8. lipnja 2009.
Za uzgoj ulovljeno oko 625 tona tuna
29 hrvatskih tunolovaca ispunilo je od 15. travnja do 20. lipnja kvotu ulova te tražene i skupe ribe. Našim tunolovcima bilo je dopušteno loviti pet dana dulje, jer se u travnju i svibnju zbog lošeg vremena slabo lovilo, te se u mrežama našlo oko 60 tona tune ulovljene uz istarsku obalu
Tunolov na Sredozemnom i Jadranskom moru i ove je godine trajao od 15. travnja do 15. lipnja, a 29 hrvatskih tunolovaca ulovilo je oko 625 tona tuna, ispunivši tako ovogodišnju kvotu ulova te iznimno tražene i skupe ribe. Treba reći da su naši tunolovci lovili pet dana dulje od predviđenog roka, točnije do 20. lipnja, kako bi u potpunosti ispunili kvotu ulova.
Kako je Vjesniku rekao Tonči Božanić, državni tajnik za ribarstvo, ulovljena tuna je već u kavezima za uzgoj, a od cjelokupne kvote od 640 tona, oko 15 tona ostavljeno je ribarima koji love nekim drugim alatima, konkretno parangalima, te sportskim ribolovcima. Kvote ulova tuna određuje Međunarodna komisija za zaštitu plavorepe tune (ICCAT) koja je u Dubrovniku 2006. donijela odluku o smanjenju ulova te ribe u Sredozemlju s 32.000 na 17.000 tona u idućih nekoliko godina. Tako se članicama ICCAT-a svake godine kvota smanjuje za 20 posto, uključujući i Hrvatsku čiji ribari imaju privilegiju da smiju loviti tune težine već od osam kilograma, dok drugi ribari na Sredozemlju smiju loviti primjerke težine od 30 kilograma na više.
Taj ustupak Hrvatskoj je opravdan, s obzirom na to da je Jadransko more svojevrsni prirodni kavez za uzgoj tuna, u kojemu su rijetki primjerci te ribe teži od 30 kilograma. Od spomenutih 625 tona ulovljenih tuna, samo je oko 10 posto bilo teže od 30 kilograma, dok je prosječna težina ulovljenih riba bila oko 20 kilograma. Našim tunolovcima dopušteno je da love pet dana dulje, jer se u travnju i svibnju zbog lošeg vremena na moru i hladnoće slabo lovilo te se u tom razdoblju u mrežama našlo oko 60 tona tune ulovljene uz istarsku obalu.
Najviše tuna ribari su ove godine ulovili oko Palagruže i Jabuke, gdje more obiluje planktonom koji privlači sitnu plavu ribu, a kojom se hrani tuna. Uzgoj tune ubrzao je razvoj hrvatskog ribarstva, odnosno modernizaciju ribarske flote, a naša zemlja godišnje izveze tune u vrijednosti oko 80 milijuna dolara, što je polovica našeg izvoza ribe. Nakon što je završila sezona tunolova, brodovi se prebacuju na izlov sitne plave ribe, srdele, inćuna i papalina, potrebne za hranjenje tune u kavezima. Međutim, te hrane ne bude dovoljno, pa uzgajivači uvoze i haringu, i to uglavnom iz sjevernoeuropskih zemalja.
Uzgajivači tunu otkupljuju od ribara po cijeni od četiri do pet eura za kilogram, Japanci je potom plaćaju oko 15 eura za kilogram, a na tokijskoj burzi početna cijena joj je oko 25 dolara za kilogram, s tim da za vrijeme licitacije može biti i stotinjak puta veća. Naime, svaka tuna koja ide na licitaciju prethodno se ocijeni, a pritom se u obzir uzima njena svježina, boja mesa, masnoća... Tako se dogodilo da je tuna teška 200 kilograma na licitaciji prodana po cijeni od fantastičnih 868 dolara za kilogram.
Ulov i uzgoj ribe 16 posto veći no lani
ZAGREB - Ukupan ulov i uzgoj morske ribe i drugih morskih organizama u Hrvatskoj je u 2008. godini iznosio 60.187 tona i veći je za 16 posto u odnosu na 2007., podaci su Državnog zavoda za statistiku. Pritom je ulov povećan 22 posto, na 48.976 tona, dok je u prošloj godini uzgoj (proizvodnja) morske ribe i drugih morskih organizama u odnosu na 2007. smanjen za četiri posto, na 11.211 tona. U ukupnom prošlogodišnjem ulovu morske ribe dominira plava riba na koju se odnosi 42.688 tona. Najviše je pritom ulovljeno srdele - 21.194 tone, 25 posto više nego u 2007., dok je ulov inćuna smanjen za jedan posto, na 13.054 tone. Prošlogodišnji ulov ljuskavaca porastao je za dva posto, na 461 tonu, od čega se 447 tone odnosi na škampe i ostale ljuskavce, a 14 tona na jastoge. Hrvatski su ribari u prošloj godini ulovili i 238 tona lignji (24 posto manje nego u 2007.), 38 tona sipa (58 posto manje), te 640 tona hobotnica, muzgavaca i ostalih mekušaca (47 posto manje nego li 2007.) Tune je prošle godine proizvedeno 3711 tona, a s 834 tone ulovljene, ukupan je ulov i uzgoj tune iznosio 4545 tona, što je devet posto manje nego u 2007. godini. Porast od 13 posto bilježi se kod lubina i komarče, kod kojih također prevladava uzgoj (od ukupno 4528 tona čak je 4500 tona iz uzgoja). Ulov i uzgoj kamenica i ostalih mekušaca i školjkaša smanjen je 24 posto, a kod njih također prevladava uzgoj i od ukupno 3996 tone, iz uzgoja je 3000 tona. [Hina]
Sushi i sashimi
Japanci tunu upotrebljavaju za spravljanje sushija i sashimija, pri čemu meso ribe mora biti kvalitetno i svježe. Sushi se spravlja, pojednostavljeno rečeno, tako što se u algu (nori) zarola riža, u koju je prethodno stavljena marinirana riba, a sve se to potom stavi u hladnjak da se stisne kako bi se moglo rezati na prstenove. Sushi je svojedobno bio ostatak nakon konzerviranja svježe ribe, za što se koristila riža natopljena octom, a koju se bacalo nakon što su u njoj marinirani fileti neke ribe. Za spravljanje sashimija riba mora biti takoreći živa, a za to se najčešće upotrebljava meso tune, skuše ili brancina. Meso se premaže prije ili tijekom jela pastom od japanskog hrena (wasabija) koji je ljut, a prethodno se sve to marinira u >koktelu< od wasabija, japanskog umaka od soje i mladog luka. U posljednje vrijeme javljaju se tvrdnje liječnika da sirova riba uzrokuje rak želuca, ali to nije prestrašilo ljubitelje sushija i sashimija. Damir Herceg, Vjesnik
12. ožujka 2009.
Za manje od dvije godine 30 milijuna eura zarade od školjaka
Nagli porast uzgoja školjaka zahvaljujući Operativnom planu razvitka akvakulture. Mjere za povećanje uzgoja školjaka govore da se država odredila za razvoj marikulture, odnosno za proizvodnju hrane iz mora
Uzgoj školjaka u Hrvatskoj u velikoj je ekspanziji, o čemu svjedoči znatno povećani broj uzgojnih mjesta, kao i količina školjaka koje se uzgajaju. Hrvatska je 2006. donijela Operativni plan razvitka akvakulture i smjernice sukladno kojima bi se u do 2010. trebalo uzgajati 20.000 tona školjaka i 10.000 tona ribe. Brojke govore da se danas na Jadranu uzgoji tek oko 4000 tona školjaka, uglavnom dagnji, te oko milijun komada kamenica, uglavnom u Malostonskom zaljevu. Kada se dosegne proizvodnja od 20.000 tona školjaka, inkasirat će se čak 30 milijuna eura, izračunali su školjkari.
Mjere o znatnom povećanju uzgoja školjaka zapravo govore da se država odredila za razvoj marikulture, odnosno za proizvodnju hrane iz mora. Stručnjaci kažu kako je takav program realan, a povećanja količina uzgojenih školjaka u zadnjih nekoliko godina govore da su uzgajivači na dobrom putu realizacije ambicioznog programa. K tomu, zakonska regulativa je usklađena s europskim zakonodavstvom i standardima, što je još jedan krupan doprinos oživotvorenju tog projekta kojim bi Hrvatska osim prihoda mogla dobiti i veliki broj novih radnih mjesta. Većina uzgajivača školjaka, prije svega dagnji, smatraju kako im nedovoljna infrastruktura na kopnu predstavlja problem za jači razvoj, a sve donedavno na putu im je bila i zakonska regulativa na područjima lokalnih samouprava koja je različito tretirala koncesionare, kao i cijene koje oni plaćaju. Trenutačno najvećim problemom šibenski uzgajivači školjaka smatraju nepostojanje otpremnog depuracijskog centra. Potvrđuje nam to školjkar Dušan Prelević koji uzgajalište ima u potopljenom ušću Krke, gdje je još 23 uzgajališta.
>Godišnje zajedno uzgojimo oko 500 tona dagnji te gotovo zanemarive količine drugih školjaka. Uskoro će nam biti omogućen izvoz koji desetljećima strpljivo čekamo, ali ga unatoč silnom trudu sada dočekujemo nespremno, jer nam Grad nije odobrio lokaciju za gradnju otpremnog centra bez kojeg nema izvoza<, kaže Prelević, ističući kako su školjke uzgojene u vodama Krke najkvalitetnije i dvostruko brže rastu nego bilo gdje drugdje na svijetu.
U razvoj akvakulture, čiji je sastavni dio marikultura, u Hrvatskoj se krenulo prije tridesetak godina. Prvi program uzgoja školjaka u šibenskom akvatoriju napravio je dr. Emil Teskeredžić iz Zavoda za istraživanje mora i okoliša pri Institutu >Ruđer Bošković<.
>Vrtoglavi porast stanovništva u svijetu nametnuo je novu tehnologiju proizvodnje hrane koja je dosad orijentirana u gotovo 90 postotnom omjeru na kopno. Među stručnjacima vlada jedinstveno mišljenje da se vodeni ekosustavi koji zauzimaju oko 71 posto površine Zemlje (oko 360 milijuna četvornih kilometara) trebaju racionalnije i intenzivnije iskorištavati u proizvodnji hrane. Zadnjih desetak godina kontrolirani uzgoj školjaka, riba i rakova poljoprivredna je djelatnost koja u svijetu ima najveću stopu rasta od čak 10 posto godišnje. Više od 90 posto proizvodnje ostvaruje se u Aziji, gdje samo Kina proizvede čak 30 milijuna tona hrane iz mora ili oko 70 posto ukupne svjetske proizvodnje. Europa s 2,1 milijun tona proizvodnje sudjeluje sa samo 4,9 posto. Zadnjih godina dolazi do promjena u odnosu na proizvodnju u morima koja je do 1970. bila gotovo beznačajna u odnosu na slatke vode. S 15 posto u 1970., u moru se 2001. proizvodnja popela na 55 posto svih organizama uzgajanih u vodi<, kaže dr. Teskeredžić.
Danas u području akvakulture uzgoj riba zauzima najznačajniji dio uzgoja od čak 66 posto, dok na školjke otpada 16,2 posto, 0,3 posto na rakove i 17,5 posto na alge. Brojke govore da je 2000. ukupni izlov svih organizama iz voda iznosio 120 milijuna tona, od čega je na akvakulturu otpalo 44 milijuna tona.
>Sadašnji izlov prirodne populacije u visini od oko 76 milijuna tona je na gornjoj granici prirodne proizvodnje i samo daljnji rast kontroliranog uzgoja (akvakulture) omogućit će ljudima povećanje hrane iz voda<, navodi dr. Teskeredžić.
Teskerdžić: Kontrolirana proizvodnja štiti okoliš
U ušću rijeke Krke, oko otoka Raba te u Karinskom i Malostonskom zaljevu školjke kamenice uzgajale su se od 15. do 17. stoljeća. Prvi sačuvani pisani zapis o izlovljavanju kamenica, kao i kontrolirani uzgoj u Malostonskom zaljevu datira iz 1573. Tada je, naime, Dubrovačka Republika uz specifične uvjete davala u zakup određena područja. Svi se slažu u ocjeni da akvatorij Hrvatske pruža izvanredne uvjete za razvoj akvakulture. Sve zapravo govori u prilog tomu da bi se proizvodnja morskih organizama mogla višestruko povećati. Da nije bilo stanke duge više desetljeća, danas bi uzgajališta riba i školjaka bilo kudikamo više. Kada se krenulo u uzgoj, birokracija je činila sve da proizvodnju hrane u moru onemogući i tek u posljednjem desetljeću stvari su se konačno posložile, pa je sve krenule nabolje. Teskeredžić smatra kako su potrebe Hrvatske za zdravom hranom iz mora velike. >Nedostaje nam čak sedam kilograma po osobi kako bi se dosegla prosječna svjetska potrošnja ribe i školjaka od 14 kilograma. Uz to, proizvodnja školjaka i riba pod kontroliranim uvjetima ne predstavlja opasnost za ekologiju, nego zapravo štiti prostor od narušavanja biološke ravnoteže<, kaže Teskeredžić. Jadranka Klisović, Vjesnik
