26. veljače 2014.
N. Mogorović: Danko Končar i pranje novca
Kako je perač i srpskog novca Danko Končar početnih 100 milijuna eura štete, koju mu je tobože napravila Vinka Cetinski, smanjio na 90 milijuna kuna!
Nakon pada režima Slobodana Miloševića 2000. godine, pojedini srbijanski političari su najavljivali da će ući u trag novcu koji je iz Srbije izvučen na Cipar i neke druge destinacije. Obećavali su da će taj novac biti vraćen u Srbiju. Njihova potraga, međutim, nikada nije dala konkretne rezultate. Situacija je gotovo identična onoj u Hrvatskoj kada je Stjepan Mesić još u predizbornoj predsjedničkoj kampanji obećavao, i stalno ponavljao, kako će, ako bude izabran, vratiti u cijelosti sav novac pokraden, po njegovim riječima, u Hrvatskoj 90-ih.

Naravno, nije vratio niti lipu, već je za vrijeme njegovog desetogodišnjeg mandata iz Hrvatske isisano i transferirano u inozemstvo još na desetke milijarda eura, dijelom bankovnim transakcijama, a dobar dio i u gotovini. Tek je dolaskom Račana i Mesića, a potom i Sanadera, došlo je do stvarne privatizacije, odnosno rasprodaje banaka, Ine, Plive, turističkih poduzeća te do realizacije velikih infrastrukturnih projekata poput autocesta itd. U Hrvatskoj su tada pokrenuti poslovi vrijedni milijarda eura od kojih su golemi iznosi „privatizirani" i transferirani u inozemstvo.

Procjene srbijanskih istražnih tijela govore da je u razdoblju sankcija samo na Cipar iz te zemlje odneseno najmanje pet milijarda dolara. Velik dio tog novca nadzirao je Marko Milošević, sin velikosrpskog vožda Slobodana Miloševića. Prema vjerodostojnim izvorima koje imamo, dio Miloševićevog novca, kao i onog kojim raspolaže klan Vojislava Koštunice, predan je na raspolaganje Danku Končaru koji ga treba oprati u Hrvatskoj. Toj senzacionalnoj temi posvetit ćemo se u sljedećim brojevima Hrvatskog tjednika.

Novi iskaz u korist Lončara

U slučaju već poznatog Končarevog podmićivanja Ive Sanadera i HDZ-a u visini od dva milijuna eura dolazi do radikalnog obrata jer je trgovac nekretninama iz Istre Drago Radolović bitno promijenio svoj iskaz pa sada tvrdi kako je na njegov privatni bankovni račun u Beču Končar uplatio dva milijuna eura za 'razvijanje projekata u početku'.
Hrvatski tjednik je u posjedu snimke ispitivanja Drage Radolovića u Županijskom državnom odvjetništvu u Puli, od strane pomoćnika županijske državne odvjetnice Eddya Putigne, obavljenog 23. prosinca 2013. godine. Ispitivanje je trajalo dulje od sat i pol, a glavni razlog tog igrokaza, izrečen u samo pola minute, bio je da Drago Radolović promijeni iskaz koji je ranije dao istražiteljima Uskoka kako je taj iznos primio za podmićivanje Ive Sanadera. Končar je tom promjenom sa sebe želio skinuti moguću optužbu za podmićivanje.

Trgovac nekretninama Radolović promijenio je iskaz jer je 'nekoliko dana ranije' postigao nagodbu s Dankom Končarem u svezi s dugom za koji ga Končar tereti. Riječ je, naime, o 148 milijuna kuna koji je Končar umanjio za zemljišta koja mu je Radolović prepustio, pa se barata s iznosom od oko 90 milijuna kuna.
Cilj nagodbe je da se Radoloviću dade šansa i prostor kako bi Končaru mogao vratiti od njega traženi novac (primljene pozajmice), a koje je Radolović potpisao u odvjetničkom uredu Gorana Veljovića, pulskog odvjetnika Danka Končara dana 3. rujna 2010. godine. Radolović je tada govorio: 'pod pritiskom deset odvjetnika i Miće Carića, tada sam i izdao zadužnice iako sam znao da nisam toliko dužan i da je to nemoguće jer Končar nikada nije htio provesti reviziju'. (Iskaz Drage Radolovića na Trgovačkom sudu u Pazinu 3. srpnja 2013. godine).

Sama činjenica da Radolović povlačenjem iskaza o podmićivanju Sanadera i HDZ-a od strane Končara otvara prostor za sumnju da je nagodba usmjerena i k tome da se gospođu Vinku Cetinski pod svaku cijenu učini odgovornom 'za nešto' te ju se 'solidarno' s Radolovićem treba i optužiti. Bjelodano je da je novac kao pozajmica dan Radoloviću, a da gospođa Cetinski nije ni dogovarala te zajmove, niti ih je potpisivala, kao što ih nije nikamo ni proslijedila.
Radolović je svjestan da je on primio novac koji mora vratiti ili se nagoditi s Končarom, tereteći, bez ikakve osnove, Vinku Cetinski. Zajam u visini od 148 milijuna kuna sklopili su Danko Končar, njegova sestrična Danica Žagmešter i knjigovođa Kristian Pilat bez njezinog znanja i iza njezinih leđa, a što je Vinka Cetinski prijavila Državnom odvjetništvu, međutim po toj prijavi nema postupanja. Dakle, iznos u visini od 90 milijuna kuna zbog kojih je podignuta optužnica protiv Vinke Cetinski zapravo su pozajmice koje Drago Radolović treba vratiti Končaru pa se postavlja pitanje kakva je šteta koju je navodno prouzročila Vinka Cetinski Danku Končaru?

Kad je riječ o slučaju Končarova podmićivanja Sanadera i HDZ-a, postoje nesporni tragovi i dokazi koji to potvrđuju. Ponajprije sam Radolović, koji je u Uskoku ispitan kao svjedok te potanko ispričao put novca od Beča do Sanadera. Dio iskaza bio je čak provjeravan od Uskokovih istražitelja za vrijeme Radolovićevog ispitivanja u prostorijama Uskoka u Zagrebu.
Osim toga, i sam Končar je u novinama dao izjavu kako su Drago Radolović i Vinka Cetinski na svoju ruku novac upućen od njega za 'razvojne projekte' preusmjerili prema Sanaderu i HDZ-u. Ivan Jarnjak je, pak, rekao da je od tog novca u HDZ došao iznos samo u visini od 300.000 eura.

Končar se mora opravdati za iznose koje je prisvojio

Zanimljivo je kako je pomoćnik županijske državne odvjetnice u Puli Eddy Putigna s tim u svezi ispitivao Radolovića:
Putigna: 'Recite ... dva milijuna eura otišlo je na vaš osobni račun u Investcreditbank u Beču...' Radolović: 'Da'. Putigna: 'Zašto je to tako išlo ... da li je to nešto posebno iliii ...?' Radolović: 'To je bilo za razvijanje projekata u početku'. Putigna: 'To je vama osobno išlo...'. Radolović: 'Da'.
I to je sve što bi trebalo rasteretiti Končara zbog kaznenog djela podmićivanja. Putigna ga nije pitao za koje je to konkretne projekte proslijeđen novac, zašto na njegov privatni račun u Austriji bez navođenja razloga, a što se može razumjeti kao poklonjeno, zašto nije novac poslan u Hrvatsku kad se već radi o razvojnim projektima u Hrvatskoj, na bankovni račun poduzeća, što je inače bez iznimke činio, uvijek s jasnim i preciznim obrazloženjem njegove namjene novca.

Ništa od toga svega, već su inscenirali čitavu predstavu kako bi mucajući i s vidljivom nelagodom obojica izrekli ovih, ni više ni manje, nego 38 za Končara 'važnih' riječi. Po svemu sudeći, to je bio sastavni dio nagodbe Končara i Radolovića postignute doslovce u posljednji trenutak istrage jer je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić tražio da se ona nakon gotovo pune tri godine konačno privede kraju.
Skandalozno u svemu tomu jest da se peraču novca Danku Končaru, koji 'ratni plijen' Slobodana Miloševića plasira u Hrvatsku s namjerom neprijateljskog penetriranja u hrvatsko gospodarstvo, stavi na raspolaganje čitav državni represivni aparat kako bi što bolje prikrio svoje stvarne namjere i u tomu ga se servisira, čak i kada više ne mogu skriti da u toj umjetno napuhanoj aferi Končar uopće nije pretrpio nikakvu materijalnu štetu.

Podsjetimo kako je na početku neviđenog medijskog linča protiv Vinke Cetinski i njezine obitelji Končar, javno i bez ikakvih posljedica, lagao da je oštećen za 100 milijuna eura, pa zatim 80 milijuna eura, onda je iznos smanjio na 60 ... da bi se sada nagodio sa Radolovićem da je dug 90 milijuna kuna. Zar su zbog takvog epiloga hrvatski porezni obveznici morali financirati i servisirati o svom trošku skupu istragu temeljenu na njegovim lažnim i iskonstruiranim optužbama koje su, kako izgleda, imale jedinu svrhu da se on svojim poslodavcima može opravdati za goleme iznose koje je najvjerojatnije prisvojio sebi.
Ninoslav Mogorović, Hrvatski tjednik

vezane vijesti




 

Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama

Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletn: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre