HIC grbovi-500-100


30.srpnja 2020.
DOMOVINSKI POKRET TRAŽI IZVJEŠĆE FINANCIRANJA
Zašto Plenkovićeva Vlada financira skup gdje se slavi pokolj nad Hrvatima

spomenik u Srbu

Klub zastupnika Domovinskog pokreta zatražio je u ponedjeljak 27.srpnja od Vlade detaljan izvještaj o potrošenih 100 tisuća kuna iz državnog proračuna na skup u Srbu za koji tvrdi da slavi "genocidni pokolj nad Hrvatima u Borićevcu i u okolnim mjestima", izvijestila je Hina.

"U vremenu kada se državni proračun teško puni, kada velike za sustav relevantne tvrtke smanjuju plaće svojim zaposlenicima, kada ljudi dobivaju otkaze, kad ne znamo gdje će se zaustaviti pad standarda, hrvatska vlada financira skup kojim slavi genocidni pokolj nad Hrvatima u Borićevcu i u okolnim mjestima i to sa 100 tisuća kuna", kazala je zastupnica Domovinskog pokreta Karolina Vidović Krišto na konferenciji za novinare u Hrvatskom saboru.

Kaže nedopustivo je održavanje takve proslave, da se slavi pokolj nad vlastitim narodom. "To je odvratno i šizofreno", rekla je Vidović Krišto podsjetivši na ubijenu obitelj Ivezić, te 24 djece, žena, staraca i ostalih.

Tu proslavu hrvatska je Vlada financirala sa 100 tisuća kuna poreznih obveznika, dodala je te zatražila od predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i ministra financija Zdravka Marića precizan izvještaj na što se točno potrošio taj novac u Srbu.

"Vlada odgovara Saboru, tražimo detaljnu specifikaciju troškova na što se jučer potrošila svaka lipa od izdvojenih 100 tisuća iz hrvatskog državnog proračuna", rekla je Vidović Krišto.

Predsjednik Kluba zastupnika Domovinskog pokreta Milan Vrkljan podsjetio je da je u Borićevcu cijelo selo ubijeno ili spaljeno, te da su sve zemljišne knjige uništene te da se do danas nije uspjela napraviti rekonstrukcija tih knjiga.

Dokumentarni film Nade Prkačin "Nikad se nisu vratili"

Lokalni genocid

Ovaj je lokalni genocid nad 55 Boričevljana – žena, djece i staraca – nastavljen po ostalim selima župe te dovršen u Kulen Vakufu gdje je pobijeno više stotina Hrvata izbjeglih iz Boričevca, dok je sam Boričevac spaljen a kuće i crkva razoreni na prepoznatljiv, ''antifašistički'' način i uz rukopis ''progresivnih'' snaga onoga doba, oživljen ne tako davnih devedesetih kako u tom tako i u mnogim drugim dijelovima Hrvatske. U sam Boričevac, gdje danas žive tek dvije katoličke obitelji, povratak preživjelima i raseljenima nije bio dopušten za čitavo trajanje ''antifašističke'' Jugoslavije.

Osnovna poruka filma, koja se što čula što dala nedvojbeno iščitati, jest činjenica kako se Boričevac s kraja srpnja i početka kolovoza 1941-e nije dogodio slučajno, niti spontano. Dogodio se nakon sastanka talijanskih fašista s četničkim vođama 23. srpnja 1941-e u Benkovcu, a val posljedičnih događaja, uz poznatu suradnju i potpomaganje do zuba naoružanih velikosrpskih fašistasrpnja 1941-e u Benkovcu, a val posljedičnih događaja, uz poznatu suradnju i potpomaganje do zuba naoružanih velikosrpskih fašista sa strane talijanskih, na štetu nedužnog i nenaoružanog, većinskog hrvatskog odnosno katoličkog stanovništva u ''regiji'', s jasno izraženim ciljevima etničkog čišćenja i genocida nad Hrvatima kao takvima.


Mozaik zločina

''Ustanak'' je eruptirao u Boričevcu i okolici, rezultirao promišljenim i planiranim pokoljem, masakrom nezaštićenog pučanstva. Ta su događanja samo djelić mozaika zločina koji je nastavljen tijekom čitavog II. svjetskog rata, a u kojem su sudjelovali, surađivali pa i predvodili i eventualni pobjednici rata, ''antifašisti'' koji su za vrijeme SFRJ dovršili ''posao'', zacementiravši status quo depopuliranog i dekroatiziranog Boričevca i okolice, a koji su od samih početaka ''ustanka'' u Srbu bili prisutni i pratili ta događanja, podržavajući ih i interpretirajući ih proizvoljno i jednostrano, u čemu ustraju i danas.

Povijesna činjenica suradnje fašista s ''antifašistima'', na štetu hrvatskoga naroda, unatoč međusobnim razmimoilaženjima i različitim interesima čiji je zajednički nazivnik uvijek bio isti – komadanje hrvatskoga nacionalnog bića – u Boričevcu je, kao i mnogo gdje drugdje, dobila povijesnu potvrdu o kojoj svjedoči i ovaj filmski uradak. Da je tome tako, svjedočanstvo je i, a posteriori, sva potonja povijest, sve do i preko događanja devedesetih – mutatis mutandis – pa sve do danas. Film Nade Prkačin i u tom svjetlu doprinosa hrvatskoj povjesnici svakako treba pozdraviti, o čemu govori i zanimanje Zagrebčana koji su nazočili projekciji ispunivši kino Europa. Spomenimo i KUD Plješivica koji je otvorio prikazivanje Očenašem, te ga zatvorio otpjevavši ''Vilu Velebita''.

Sve o SRbu iz HIC-arhiva OVDJE i OVDJE


hkv / HIC.hr
foto:
iz arhiva




Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletn: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre