18. siječnja 2013.
Končar parafirao ugovor za Brodotrogir
Parafiran je ugovor između tvrtke Kermas energija, u vlasništvu Danka Končara, i Ministarstva gospodarstva o kupnji dionica Brodotrogira.
Parafirani ugovor bit će poslan na odobrenje Europskoj komisiji, a nakon toga će o njemu odlučivati i Vlada. Končar je najavio da će održati i poboljšati brodogradnju kao temeljnu djelatnost trogirskoga škvera.Podsjetimo, Vlada je u srpnju prihvatila Kermasovu ponudu za kupnju 1.177.014 dionica Brodotrogira pod posebnim uvjetima. Ponudu Danka Končara ocijenila je boljom od ponude tvrtke More.
Ponuda Kermas energije više se orijentira na proces nove brodogradnje. Sadašnji broj zaposlenika, njih 1239, smanjio bi se ove godine za 239, a u idućih pet godina za još 105 radnika. Najviše ljudi zadržalo bi se u brodogradnji, ali bi se išlo i u turističku ponudu - marinu, servisnu bazu te poslovno-turističku zonu. HRT

 

7. studenoga 2012.
Danko Končar mešetario je luksuznim apartmanima na Floridi
Od 1996. Končarevi su kupovali apartmane u SAD-u vrijedne milijune dolara, pa ih potom prodavali, a pritom u njima uopće nisu boravili.
Jedan od najbogatijih hrvatskih poduzetnika Danko Končar, koji se u Hrvatsku vratio iz anonimnosti nakon što je bogatstvo stekao u Rusiji i Južnoafričkoj Republici, zbog čega je prozvan i "kraljem kroma", pokušao je preuzeti sva hrvatska brodogradilišta. Uspio je dobiti samo Brodotrogir, a osim toga kupio je i niz nekretnina u Istri, te se u Zagrebu upustio u nekretninske projekte s partnerima Antom Nobilom, Mićom Carićem i Petrom Pripuzom.

U kratkom vremenu od povratka uspio je biti i prevaren od bliskih suradnika - obitelji Cetinski, a koketirao je i s preuzimanjem projekata Željka Keruma. No, o svim njegovim poslovima izvan Hrvatske i nekretninama koje posjeduje ili ih je kratko posjedovao za svoje ili tuđe ime hrvatska javnost zna vrlo malo, i to uglavnom ono što je sam rekao u medijima.

Obiteljski partneri

Iz hrvatske perspektive milijunaš i vlasnik nekretnina na prestižnim svjetskim lokacijama, Danko Končar stanovnik je "sasvim obične" maksimirske Šeferove ulice u Zagrebu. Na toj je adresi prijavljen u hrvatskim trgovačkim sudovima te registru birača. Na adresi - Šeferova 6 - sjedište je i više Končarovih tvrtki koje u imenu sadrže naziv Kermas. U nekoliko njih, Kermas vod 1 pa sve redom do Kermas vod 5, pojavljuje se i Končareva britanska adresa na prestižnom i skupom Kensigtonu. Doduše adresa: St. Mary's Place, London upisana je uz ime njegove supruge Jelene Manojlović. Inače, potraga za Končarevim tvrtkama i nekretninama diljem svijeta zahtijeva "forenzičke" vještine. Trenutačno najkrupniji preuzimatelj niza hrvatskih tvrtki i nekretninski mešetar posluje na više kontinenata te nizu zemalja, od Finske, Luksemburga, Južnoafričke Republike, Velike Britanije, Malte, Britanskih Djevičanskih otoka, Francuske, Rusije pa sve do Dalekog istoka. Njegovim privatnim nekretninama uspjela sam izvan Hrvatske ući u trag na Floridi, Azurnoj obali, u francuskim Alpama i Velikoj Britaniji. U Hrvatskoj Končar poslove mjerljive milijardama kuna vodi preko niza tvrtki čiji su tvrtke osnivači smješteni u dvjema poreznim oazama: Malti i Britanskim Djevičanskim otocima. Končareve prve investicije u domovinu tekle su preko njegova malteškog Kermasa. U studenome 2007. njegova malteška tvrtka Kermas Holding Limited osnovala je prvu zagrebačku tvrtku Kermas ulaganja.  Direktorice su postale Končareva sestrična Danica Žagmeštar i njegova bivša partnerica Vinka Cetinski, koja je, kako je poznato, uhićena nakon njegove optužbe za prijevaru i krađu. Ta je tvrtka osnovana na kućnoj adresi Žagmeštarove u zagrebačkoj ulici Krijesnice. U listopadu 2010. obje su u upravi naslijedili Danko i njegov sin Nenad Končar. Danas je u upravi te tvrtke uz oca i sina još i Žagmeštar, a tvrtka i dalje ima malteški Kermas kao osnivača.

No, ostali hrvatski Kermasi, poput "vodova" 1 i 4 te tvrtki Kermas energija, Kermas Istra imaju za osnivača Končarev Kermas s Britanskih Djevičanskih otoka.Zanimljivo je da je Kermas vod 2 Končar u rujnu 2012. prodao Rusu Leonidu Rogotovskiju, odnosno njegovoj istarskoj tvrtki R. L. vina. Ime toga Rusa možemo pronaći u panamskom trgovačkom registru, i to kao direktora tvrtke Zumaya Enterprises. Inače Rogotovski, rođen 1953., direktor je londonske tvtrke Chrome Chemical Limited, u kojoj su gotovo dva desetljeća direktori bili i Danko Končar, njegov pokojni brat Lazo Končar te rođak Milan Radman. Inače, budući da se formalna vlasnica londonskog Kermasa Danica Žagmeštar djevojački prezivala Radman, vjerojatno su Milan i ona brat i sestra. Končareva rođakinja i direktorica inače je bila udana za nekad slavnog rukometaša Zlatka Žagmeštara Žagu, a prije nekoliko godina osvanuli su čak zbog fizičkog obračuna i u crnoj kronici dnevnih novina. Žagmeštar je neuspješno na sudu pokušao 2011. osporiti Danici upis jedne nekretnine u zagrebačkoj ulici Krijesnice. Dodajmo i to da je nakon smrti Laze Končara rođak Milan osnovao humanitarnu zakladu Lazo Koncar M.B.E. Foundation s još neaktivnom web stranicom Lazo.org na londonskoj adresi, također u otmjenom Kensingtonu. Povjerenici fondacije su uz Milanovu suprugu Fionu Radman i Dankova supruga Jelena Manojlović. Pokojni brat Končar inače se spominjao u Globusovu tekstu "Od robijaša do brodara", u kojem je opisano zašto je Danka 1977. Okružni sud u Zagrebu osudio je na 12 godina zatvora zbog privrednog kriminala i "pljačke društvene imovine". Među ostalim, osuđen je "jer je dio provizije koju je naplatio od nizozemske tvrtke uplatio na račun poduzeća Radkon sa sjedištem u Londonu, kojem je vlasnik bio njegov brat Lazo Končar", a ne na račun karlovačke Jugoturbine Commerce, čiji je bio direktor. Iz samog naziva jasno je kako se spomenuta tvrtka Radkon zvala po kratici dvaju prezimena Rad(man)Kon(čar).

Bez britanskog državljanstva

Dvije godine prije nego što će nakon poduzetničkog izbivanja osvanuti s Kermasom u Hrvatskoj Končar je sa suprugom Jelenom kupio posljednji u nizu svojih luksuznih floridskih apartmana. Kod nas je taj dio njegova nekretninskog biznisa posve nepoznat, premda su posrijedi bile transakcije vrijedne desetke milijuna dolara. U floridskom su registru oba supružnika Končar upisana s londonskom adresom te s dvije varijante prezimena: Koncar i Konchar. No, iz dokumenata je jasno da je riječ o istoj obitelji. U nekim je javnobilježničkim ovjerama iz Londona, a koje su pridodane uz kupoprodajne ugovore na Floridi, naveden broj hrvatske putovnice Danka Končara. Prema podacima iz britanskog registra, Danko, za razliku od supruge Jelene, kćeri Lene te pokćerke Simone Sikimić, nema britansko državljanstvo. Pretragom floridskoga registra po kriteriju Konchar možemo pronaći čak 36 Dankovih transakcija, a 14 je onih pretražimo li po prezimenu Koncar. No, nije riječ o kupnji tolikog broja apartmana nego su neke kupnje pratili i krediti te kasnije preprodaje. U SAD-u, za razliku od Hrvatske, stranci mogu kupovati nekretnine i na privatno ime. Dapače, mogu i podići kredit kod tamošnjih banaka za njihovu otplatu.

Prema podacima iz floridskoga zemljišnog registra, Jelena i Danko Končar preprodali su niz luksuznih apartmana, sada tržišno vrijednih u pravilu više od milijun dolara. Sada je u njihovu posjedu ostao samo jedan, kupljen u kondominium kompleksu Veracruz na Marco Islandu. Supružnici su ga kupili 13. prosinca 2005. i platili 2,32 milijuna dolara. No, i taj posljednji kupljeni luksuzni apartman oglasili su na prodaju još 2010. godine. No, prodaja očito ne ide glatko jer su cijene nekretnina na Floridi inače pale, a Končarevi za njega, sudeći po oglasu, traže 2,995 milijuna dolara. Ta je nekretnina porezno procijenjena na 1,7 milijuna dolara, tako da su Končarevi za nju 2011. platili više od 20.000 dolara godišnjeg poreza. Apartman je na 19 katu luksuznog stambenog tornja sa 24 kata. S velike terase pruža se spektakularan pogled na Meksički zaljev. Marco Island turističko je mjesto na istoimenom otoku u blizini otmjenoga floridskog gradića Naplesa. Veracruz Cape Marco luskuzni je stambeni kompleks, što se zorno vidi i po cijeni apartmana. Većina prelazi višemilijunske iznose, a najjeftiniji apartman koji se tamo prodaje stoji više od 1,5 milijuna dolara. Apartman Končarevih veličine je oko 437 kvadrata, ima četiri spavaće sobe sa zasebnim kupaonicama. Opremljen je modernom kuhinjom, s dva garažna mjesta, ugrađenim kaminima... Da u njemu nikad nisu živjeli, može se zaključiti po tome što je većina prostorija potpuno nenamještena. Na visoku cijenu apartmana utječe i činjenica da svaki vlasnik apartmana ima pravo korištenja i niza zajedničkih luksuznih sadržaja.

Isti potpisi supružnika

Kad je riječ o Veracruzu, to su unutarnji i vanjski bazeni, raskošne zajedničke dvorane poput recepcije, dvorane za sastanke, večere, fitness i spa dvorane... Kompleks se nalazi na obali uz pješčanu plažu. Floridske investicije bogatih supružnika nisu počele financijski tako spektakularno. U zemljišnom je registru ostala zabilježena prva kupnja kreditom. Riječ je bila o kupnji dvaju apartmana, br. 1608 i 1301, na adresi 980 Cape Marco Drive. Zbog njih su se u rujnu 1996. Končarevi zadužili kod floridske SunTrust banke. Za prvi su se zadužili u iznosu 325.850 dolara, a za drugi 314.200 dolara. Rok vraćanja u oba slučaja bio je listopad 2026. Ti se apartmani, premda se nalaze u neposrednoj blizini Veracruza (koji je na broju 940 na istoj adresi), nazivaju Monterrey kondominium. Prvi apartman koji su Končarevi kasnije preprodali vrijedi više od milijun dolara, a drugi blizu 840 tisuća dolara. Pri kupnji prvog apartmana, kao i svih kasnijih, upisana je Kensington adresa Končarevih. Sljedeći apartman br. 1301 u istom kompleksu kupili su također kreditom. U siječnju 2008. Končarevi su u istom danu investirali u četiri nova luksuzna floridska apartmana u susjednom luksuznom kondominiumu Cozumel, na adresi 960 Cape Marco, Marco Island. Apartmane br. 1601, 1901,1701 i 2001 te kasnije 2105 financirali su također kreditima kod više američkih banaka, World Savings Bank, Citizens Community bank, Skylake State Bank...

Svi su apartmani, sudeći po iznosima kredita, stajali tada od nekoliko stotina tisuća dolara do pola milijuna, da bi danas bili vrijedni od milijun pa do više od 1,5 milijuna dolara. U lipnju 1998. preprodali su apartman 1301 u Monterreyu. Zanimljivo je vidjeti da je na svim ugovorima potpis kupaca/prodavatelja inače isti. Grafolog bi lako zaključio kako se Danko potpisuje kao Jelena, odnosno obratno. No, tko zna, možda supružnici i potpisima počinju nalikovati jedno drugom. Inače, druga gospođa Končar klinička je psihologinja s paralelnom karijerom menadžerice u obiteljskim tvtrkama, uključujući i finski Ruuki, u njihovoj luksemburškoj tvrtki Nogentil Immo te nekoliko francuskih tvrtki za nekretnine. U jesen 1999. Končarevi su preprodali i drugi Monterrey apartman. Sudeći po tome da se u svim kupoprodajnim ugovorima pojavljuje dokument ovjeren kod javnog bilježnika iz Londona, lako se može zaključiti kako Končarevi nisu morali ni putovati iz britanske prijestolnice da obave kupoprodajne transakcije u Americi. Sudeći po epilogu biznisa u SAD-u, možemo se zapitati jesu li Končareve nakane sa stotinama hektara zemljišta koje je pokupovao u Istri, na hrvatskim otocima i Zagrebu isključivo preprodajne.

© Irena Divković/Milanović/Poslovni dnevnik; originalni tekst

13. travnja 2012.
KONCESIJA:  NA POMORSKO DOBRO
Vlada prihvatila ponudu Končara za otok Sveta Katarina - Monumenti

Ukupna površina pomorskog dobra koje se daje u koncesiju je oko 344.000 četvornih metara. Koncesija se daje na rok od 50 godina, a tvrtka Kremas Vod Četiri plaćala bi godišnju koncesijsku naknadu od 2,20 kuna po metru kvadratnom te promjenjivi dio u iznosu od 2,10 posto od ukupnog godišnjeg prihoda
Vlada je na današnjoj sjednici tvrtki Kermas Vod Četiri, tvrtki poduzetnika Danka Končara, dala koncesiju na pomorsko dobro na lokaciji otok Sveta Katarina - Monumenti u Puli, .

Koncesija je dana u svrhu izgradnje i korištenja luka posebne namjene - Luka nautičkog turizma - Sveta Katarina na dijelu k.o. Pula i k.o. Štinjan, te Luka 2 na dijelu k.o. Štinjan, na lokaciji razvojnog programa Brijuni Rivijera - otok Sveta Katarina - Monumenti.
Ukupna površina pomorskog dobra koje se daje u koncesiju je oko 344.000 četvornih metara.
Koncesija se daje na rok od 50 godina (od sklapanja ugovora o koncesiji), a tvrtka Kremas Vod Četiri plaćala bi godišnju koncesijsku naknadu od 2,20 kuna po metru kvadratnom te promjenjivi dio u iznosu od 2,10 posto od ukupnog godišnjeg prihoda.
Prema odluci, ovlaštenik koncesije dužan je u roku pet godina dovršiti izgradnju i predati davatelju koncesije uporabnu dozvolu.

Končar je također dužan u roku tri godine dostaviti garanciju banke na iznos od 15,8 milijuna kuna, što je sedam posto od ukupne vrijednosti investicije koja iznosi 226 milijuna kuna.
Također u roku tri godine mora dostaviti lokacijsku dozvolu.
Javni poziv za davanje koncesije bio je objavljen u rujnu prošle godine, a 16. siječnja ove godine javno su otvorene ponude za lokaciju Sveta Katarina - Monumenti. Pristigle su dvije punude, ali je samo ponuda Končareve tvrtke Kermas Vod Četiri iz Vodnjana bila potpuna.
Prema natječaju, na lokaciji Otok Sv. Katarina - Monumenti predviđene su dvije luke nautičkog turizma, ukupnih kapaciteta 550 vezova u moru i 1.200 suhih vezova, s pripadajućim sadržajima, hotel s 4 do 5 zvjezdica, kapaciteta 200 kreveta i kompleks mješovite namjene javnih sadržaja s gastronomskim centrom.
Tvrtka Kermas Vod Četiri u svojoj je ponudi navela da u dvije marine namjerava uložiti 29,97 milijuna eura te još 16 milijuna eura u hotel i druge ugostiteljsko-turističke sadržaje, a predvidjela je zapošljavanje 160 radnika. Vjesnik

 


16. ožujka 2012.
Danko Končar odustao od 3. maja
Jadranska ulaganja zainteresirana su za Brodotrogir i Kraljevicu, a 3. maj trenutno nije uključen u našu ponudu. Odustali smo zbog nekih tehničkih stvari, izjavio je Danko Končar u Dnevniku HTV-a. Dodao je kako 3. maj nije u tako kriznom stanju ta da ne postoje razlozi za njegov stečaj. Stečaj ili privatizacija nikad nije bila opcija za 3 maj. Gospodina Končara nismo zvali i ovim odustajanjem ništa se neće promijeniti, izjavila je predsjednica Radničkog vijeća Nada Jelinić Starčević.

Jača ponuda za Kraljevicu, prenamjena za Brodotrogir
Mi smo bili spremni preuzeti Brodotrogir još prije dvije godine, a za Kraljevicu smo ponudu dodatno osnažili, kazao je Končar. Zajedno s našim njemačkim partnerom predviđamo kratkoročno ulaganje od sto milijuna eura u off shore programe i otvaranje novih 1700 radnih mjesta, dodao je. Upitan planira li na mjestu Brodotrogira podignuti marinu kazao je kako je ona tamo predviđena.
Končar je danas u Banskim dvorima bio na razgovoru s prvim potpredsjednikom Vlade Radimirom Čačićem. Još jednom je potvrdio ozbiljne namjere u privatizaciji triju škverova te dodao da njegova Jadranska ulaganja čekaju vladinu odluku o privatizaciji brodogradilišta 3. maj, Brodotrogir i Kraljevica već dvije godine. U vezi otpuštanja radnika, Končar je podsjetio da programi restrukturiranja brodogradilišta, koje su prihvatili EK-a, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, sindikati i uprave brodogradilišta, predviđaju zbrinjavanje, a ne otpuštanje nekih radnika, što bi trebala financirati država. Također je ocijenio spornim iznos koncesije za pomorsko dobro, ustvrdivši da to škverovi jednostavno ne mogu plaćati.

'Odluke neće biti popularne, ali su nužne'
Premijer Zoran Milanović izjavio je na sjednici Vlade kako je zadatak ove vlade očuvanje brodogradnje, no, dodao je da više neće moći pod državnim patronatom preživljavati i stvarati gubitke. Odluke o brodogradnji koje ćemo uskoro donositi neće biti popularne, ali su nužne, rekao je Milanović. Pred nama je zadatak da očuvamo hrvatski socijalni model i ono što je stvarano desetljećima. Mi smo vlada lijevog centra i očuvanje socijalne države i pravde naš je zadatak, i tu neće biti velikih kompromisa, kazao je Milanović.

Linić: Končar pokušava naknadno promijeniti pravila privatizacije
Ministar financija Slavko Linić u svojoj je izjavi novinarima ponovno izrazio sumnju u Končarove namjere ustvrdivši kako on pokušava naknadno promijeniti pravila privatizacije. Prvu ponudu za Brodotrogir podnijeli smo prije dvije godine, sve naše dosadašnje ponude Vlada je prihvaćala i u tim ponudama nema nikakvih izmjena, naglasio je Končar. Što se tiče sumnji u kvalitetu njegovih jamstava, Končar je ustvrdio da nikada nije ni nudio bankarska jamstva nego korporativna jamstva.

Čačić: Da se željelo pisati jamstva u dijamantima bilo bi u dijamantima
Prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić izjavio je da Vlada ima potpuno jasan stav po pitanju brodogradilišta. Ona moraju biti konkurentna uz zadovoljavanje uvjeta koje postavlja EU te uz osnovnu pretpostavku da će brodogradnja opstati kao djelatnost. Potvrdio je da se privatizacija brodogradilišta privodi kraju te kako ponovni natječaj nije opcija. Končar je danas izjavio da za škverove nikada nije nudio bankarska jamstva nego korporativna, a Čačić je upitan jesu li ta jamstva relevantna odgovorio kako je u tenderu jasno pisalo da se traže jamstva i dokapitalizacija. Da se željelo napisati bankarska bila bi bankarska, da se željelo pisati u dijamantima bilo bi u dijamantima. Nisam ga ja pisao i ne mislim da je loše napisan, rekao je Čačić.  HRT

14. ožujka 2012.
PORUKA:  MINISTAR FINANCIJA O PLANOVIMA RESTRUKTURIRANJA
Linić: Danko Končar je neodgovoran partner za brodogradilišta
Danko Končar od početka je bio neodgovoran partner vladi za restrukturiranje. To je čovjek koji je kroz medije slao priče, koristio moć da novcima može slati PR poruke, a da se nije ozbiljno pripremao za preuzimanje brodogradilišta. Samim tim bivšu vladu je doveo u goleme neprilike i nas kao novu vladu, rekao je ministar financija Slavko Linić

Hrvatski ministar financija Slavko Linić izjavio je u utorak u Bruxellesu da je potencijalni kupac nekoliko hrvatskih brodogradilišta u poteškoćama Danko Končar neodogovoran partner s kojim će se teško provesti restrukturiranje tih brodogradilišta.
»Pokazuje se da je točno moje mišljenje da je Danko Končar od početka bio neodgovoran partner vladi za restrukturiranje. To je čovjek koji je kroz medije slao priče i poruke, koristio moć da novcima može slati PR poruke, a da se nije ozbiljno pripremao za preuzimanje brodogradilišta. Samim tim bivšu vladu je doveo u goleme neprilike i nas kao novu vladu«, rekao je ministar Linić, koji je u Bruxellesu sudjelovao na sastanku ministara financija zemalja članica Europske unije.
Linić je rekao da Hrvatska ima jako malo vremena, do lipnja sljedeće godine, da je s postojećim ulagačima teško razgovorati i da je osnovno pitanje sada postoji li još netko tko je voljan u suradnji s državom provesti restrukturiranje brodogradnje.

»Ostaje nam još samo godina i nekoliko mjeseci da udovoljimo zahtjevima i obvezama koje smo potpisali s Europskom komisijom, što znači restrukturiranje brodogradnje kroz privatizaciju ili stečaj. Malo je vremena i s postojećim ulagačima i kupcima teško ćemo razgovorati jer postavljaju nemoguće uvjete i sada je osnovno pitanje postoji li netko drugi ili će brodogradnja imati velikih problema«, rekao je Linić.
Za privatizaciju Brodosplita zainteresirana je samoborska tvrtka DIV, a Jadranska ulaganja Danka Končara zainteresirana su riječki 3. maj, trogirsko brodogradilište i Kraljevicu.
Linić je rekao da nema potreba za novima natječajem i da je bitno »naći nekoga tko je voljan s državom baviti se restruktiriranjem i održavanjem brodogradnje na europskom i svjetskom tržištu«.
Ministar financija je rekao da se postojeći ulagači boje brodogradnje, da nisu bili prisutni u industriji izgradnje brodova i da »nisu sposobni nositi taj teret«. »To je neugodna situacija za vladu i nešto ćemo morati učiniti«, rekao je.
Dodao je da stečaj podrazumijeva mogućnost preustroja, ali da je to kod brodogradnje skoro nemoguće obaviti. Vjesnik

 

 

1. ožujka 2012.
PRIVATIZACIJA:  BRODOTROGIR, 3. MAJ I KRALJEVICA
Končar: Sto posto stojimo iza naše ponude za tri brodogradilišta

Idemo dalje, program restrukturiranja i održiva razvoja predstavili smo prvom potpredsjedniku Vlade Radimiru Čačiću, kaže direktor Jadranskih ulaganja. Završiti privatizacijski posao odlučni su i u DIV-u, ponuđaču za Brodosplit
Nakon što se u ponedjeljak popodne sastao s prvim potpredsjednikom hrvatske vlade Radimirom Čačićem i njegovim suradnicima, direktor Jadranskih ulaganja Nenad Končar zadovoljno konstatira da nastavlja dalje prema završetku privatizacijskog postupka za tri hrvatska brodogradilišta (3. maj, Brodotrogir i Kraljevica).

Razgovore o programu restrukturiranja, osvježenom novim brojčanim pokazateljima poslovanja za brodogradilišta u teškoćama, Končar ocjenjuje vrlo produktivnima.
»Razmatrali smo aktualnu strukturu poslovanja triju brodograđevnih tvrtki i zauzeli stav da zajedno moramo doći do najboljeg rješenja za prevladavanje aktualnog stanja. Iznijeli smo još neke probleme za koje ćemo tražiti zajednička rješenja, ali o brojevima i detaljima zasad ne mogu govoriti. Dakle, što se tiče pregovora o privatizaciji, mogu samo kazati da idemo dalje i da smo zadovoljni načinom na koji Vlada kreće u rješavanje brodograđevne problematike i privatizacijskog postupka, koji je za nas počeo prije gotovo dvije godine kada smo podnijeli ponudu za Brodotrogir, a potom i za ostala dva brodogradilišta (3. maj i Kraljevica)«, rekao je Vjesniku Končar. Dodaje kako ga novo ukupno negativno financijsko stanje u škverovima ne čudi s obzirom na to da su se u protekle dvije godine dogodile značajne promjene na domaćem i inozemnom brodograđevnom tržištu. Potencijalni kupci brodova dovedeni su, naime, u situaciju da zbog nepoznatog konačnog statusa brodogradilišta ne znaju hoće li im se brod isporučiti. S druge strane, i stanje na svjetskom brodograđevnom tržištu jako je loše.

Danas se za jedan brod natječe od 10 do 14 brodogradilišta, a cijene su netržišne, odnosno dampinške. Sve su te okolnosti utjecale na negativnu financijsku bilancu triju brodograđevnih poduzeća. »Izlaz iz takve situacije pronaći ćemo zajedničkim snagama i naporima. Za svaki problem razmotrit će se nekoliko modela rješavanja i na kraju odlučiti za ponajbolji«, kaže Končar. Veliki pomak u promišljanju nove vlade vidi i u činjenici da je napokon formiran tim stručnjaka angažiran na rješavanju te problematike, što dosad nije bio slučaj. »Stručne osobe na pravim mjestima mogu polučiti najbolji rezultat«, kaže.
»Sljedeći korak koji prethodi konačnom potpisivanju kupoprodajnog ugovora za 3. maj, Brodotrogir i Kraljevicu na nama je kao kupcu. S predstavnicima Ministarstva gospodarstva već smo detaljizirali i usuglasili većinu stavova. Iako smo svoju ponudu već dali i predstavili, na nama da još jednom, kroza završnu ponudu, potvrdimo da smo i dalje odlučni kupiti tri brodogradilišta u teškoćama. Dakle, mi svo ovo vrijeme sto posto stojimo iza naše ponude, ali sada ćemo to još jednom morati potvrditi kroz konačnu odluku«, kaže Končar.

»Sljedeća je kontrolna točka, prije samog potpisivanja kupoprodajnog ugovora, Europska komisija, kojoj se prijedlog ugovora treba poslati na odobravanje. Dobije li ugovor zeleno svjetlo, više nema zapreka za privatizaciju«, kaže Končar, koji će se ovih dana sastajati na neformalnim skupovima s članovima Uprave i škverskim sindikatima. Razgovori sa sindikalnim predstavnicima počeli su u utorak.
»Zaključna analiza o financijskom stanju u Brodosplitu pri kraju je i spremni smo je već ovog tjedna predstaviti i braniti pred predstavnicima hrvatske vlade, na kojoj je konačna odluka. Mi smo svoje napravili dubinskim snimanjem financijskog stanja u Brodosplitu s obzirom na to da se u privatizaciju krenulo prije skoro dvije godine, a u tom se razdoblju mnogo toga dogodilo.

Na stanje na svjetskom brodograđevnom i brodarskom tržištu nije se moglo utjecati, ali je činjenica da je za to vrijeme u hrvatskim brodogradilištima bilo manje posla, što je za sobom povuklo negativne posljedice u financijskom i drugom smislu. Unatoč takvu okruženju, mi smo i dalje odlučni završiti započeti posao, jer vjerujemo da je moguće proizvesti određeni tip broda bez gubitaka. Također, vjerujemo, i to kroz našu ponudu dokazujemo, da smo spremni jamčiti održivost cijelog poduzeća«, rekao je Vjesniku Darko Pappo, član Uprave DIV-a.
U sklopu Brodograđevne industrije Split, odnosno Brodosplita, posluje čak 11 tvrtki povezanih u cjelinu. Pappo otkriva da su najveće tvrtke-kćeri ujedno i u najvećim problemima. Generalno, situaciju u splitskom škveru ocjenjuje lošom. Unatoč tomu, dodaje, DIV je odlučan svoju ponudu, koju smatra vrlo kvalitetnom, prezentirati u Ministarstvu gospodarstva. Ponuda je, otkriva Pappo, ista kao i prije. Razlika je 'samo' u najnovijim financijskim pokazateljima poslovanja splitskoga škvera, koje Vjesnikov sugovornik zasad ne želi iznositi u javnost.

ŠKVERANI ĆE GRADITI I PUČINSKE VJETROELEKTRANE
Nenad Končar za Vjesnik je potvrdio da će ići s projektom gradnje pučinskih vjetroelektrana u škverovima. O tom projektu bilo je riječi i na sastanku s prvim potpredsjednikom Vlade.
Projekt višenamjenskih pučinskih vjetroelektrana na Jadranu mogao bi prilično uposliti brodograđevne kapacitete kao što je to već slučaj u brodogradilištima u Danskoj, Velikoj Britaniji, Irskoj, Švedskoj, Belgiji, Njemačkoj, Japanu, Kini...
Profesor Branko Klarin s Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu smatra da bi taj projekt, podigne li ga se na nacionalnu razinu, mogao uposliti čak 30.000 radnika, Hrvatskoj donijeti proizvod s dodanom vrijednošću i pospješiti energetske izvore. Jedna od prednosti tog projekta, osim upošljavanja brodograđevnih kapaciteta i radnika, jest profit koji bi mogla ostvarivati prateća industrija, danas željna posla. Osim toga, na realizaciji tako velikog projekta angažirala bi se domaća stručna pamet s fakulteta, instituta i drugih ustanova.
Koliko je Europa zakoračila u morsku tehnologiju, govori i podatak o 2056 megavata već instaliranih u pučinskim vjetroelektranama. Jadranka Klisović, Vjesnik

 

25. listopada 2011.
PODUZETNIK PRIJAVLJEN
USKOK istražuje Končara zbog sumnje da je podmićivao Sanadera?
PULA -  USKOK je pokrenuo istragu protiv Danka Končara, Drage Radolovića, Kristijana Pilata, Slavena Tintora, Mladena Barišića i Ratka Mačeka zbog sumnje u podmićivanje bivšeg premijera Ive Sanadera, saznajemo iz pouzdanog izvora. Istraga je pokrenuta nakon što je, po pisanju nekih medija, predsjednik braniteljske udruge Zavjet Ninoslav Mogorović USKOK-u podnio kaznenu prijavu u kojoj se navodi da je Končar 2007. godine platio dva milijuna eura kako bi mu tadašnji premijer Sanader omogućio poslovnu prednost, zaštitu i korist pri njegovim poslovnim pothvatima. U prijavi se spominju kupnja trogirskog Brodotrogira kao i realizacija projekata poput Brijuni rivijere, Velopina u Malom Lošinju te legalizacija ranije kupljene srbijanske imovine u Jelsi na Hvaru te na Cresu.
Od svih koji se spominju u kaznenoj prijavi jučer nam je na telefon odgovorio jedino Slaven Tintor koji je kratko izjavio da nema komentara jer ne zna o čemu govorimo.
»Nemam što reći novinarima. Baš nikakvih komentara nemam. Eto. Hvala«, kratko je odgovorio Tintor, brzinski poklopivši slušalicu.
Na naš službeni upit je li pokrenuta istraga protiv spomenutih osoba iz ureda USKOK-a u Zagrebu dobili smo očekivani odgovor – da zbog zakonskih odredbi nisu u mogućnosti odgovoriti na naš upit. Naši izvori, pak, tvrde da je USKOK doista pokrenuo istragu protiv Končara i još pet osoba, a što će ona pokazati nitko ne želi nagađati.

Vinka Cetinski negira optužbe
Vinka Cetinski glavna osumnjičenica afere Končar–Cetinski jučer je istražnom sucu u Puli rekla da nema nikakva veze s optužbama da je sudjelovala u isisavanju novca iz tvrtki investitora Danka Končara, a još manje s najnovijim optužbama da je sudjelovala u pranju 73 milijuna kuna.
Tvrdi se da su te silne milijune otete Končaru pretvarali u imovinu, nekretnine, automobile, brodove, devetero osumnjičenih među kojima su Vinka, njen muž Mirko i sin Mateo. Osim njih za to pranje i isisavanje sumnjiče se članovi obitelji suvlasnika agencija za nekretnine obitelji Sorgo i Hrvatin iz Rovinja koji su kupovali nekretnine za Končara
Marica Košta, Novi list

25. kolovoza 2011.
INVESTICIJE NAKON 'ZELENOG SVJETLA' EUROPSKE KOMISIJE
Končar: 1. listopada preuzimamo brodogradilišta
Jadranska ulaganja su za 3. maj, Kraljevicu i Brodotrogir ponudila 183 milijuna eura ulaganja u idućih pet godina. Zeleno svjetlo EK za svoje planove imaju, a još očekuju službenu potvrdu Agencije za tržišno natjecanje. Do kraja godine ta tvrtka kupuje jedno kinesko brodogradilište, veliko poput Brodotrogira, ako ne i veće
S 1. listopada realno je očekivati naše preuzimanje triju hrvatskih brodogradilišta - 3. maja, Kraljevice i Brodotrogira - iako smo vjerovali da se to može dogoditi već 1. rujna s obzirom na to da je Europska komisija dala 'zeleno svjetlo' našem programu restrukturiranja tih škverova. Potvrda je prije dvadesetak dana stigla i od Agencije za tržišno natjecanje, kazao je u utorak Vjesniku Nenad Končar, direktor tvrtke Jadranska ulaganja, koja je za tri spomenuta brodogradilišta ponudila 183 milijuna eura ulaganja u idućih pet godina. U 3. maj planira se uložiti 39 milijuna eura, u Kraljevicu 44, a u Brodotrogir najviše -100 milijuna eura.

»Europska komisija ocijenila je naše planove kvalitetnima i jamcima dugoročne održivosti, odnosno procijenili su da jamčimo profitabilnost sve tri tvrtke. Službenu potvrdu Agencije za tržišno natjecanje nismo zaprimili, ali je očekujemo, a sljedeći potez trebalo bi biti potpisivanje kupoprodajnog ugovora. Naša pozicija nije u ovom trenutku kontrolirajuća, ali smatramo da u dogovoru sa svim relevantnim sudionicima možemo postići zajednički cilj - dugoročnu održivost brodogradnje koja jamči uposlenost kapaciteta, zaposlenost radnika, razvoj brodogradnje...«, rekao je Končar.
Otežavajuća je okolnost što se preko europskog projekta IPA ne može dobiti novac za hrvatsku brodogradnju, međutim stručnjaci vjeruju da se to može i mora promijeniti. Takav signal, kaže Končar, dobili su od Svjetske banke i njemačkog parlamenta, odnosno njihovih konzultanata. Hrvatska treba dobiti uvjete za rad brodogradilišta kakve su dobile, primjerice, Poljska i Njemačka, koje su članice EU-a. Te su zemlje, naime, dobile potporu iz EU-ovih fondova koja je bila namjenska za dokvalifikaciju, prekvalifikaciju, odnosno zbrinjavanje tehnološkog viška radnika. Hrvatska je zasad ostala bez tog oblika pomoći. Dakle, u puno je nepovoljnijem položaju od Poljske i Njemačke jer mora restrukturirati svoju brodogradnju prije ulaska u EU.

»Nepovoljnosti položaja sigurno pridonosi i stavka od 1 posto koju novi vlasnik hrvatskih brodogradilišta mora platiti po osnovi godišnjih prihoda«, kaže Končar koji vjeruje u pravednost Europske komisije od koje očekuje promjenu tog uvjeta. Ako se to ne dogodi, uvijek je moguće, ističe, sudskim putem tražiti ravnopravnost uvjeta s drugima.
»Potpisivanjem kupoprodajnog ugovora ne bi trebala prestati briga države o ovom sektoru. To ne znači da se od nje očekuje 'tankanje' novca, ali određene skrbi mora biti«, kategoričan je Končar, koji hvali, kako je rekao, hrabre poteze uprave riječkog 3. maja. »Taj škver definitivno ide naprijed, dok je teža situacija u Trogiru i Kraljevici. Kraljevici se dogodio eklatantan slučaj s brodom kanadskog naručitelja koji sada ne mogu naplatiti. To se više ne smije ponoviti. Kada bi se takvo što sutra nama dogodilo, to bi nas, nesumnjivo, potopilo. Na nama je, definitivno, velika odgovornost, ali ne samo na nama. Tu su i Vlada, sindikati i svi drugi s kojima moramo uspostaviti zajedništvo bez kojeg neće biti napretka u brodograđevnoj industriji. Danas se od nas očekuje da u sljedećih pet godina postignemo ono u čemu se nije uspjelo u prethodnih 20, 30 i više godina. Očekuje se, naime, da poslujemo profitabilno. Na stol stavljamo 183 milijuna eura i riskiramo jer, ako nas pogodi kriza, sve ćemo izgubili. Uspjeh zato moramo postići brzo, ne čekati protek pet godina. U tome možemo uspjeti ako nas u svemu, ponavljam, podrži Sindikat, Vlada, lokalna zajednica i drugi. Ili ćemo uspjeti zajedno ili nikako«, upozorava Končar, koji je ovoga ljeta sa suradnicima obišao više brodogradilišta u Kini. »Do kraja godine obavit ćemo tu akviziciju, odnosno kupiti jedno kinesko brodogradilište, veliko poput Brodotrogira, ako ne i veće. Tamo planiramo graditi brodove za naručitelje kojima su hrvatski brodovi preskupi, a koji žele hrvatsku kvalitetu. Takvih kupaca ima. Poznat je slučaj grčkog brodovlasnika koji je odustao od gradnje u Hrvatskoj i otišao u Južnu Koreju. Takvima ćemo ponuditi gradnju brodova u Kini po jeftinijoj cijeni. Međutim, svaki projekt mora biti zasnovan na tržišnoj osnovi«, zaključuje Končar.

PAPPO: ILI PROLAZI DIV, ILI BRODOSPLIT IDE U LIKVIDACIJU
Samoborska tvrtka DIV jedina se javila na međunarodni natječaj za kupnju Brodosplita u kojem danas radi više od 3000 radnika. Darko Pappo, član Uprave DIV-a, kaže da je njihov program još 1. kolovoza potvrdila Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, a prije toga i Ministarstvo gospodarstva. »Sada očekujemo potpisivanje kupoprodajnog ugovora kojemu trebaju prethoditi određene predradnje, odnosno definiranje nekih stavki koje se mogu ugraditi i u ugovor s naznačenim rokovima provedbe. Naime, prije samog potpisivanja ugovora treba definirati preuzimanje dugova, isknjiženja pomorskog dobra i drugo. Vjerujemo da bi do privatizacije moglo doći sredinom ove jeseni. Izbori koji se bliže mogu nam biti samo otegotna okolnost«, komentira Pappo. Smatra kako bi bilo dobro da se sadašnji vlasnik splitskoga škvera izjasni o tome što će se dogoditi ako se ne prihvati DIV-ova ponuda, a ona je, podvlači, jedina koja je zaprimljena. »Mora se glasno reći da naša ponuda nema alternativu, odnosno da je alternativa likvidacija poduzeća. Ako se to dogodi, mora se znati da mi tome ni na koji način ne pridonosimo. Naprotiv, osim što smo ponudili dobar program koji je pozitivno ocijenjen sa svih razina koje je dosad prošao, pomogli smo samoj tvrtki na više načina. Na primjer, pomogli smo Brodosplitu da danas može ugovarati nove poslove. Ustrajni smo u svojoj ponudi iako smo, iskreno govoreći, u nekoliko navrata bili pokolebani, ali smo ipak odlučni ići dalje, do samog kraja. Dakle, ili će proći DIV ili nitko. Potonji scenarij, vjerujem, ne želi nitko«, kaže Končar.
Jadranka Klisović, Vjesnik



21. srpnja 2011.
NEOČEKIVANI POSJET POTENCIJALNOG KUPCA
Danko Končar od rujna preuzima "3. maj"?
Prema tvrdnjama sindikalista, Končar je nezadovoljan zbog sporog procesa privatizacije
RIJEKA - Danko Končar po najnovijem očekuje da bi zaključenje kupoprodajnog ugovora i prijenos vlasništva nad "3. majem", a time i za "Kraljevicu" i Brodotrogir, za koje je također dao ponudu, trebalo biti okončano do – 31. kolovoza. Informacija je to koju su u srijedu, iz prve ruke, imali prilike čuti predstavnici sindikata i menadžmenta »3. maja« kojima je u pomalo neočekivani posjet stigao Danko Končar sa svojom ekipom suradnika.

Sastanak s još uvijek samo potencijalnim novom vlasnikom trećemajskog kompleksa potrajao je nešto manje od sata, bio je zatvoren za javnost i prvenstveno, informativnog karaktera, bez ikakvih konkretnih zaključaka, doznajemo od Vedrana Sabljaka iz Sindikata Istre i Kvarnera (SiK) i Jure Šoljića iz Sindikata metalaca Hrvatske (SMH). Oba su sindikata išla prema Končaru svaki sa svojim prijedlogom socijalnog sporazuma, kao uvjetom za dobivanje podrške među radništvom. Končar je izvjestio sindikate kako su mu ti prijedlozi načelno prihvatljivi, ali da prije njihovog potpisivanja očekuje da se nadopune na način da i sindikati preuzmu svoj dio odgovornosti. Prema Končaru, sindikalisti bi morali preuzeti brigu oko povećanja produktivnosti rada, što predsjednik SiK-a Vedran Sabljak smatra ishitrenim jer to nikako ne spada u domenu sindikalnog djelovanja.

Prema navodima glavnog povjerenika SMH-a Jure Šoljića, Končar je izrazio nezadovoljstvo zbog sporosti kojim se proces privatizacije odvija. U ovom trenutku još se uvijek čeka da domaća Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja izda svoja rješenja za planove restrukturiranja koji su, podsjetimo, u sklopu završnice pregovora s EU, dobili preliminarno »zeleno svjetlo« Komisije u Bruxellesu.
– Danko Končar još je jednom istaknuo svoju namjeru za očuvanjem brodograđevne djelatnosti što se apsolutno poklapa s našim traženjima. Međutim, brodogradnja se najbolje čuva kroz nove poslove, pa očekujemo da gospodin Končar donese i takve dokaze, zaključio je Sabljak. Orjana Antešić, Novi list

 

21. srpnja 2011.
Končar: U Hrvatskoj ćemo osmisliti, a u Kini "štancati" brodove
Poduzetnik Danko Končar, koji želi kupiti tri hrvatska brodogradilišta, najavio je danas da hrvatska brodogradilišta želi spojiti s jednim kineskim brodogradilištem, tako da se u Hrvatskoj osmišljavaju brodovi koji će se "štancati" u Kini.

Končar je u emisiji HTV-a Nedjeljom u dva otkrio da osim o kupnji riječkog 3. maja , Kraljevice i Brodotrogira , trenutno u Kini pregovara o kupnji jednog brodogradilišta sličnog tipa poput hrvatskih.Ta bi brodogradilišta spojio u jednu cjelinu, tako da se u Hrvatskoj osmišljavaju brodovi i izrađuju prototipovi, a u Kini bi se ti brodovi gradili u serijama od 20 do 30 komada, rekao je Končar.

Osim toga, Končar planira 50 posto aktivnosti na području brodogradilišta namijeniti za poslove izvan brodogradnje. Primjerice, trogirski škver već ima koncesiju za marinu i pripremljene planove, sada im treba netko tko će u to uložiti novac, kazao je Končar. Ustvrdio je kako u slučaju njegova preuzimanja triju brodogradilišta neće biti otpuštanja nego "određenih pomicanja" radnika, pojasnivši da misli na višak zaposlenih u administraciji. U jednom brodogradilištu ima sedam zavarivača, ali čak 300 zaposlenih u administraciji, rekao je Končar koji očekuje da će u njihovoj prekvalifikaciji pomoći hrvatske i europske institucije.

Končar je siguran da će Europska komisija prihvatiti njegove programe restrukturiranja brodogradilišta, a onda će sjesti s Vladom i dogovoriti konačne uvjete privatizacije. Napomenuo je kako je i ranije u svojoj poslovnoj karijeri, u Rusiji i u Južnoafričkoj Republici, kupovao propale tvrtke te ih kroz restrukturiranje učinio uspješnim i na njima zaradio velike novce. Uvjeren je da će to napraviti i s hrvatskim škverovima. (H)




16. svibnja 2011.
NACIONAL OTKRIVA:
Prešućene dijelove poslovne biografije favorita za kupnju svih hrvatskih brodogradilišta misterioznog biznismena iz Londona
Kupac škverova partner ruskih tajkuna

Danko Končar tajnoviti multimilijunaš iz Hrvatske je otišao krajem osamdesetih, a otada je u Rusiji i Južnoafričkoj Republici pokupovao niz vrijednih rudnika
Ja nemam čarobni štapić. Ono što je trenutačno jedino sigurno jest da ću otkupiti natječajnu dokumentaciju za sva hrvatska brodogradilišta, ali vidjet ćemo hoću li za sve njih dostaviti ponudu", kazao je krajem prošlog tjedna Danko Končar u telefonskom razgovoru s Nacionalovim novinarom. Bez obzira na to, u samo nekoliko dana u hrvatskoj javnosti stvorio se dojam da je 67-godišnji poslovni čovjek iz Londona spasonosno rješenje za dugogodišnji problem hrvatskih brodogradilišta.

Ipak, u dijelu političke i poslovne javnosti pojavila se određena rezerva u uspješan i lak ishod privatizacije hrvatskih brodogradilišta, jer se posljednjih dana postavljaju ključna pitanja poput: tko je, zapravo, Danko Končar, na koji je način zaradio silno bogatstvo, ima li doista toliko kapitala da u domaća brodogradilišta može investirati pretpostavljenih pola milijarde eura i - ako pobijedi na natječaju, što doista namjerava napraviti s hrvatskim škverovima? Iako se prošlog tjedna direktno iz Londona javio u Dnevnik HTV-a kako bi obrazložio vijest o mogućoj kupnji svih pet brodogradilišta ponuđenih na prodaju, Danko Končar je i nakon tog javnog istupa ostao potpuna nepoznanica u Hrvatskoj. U međuvremenu, među zagrebačkim poslovnim ljudima počele su kružiti brojne priče i nepovezane glasine: da nitko od Hrvata koji žive u Rusiji nikad nije čuo za njega, da je osamdesetih godina u bivšoj Jugoslaviji nekoliko godina proveo u zatvoru, da iza njega stoji novac nekih ruskih oligarha, da je blizak s Ivom Sanaderom, da ga je još lani po Hrvatskoj vodio bivši glasnogovornik Vlade Ratko Maček i mnoge druge. Neke od tih priča su točne, neke teško provjerljive, a istini za volju, ni sam Končar kao da nema pretjeranu želju da hrvatskoj javnosti pobliže opiše svoj životni put i svoje poslovne ciljeve.

U prošlotjednom razgovoru s Nacionalovim novinarom Danko Končar bio je izuzetno pričljiv i susretljiv, ali u barem dva pitanja svim se silama trudio izbjeći konkretan odgovor: na pitanje zašto je, od svih mogućih sektora, odlučio ući baš u gubitaška brodogradilišta, samo je kratko kazao: "Nisu tu samo ekonomski razlozi, a u privatne ne želim ulaziti". Sličnu šturovitost u odgovaranju pokazao je i prilikom pitanja o njegovu životu odnosno profesionalnoj biografiji - u manje od minute kazao je da je njegova biografija jako dugačka, ali da je jedino važno da je rođen u Zagrebu, gdje je završio fakultet, magistrao te stekao doktorat elektronskih nauka, te da je "ozbiljne novce počeo zarađivati uz puno sreće" i da je tajna njegova uspjeha to što je "naučio naći informacije koje nema i dobro ih obraditi". Sve do 2006. godine Danko Končar u Hrvatskoj je bio posve nepoznat. Njegovo se ime počelo pojavljivati u nekim medijima tek kad je bivša ministrica Vinka Cetinski u njegovo ime počela kupovati nekretnine i zemljišta u Istri, a između ostalog i zemljište od 70 hektara bivšeg autokampa u Osoru na Cresu, a potom je 2007. u srbijanskim medijima objavljeno da je Končar od Direkcije za imovinu Republike Srbije za 6,25 milijuna eura kupio kompleks bivšeg Dječjeg odmarališta Beograd i zemljište u uvali Zenčišće kod Jelse na Hvaru. Potonje se formalno vodi pod Končareva 42-godišnjeg sina Nenada koji u Hrvatskoj od 2006. ima registriranu tvrtku Jadranska ulaganja. U prvim medijskim istupima proteklih godina, 67-godišnji Danko Končar obično je prikazivan kao multimilijunaš koji je iz Hrvatske otišao prije 20-ak godina, a u međuvremenu se obogatio stekavši rudnike kroma u Rusiji i Južnoafričkoj Republici. Jedina vidljiva "mrlja" u njegovoj karijeri seže u 1977. godinu, kad je tada kao 35-godišnji inženjer radio u tadašnjoj Jugoturbini u Karlovcu.

Zbog zadržavanja deviza koje je tadašnja tvornica zaradila u inozemstvu, Končar je osuđen na nekoliko godina zatvora zbog zloporabe položaja i stjecanja protupravne imovinske koristi. Razdoblje iza rešetaka proveo je učeći i pripremajući doktorat, a nakon izlaska iz zatvora vratio se na posao u Jugoturbini. Kako je kazao za Nacional, krajem osamdesetih zaposlio se u novoosnovanom predstavništvu južnokorejske tvrtke Lucky Goldstar (današnji LG). Uskoro je kompanija podružnicu preselila u Beč, a njemu su ponudili da se preseli u Austriju ili da raskinu ugovor i daju mu solidnu otpremninu. S otpremninom u džepu, Končar je isprva otišao u Njemačku, gdje je bio samo kraće vrijeme, a potom je početkom devedesetih otišao u Rusiju. Period od petnaestak godina koje je proveo u Rusiji najmisteriozniji je dio Končareva životopisa. On o njemu ne želi govoriti, a hrvatski biznismeni i Hrvati koji su godinama živjeli ondje uopće ga se ne sjećaju i ne znaju čime se točno bavio. Prema vlastitom priznanju, u Rusiji je jedan njegov prijatelj kupio tvrtku i ponudio mu da prodaje robu te tvrtke. Na taj način je navodno došao do prvotnog kapitala, koji je kasnije iskoristio za ulaganje u rudni biznis.

Zanimanje ruskih medija Končar je privukao tek 2004. godine, kad se počela spominjati njegova tvrtka Kermas, registrirana u Velikoj Britaniji odnosno na Djevičanskim otocima, koja je stekla udjele u nekoliko ruskih rudnika i tvornica za obradu ruda. Veću pažnju ruskih poslovnih medija privukao je 2005. sukob Končara i Sergeja Gilvarga, čelnog čovjeka tvornice željeznih legura Klyuchevsky Ferroalloy Plant. Končarev Kermas bio je 50-postotni vlasnik stare tvornice Russian Chrome 1915 koja je u svojem vlasništvu imala nekoliko rudnika kroma na srednjem Uralu. Prvotni sukob nastao je jer je Končar bez obzira na dugogodišnji ugovor povisio cijene rude koju je prodavao Gilvargovoj tvornici, a kad su napokon uspjeli dogovoriti da Končar svoj udio proda Gilvargu, Končar je uoči same kupoprodaje naprasno odustao. Prema tvrdnjama nekih ruskih medija, razlog za takvo čudno Končarevo ponašanje ležalo je u činjenici da je u to vrijeme mahnito prikupljao novac koji mu je bio potreban za kupnju rudnika u Južnoafričkoj Republici, a navodno nije želio da se otkrije i da je pod hipoteku stavio neke ruske rudnike kako bi od banaka dobio jamstva za novu investiciju u Africi. Prema vlastitom priznanju za jedne južnoafričke poslovne novine, Danko Končar je u cijeli posao u Južnoafričkoj Republici ušao - posve slučajno.

Naime, tu je zemlju po prvi put posjetio tek u veljači 2003., a kad su godinu kasnije BHP Billiton i Anglo-American na tržište izbacili dionice tvrtke Samancor Chrome, to mu se učinilo kao zanimljiva prilika. Budući da je cijena za kupnju 12 rudnika kroma u Južnoj Africi iznosila 469 milijuna dolara, mnogi su bili sumnjičavi otkud gotovo anonimnoj tvrtki s registracijom iz Londona i hrvatskim direktorom toliki novac, no u konačnici je Končarev Kermas u veljači 2005. doista kupio dionice kompanije Samancor Chrome i postao "kralj kroma". Ni do danas nije objavljeno otkud Končaru toliki novac, ali se već godinama spekulira da su mu u akviriranju Samancora "pripomogli" tajni partneri iz Japana, Švicarske i Rusije. Takve glasine u međunarodnim poslovnim krugovima i ne čude s obzirom na to da posljednjih desetak godina mnogi bogati Rusi pokušavaju izvući i sačuvati novac iz Rusije investirajući ga u inozemstvu. U tom kontekstu posljednjih se godina vrlo često spominjala Afrika, a u jednom članku iz 2006. godine opisani su primjeri čak dvojice ruskih oligarha, Viktora Vekselberga i Alishera Usmanova, koji su svoja poslovna carstva vezana uz međunarodnu trgovinu rudama proširili upravo na - Južnoafričku Republiku.

U tom članku spominje se upravo i ime Danka Končara i njegova kupovina Samancora uz opasku da je za Končarevu tvrtku Kermas pažljivo skriveno čime se doista bavi. Ipak, jedina očitija veza Danka Končara s ruskim oligarsima i njihovim kapitalom očituje se u zajedničkom vlasništvu nad tvrtkom Samancor Chrome kroz kompaniju Kermas South Africa, u kojoj 32,5 posto drži kompanija International Mineral Resources. Riječ je o kompaniji koja je pod kontrolom trojice ruskih oligarha i poslovnih partnera, Aleksandera Maškeviča, Patokha Chodieva i Alijana Ibragimova, koje u međunarodnim poslovnim krugovima nazivaju "Trio". Iako su godinama uvršteni na Forbesovoj listi najbogatijih biznismena, posljednjih godina sve su češće konkretne optužbe za pranje novca, kriminalno udruživanje i falsificiranje poslovne dokumentacije, zbog čega je protiv njih svojedobno pokrenut postupak u Belgiji. U svakom slučaju, odnosi Danka Končara i trojice oligarha po svemu sudeći nije baš bio sasvim idiličan, jer je svaka strana pokušavala otkupiti dionice preostalih suvlasnika i steći nadmoć nad kompanijom Samancor, odnosno nad rudnicima u Južnoafričkoj Republici. Tako je u srpnju prošle godine došlo do neobične afere: netko je iz kuće Rafiqa Bagusa, jednog od dioničara kompanije Batho Barena koja je suvlasnik Kermasa SA ukrao dokumente koji su otkrili neke netransparentne vlasničke odnose, ali i to da svaka od strana ponudama i kontraponudama nastoji zavladati matičnom kompanijom.

Budući da je cijela vlasnička struktura svih aktera vrlo nejasna i premrežena, teško je iščitati tko je iz cijelog sukoba izašao kao pobjednik, no zanimljiv je podatak da je IMR, kompanija ruskih oligarha, lani nudila 700 milijuna dolara za preuzimanje paketa od 28 posto u tvrtki Kermas SA. Ako se to poveže s lanjskim izjavama Danka Končara da je samo lani zaradio 750 milijuna dolara, mogao bi se steći zaključak da je na koncu pristao južnoafrički biznis prepustiti ruskim konkurentima. U skladu s tim, glasina da je Končar radi ulaganja u hrvatsku brodogradnju rasprodao svoje rudnike u Južnoafričkoj Republici postaje ponešto jasnija. Kako god bilo, 67-godišnji Danko Končar u sljedećih mjesec dana pokazat će je li ozbiljno zainteresiran za kupnju hrvatskih brodogradilišta, ima li novaca za tako golemo ulaganje i - najvažnije - što doista namjerava učiniti s brodogradilištima u budućnosti.

Napokon privatizacija

Po posebnim uvjetima, za 1 kunu, država prodaje od 83,32 posto do 99,53 posto dionica u četiri brodogradilišta - riječkom 3. maju, Brodograđevnoj industriji Split, Brodotrogiru i Kraljevici. Prodaja po nominalnoj cijeni dionica predviđena je pak za Brodosplit-Brodogradilište specijalnih objekata (BSO) kod kojeg se prodaje jedan poslovni udjel koji čini 100 posto temeljnog kapitala BSO-a i početna je cijena za njega 18,16 milijuna kuna. Po nominalnoj cijeni prodaje se i većinski udjel, 59,25 posto, pulskog Uljanika, uspješnog brodogradilišta koji će u privatizaciju po drugačijim uvjetima. Početna cijena za većinski paket Uljanika je 397,49 milijuna kuna. Potencijalni ponuđači trebaju dati poslovni plan za razdoblje od najmanje pet godina.Rok za podnošenje ponuda je 30. rujna ove godine do 14 sati.

Nacional.hr (Objavljeno u Nacionalu br. 717 , 2009-08-11)

 









 

 


Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletn: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre