kad su
postavljali zahtjev za hrvatsku putovnicu, a treći se uopće nisu
prijavljivali jer su bili u posjedu njemačke putovnice pa im nije bilo
potrebno produživati odnosno tražiti novu hrvatsku putovnicu.
Uvedeni
u vojnu evidenciju, postajali su vojni obveznici. Ako su imali valjane
razloge, mogli su odgoditi služenje vojske kod diplomatskih predstavništava
Republike Hrvatske sve do navršene 27. godine života. No i nakon toga
su mogli podnijeti molbu za odgodu Ministarstvu obrane Republike
Hrvatske. Ako bi bili navedeni opravdani razlozi, molbe bi im bile uvažene
sve do 30. godine života, nakon čega bi bili privedeni u pričuvni
sastav Hrvatske vojske.
Financijske obveze prema obitelji i djeci
Većina mladića
koji su se školovali, stvorili financijske obaveze prema obitelji i
djeci, morali vraćati dugove i sl., redovito bi dobivali odgodu i na
kraju bili privođeni u pričuvni sastav HV-a.
No
promjenom Zakona o obrani ukinut je institut prethodne suglasnosti za
odobreni boravak u inozemstvu s rokom važenja duljim od kraja
kalendarske godine u kojoj vojni obveznik navršava 27 godina života.
Istekom toga roka svaki se novak mora javiti nadležnom uredu za obranu
u roku od 60 dana. Novacima koji se nakon isteka kalendarske godine u
kojoj su navršili 27 godina po prvi put prijavljuju u vojnu evidenciju,
produljuje se novačka obveza do kraja kalendarske godine u kojoj navršavaju
30 godina. Po provedenom postupku upisa u vojnu evidenciju i donošenja
rješenja o produljenju novačke obveze, novak se mora javiti Uredu za
obranu koji ga vodi u svojoj evidenciji.
Ta
je odluka među mladima i njihovim roditeljima izazvala negodovanje.
Postavljaju se pitanja, zašto tako? Zar se nije moglo naći neko bolje
rješenje? Ako se već nije išlo na ukidanje vojne obveze, onda se
barem moglo od te obveze osloboditi mladiće koji su rođeni i žive u
inozemstvu uz eventualnu novčanu nadoknadu.
Mnogi
mladi Hrvati u toj su životnoj dobi oženjeni i zaposleni, neki imaju
obavezu brinuti se za svoje obitelji, drugi opet imaju bankovne kredite.
Odlaskom na odsluženje vojnog roka, makar samo šest mjeseci, ti mladići
mogu izgubiti radno mjesto, jer poslodavac ne želi čekati šest
mjeseci. Zakonski ne postoje nikakve odredbe da on to mora učiniti kao
što je obvezan ako se radi o njemačkom državljaninu koji odlazi na
odsluženje vojske i kojemu mora čuvati radno mjesto.
Izlaz u traženju njemačkog državljanstva?
Mnogi mladići
koji se nađu u takvoj situaciji podnose zahtjev za njemačkim državljanstvom.
U pravilu vrlo brzo dobivaju suglasnost za primitak u njemačko državljanstvo,
ali se od njih traži da zatraže otpust iz hrvatskog državljanstva,
kako nalaže njemački zakon.
Stoga
ti mladići u hrvatskim diplomatskim predstavništvima predaju zahtjeve
za otpust iz hrvatskog državljanstva preko. Postupak zna biti
dugotrajan, a da na kraju ne dobiju otpust jer nisu izvršili vojnu
obvezu. U slučaju da nakon postavljanja zahtjeva duže vremena ne
dobiju otpust, njemačka strana od njih raži da podastru dokaze da se
trude oko otpusta. Onda ti mladići sami ili preko odvjetnika upućuju
preporučena pisma diplomatskim predstavništvima kojima su predali
zahtjeve, tražeći da se njihovoj molbi što prije izađe u susret.
Nije rijetkost da mladići svaki mjesec upućuju po jedno takvo pismo.
Na njih najčešće ne dobivaju odgovora. Njemačkim uredima predočuju
dokumentaciju da se trude oko otpusta. Kad prođe određeno vrijeme i
mladić nije uspio ishoditi otpust, njemačka strana daje njemačko državljanstvo
uz napomenu da se dotični mora i dalje truditi oko otpusta iz hrvatskog
državljanstva.
Kako riješiti problem
Važno
je napomenuti da je mladić koji je na ovaj način stekao njemačko državljanstvo
i dalje hrvatski državljanin i vojni obveznik. Stoga prilikom prelaska
hrvatske granice može biti zadržan dok ne izvrši vojnu obvezu ili dok
se protiv njega ne završi krivični postupak.
Iz
navedenih razloga slijedi da bi se zakon što prije morao promijeniti.
Neka ostane vojna obveza, ali neka se u zakon uvedu iznimke, odnosno
neka Hrvatska sklopi ugovor s njemačkom stranom da se mladićima za
vrijeme služenja vojske čuva radno mjesto kao i njihovim vršnjacima
Nijemcima. Ukoliko se u vojsku zovu oni koji imaju obavezu prema
obitelji onda bi Republika Hrvatska morala preuzeti te obaveze. U
protivnom će i dalje dolaziti do mučnih rasprava pred i u hrvatskim
diplomatskim predstavništvima. Svoj bijes mnogi izlijevaju na nedužne
službenike konzulata, koji ne rade ništa drugo nego postupaju po važećem
zakonu.
Ovdje
su pozvani predstavnici iseljeništva u Hrvatskom saboru da dignu svoj
glas za mladiće koji nisu u mogućnosti služiti vojni rok u Hrvatskoj,
a koji su im na izborima dali svoje glasove.
«««Povratak
na sadržaj
|
