23. lipnja 2009.
U varaždinskom tehno-parku ideje postaju stvarnost
Varaždinski tehnološki park proglašen najboljim poduzetničkim inkubatorom. U parku trenutačno radi 26 tvrtki i Razvojna agencija Sjever, još je 11 tvrtki u procesu inkubacije, a zaprimljeno je još 65 projekata čiji su začetnici spremni početi s inkubacijom
VARAŽDIN - Tehnološki park u Varaždinu, mjesto u kojem se poduzetničke ideje pretvaraju u stvarnost i u kojem su već mnoge mlade tvrtke uspješno postavljene na kvalitetne poslovne temelje, proglašen je najboljim tehnološkim parkom na 13. savjetovanju o gospodarstvu koje je održano početkom mjeseca u organizaciji Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva. Varaždinski park nagradu je dobio u 13. kategoriji - Tehnološki parkovi i poduzetnički inkubatori.
U varaždinskom tehnološkom parku, čiji su prostori zahvaljujući Svjetskoj banci i Bicru u potpunosti obnovljeni, trenutačno radi 26 tvrtki i Razvojna agencija Sjever, a još je 11 tvrtki u procesu inkubacije.
Da interes za novim stanarima parka postoji svjedoči i podatak da je zaprimljeno čak 65 projekata čiji su idejni začetnici spremni početi s inkubacijom, a potom i njihovom komercijalizacijom. U Tehnološkom parku svega su dva poslovna prostora ostala nepopunjena i uskoro će dobiti nove stanare, a s obzirom na veliki interes planira se dogradnja čak 16.000 četvornih metara zgrada uz postojeću zgradu na zemljištima čiji je vlasnik Grad Varaždin. Vrijednost tih radova procjenjuje se na oko 25 milijuna eura, koji će se pokušati dobiti iz strukturalnih fondova Europske unije.
Zadovoljan izgledom, ali i funkcioniranjem varaždinskog tehnološkog parka, bio je i čelni čovjek Ureda Svjetske banke u Republici Hrvatskoj Andras Horvai. >Ovo je moj prvi posjet Tehnološkom parku i zadivljuje me koliko ovdje poduzetnika radi i pretvara nove ideje u stvarnost. Varaždinski tehnološki park je najstariji tehnološki park u Hrvatskoj i rekao bih da bi se poput njega trebali razvijati i drugi slični parkovi u Hrvatskoj<, naglasio je Horvai. [Jelena Blaži]

14. travnja 2009.
Najbolji hrvatski suveniri ušli u turističku top-ponudu
Izložba na kojoj se predstavilo više od 300 proizvođača najavljuje da Hrvatska napokon ima pravu ponudu originalnih nacionalnih suvenira za strane goste
OPATIJA - U Opatiji je održana šest izložba hrvatskih suvenira "Kvarner Expo 2009." koja je okupila 300 izlagača iz cijele zemlje, ali i iz inozemstva, točnije iz Estonije. Izložbu je razgledao veliki broj stranih turista koji su najviše zanimanja pokazali za jestive i pitke suvenire, počevši od konzerviranih tartufa i maslina te raznih suhih kolačića, do voćnih rakija i vina od kupine.
Posebna atrakcija te izložbe bio je kovač iz Koprivnice Josip Evačić, odnosno njegova "kovačnica sreće". Na otvaranju izložbe kod Evačića svoj je medaljon osobno iskovao i predsjednik Stjepan Mesić, a Evačić u šali kaže da Predsjednik bolje kuje od njega samoga.
Iz Estonije, točnije iz Talina, došao je creski Estonac Martin Peica koji je izložio kolekciju uporabnih predmeta od keramike. Peicu je u Talin odvela ljubav, oženio se Estonkom, a u Talinu radi kao voditelj proizvodnje u jednoj tvornici keramike. Peica je rekao kako nije dobro što hrvatski trgovci suvenirima goste navikavaju na jeftin kineski suvenir, jer se ta utrka za zaradom brzo obije o glavu.
Velika atrakcija tog sajma je i Antun Penezić iz Zagreba koji jedini u Europi ručno proizvodi češljeve, i to od boškarinova roga. Penezić je taj zanat izučio potkraj pedesetih godina prošlog stoljeća u Zagrebu, nakon toga je tridesetak godina radio u jednoj kemijskoj tvornici, da bi se prije dvije godine ponovno vratio staroj ljubavi - češljevima. Izrađuje i nakit od kosti i roga, a po tome je, kako kažu mnogi, jedinstven u svijetu.
Slađana Milas iz Poreča izrađuje minijaturne posude od istarskoga kamena, tehnikom suhozida, u kojima su zasađene patuljaste masline. To je također vrlo tražen suvenir, jedino je problem u tome što je malo teži, pa ga obično kupuju gosti koji u Opatiju dolaze automobilima. Te patuljaste masline stare su od četiri do 30 godina, a koštaju od 150 do 2000 kuna.
Barbara Sobotičanec iz Bjelovara proizvodi voćne likere i rakije te kupinovo vino, a kaže da je prvi put na jednom tako većem sajmu, te skuplja iskustvo, odnosno došla je vidjeti gdje je to trenutačno njena obiteljska proizvodnja.
Na Ziganteovu štandu prodaju se konzervirani tartufi te ulje od tartufa, kao i praline s tartufima koje su posebno zanimljive gostima.
Ta izložba originalnoga hrvatskog suvenira svjedoči da naša zemlja napokon ima što ponuditi gostima te da ima sve manje mjesta za jeftin kineski suvenir. Proizvođačima originalnih suvenira trebala bi što više pomoći država i lokalna zajednica, prije svega povoljnim kreditima, jer to je jedini način da i u tom segmentu hrvatska turistička ponuda postane osebujna.

Kinezi kopiraju domaće kreacije
Dubravka Petek iz Zagreba izložila je na izložbi niz keramičkih predmeta s motivom hrvatskog veza, sve njenih kreacija, a rekla je da Kinezi svake godine kopiraju barem jednu njenu kreaciju. "Nema tu pomoći, oni "skinu" moj suvenir, pri tome samo izmijene samo neki sitni detalj, a meni ne preostaje drugo nego da napravim nešto novo i to ponudim tržištu, koje polako prepoznaje kvalitetu", kaže Dubravka Petek.
Damir Herceg, Vjesnik

 

27. siječnja 2009.
Jubilarni logo Vindije povodom 50. obljetnice poslovanja
ZAGREB - Scott Si, priznati britanski ilustrator i dizajner, povodom pedesete obljetnice postojanja Vindije ručno je izradio novi maštoviti zaštitni znak varaždinske tvrtke. Riječ je o priznatom umjetniku čije su sve ilustracije isključivo ručno izrađene. Njegov bogati portfolio odlikuje se prepoznatljivim stilom koji počiva na kombinaciji vinjeta i moderne tipografije. Osebujan dizajnerski izričaj priskrbio je tom talentiranom dizajneru čitav niz prestižnih klijenata, kao što su Vogue, Hugo Boss, Nike, Guiness i MTV. >Kombinacija vitičastih krivulja i suvremene tipografije izvrsno se uklapa u vizualni identitet Vindije i na svoj način predstavlja našu dugu tradiciju te modernu i inovativnu proizvodnju<, kaže Dubravka Drk-Mravlinčić, direktorica marketinga Vindije. [M. P.],Vjesnik

 


17. prosinca 2008.
1. božićni sajam "Proizvodi hrvatskog sela"
Udruga "Proizvodi hrvatskog sela" organizira 1. božićni sajam "Proizvodi hrvatskog sela" do 23. prosinca 2008. godine u šatoru koji je postavljen na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu.
Na 1. božićnom sajmu sudjeluju  oko 80 najboljih proizvođača mesnih delicija, sireva, meda i proizvoda od meda, slastica i pekarskih proizvoda, vina, rakije, eko proizvoda, prerađevina od voća i povrća, maslinovog i bućinog ulja, te rukotvorina i tradicijskih suvenira.
Cilj ove sajamske priredbe je promocija poljoprivrednih proizvoda i njihovih proizvođača.
U organizaciji manifestacije sudjeluje i Grad Zagreb - Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo i tvrtka Agrarno savjetovanje.
26. studenoga 2008.
Košarice iz Mraclina sa znakom KOVA i u Kini!
Poduzeće KOVA počelo je s radom prije 25 godina u običnom štaglju, a danas ima više od 80 zaposlenika i poslovne zgrade na oko 6000 četvornih metara
Inženjer zrakoplovstva i bivši igrač Dinama Vjekoslav Kovačić danas je jedan od najuspješnijih poduzetnika i to ne samo na području Zagrebačke županije, već i puno šire. Njegovo poduzeće za preradu metala i plastike KOVA, jedno je od najpoznatijih u svojoj branši u Hrvatskoj, a proizvodi iz velikogoričkog naselja Mraclina, gdje se tvrtka nalazi, mogu se pronaći u cijeloj Europi, kao i u svim zemljama u našem okruženju.
Izvoz je vrlo važan svim poduzećima, no malo njih se godinama održi na stranom tržištu koje svaki dan nudi nove i bolje igrače u tržišnoj utakmici. Poduzeće KOVA uspjelo je s izvozom otići čak do daleke Kine, i to u vrijeme kada Hrvatska uglavnom uvozi kineske proizvode i kada smo zatrpani više ili manje kvalitetnim proizvodima sa svih strana. Stoga je trebalo puno sreće i rada da 6000 uličnih košarica za otpad prije Olimpijskih igra u Pekingu odleti u Shen Zhen, grad od četiri milijuna stanovnika u blizini Hong Konga. Bio je to prvi veći posao s Kinezima, a sve je krenulo od jednog elektroničkog pisma koje vlasnik Kovačić u prvi tren nije shvatio ozbiljno.
>Zamislite da mene Kinezi, koji mogu napraviti sve i svašta, traže da im baš ja izradim tolike koševe<, prepričao je Kovačić prve dojmove nakon kineskog upita. No, Kinezi su mislili ozbiljno, pa su u Mraclin uskoro došli njihovi predstavnici, da bi u vrlo kratkom roku Kovačić već letio za Hong Kong na potpisivanje ugovora. U roku tri mjeseca, košarice s potpisom KOVA, "made in Croatia", već su razmještene kineskim ulicama. I tako su Kinezi, koji nas Hrvate mogu smjestiti u nekoliko svojih ulica, poželjeli imati upravo hrvatski proizvod. Bila je to prva narudžba, no nadamo se ne i posljednja. Naime, Kinezi su pokazali interes i za klupe i kontejnere, ali trenutačno je problem transport koji proizvod znatno poskupljuje, a cijena je, na žalost, danas postala jedino mjerilo i ključ kupnje i prodaje.
No, poduzeće KOVA se već 25 godina bori da cijenu uvijek prati i kvaliteta. Sigurni su da je to jedini ispravan način kojim se može postići uspjeh.
U svojoj raznolikoj paleti proizvoda za široku uporabu, u pogonima KOVE proizvode se kontejneri za odvojeno skupljanje otpada, prvi njihov proizvod s obzirom na to da su kontejnerima za prikupljanje stakla počeli svoj prvi veliki posao na području Zagreba prije četvrt stoljeća. Naime, više od 12.000 kontejnera, među kojima su bili i oni za opasne tvari, razmješteno je tijekom šest godina po reciklažnim dvorištima diljem hrvatske metropole, a prvi je postavljen u velikogoričko reciklažno dvorište. I danas su kontejneri, koji su tijekom godina postali vrlo zanimljivog izgleda, glavno proizvodno područje, a osim u Hrvatskoj, vrlo su traženi i u našim susjednim zemljama.

Kovačić: Dinamo uvijek u srcu
Malo i Velikogoričana zna da je Vjekoslav Kovačić nekada igrao u Dinamu, zajedno s Kranjčarom, Zajecom, Stinčićem, Kužeom... i mnogim drugim velikim imenima za sve one kojima nogomet život znači. Bilo je to vrijeme sedamdesetih godina prošloga stoljeća kada je trener >plavima< bio Otto Barić, a nogomet je bio puno više od puke zarade. No, nakon ponude iz Austrije, trebalo je odlučiti između nogometa i obitelji. Vjekoslav se odlučio za obitelj i danas je siguran da nije pogriješio. S dečkima se, kaže, susreće jednom godišnje, a obitelj, supruga, dvije kćeri i dva sina, ipak su njegova najveća sreća. Nogomet je nekada bio ljubav, na kojoj je i Vjekoslav odrastao, a sport je dao glavne smjernice kojima se i danas vodi u životu. No, danas su svugdje, a najviše u sportu, neka nova pravila koje Vjekoslav jednostavno više ne razumije.

Najljepša dječja igrališta s istim logom
Najljepša dječja igrališta koja se mogu vidjeti diljem Lijepe naše nose isti logo. Njihov je zaštitni znak kvalitetno drvo u kombinaciji s poliesterom, te zanimljive igračke za djecu svih uzrasta, koje svojim oblikom i izradom jednostavno privlače mališane od istoka i sjevera, do našega juga. No, u KOVI nikada ne staju, vođeni jedinim ciljem da stvaraju uvijek nove vrijednosti. >Ono što me tjera u ovom poslu je uvijek nešto novo, novi proizvod kojim uvijek iznova osvajamo tržište. Konkurencije se ne plašimo, jer smatram da dobra konkurencija stvara nove izazove i ako je kvalitetna, tjera te da budeš još bolji<, kaže Kovačić.

Auto industrija
KOVA ima i liniju proizvoda za automobilsku industriju. Serije proizvoda za unutarnji transport auto dijelova pri montaži, poput onih za BMW, otišli su već za Floridu, a bila je i velika narudžba za Opelove automobile. Kiosci svih vrsta i namjena zauzimaju veliki dio proizvoda KOVA. Primjerice, kontejneri za cijelo gradilište mosta na Pelješac naručeni su u Mraclinu, a u tijeku su i pripreme za izradu najnovijeg proizvoda - kontejnera za pušače. Ana Mirenić, Vjesnik
26. studenoga 2008.
Veliki značaj veterinarskog zdravstva u cetinskom kraju
Tvrtka je počela s radom samo s dvoje zaposlenih, a sada ih je sedmero stalnih, kaže direktorica i vlasnica Likomed veterine, mr. Vesna Boban
Iako utemeljena prije nepunih pet godina, privatna tvrtka Likomed veterina sa sjedištem u Sinju, u čijem sastavu djeluje veterinarska ljekarna, higijeničarska služba i služba za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju, svakodnevno postiže odlične poslovne rezultate te predstavlja značajan kotačić u sinjskome gospodarstvu.
>Tvrtka je počela tek s dvoje zaposlenih, a sada ih je sedmero stalnih. Uskoro će biti i osmero veterinarsko-sanitarnih stručnjaka, a potom i više. Jedina je takva tvrtka na području cetinskoga kraja koja radi na velikom prostoru gradova Sinja, Trilja i Vrlike te općina Dicmo, Hrvace i Otok<, kaže direktorica i vlasnica Likomed veterine Vesna Boban.
Vesna Boban nedavno je magistrirala na Veterinarskom fakultet u Zagrebu na temu >Primjena sustava HCCP u dezinfekciji, dezinsekciji i deratizaciji pršutana<. Ističe da njezina tvrtka spada u malo poduzetništvo, a koja je u relativno kratkom razdoblju postala stabilnom i profitabilnom. Potvrđuju to i dosezi radnih rezultata, kontinuirano zapošljavanje na području gdje je nezaposlenost vrlo visoka, solidne i redovite plaće te uspješno poslovanje uz nove planove. Zadovoljna je što je tijekom svake godine zaposlila po jednog radnika i što se ostvaruju razvojni projekti. Vesna Boban kaže da u Splitsko-dalmatinskoj županiji sličnu djelatnost obavljaju još dvije tvrtke te da svi imaju dovoljno posla.
Tvrdi da Likomed veterina radi samo na terenu za što ima sve stručne i tehničke uvjete, koristeći se i specijalnim vozilima. V. Boban ističe da će tvrtku i dalje razvijati, posebice kroz projekte zaštite okoliša i ljudi s naglaskom na stručnom osposobljavanju zaposlenika i njihovu usmjeravanju prema svim segmentima veterinarskog javnog zdravstva.
>Problema u radu imamo, ali ih i rješavamo. Korisnike naših usluga možemo svrstati u dvije skupine - one koji probleme žele konkretno riješiti i one koji samo poštuju zakonsku obvezu. No, približavanjem Europskoj uniji kvaliteta veterinarskog javnog zdravstva sve će više dolaziti do izražaja. Inače, bavimo se obveznim deratiziranjem hotela, restorana, kafića, podruma, skladišta i drugih objekata. Ove godine je znatno bolja situacija nego 2005. kad smo se prvi put suočili s buhama koje se najviše javljaju u proljeće i u rano ljeto. Sad je sve pod stručnom kontrolom<, tvrdi mr. Vesna Boban.
Dodaje da se njezini djelatnici tijekom svake zime susreću s bjesnoćom lisica, strvinama vukova i drugih životinja, ali najviše posla im zadaje odbačeni klaonički otpad kojim se sve više onečišćuje okoliš. Susreću se i sa strvinama domaćih životinja, što je posljedica ljudskog nemara. Pritom moraju obvezno obaviti dijagnostičke pretrage kako bi spriječili eventualnu zarazu. Životinjske lešine nalaze i uz kanale u Sinjskom polju, uz Cetinu te u koritu rijeke. Djelatnici sve strvine deponiraju u hladnjače, zatim zovu Agroproteinku, tvrtku koja je ovlaštena za odlaganje takva otpada.
Cetinski kraj je poznat i kao >bedrenički distrikt< jer se u tom vodoplavnom tlu povremeno pojavi bolest bedrenica. Zato Uprava za veterinarstvo Ministarstva poljoprivrede u svojoj uredbi stalno naglašava redovito cijepljenje stoke.
>Držimo sve pod kontrolom jer se ne smije zaboraviti da je ovo i pogranično područje<, poručuje V. Boban. Nedjeljko Musulin, Vjesnik
19. studenoga 2008
Vrhunska profesionalna odjeća stiže iz Klanjca
Tvrtka Splendor tekstil jedina u Hrvatskoj proizvodi uniforme od Gore-tex materijala, koji je u svjetskoj kategoriji najbolji za vanjske prilike - nepropusan, štiti osobu od hladnoće čak i na minus 40 stupnjeva Celzijevih, te vjetra i kiše
Tvrtka Splendor tekstil, proizvođač vrhunske profesionalne odjeće iz Klanjca, jedina je u Hrvatskoj koja proizvodi odore od Gore-tex materijala koji je u svjetskoj kategoriji najbolji za vanjske prilike. Riječ je o materijalu koji je nepropusan i štiti osobu od hladnoće čak i na minus 40 stupnjeva Celzijevih, te vjetra i kiše. Upravo zato Splendor tekstil izrađuje odore za policiju, vojsku, Hrvatske željeznice, Gorsku službu spašavanja, Crveni križ, parkove prirode te zagrebačke tvrtke poput ZET-a, Čistoće i komunalne redare.
>Budući da se naša vojska sada profesionalizira i treba kvalitetne odore, smanjit će se potreba za uvozom, jer ćemo je mi moći napraviti<, rekao nam je Željko Perčić, vlasnik tvrtke. Dodaje da su osim šivanja kompletno osmislili dizajn odora za ZET, policiju, željeznice te komunalne redare u Zagrebu.
Na dizajnu policijskih odora radili su pune dvije godine, dok im je za željeznicu trebalo četiri godine.
>U uskoj suradnji s korisnicima radimo na odabiru najpogodnijeg dizajna i konstrukcije odjeće u skladu sa zahtjevima posla koji naši klijenti obavljaju, te izradi testnog prototipa, nakon kojeg slijedi serijska proizvodnja u našem proizvodnom pogonu<, ističe Perčić. Dodaje i da kvalitetu proizvodnje strogo kontroliraju njihovi i stručnjaci iz Gorea.
>Cilj svakog našeg posla je zadovoljan klijent, jer krajnji korisnik mora biti zaštićen od utjecaja kiše, snijega, vjetra. Mora se u našoj odjeći osjećati ugodno, toplo, nesputano kako bi mogao nesmetano obavljati radne zadatke koje njegov posao zahtijeva<, kaže Perčić. Dodaje i da odora može trajati pet godina unatoč svim uvjetima kojima se izlaže. Objašnjava da su prvo počeli s odorama za graničnu policiju koja je bila izuzetno zadovoljna njima, te su nastavili i za ostale policijske postrojbe. Kada u Hrvatskoj nemaju dovoljno posla, onda tvrtka u Klanjcu radi na izvozu i to uglavnom ski jakne.
Odličnu suradnju imaju i s Makedonijom. >Budući da se Makedonija sve više približava NATO-u, sad smo počeli surađivati tako da ćemo i njihovu vojsku vjerojatno opremati<, kaže Perčić. Iako njegova tvrtka ima samo 38 zaposlenih, kaže da se neće dalje širiti.
>Nećemo ići u povećanje jer sami možemo i kreirati i proizvoditi odjeću, a kada imamo veću narudžbu onda angažiramo suradnike koji nam pomažu<, objasnio je Perčić. Martina Pauček Šljivak, Vjesnik
5. studenoga 2008.
Od miješalice za slastice do >Ulagača godine<
Direktor JGL-a Ivo Usniani u šali kaže da će tvrtka tek iduće godine biti >punoljetna< te da ima još puno prostora za razvoj i još bolje rezultate
Jadran galenski laboratorij iz Rijeke treća je farmaceutska tvrtka po veličini u Hrvatskoj, nakon Plive i Belupa, koja je prošle godine ostvarila promet od 400 milijuna kuna, od čega 220 milijuna kroz izvoz u 22 zemlje srednje, istočne i jugoistočne Europe. JGL prvo je privatno farmaceutsko dioničko društvo osnovano 1991. godine izdvajanjem iz sustava riječkih ljekarni >Jadran<.
Direktor JGL-a, mr. phar. Ivo Usniani, u šali kaže da će tvrtka tek iduće godine biti >punoljetna<, te stoga ima još puno prostora za razvoj i postizanje još boljih poslovnih rezultata. Od osnutka do danas JGL je bilježio godišnji rast prihoda za čak 25 posto! Usniani podsjeća da je 1991. godine uspješan razvoj započet polovnom miješalicom za slastice, u jednoj baraki na Pulcu na periferiji Rijeke, te kapitalom od milijun kuna. Riječani se prisjećaju da se još osamdesetih godina prošlog stoljeća, kad je Jugoslaviju tresla nestašica lijekova i higijenskih potrepština, a Usniani >izvukao< ljekarničke recepte za proizvodnju kapi za oči i kalodont, JGL predstavio na tržištu i izvan riječke regije.
Danas JGL ima 400 zaposlenih, od kojih 60 posto s višom stručnom spremom, prosječne starosne dobi od 35 godina. U Hrvatskoj zapošljavaju 230 ljudi, 100 u Rusiji, 35 u Ukrajini, 15 u Kazahstanu, te dvadesetak u Bosni, Srbiji, Makedoniji... Direktor JGL-a naglašava da je isključivo intelektualni kapital zaslužan što je iz spomenute miješalice >izrasla< uspješna tvrtka, u kojoj je prosječna neto plaća 7800 kuna, a prema jednom anonimnom ispitivanju, JGL je šesta tvrtka u Hrvatskoj po zadovoljstvu svojih zaposlenika na radnome mjestu. Unutar grupe JGL-a posluje i ljekarnički nacionalni lanac >Pablo< s 26 ljekarni diljem Hrvatske, koji posebno godišnje prihoduje sto milijuna kuna.
JGL je nedavno dobio priznanje >Ulagač godine< koji dodjeljuje Agencija za promicanje izvoza i ulaganja (APIU), u suradnji s Ministarstvom gospodarstva, rada i poduzetništva. Usniani kaže da je to priznanje nagrada njihovim izvoznim naporima te smatra da bi Hrvatska morala prepoznati i poduprijeti svoje tvrtke koje imaju konkurentsku izvoznu snagu.
U JGL-u su odavno procijenili da nemaju velikih izgleda za kvalitetan proboj na zapadnoeuropsko tržište, te su se okrenuli prema istočnim tržištima. Samo u Rusiji godišnje ostvare 34 milijuna dolara. Na ruskom tržištu JGL je prisutan već deset godina s većim brojem svojih lijekova, a njihov lijek protiv povraćanja >dramina< lider je u tom segmentu na ruskom tržištu lijekova, koje ostvari godišnji promet od četiri milijarde dolara.

Pogon kapsula i tableta
Daljnji cilj JGL-a je ulaganje u tehnologiju >čistih soba<, kao i u gradnju i opremanje pogona za proizvodnju čvrstih oralnih oblika - kapsula i tableta. S obzirom na to da u svijetu nema puno proizvodnih kapaciteta - >čistih soba<, neke zapadnoeuropske ugledne farmaceutske kuće žele surađivati s JGL-om, i to kroz zajednički razvoj i proizvodnju lijekova, a ne samo kroz puko iznajmljivanje prostora i ruku. Na taj način JGL će još brže moći kapitalizirati nove proizvode. Inače, JGL proizvodi oko 120 lijekova, od kojih je 80 na pozitivnoj listi HZZO-a.

>Aqua Maris<-proizvod složene formule
>Aqua Maris< pomaže kod zdravlja gornjih dišnih puteva, a osnova joj je čista morska voda. Taj proizvod odavno je dobro prihvaćen u Hrvatskoj i Rusiji, ali valja reći kako to nije >flaširana morska voda iz našeg Jadrana<, već se >Aqua Maris< proizvodi po složenoj formuli, jer treba dobro >uglazbiti< odnos minerala i oligoelemenata.
Što se tiče pojavljivanja krivotvorenih lijekova diljem svijeta, Usniani je ustvrdio da je hrvatsko tržište lijekova dobro regulirano te je vrlo mala vjerojatnost da se kod nas pojave u legalnoj prodaji krivotvoreni lijekovi. Damir Herceg, Vjesnik
14. listopada 2008.
Optimizam donio čak dvoznamenkasti rast Crobexa!
Prošlotjednu paniku smirile su najavljene Vladine mjere i poruka guvernera HNB-a Željka Rohatinskog kako su štedni depoziti građana sigurni i kako nema krize likvidnosti banaka. Dionički indeks Crobex skočio je 15,93 posto
ZAGREB - Dionički indeks Crobex u ponedjeljak je skočio 15,93 posto, što je bio najveći rast u posljednjih 10 godina. Vrijednost Crobexa bila je 2.561,37 bodova. Redovni promet dionicama bio je visokih 116,8 milijuna kuna.
Novi tjedan na Zagrebačkoj burzi, a isto tako i na svjetskim burzama počeo je vrlo optimistično, nakon tjedna, koji je završio velikim gubicima svih svjetskih burzi. Krizu su izazvali uspaničeni ulagači, prodavajući dionice u strahu od recesije.
Bonitetna agencija Dun & Bradstreet (D&B) u izvješću za listopad navodi da Hrvatska u usporedbi s mnogim zemljama u regiji, a posebice većim državama koje su više integrirane u globalni financijski sustav, prolazi relativno netaknuta krizom globalnog kreditnog tržišta.
Hrvatski ministar financija Ivan Šuker dan ranije najavio je da će Vlada povećati državna jamstva na depozite u skladu s zemljama članicama Europske unije u iznosu 50.000 eura. U popodnevnim satima u ponedjeljak Vlada je donijela odluku da će iznos osiguranih depozita iznositi 400.000 kuna.
Hanfa je također dala svoj prilog smirivanju tržišta osnivanjem tzv. >interventnog fonda<. U fond će sredstva uplatiti AZ obvezni mirovinski fond, Erste Plavi obvezni mirovinski fond, PBZ - CO obvezni mirovinski fond, Raiffeisen obvezni mirovinski fond, Erste Invest, PBZ Invest, Raiffeisen Invest te ZB Invest, prema tržišnim udjelima.
Preko vikenda sastali su se i čelnici 15 zemalja Eurozone te su se dogovorile o planu za izlazak iz financijske krize. Plan uključuje jamstva za međubankovne kredite i mogućnost dokapitalizacije banaka, objavio je u nedjelju francuski predsjednik Nicolas Sarkozy. Vijest je povoljno djelovala na europska tržišta koja se otvaraju prije Zagrebačke burze. Vodeći europski indeksi otvorili su se sa rastom većim od 5 posto, a najviše su rasle bankarske dionice. Londonski Ftse 100 dan je završio u plusu 8,26 posto, Frankfurtski Dax porastao je 11,40 posto, a pariški Cac 40 porastao je 11,18 posto. Američka burza se također otvorila u plusu većem od četiri posto. I u Americi su najveći rast cijene bilježile bankarske dionice, nakon što je američka Vlada najavila daljnje mjere za spas banaka, kao što su otkup nekih bankarskih dionica.
Nakon niza prošlotjednih negativnih vijesti, počele su pristizati ipak bolje vijesti, što se odrazilo i na raspoloženje ulagača na Zagrebačkoj burzi.
Zbog rasta cijene, u pozitivnoj blokadi tijekom dana bilo je više od 50 dionica. Najveći rast od čak 35,6 posto imala je dionica Privredne banke. Zagrebačka banka je porasla 25,54 posto. Ingra je porasla 32 posto, Ledo 30,63 posto, IGH 30 posto, Atlantska plovidba 24,78 posto itd. Dionica HT-a porasla je 10,95 posto na 241,90 kuna i imala je najveći promet od 19,4 milijuna kuna. Inina dionica porasla je pak 3,49 posto na 2.225 kuna.
Kako nam je rekao glasnogovornik Zagrebačke burze Željko Kardum, ponedjeljak je donio potpuno novu sliku na tržištu i optimizam investitora koji već dugo nije bio prisutan na hrvatskom tržištu kapitala.
>Osim porasta samog dioničkog indeksa Crobexa za skoro 11 posto, do 11 sati došlo je zbog prekoračenja dnevnog limita porasta cijena dionica do obustave trgovanja čak 38 dionica<, istaknuo je Kardum, dodajući kako se za tako optimističan početak tjedna može zahvaliti dvostrukoj pojavi na tržištu.
>Nitko ne može reći točan uzrok takvog rasta, odnosno je li zaslužna najava Vlade i HNB-a o uvođenju sigurnosnih poteza ili je riječ o prelijevanju optimizma s europskih i američkih burzi. Što god bilo, učinak je pozitivan<, zaključio je Kardum.
Očigledno je da su prošlotjednu paniku smirile najavljene Vladine mjere i poruka guvernera HNB-a Željka Rohatinskog na konferenciji Zagrebačke burze u Novigradu kako su štedni depoziti građana sigurni i kako nema krize likvidnosti banaka i te kako utjecali na jačanje optimizma među ulagačima. Iva Kekez, Luka Capar, Vjesnik
13. listopada 2008.
Polovica namještaja na tržištu nekvalitetna
Domaće pokućstvo je zastarjelog dizajna, ali je kvalitetnije od uvoznog koje drži cijenu ponajprije zbog atraktivnog izgleda
Hrvatsko tržište preplavljeno je namještajem iz uvoza, atraktivnog dizajna ali mahom upitne kvalitete. Čak 70 posto dolazi iz drugih zemalja, od toga 85 posto iz Europske unije, najviše iz Italije. Domaći se proizvod u trgovinama gotovo skriva i najčešće je zastarjelo dizajniran. To ne treba čuditi jer je domaća industrija u prilično lošem stanju, a tehnologija je u prosjeku starija od 25 godina. Ipak, potrošači će se suglasiti da je domaći namještaj tradicionalno bolji od uvoznog, naročito zbog kvalitetnije sirovine. Stol izrađen od domaće masivne hrastovine nesumnjivo će potrajati znatno dulje nego uvozni, lijepo dizajniran, ali napravljen od različitih materijala pa se može podići jednom rukom.
Ipak, uz slobodnu procjenu kupca koliko što vrijedi, najbolje je to prepustiti ovlaštenim laboratorijima koji mogu dokazati je li nešto napravljeno od punog drveta ili njegova surogata. No ti podaci zabrinjavaju. Ispitivanja pokazuju da polovica namještaja na našem tržištu dobiva samo osnovnu ocjenu kvalitete - dakle, riječ je o niskokvalitetnim proizvodima. Samo pet posto proizvoda ocijenjeno je kao visokokvalitetno. Isto tako, veliki dio deklaracije uopće ne odgovara stvarnim svojstvima proizvoda. Naime, svaka četvrta deklaracija samo djelomice odgovara proizvodu, a svega 30 posto namještaja podudara se s onim što se navodi na deklaraciji. Postavlja se pitanje čemu onda potrošač može vjerovati ako ne može deklaraciji i trebaju li inspekcije pridavati više pozornosti pratećoj dokumentaciji o proizvodu?
Mladen Komac, direktor Europinspekta-drvokontrole, jedine domaće tvrtke s certificiranim laboratorijima za kontrolu drveta i proizvoda od njega, objašnjava da stanje na tržištu ipak nije toliko dramatično i da uz loš namještaj ima i onog odlične kvalitete. No, prosječnom je kupcu teško razaznati kojim bi se kriterijima trebao voditi pri kupnji jer ni cijena nije mjerilo kvalitete. >Uvoznici često uvoze lijep namještaj ali izrađen od slabijeg materijala, a cijena mu je visoka<, kaže naš sugovornik.
Čini se da je jedini sigurni oslonac kupovati namještaj dokazano provjerene kvalitete od već poznatih proizvođača, koji svojim imenom jamče i kvalitetu.

Na ispitivanju samo izabrani dijelovi
>Veliki je problem što se rezultati laboratorijskih ispitivanja koriste kao podloga za pogrešno informiranje potrošača. Naime, uvoznik ili proizvođač daje ispitati samo jednu vrstu namještaja, primjerice ormar, a laboratorijski izvještaj - certifikat potom koristi i za druge modele koji nikad nisu ispitani<, ističe Mladen Komac, direktor Europinspekta-drvokontrole. Proizvođači i uvoznici ne šalju sve elemente namještaja na ispitivanje, već sami biraju što će poslati. Dakle, mogu odabrati najprikladniji proizvod iz jedne serije - u pravilu onaj koji će sigurno proći simulaciju izdržljivosti od najmanje dvije godine korištenja. Toliko bi, naime, sve pokućustvo najkraće moralo trajati. Katarina Dimitrijević Hrnjkaš, Vjesnik
9. listopada 2008.
Osnovana Regionalna energetska agencija
VARAŽDIN - Regionalna agencija (REA) sjeverna Hrvatska, koju su osnovali gradovi Varaždin, Koprivnica, Bjelovar i Virovitica, predstavljena je u utorak u palači Herzer. Svojim djelovanjem REA će biti pokretač energetskog i gospodarskog razvoja regije, a njena misija je promocija i potpora regionalnom održivom razvoju u energetici i zaštiti okoliša kroz korištenje obnovljivih izvora energije i primjenu mjera energetske učinkovitosti. REA-u je prošle godine na natječaj Europske komisije iz programa >Inteligentna energija- Europe II< prijavila Razvojna agencija Sjever - DAN. Početkom rujna s Izvršnom agencijom za konkurentnost i inovacije (EACI) Europske komisije uspješno je završeno pregovaranje, te je sklopljen ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za ustrojstvo i djelovanje REA-e sjeverna Hrvatska. [K. G.] Vjesnik
7. listopada 2008.
Brodosplit Brodogradilište: Ugovor s Francuzima stupio na snagu
Ugovoreni brod, koji predstavlja novost u poslovanju Brodosplita, predviđen je za prevoz putnika, kamiona i osobnih automobila (tzv. RO-PAX) na relaciji Marseille - Bastia na Korzici
ZAGREB - Ugovor o gradnji Ro-Pax broda za francusku brodarsku tvrtku CMN, što ga je Brodosplit Brodogradilište d.o.o. potpisalo 26. lipnja u Parizu, stupio je službeno na snagu isplatom prve ugovorne rate naručitelja prema brodogradilištu, čime je i potvrđena njegova realizacija, izvijestili su danas iz tog brodogradilišta.
Ugovoreni brod, koji predstavlja novost u poslovanju Brodosplita, predviđen je za prevoz putnika, kamiona i osobnih automobila (tzv. RO-PAX) na relaciji Marseille - Bastia na Korzici.
Ro-Pax brod je sofisticiran i tehnički zahtjevan za izgradnju. Na svojih dvanaest paluba može prevesti 750 putnika smještenih u 200 kabina, a ima 56 članova posade u 56 kabina.
Početak obrade čelika je predviđen u ljeto 2009. godine. Rok isporuke je 2011. godina.
Gradnju broda uz suradnju s brodovlasnikom i Brodosplit Brodogradilištem nadzirat će klasifikacijsko društvo Bureau Veritas.
Ovim je ugovorom Brodosplit, kao ističu iz tog brodogradilišta, potvrdio sposobnost samostalnog projektiranja brodova najveće složenosti te time nastavio već dokazanu stručnost, tradiciju i iskustvo u realizaciji visokovrijednih poslova.
U ugovor je ugrađena zaštitna klauzula u slučaju porasta cijena čelika te je ukupna vrijednost ugovorena u eurima kako bi se neutralizirale stalne korekcije tečaja američkog dolara.
Ovaj novi program znači iskorak za Brodosplit u organizacijskom, proizvodnom i komercijalnom smislu, ističu iz splitskog brodogradilišta. Vjesnik
3. listopada 2008.
Policu osiguranja posjeduje tek svaki pet građanin Hrvatske
Unatoč rastu, hrvatski građani u prosjeku slabo pokriveni osiguranjem
ZAGREB - Iako se u proteklih pet godina stalno bilježi dvoznamenkasti rast bruto premije u životnim osiguranjima (tako je i 2007. u odnosu na 2006. taj rast iznosio 14,7 posto), procjene Hrvatskog ureda za osiguranje (HUO) pokazuju da tek svaki peti građanin Hrvatske ima neku od polica životnog osiguranja.
Za razliku od građana Hrvatske, građani Europe imaju u prosjeku tri do četiri ugovorene police životnog osiguranja, no to je samo jedan od pokazatelja da po pitanju životnog osiguranja značajno zaostajemo za Europom. Prema podacima iz publikacije Tržište osiguranja u 2007., koju je HUO objavio ovih dana, prosječna premija po glavi stanovnika u Hrvatskoj kreće se oko 81 američki dolar, dok je svjetski prosjek oko 330 dolara, a prosjek zemalja EU-a oko 1119 američkih dolara. Usporedbe radi, taj prosjek u Sloveniji iznosi 345 američkih dolara.
Dok je Hrvatska s ukupnom premijom životnih osiguranja lani bila na 0,9 posto BDP-a, u zemljama u tranziciji s kojima se često uspoređujemo taj je udio veći. Tako je u Sloveniji 2007. iznosio 1,8 posto BDP-a, u Češkoj 1,5 posto, a u Mađarskoj 1,7 posto. Europski prosjek značajno je viši (5,3 posto), dok je svjetski prosjek lani iznosio 4,5 posto.
Zanimljivo je, pritom, da je u ukupnoj premiji životnih osiguranja kod nas na osnovno životno osiguranje otpadalo 83,5 posto ukupne premije životnih osiguranja, 6,36 posto lanjske premije otpadalo je na dodatna osiguranja koja se ugovaraju uz životno, a 9,3 posto na životno osiguranje za koje osiguranik preuzima investicijski rizik. Rentno osiguranje, odnosno osiguranje za mirovinu, slabo je prihvaćeno. Tako je lani na tu vrstu osiguranja otpadalo tek 0,4 posto ukupne premije životnih osiguranja, s time da se u posljednje dvije, tri godine bilježi trend pada. Može se pretpostaviti da je to dijelom i zbog aktivnije uloge dobrovoljnih mirovinskih fondova, no i sa 135.000 osiguranika koji imaju račun u jednom od dobrovoljnih mirovinskih fondova, to je još uvijek daleko od europske prakse i prosjeka. [Marijana Matković], Vjesnik
1. listopada 2008.
SUVENIRI
Poslovna torba Mine Petre, najnagradivaniji hrvatski izvorni suvenir
"Tkanica" i šibenska kapa na svjetskim modnim pistama
Torba "Tkanica" i narodna narančasta kapa predstavit će se u svijetu zahvaljujući svojoj originalnostii kvalitetno osmišljenoj "Materinoj priči"

Najnagrađivaniji hrvatski izvorni suvenir - poslovna torba "Tkanica", čija je autorica Mina Petra, uskoro će se otisnuti na promotivni put diljem svijeta predstavljajući tradicijsku kulturu, nacionalni identitet i etno baštinu šibensko-drniško-kninskoga kraja kao dijela hrvatskog stvaralaštva i kulturnog nacionalnog identiteta.
Nastupima, pod nazivom "Materina priča", Mina Petra i kninske tkalje okupljene oko Tkalačke zadruge "Tkanica" iz Knina, u zajedništvu s drniškim ženama, udahnut će poslovnoj torbi "Tkanici" i šibenskoj narodnoj kapi novi
život. Torba "Tkanica" i narodna narančasta kapa s prepoznatljivim crnim vezenim vitičastim ornamentima predstavit će se na modnim pistama europskih i svjetskih metropola zahvaljujući svojoj originalnosti i kvalitetno osmišljenoj priči utkanoj u "Materinu priču".

"Materina priča"
Osim o kulturi, baštini, tradiciji i običajima, "Materina priča" pričat će i o sponi baštine i suvremenih tijekova što će se ogledati na modnim revijama na kojima će manekeni i manekenke prezentirati najnovija dizajnerska postignuća od Slavonije, Zagorja, preko Istre, sve do juga Dalmacije.
"S 'Materinom pričom' krenuli smo početkom rujna iz Drniša, a onda su uslijedili pozivi za gostovanjem od strane više veleposlanstava, Hrvatske katoličke misije, raznih udruga, konzulata... U proljeće ove godine 'Tkanicu' smo promovirali u Salzburgu za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva. Nakon prezentacije koja će se održati u Skupštini grada Zagreba u galeriji 'Kristofor Stanković' tijekom studenoga, krećemo na modne piste Beča.
Bit će to u vrijeme održavanja njihova čuvenog bala.
Nakon toga idemo u Milano zahvaljujući potpori našeg konzulata i Udruge Talijana, ljubitelja Hrvatske.
Do konca iduće godine 'Materinu priču' prezentirat ćemo i u Torontu zahvaljujući Hrvatima koji tamo žive, a ići ćemo i u London i na kraju u New York", kaže nam Mina Petra, najzaslužnija što će "Tkanica" i "Materina priča" na svjetske modne pozornice. U tome ima podršku Ministarstva vanjskih poslova RH, Hrvatske gospodarske komore koja je "Tkanici" dodijelila markicu izvornog hrvatskog proizvoda, Ministarstva gospodarstva, ruralnog razvitka...

Promocija Hrvatske
"Materina priča" govorit će o tradiciji šibensko-drniško- kninskoga kraja i njezinoj poveznici s današnjim  današnjim vremenom. Spoj tradicije i modernog te kušanje delicija toga kraja, uživanje u izvornim zvucima,
podsjećanje na stare svadbene i druge običaje, elementi su koji će se objediniti u "Materinoj priči" s kojom se , kako kaže M.Petra, svatko može poistovjetiti.
"Torba 'Tkanica', koja je postala najpoznatiji izvorni hrvatski suvenir s uporabnom vrijednošću, zapravo je 'sretna torba' jer su je proizvele žene koje su plaćene za svoj rad", ističe njezina dizajnerica Mina Petra. Dio "Materine priče" je i promocija šibenske narodne kape koju je nedavno Ministarstvo kulture RH proglasilo hrvatskim kulturnim dobrom. "Tkanica" i kapa pod "jednom kapom " kreću u svijet na promociju Hrvatske i njezine kulturne baštine.

Brand
Atraktivna ambalaža i katalog "Stvoreni 'brand' poslovne torbe osmišljavat ćemo i nadalje, razvijati, nadopunjavati, obogaćivati atraktivnom ambalažom, publikacijama i katalogom na više jezika.
Uz potporu Ministarstava gospodarstva, Ministarstva vanjskih poslova i HGK-a, nastojimo razraditi program nastupa na izložbama i prezentacijama hrvatskoga gospodarstva u inozemstvu.
Torbu ćemo uključiti i u promocije i nastupe Hrvatske turističke zajednice i Minista
rstva turizma", kaže Mina Petra.
Tkalačka zadruga "Tkanica", uz potporu kninskog poglavarstva i TZ-a Knina, opremit će i organizirati tkalačku etno radionicu (kninsku kuću) kao svojevrsnu kulturnu i turističku atrakciju. Ta će buduća destinacija zasigurno obogatiti turističku ponudu grada Knina.

POČETAK
Prije četiri godine u Kninu
Priča o poslovnoj torbi koja je izradena po predlošku izvorne pregače iz šibensko-kninskoga
kraja u kombinaciji s kožom, počela je prije četiri godine u Kninu. Ilka Dragić, voditeljica Zadruge Tkanica" kaže nam da danas 16 nezaposlenih kninskih žena izraduje tkane torbe, šalove, pojaseve, pašmine, ruksake, mape, pregače, čarape, stolnjake, nadstolnjake, terluke, zobnice... Koliko njihov rad prepoznat kao kvalitetan i izvorni proizvod, svjedoče priznanja - prva nagrada za poslovnu torbu "Tkanica" u Opatiji 2008. godine, zatim priznanje za najatraktivniji proizvod na saj mu Eko - etno Hrvatska 2007. godine, nagrada zobnicu na EXPO Kvarner 2006., Gran prix u Opatiji za torbu, priznanje Grada Knina. Jadranka KLISOVIĆ, Vjesnik


1. listopada 2008.
Novoosnovana tvrtka bavit će se izvorima vruće vode u poslovnoj zoni Kutnjak
Najprije termoelektrana, zatim staklenici i sušara
Tvrtka ima šest ravnopravnih ulagača, a za njenog je direktora imenovan Nikola Bruketa iz HEP-a
Željko KRUŠELJ
Nakon gotovo godinu dana usaglašavanja interesa, Županijsko je poglavarstvo prihvatilo Društveni ugovor o osnivanju trgovačkog društva s ograničenom odgovornošću Geopodravina d.o.o. Riječ je o tvrtki koja će se baviti raznim razvojnim projektima vezanim uz geotermalne izvore na području Kutnjaka u općini Legrad, petnaestak kilometara sjeverozapadno od Koprivnice.

Termoelektrana
Zajednička tvrtka ima šest osnivača: Hrvatsku elektroprivredu, Inu, Podravku, Hrvatski fond za privatizaciju, Općinu Legrad i Koprivničko-križevačku županiju.
Osnivački je kapital Geopodravine 1,2 milijuna kuna, što će biti podijeljeno na 6000 temeljnih uloga od po 200 kuna, tako da će svaki osnivač imati po 100 udjela. Prema informacijama iz županijske uprave, osigurano je deset milijuna kuna za otkup zemljišta u novoj poslovnoj zoni Kutnjak, gdje bi se investiralo u razne sadržaje.
Ovih je dana dogovorom osnivača imenovan i njezin direktor. To je Nikola Bruketa, dosadašnju savjetnik predsjednika Uprave HEPa.
Bruketa je od samoga početka angažiran u pripremi projekta, a i osobno je radio na njegovim dijelovima vezanim uz energetiku. Već to imenovanje govori kako sve kreće od projekta gradnje termoelektrane na vruću vodu, što se uklapa u hrvatsku strategiju ulaganja u obnovljive izvore energije.
Prošle je godine, naime, Ekonomski fakultet okupio tim stručnjaka, predvođenih dr. Darkom Tipurićem, koji je izradio studiju isplativosti ulaganja u geotermalne izvore.

Nova zapošljavanja
Prema njoj, gradnja termoelektrane, koja bi u drugoj fazi bila dograđena većim kapacitetom, omogućila bi i navodnjavanje poljoprivrednih površina, podizanje brojnih staklenika za uzgoj povrća i cvijeća te podizanje sušare velikog kapaciteta, kakve trenutačno nema u Hrvatskoj. Tu poseban interes ima Podravka, koja je prisiljena uvoziti veće količine sušenog povrća. Sve bi to moglo zaposliti petstotinjak radnika. Kasnije bi se tu, uz angažiranje novih investitora, mogle sagraditi toplice sa svim potrebnim hotelskim i ugostiteljskim sadržajima, a realna je i mogućnost postavljanja cjevovodnog sustava za grijanje Koprivnice.
Sve bi to, kako je navedeno u studiji, moglo i podvostručiti broj zaposlenih. Vruće vode ima u ogromnim količinama, a njezina temperatura doseže do 140 stupnjeva. Najvažnije je, ipak, to da se ohlađena voda vraća u zemlju, tako da su izvorišta u doslovnom  smislu nepresušna.
Nakon što je imenovan direktor, očekuje se da krenu radovi na novim bušotinama, koje će obaviti Ina, koja je prije gotovo četiri desetljeća i pronašla vruću vodu, kako bi se osigurale njezine dovoljne količine.
Navodno su osigurana i sredstva za početne radove na termoelektrani, pa bi radovi vjerojatno počeli u proljeće iduće godine. Vjesnik


30. rujna 2008.
Hrvatskoj do 2010. godine 451,4 milijuna eura
Europska komisija dovršila plan financijske pomoći
BRUXELLES - Europska je komisija u ponedjeljak dovršila strateški plan za financijsku pomoć EU-a zemljama kandidatima i potencijalnim kandidatima koji sadrži prioritete financiranja za razdoblje od 2008. do 2010. godine u okviru Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA).
Pretpristupna strategija pomoći za Hrvatsku za 2008., 2009. i 2010. godinu usredotočena je na gradnju institucija, prekograničnu suradnju i za pripremu zemlje za sudjelovanje u kohezijskoj politici i politici ruralnog razvoja EU-a, priopćila je Komisija.
Za Hrvatsku je u IPA programu za razdoblje od 2007. do 2011. predviđeno 749,8 milijuna eura. Od toga je iznosa za razdoblje od 2008. do 2010. predviđeno 451,4 milijuna eura.
Nakon što su definirani prioriteti financiranja za ovo trogodišnje razdoblje, sada predstoji priprema programa koji će se financirati tim sredstvima.
Ukupno je iz IPA programa za razdoblje od 2008. do 2010. godine za sve zemlje kandidate - Hrvatsku, Tursku i Makedonije te potencijalne kandidate Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Srbiju i Kosovo predviđeno 4,471 milijarda eura. Vjesnik


29. rujna 2008.
Osniva se institut za poljoprivredu
Instituti za poljoprivredu, hranu i selo bili su glavni oslonci zemljama u pristupanju Europskoj uniji, kaže državni tajnik Josip Kraljičković
Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvitka pripremilo je za Vladu uredbu za osnivanje instituta za poljoprivredu, hranu i selo.
Državnik tajnik Josip Kraljičković, predsjednik Povjerenstva za pripremu te uredbe, kazao nam je da je cilj osnivanja instituta na znanstveni i stručni način baviti se istraživanjima poljoprivrede i sela.
Dodaje da će cilj ove nacionalne institucije, koja će okupljati znanstvenike i stručnjake iz više ministarstava, biti analiza mjera agrarne politike na terenu. Riječ je o velikom prostoru, koji sada nije bio odgovarajuće pokriven.
Postojeća istraživanja hrvatskog sela, koja su provodili znanstvenici s Instituta >Ivo Pilar< pokazala su da tradicionalno selo, osiromašeno i zapušteno, zapravo još živi samo u našim sjećanjima.
Život na selu je sve teži, pa je nužno povećati kvalitetu života na ruralnim područjima. To u prvom redu znači veću zaposlenost, ali i poboljšanje infrastrukture, čiji je nedostatak jedan od glavnih razloga za napuštanje sela i odlazak u grad.
Program razvitka seoskog prostora nizom mjera nastoji oživjeti taj većim dijelom zapušteni prostor. Tako se kroz niz natječaja, koji su u tijeku, predviđa edukacija seoskih žitelja u području poljoprivrede, šumarstva, lovstva i ruralnog razvitka, ali i njihovo informatičko opismenjavanje.
Za ruralni razvoj u ovoj je godini osigurano 500 milijuna kuna i ne bi se smjelo dogoditi da taj novac, ponajprije zbog loših programa, ostane neiskorišten. Ima, naime, primjera da pojedine lovačke udruge ne žele preuzeti bespovratna sredstva za uzgoj divljači, jer kad ih jednom dobiju, onda nešto moraju i raditi na terenu.
Samo u sustavu državnih poticaja u poljoprivredi i ribarstvu u iznosu od 2,4 milijarde kuna prošle je godine dobilo 82.540 poljoprivrednika. Sada kad su jedna krava i jedan hektar dovoljni za državne potpore, moglo bi doći do udvostručenja korisnika potpora.
Stoga se može očekivati da bi i budući institut, ali i poljoprivredna komora, koja je također u osnivanju, mogli dati odgovore na pitanja kako najbolje iskoristiti poticaje za razvoj poljoprivrede, hrane i sela.
>Slični instituti postoje u Francuskoj, Finskoj, Sloveniji i nizu drugih zemalja, a bili su glavni oslonac u pristupanju pojedinih zemalja Europskoj uniji kada je riječ o poglavlju poljoprivreda i ruralni razvitak<, napominje Kraljičković.

Novac dogodine
Novac za rad instituta za poljoprivredu, hranu i selo planira se za iduću godinu, a formalno bi institut, uz imenovanje ravnatelja, trebao zaživjeti do kraja godine. Državnik tajnik Josip Kraljičković drži da bi institut mogao >stati na noge< u dvije do tri godine. Marinko Petković, Vjesnik


23. rujna 2008.
Vinogradarstvo: Bez upisnika i katastra nema ni poticaja
Najviše vinograda ima u Istri, a samo deset posto vinograda u Varaždinskoj i Krapinsko-zagorskoj županiji je upisano u Upisnik proizvođača grožđa i vina
Pri kraju je izrada prvog vinogradarskog katastra u Hrvatskoj, kojim je utvrđeno da je pod vinogradima 24.534 hektara, dok je u Upisniku proizvođača grožđa i vina 16.693 hektara vinograda.
Upisnik i katastar vinograda su dva ključna dokumenta koja traži Europska unija jer su osnovni uvjet za isplatu potpora hrvatskim vinogradarima. U EU je zabranjena proizvodnje vina od uvezenoga grožđa.
Osim toga, treba definirati i pravilnik za evidenciju proizvođača grožđa, što će izravno poslužiti za evidenciju proizvođača grožđa, odnosno vina. Naime, EU za registraciju zemljopisnog podrijetla vina primjenjuje rigorozne kriterije.
Na primjer, plavac mali, autohtona je i zaštićena domaća sorta koja je gospodarski najvažnija crna sorta vinove loze u Hrvatskoj, ali i najpoznatije hrvatsko crno vino u inozemstvu.
Najviše vinograda ima u Istri 4500 hektara, a nakon toga u Krapinsko-zagorskoj i Varaždinskoj županiji. No, problem je što je u te dvije županije samo 10 posto površina vinograda upisano i u Upisnik proizvođača grožđa i vina. U Slavoniji je, pak, mnogo više registriranih vinogradara i vinara.
Riječ je o vikendašima, iako je svaki vlasnik, koji ima više od pola hektara vinograda obvezan upisati se u Upisnik proizvođača grožđa i vina.
Snimanje stanja na terenu od 2003. godine, što se tiče vinogradarskoga katastra, pokazalo je da je 40 posto vinograda u kontinentalnom dijelu staro do 25 godina, a da je 70 posto vinograda, zbog čega je i upitna njihova rentabilnost, u primorskoj Hrvatskoj staro više od 25 godina. Prema prikupljenim podacima, na osnovi fotosnimaka, na terenu su zabilježene 124 različite sorte po vinogradima. U 46,5 posto vinograda dominiraju graševina, malvazija i plavac mali.
Hrvatska, pak, ima oko 130 što popisanih, što nepopisanih autohtonih sorti vinove loze. Zaštitu kontroliranog podrijetla vina u Hrvatskoj ima 622 proizvođača, s ukupno 1953 zaštićenih vina.
Od 200.000 hektara pali na 30.000 hektara
U prometu vina 60 posto čine kvalitetna vina, na stolno vino otpada 33 posto, na vrhunska vina samo pet posto, dok po jedan posto čine pjenušci i specijalna vina.
Vinko Milat iz Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja kaže da je Hrvatska nekad imala 200.000 hektara pod vinogradima, odnosno da je svaki veći otok imao po 5000 hektara vinograda.
Sada se broj vinograda u Hrvatskoj procjenjuje na 30.000 hektara, od čega oko polovina proizvodi vino za tržište. Podsjetimo, još samo prije nekoliko godina ta se procjena kretala oko 45.000 hektara. Rezultat nesređenih odnosa u sektoru vinogradarstva i vinarstva rezultirao je povećanjem uvoza vina, odnosno smanjenjem izvoza.
Iako Hrvatska ima viška vina, odnosno dovoljno vina za svoje potrebe, ključ je u cijeni, pa je sve više kvalitetnog vina na domaćem tržištu iz prekomorskih zemalja, Čilea, Argentine, Novoga Zelanda, ali i Makedonije i BiH. Otprilike 40 posto prodanog vina na domaćem tržištu nije registrirano.
>Na Pelješcu i Korčuli se melje kamen da bi se sadili vinogradi, a zemljište stoji neobrađeno. Stoga je država pokrenula postupak prenamijene šumskog zemljišta da bi već ove godine dobili 2000 do 3000 hektara novih vinograda<, napominje Milat.
Rok za podizanje vinograda na državnom šumskom zemljištu, koje se dobiva na služnost 40 godina, je dvije godine, a naknada po hektaru iznosi 200 kuna. Ukupno bi šumskog zemljišta moglo biti prenamijenjeno više od 5000 hektara. Cilj je, kaže Milat, s 40.000 hektara vinograda ući u EU. No, nužno je promijeniti negativne trendove, jer prema službenim podacima potrošnja vina u Hrvatskoj posljednjih godina stagnira, uvoz je sve veći, a izvoz manji.
No, Hrvatska nema mnogo vremena do ulaska u EU i mora ga bolje iskoristiti. Od planiranih 13.500 hektara vinograda, u proteklih pet godina podignuto je manje od 6000 hektara vinograda. Dakle, gotovo 50 posto plana nije ispunjeno ili, što je manje vjerojatno, evidentirano.
Ovisno o uvjetima sadnje, potpora po hektaru iznosi od 33.500 do 44.500 kuna. No, opet ovisno o uvjetima, odnosno zemljištu na kojem se nalazi vinograd i visini investicije u novi vinograd, kažu u Agrokoru, investicija može dostići i do 100.000 kuna po hektaru.

Za iskrčeni hektar vinograda - 7000 eura
Europska unija u sklopu reforme tržišta vina, koja je počela 1. kolovoza, tijekom sljedeće tri godine namjerava smanjiti površine pod vinogradima za 175.000 hektara, što je oko četiri posto današnjih vinograda kod 27 zemalja članica EU-a.
Taj će zahvat, prema procjeni Bruxellesa, stajati zajednički EU proračun oko milijardu eura. Do 2015. godine u EU će biti dopušteno tzv. pravo sadnje, što znači prethodno krčenje površina uz obvezu sadnje isključivo sorti grožđa od kojih se dobivaju visoko kvalitetna vina. I to samo onih koji na tržištu imaju veću potražnju od ponude.
Vinogradari u EU za krčenje hektara vinograda dobivaju iznos od 4000 do 7000 eura, plus izgubljena dobit, koja se obračunava za trogodišnje razdoblje. Zloporabe nema jer postoji obveza čuvanja svih podataka o berbi grožđa, odnosno prometa vina u posljednjih pet godina. Marinko Petković, Vjesnik


25. rujna 2008.
Sava ih očarala
Gordan Krpanec, Krešimir i Goran Leščić te Kruno Sopček na šestodnevnoj su plovidbu rijekom Savom od Zagreba do Gunje.
JASENOVAC - Nakon dva dana jedrenja Savom, u utorak navečer doplovili su svojim katamaranom u Jasenovac a u srijedu ujutro otisnuli su se, uz pratnju Lučke kapetanije iz Siska, prema Davoru, Slavonskom Brodu, Županji i cilju - Gunji. Riječ je o savskim mornarima Gordanu Krpanecu, Krešimiru i Goranu Leščiću te Kruni Sopčeku koji su na šestodnevnoj plovidbi od Zagreba do Gunje katamaranom s jedrima sagrađenim za tu prigodu. Preplovit će 440 kilometara.
Pokrovitelj prvog jedrenja na Savi je Hrvatska udruga poslodavaca a organizator Hrvatski klaster brodogradnje.
Stupivši na kopno kod Jasenovca Gordan Krpanec, vođa ekipe, Vjesniku je o razlozima plovidbe rekao: "Želimo javnosti skrenuti pozornost da su unutarnji plovni putevi kod nas potpuno neiskorišteni, kako u gospodarskom tako i u turističkom smislu".
Svoju tezu potkrepljuje podacima da se u Europskoj uniji 25 posto robe preveze rijekama a kod nas svega jedan posto". Ukazuje i na činjenicu da u turističkome smislu, osim dijelom Parka prirode Lonjsko polje, lokaliteti ni uz Savu niti uz druge rijeke nisu primjereno iskorišteni.
Vjesnik od savskih "mornara" doznaje i da su zbog neuređenog plovnog puta Savom jedrenje umjesto u Rugvici, planiranoj za zagrebačku luku, počeli od Oborovca udaljenog tri kilometra.
"Gornji dio rijeke od Zagreba do Siska potpuno je neuređen i za mali katamaran, a o plovnosti Savom do Zagreba već desetljećima svi govorimo. O svom iskustvu i mjerama koje treba poduzeti razgovarat ćemo na gospodarskom skupu četiri županije koji će se 3. listopada održati u Varaždinu a okupit će članove Hrvatskog klastera brodogradnje, naglašava Krpanec.
Posebno ističe da su za jedrenje Savom podršku i potporu dobili od Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Katedre za brodove, Megaflexa iz Siska, Metaflexa iz Novske čiji su predstavnici u Jasenovcu dočekali i zbrinuli posadu katamarana. Tu su i Pro brod iz Siska. Podrška im je stigla i iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture.
Krpanec, koji je prejedrio tisuće milja Jadranom, priča da ga jedrenje Savom, kao i ostale članove posade, stalno nečim iznenađuje. Nekada je to neuređen plovni put s iznenadnim sprudovima a nekad (i najčešće) ljepota rijeke. "Sava je ne samo neiskorištena rijeka, nego toliko lijepa i, što nas je najviše iznenadilo, izuzetno čista", priča u glas posada.
U srijedu ujutro, po prohladnom vremenu, posada katamarana zaplovila je prema Davoru, u nadi da će ih vjetar poslužiti i da neće morati koristiti vesla.

Gradit će izletnički čamac za plovidbu Bosutom i Spačvom
Hrvatski klaster brodogradnje u stanju je vlastitim snagama graditi i izgraditi gotovo sva riječna plovila. Osim domaće pameti, koriste i vlastiti materijal za gradnju. Primjer je katamaran koji je djelo zagrebačke tvrtke Delta Data a u razgovoru doznajemo da od studenoga klaster počinje graditi izletnički čamac za 30 putnika na rijekama Bosutu i Spačvi, te četiri tradicijska čamca tog podneblja. Posao mora biti završen do Uskrsa iduće godine a čamce će se graditi najsuvremenijom tehnologijom. Uz obuku upravljanje turističkim čamcem, pojedince iz tog kraja upoznat će se i s gradnjom tradicijskih čamaca.Riječ je o poslu vrijednom 80.000 eura, a na natječaj EU-a javile su se općine Nijemci i Tovarnik koje su ponudile program razvoja turizma na Bosutu i Spačvi. "Gradit ćemo ih od kompozitnih laminata u kombinaciji s furnirom spačvanskih hrastova. Trup za čamac bit će od brodskoga čelika", pojašnjava Krešimir Leščić, još jednom ističući da Hrvatski klaster brodogradnje može ispuniti sve zahtjeve kad je riječ o plovilima za hrvatske rijeke.
Zdravko Sever, Vjesnik


18. rujna 2008.
Što naši suveniri 'pričaju' o Hrvatskoj
Kupujući suvenir kupuje se i priča. Za to je nužan dobar marketing i još mnogo toga što u našoj zemlji nedostaje
Nizozemci imaju drvene klompe i vjetrenjače, Francuzi beretke i Eiffelov toranj, a Rusi babuške. Darujete li nekome jedan od tih suvenira, ta će osoba bez mnogo razmišljanja znati odakle on potječe i iz koje ste se zemlje upravo vratili. Darujete li nekome kravatu, može pomisliti da ste stigli s aerodroma i kupili nešto na brzinu. A trebao bi misliti da ste bili u Hrvatskoj jer upravo se kravata posljednjih nekoliko godina nameće kao jedinstveni hrvatski proizvod i nezaobilazni suvenir.

Temeljna je zadaća suvenira da podsjeti na mjesto, kulturu i društvo koje smo upoznali i pripadali mu neko vrijeme. Međutim, upitate li turiste na ulici o tome što je izvorni hrvatski suvenir i što će ih podsjećati na Hrvatsku, nećete dobiti nedvosmislen odgovor. Ovisno o tome gdje pitanje postavite, odgovor će se kretati između licitarskog srca, paške čipke i vučedolske golubice, ali na tržištu suvenira još vlada poprilična pomutnja.
- Slaba promocija, nedovoljna institucionalna podrška, premalo prodajnih mjesta i nekonkurentna proizvodnja samo su neki od problema s kojima se susreću udruge i pojedinci koji se bave proizvodnjom i prodajom suvenira - ističe Željko Ćosić, predsjednik Udruge hrvatski suvenir.
Udruga postoji tri godine i ima 148 članova koji se bave suvenirima, tradicionalnim obrtima i prezentacijom kulturne baštine Hrvatske, a od 11. do 15. rujna organizirala je i 3. sajam hrvatskog suvenira u Zagrebu.

- Kad prodajete suvenir, zapravo ne prodajete nešto što je nužno. Vi prodajete priču. Imati goli proizvod nije dovoljno za taj tip proizvoda. Iza suvenira mora stajati jak marketing, ambalaža mora biti prikladno izrađena, moraju postojati brošure koje daju informacije o povijesti i načinu izrade predmeta. Kod nas, nažalost, to uglavnom izostaje, pa sve ostaje na individualnim naporima pojedinaca koje se bave suvenirima - objašnjava Ćosić koji je nedavno posjetio Macef, najpoznatiji svjetski sajam suvenira koji se od 1964. godine održava u Milanu.
- Sudjelovanje na ovakvim manifestacijama ima dvojako značenje. Tamo se predstavlja naša baština, ali se otvaraju i mogućnosti za sklapanje novih poslova. Produbljivanje poslovnih kontakata za nas je veoma važno jer ne možemo računati na državne poticaje, a s kineskom konkurencijom se jednostavno ne možemo nositi. Iako je apsurdno da na Plitvicama kupujete hrvatske suvenire koji su proizvedeni u Kini, to je, nažalost, tako - napominje Ćosić.

S njim se slaže i Snježana Kardinar, vlasnica Verige, jedine prodavaonice suvenira čiju su autentičnu ponudu prepoznali stručnjaci u Ministarstvu kulture i Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode Zagreba. Ona je gotovo 20 godina uspješne poslovne karijere i mjesto direktorice marketinga u jednom stranom zastupništvu zamijenila poslom sa suvenirima.
- Ponekad se osjećam kao da sam sama na svijetu jer me gotovo nitko ne podržava. Prije dvije godine kada sam krenula u ovaj posao, nisam imala nikakve kontakte. Krenula sam po ličkim selima, obilazila kuće i tako, malo-pomalo, otkrivala blago koje se tamo krije - objašnjava Snježana Kardinar.

U njezinu dućanu mogu se kupiti ručno rađeni, autohtoni hrvatski suveniri, poput lepoglavske čipke, utkanice, ličkih coklji, nalivpera Penkala i šestinskih kišobrana za koje tvrdi da su najprepoznatljiviji zagrebački suvenir.
- Licitarska srca su također dosta tražena, ali nisu originalna i može ih se naći i u drugim zemljama. Naša je baština prebogata, a posebno se ističu predmeti s arheoloških nalazišta, poput aplikacija Baščanske ploče i vučedolske golubice koja je najprepoznatljiviji hrvatski suvenir. Meni su ipak najdraže čipke, i to prije svega lepoglavska, jer su u njih uloženi sati i sati truda i godine tradicije koja se prenosi s generacije na generaciju - ističe Snježana Kardinar. Plemenitost njezina posla je upravo u tome što revitalizira dio kulturne baštine obilazeći sela u potrazi za suvenirima koji bi mogli završiti u njezinu dućanu. U dogovoru s etnolozima od ljudi koji žive na selu naručuje neke predmete koji su zaboravljeni, a etnolozi zatim ocjenjuju njihovu autentičnost. Povrh toga, organizira prezentacije na kojima se demonstriraju gotovo zaboravljena umijeća i znanja, poput izrade čipki ili jastuka.
- Sve što ovdje vidite, ručno je izrađeno i ništa ne smije biti iz uvoza. Iako su suveniri zbog toga malo skuplji, oni koji znaju cijeniti ručni rad nikada na to ne obraćaju pažnju - napominje Snježana Kardinar.

Mamci za ljubitelje uspomena

1. Vučedolska golubica
Vučedolska golubica je keramički model ptice, koji predstavlja kultnu posudu s tri čepaste nožice, a pronađena je tijekom arheoloških iskapanja 1938. godine u Vučedolu pokraj Vukovara. Predstavlja najslavniji pojedinačni arheološki nalaz iz Hrvatske.

2. Paška čipka
Paška čipka je bijelo zlato grada Paga i najljepša uspomena koja se može iz njega ponijeti. To je ručno izrađen ukrasni predmet s otoka Paga, šivan iglom i tankim koncem, a moguće ju je nabaviti od čipkarica koje tijekom ljeta izrađuju čipku pred vratima svojih kuća.

3. Kravata
Prema predaji, kravata je od davnina dio hrvatske narodne nošnje, a poslije su je preuzeli hrvatski vojnici koji su ratovali po Europi. Dio njihove odore preuzeli su Francuzi u 17. stoljeću. Pod vodstvom francuskoga "Kralja sunca" Luja XIV. postojala je postrojba konjanika, tzv. Royal cravate, koji su oko vrata nosili većinom crvene vrpce.

4. Licitarsko srce
Medeno tijesto u obliku srca, žarke crvene boje, ukrašeno bogatom lepezom šarenih boja. Tradicija izrade datira iz 16. i 17. stoljeća kada su se u brojnim europskim samostanima pripremali kolači uz pomoć bogato ukrašenih drvenih kalupa.

5. Morčić
Danas je jedan od glavnih suvenira Rijeke, a u povijesti se koristio kao dio nakita riječkih gospođa. Uz svoju estetsku i ukrasnu funkciju, ribarima i pomorcima simbolizira zaštitu od zla, a kao jedinstveni omiljeni nakit s vremenom postaje čuvar identiteta Hrvatskog primorja.

6. Rapska torta
Prije stotinjak godina tu jedinstvenu rapsku slasticu radile su časne sestre u samostanu Sv. Antuna Padovanskog, a poslije i benediktinke iz samostana Sv. Andrije. Originalni i tajni recept sa svim detaljima koje treba znati za izradu te slatke delicije, znale su samo poneke Rabljanke i škrto ga prenosile dalje, tako da je danas poznat samo nekolicini njih. Radi se u svečanim prigodama.
Goran Milaković,V. Skledar, N. Đurđević, E. Tabaković. Jutarnji list


17. rujna 2008.
Hrvatska traži veće izvozne kvote za mlijeko i šećer
Za šećer Hrvatska traži godišnju izvoznu kvotu od 217.429 tona - sada iznosi 180.000 tona - a za mlijeko 901.600 tona
Od Europske komisije Hrvatska traži da iz zajedničke blagajne 2011. godine, odnosno prve godine članstva u Europskoj uniji, dobije 80 posto sredstava za poljoprivredne potpore te da se taj iznos godišnje povećava za 10 posto.
Prođe li taj zahtjev, Hrvatska će se izboriti za drukčiji tretman u odnosu na one zemlje koje su Uniji pristupile prije četiri godine, odnosno lani. Naime, nove zemlje u EU-a dobivaju potpore od 25 posto onih potpora koje imaju stare članice Unije, a koje se potom svake godine povećavaju za pet posto.
Uz to, Hrvatska traži 29 odgoda i trajnih izuzeća. Primjerice, najdulje prijelazno razdoblje traži se za jaka alkoholna pića (domaći brandy i rum), dok se za šećer traži godišnja izvozna kvota od 217.429 tona, koja sada iznosi 180.000 tona, a za mlijeko 901.600 tona. To su proizvodi čija je proizvodnja u EU ograničena kvotama.
Naime, Hrvatska u svom pregovaračkom stajalištu u poljoprivredi traži da se uvaže naše specifičnosti s obzirom na to da je prošla kroz rat i depopulaciju, što je ostavilo trajne posljedice na poljoprivredni sektor.
Hrvatska će tražiti da se pri izračunu >financijske omotnice< uzme 2007. godina za referentno razdoblje u slučaju stočarske proizvodnje te razdoblje od 2005. do 2007. godine u biljnoj proizvodnji.
Kod mlijeka Hrvatska traži i dodatnu kvotu, uzimajući u obzir restrukturiranje mliječnog sektora. Hrvatska traži da se tako utvrđena jedinstvena kvota ne raspoređuje na individualne proizvođače, čime će se izbjeći usporavanje restrukturiranja.
Hrvatska naglašava veliku važnost ruralnog razvoja u budućim mjerama poljoprivredne politike te očekivanja glede duljih prijelaznih razdoblja kod ustrojavanja proizvođačkih organizacija i poluodrživih gospodarstava te elemenata povoljnijeg sufinanciranja pojedinih mjera.
U području zaštićenih zemljopisnih oznaka i oznaka podrijetla poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda Hrvatska očekuje da joj se na prijelaznoj osnovi odbori upotreba oznaka zaštićenih na nacionalnoj razini. Uz to, traži da joj se odobri prijelazno razdoblje za devet izvornih proizvoda radi zaštite tih oznaka i na razini EU-a.

Uključiti i minski sumnjivo i neobrađeno zemljište
Hrvatska od Bruxellesa traži da se u poljoprivredno zemljište uključi i ono minski sumnjivo, ali i neobrađeno zemljište, što bi domaćim poljoprivrednicima trebalo donijeti više novca iz Unijina proračuna. Kad je riječ o stjecanju vlasništva nad poljoprivrednim zemljištem, najdulje prijelazno razdoblje od Unije dobila je Poljska (12 godina), zatim Češka (sedam godina), dok su ostale države dobile pet godina, osim Malte, Cipra i Slovenije, koje nemaju prijelazno razdoblje nego mogućnost uvođenja zaštitnih mjera dođe li do velike prodaje poljoprivrednog zemljišta strancima. Hrvatska bi i u vezi s poljoprivrednim zemljištem trebala imati dulje prijelazno razdoblje.

Pravo sadnje novih površina
U području vinogradarstva Hrvatska traži pravo sadnje, u određenom prijelaznom razdoblju, novih vinograda za proizvodnju kvalitetnih vina s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom u određenom uvećanom iznosu u odnosu na ukupnu površinu pod vinogradima u 2007. godini. U maslinarstvu će Hrvatska tražiti da se godina izrade ortofoto-snimaka i izrade GIS-a koristi kao referentna godina pri utvrđivanju površina koje će imati pravo na potpore iz proračuna EU-a.
Marinko Petković, Vjesnik


15. rujna 2008.
U Slavoniji urod bolji nego u Dalmaciji
Hrvatska bi trebala proizvoditi tisuću vagona graševine, te po 500 vagona malvazije i plavca
Ovih je dana počela berba grožđa koja je mogla biti izuzetno dobra da nije bilo suše što je manje pogodila vinograde u Slavoniji nego u Dalmaciji. Vinko Milat, savjetnik u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvitka, objašnjava da vinogradi u Dalmaciji imaju manje zemlje pa vinova loza ne može dugo izdržati bez vlage i kiše koje ove godine, posebno za ljetnih mjeseci, nije bilo dovoljno.
Dodaje da bi Hrvatska, kako bi se zaustavio sve veći uvoz vina dok se izvoz smanjuje, trebala proizvoditi najmanje tisuću vagona slavonske graševine, te po 500 vagona istarske malvazije i plavca maloga.
>Izlaz je u dominantnim sortama vina određene regije koje bi trebalo više forsirati, a ne svaštariti u proizvodnji. Nakon ulaska Hrvatske u EU, neće biti dopuštena sadnja novih vinograda<, ističe Milat.
Trećinu domaćeg prometa vina, koje iznosi 60 milijuna litara godišnje, čini vino iz uvoza, dok je naš izvoz pao na desetinu uvezenog vina. U Hrvatsku se tako sve više uvozi vino iz Makedonije, Crne Gore i BiH, a zamjetan je i uvoz vina iz prekomorskih zemalja. Potrebno je urediti tržište vina, a Milat ističe da Roto promet u suradnji s Agrokorom drži 50 posto prometa vina ili 2000 vagona.
Uz još devet velikih tvrtki, u prvom redu Badel 1862, one drže više od 80 posto prometa vina. >Mali proizvođači vina, koji imaju manje od 10 vagona, neće moći opstati na tržištu, jer proizvodnja vina za tržište sve više postaje veliki biznis, a sve manje unosni hobi<, zaključuje Milat.

U Dalmaciji za četvrtinu manje grožđa
Na jednoj od najvećih plantaža grožđa u Dalmaciji, onoj Dalmacijavina u Petrovu polju kod Drniša koja se prostire na 215 hektara, trenutno se bere na oko 40 hektara zasađenih sortom merlot. Voditelj drniškog pogona Dalmacijavina Tvrtko Topić kaže da je urod ove godine za četvrtinu niži. Razlog su obilne kiše u lipnju, potom dugo sušno razdoblje od 70 dana i zadnja kiša s tučom potkraj kolovoza. U tuči je stradalo između 10 i 15 posto uroda, a tolike su i posljedice lipanjskih kiša i suše tijekom kolovoza, kaže Topić. Tehnološki zrno je spremno za berbu, no iskoristivost mošta bit će manja za 10 do 15 posto. Marinko Petković, Vjesnik


11. rujna 2008.
Hrvatska na 106. mjestu, Singapur i dalje vodeći po jednostavnosti poslovanja
Singapur je zadržao vodeće mjesto u svijetu treću godinu zaredom na rang-listi zemalja po jednostavnosti poslovanja a na kojoj je Hrvatskoj pripalo 106. mjesto, objavila je u srijedu Svjetska banka u izvješću "Poslovanje u 2009" .
Azijski grad-državu, kao i godinu dana ranije, u stopu slijede Novi Zeland na drugom mjestu i Sjedinjene Države, na trećem mjestu, navodi se dalje u izvješću Svjetske banke "Poslovanje u 2009." ("Doing Business 2009.").Izvješće, kojim se ispituju propisi i njihov utjecaj na poslovanje, obuhvatilo je 181 gospodarstvo svijeta na rang-listi po jednostavnosti poslovanja, a ove godine uzete su u obzir promjene u metodologiji, izmjene podataka te uključila još tri nova gospodarstva.
Što se tiče Hrvatske, ona je u odnosu na prošlu godinu napredovala za jedno mjesto, s obzirom da joj u izvješću za 2008. pripalo 107. mjesto na ljestvici utvrđenoj prema kriterijima kojima se mjeri jednostavnost poslovanja.Na listi se među 10 vodećih po jednostavnosti poslovanja još nalaze, prema aktualnom poretku na listi, Hong Kong, Danska, Britanija, Irska, Kanada, Australija i Norveška. Poredak tih zemalja isti je kao i lani, osim što su Australija i Norveška zamijenile mjesta. Na dnu ljestvice nalazi se Demokratska republika Kongo.
"Gospodarstva trebaju pravila koja su učinkovita, jednostavna za korištenje te dostupna svima koji se njima služe. U suprotnom kompanije zaglibe u nereguliranoj, neslužbenoj ekonomiji, gdje imaju suženi pristup financijama, zapošljavaju manji broj radnika i gdje radnici nisu zaštićeni zakonom o radu", kazao je Michael Klein, dopredsjednik Svjetske banke /Međunarodne financijske korporacije za financijski razvoj.
Među vodećih svjetskim gospodarstvima, Japan je zadržao prošlogodišnje 12. mjesto, Njemačka je pala na 25. mjesto s lanjskog 20., Kina napredovala na 83. s 90. mjesto, dok je Britanija zadržala prošlogodišnje šesto mjesto.U skupini brzorastućih gospodarstava u nastajanju, Rusija je nazadovala za devet mjesta, na 120. mjesto, a Indija kliznula za dvije stepenice, na 122. mjesto.
Na Bliskom Istoku najuspješnija je bila Saudijska Arabija, popevši se na ljestvici na 16. mjesto, s prijašnjeg 24., te ostavivši za sobom Bahrain, Ujedinjene Arapske Emirate i Kuvajt.Izvješće je također pratilo napredak u reformi propisa koji potiču širenje poslovnih operacija. Vodeći reformator u ovoj godini je Azerbajdžan, koji je poskočio na 33. mjesto, s prošlogodišnjeg 97. mjesta, a slijedi Albanija, na 86. mjestu nakon 135. prošle godine, te Kirgistan, na 68. nakon lanjskog 99. mjesta.
"Među vodećim tržištima u nastajanju, Kina zauzima čelnu poziciju - reforme poduzete u toj zemlji olakšale se dostupnost kredita, plaćanje poreza te izvršavanje ugovornih obveza", kaže Svjetska banka.Izvješće je također istaknulo afričku rekordnu godinu za reforme propisa, ustvrdivši kako je 28 zemalja dovršilo 58 reformi prema promatranim kriterijima. Pa ipak, među 10 zemalja u kojima je najteže poslovati u svijetu devet je afričkih, a jedina iznimka je Venezuela.  Liderpress


11. rujna 2008.
Hrvatska jedina u Europi zadržala proizvodnju duhana
Hrvatska proizvodi četiri posto europskog duhana, a po kvaliteti i prinosu u >suhom ratarenju< prvi je proizvođač u Europi
ZAGREB - Hrvatski proizvođači duhana obilježit će u četvrtak tradicionalni Dan polja duhana. Riječ je o manifestaciji koja će se održati na području Virovitice i Kutjeva i na kojoj se susreću proizvođači, kupci i stručnjaci za proizvodnju duhana. Hrvatska proizvodi oko četiri posto ukupno proizvedenog duhana u Europi, a po kvaliteti i prinosu u >suhom ratarenju< prvi je proizvođač u Europi. Proizvodnjom duhana u Hrvatskoj bavi se oko 2500 poljoprivrednih gospodarstava, a kvalitetu proizvodnje i siguran plasman uroda osiguravaju Hrvatski duhani, koji posluju unutar Adris grupe.
S oko 6000 hektara godišnje se dobije između 12.000 i 14.000 tona duhana, a ukupna vrijednost proizvedenog duhana kreće se u vrijednosti od oko 200 milijuna kuna.
Posebno je važno što se oko 40 posto proizvedenoga hrvatskog duhana izvozi dok preostali dio završava u cigaretama TDR-a.
Zahvaljujući proizvodnom sustavu >od sjemena do dima<, koji ujedinjuje znanost, proizvođače na selu, doradu i cigaretnu industriju, osiguran je stabilan prinos, kvaliteta i sigurnost za hrvatske proizvođače duhana. Hrvatska je tako postala jedina zemlja u kontinentalnoj Europi koja je u posljednjih 10 godina zadržala jednaku razinu proizvodnje duhana.
O uspjehu razvoja vlastite tehnologije proizvodnje duhana, domaćem znanju i dugogodišnjem iskustvu, svjedoči i činjenica da će upravo Hrvatski duhani u sklopu TDR-a razvijati novi koncept proizvodnje duhana na inozemnim tržištima, od kojih je Iran posljednji u nizu.
Direktor Hrvatskih duhana Mirko Boić kaže da je na ovogodišnji Dan polja duhana dolazak potvrdilo oko 160 proizvođača duhana iz Podravine i Slavonije, predstavnici lokalne uprave i samouprave, Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja te Agronomskog fakulteta i ostalih znanstvenih ustanova iz Zagreba i Osijeka.
Tradicionalni gosti Dana polja duhana su i kupci duhana iz brojnih zemalja svijeta. Ove godine Viroviticu i Kutjevo posjetit će kupci duhana iz Italije, Francuske, Poljske, Grčke, Njemačke, Brazila i Singapura.
>Tako će dobiti informaciju iz prve ruke o količini i kvaliteti ovogodišnjeg uroda duhana, koji je iznimno visoke kvalitete<, zaključuje Boić. [Marinko Petković], Vjesnik


. rujna 2008.
Projekt vrijedan 376 milijuna kuna
Dalekovod oprema riječku obilaznicu
Dalekovod je dobio posao opreme riječke obilaznice na dionici čvor Orehovica-čvor Diračje, duljine 8,8 kilometara, vrijedan 376 milijuna kuna, priopćeno je iz te tvrtke. Radovi uključuju nabavu i ugradnju elektroopreme trase i tunela, 110 kilovoltni kabelski dalekovod i barijere za zaštitu od buke.
Završetak radova očekuje se 1.lipnja 2009. čime će napokon biti završena Zaobilaznica grada Rijeke koja je bila jedan od najopterećenijih cestovnih pravaca te će se uvelike rasteretiti prilaz centru grada, navodi se u priopćenju iz Dalekovoda. Liderpress


5. rujna 2008.
Hrvatski tuneli među najboljima u Europi
ZAGREB - Pet hrvatskih tunela (Javorova kosa, Plasina, Grič, Mala Kapela i Brinje) koje se, s još 147 tunela iz 17 europskih država, ocjenjivalo u akciji EUROTAP-a (European Tunnel Assessment programme) svrstano je među najbolje u Europi, priopćili su u četvrtak iz Dalekovoda, tvrtke koja je opremala tih pet tunela. Vidljivo je to iz izvješća o pregledu i evaluaciji tunela u zemljama EU-a s aspekta rizika i sigurnosti opremanja tunela koje je izradila i objavila organizacija EUROTAP. Od 2005. do 2007. pregledano je 152 tunela u 18 europskih zemalja. Pritom se ocjenjivalo po osam funkcionalnih sustava: tunel kao sistem, rasvjeta i napajanje, nadzor prometa, komunikacije, rute za spašavanje i bijeg, sustav zaštite od požara, ventilacija tunela i menadžment incidentnih situacija. [Ž. B.], Vjesnik


10. rujna 2008.
Crotramov tramvaj na svjetskom sajmu
ZAGREB - Predstavnici domaćega konzorcija Crotram za proizvodnju niskopodnog tramvaja, Končar i Gredelj, predstavit će od 23. do 26. rujna na berlinskom sajmu INNOTRANS novi hrvatski izvozni proizvod zasnovan na vlastitom razvoju. Niskopodni tramvaj TMK 2200 iz serije za grad Zagreb bit će izložen ispred paviljona u kojem je izložbeni prostor Končara, doznajemo iz te tvrtke. Organizatori nastupa na najvećem svjetskom sajmu tračnih vozila i tehnologija pripremili su promotivnu kampanju namijenjenu svim zainteresiranima u cilju upoznavanja s karakteristikama, tehnološkim rješenjima i iskustvima u korištenju niskopodnog tramvaja. Naime, niskopodni tramvaj već treću godinu vozi zagrebačkim ulicama. Sada ih je u prometu 85, a predviđeno je da ih do kraja 2009. bude 140. Za nabavu Crotramova tramvaja zainteresirano je još nekoliko gradova u svijetu, a sudjelovanje i aktivnosti na sajmu INNOTRANS sigurno će pridonijeti daljnjoj promociji tramvaja na međunarodnom tržištu, ističu u Končaru. [Ž. B.], Vjesnik


10. rujna 2008.
Crno - najveća gospodarska zona sjeverne Dalmacije
Crno je od čvora Zadar 1 i čvora Zadar 2 autoceste Zagreb - Zadar udaljeno 14 kilometara, od luke Gaženica samo šest, a blizu je i Zračne luke >Zadar<
Gospodarska zona Crno pokraj Zadra prostire se na 400 hektara površine od kojih je 170 hektara namijenjeno proizvodno-poslovnim djelatnostima, 70 hektara proizvodnim djelatnostima, a ostatak su zelene površine s rekreacijskim kompleksom u koji ulazi i postojeće nogometno igralište.
Najmanja čestica bit će od 2500 metara četvornih, a najveća do 15.000 metara četvornih, uz maksimalnu dopuštenu izgrađenost od 30 posto s visinom objekata od 16 metara.
Cijena zemljišta za proizvodne djelatnosti bit će pet eura po metru četvornome. Investitorima u ostale djelatnosti ustupit će se pravo građenja na rok od tri godine s pravom prvenstva udruženja i s cijenom od jednog eura po metru četvornom godišnje. Proizvodne djelatnosti bit će oslobođene komunalnih doprinosa, dok će ostale djelatnosti plaćati 50 posto komunalnih doprinosa.
>Naše današnje gospodarsko "trojstvo" čine četverotračna brza cesta od autoceste do luke Gaženice, zatim velika trajektna luka Gaženica i poslovna zona Crno, što će tek donijeti veliki gospodarski razvitak i mnoga nova radna mjesta<, rekao nam je zadarski gradonačelnik Živko Kolega.
Zona Crno je smještena na vrlo dobrom položaju: od čvora Zadar 1 i čvora Zadar 2 autoceste Zagreb - Zadar udaljena je 14 kilometara, od luke Gaženica samo šest kilometara te je vrlo blizu Zračne luke >Zadar<. Zona će uvelike biti povezana upravo s lukom u Gaženici, a roba koja dolazi u Mediteran preko Zadra može cestovnim putem vrlo brzo stizati u sve dijelove Europe.
Poglavarstvo Grada Zadra nedavno je usvojilo Urbanistički plan gospodarske zone, dobivene su sve potrebne suglasnosti nadležnog ministarstva pa se početak izgradnje infrastrukture očekuje početkom sljedeće godine, dok bi zona mogla potpuno biti u funkciji za oko tri godine.
>Planska dokumentacija bit će gotova do kraja godine, a početak gradnje najavljen je za prvo tromjesečje sljedeće godine<, kaže Kristijan Magaš, direktor Razvojne agencije Zadarske županije i član Gradskog poglavarstva zadužen za gospodarstvo. Investitori će u roku od dvije godine morati dobiti uporabnu dozvolu, dovršiti gradnju pogona i početi raditi.
>Poglavarstvo će posebno razmatrati svaki slučaj kako bi se spriječile industrije koje nisu poželjne. Poželjne su nam industrije visoke tehnologije, industrije koje će donijeti kvalitetna radna mjesta te također skladišni i preparkirni prostor za namjenu luke Gaženica<, naglašava Magaš.
Oko 300 tvrtki iz sektora proizvodnje i nešto manje iz uslužnih djelatnosti, uglavnom sa zadarskog područja, zainteresirano je za kupnju zemljišta u Crnom. Predviđa se da će biti otvoreno više od 6000 novih radnih mjesta, što bi u Zadarskoj županiji smanjilo nezaposlenost za šest posto. Na području županije ima 12 poduzetničkih zona, od kojih rade one u Stankovcima, Poličniku, Benkovcu i Biogradu. Ljubica Ivićev Balen, Vjesnik


8. rujna 2008.
U Lencu napravljena prva svjetska plutajuća rafinerija

>Helix Porducer I< odlazi u SAD, gdje će na njega biti postavljeno rafinerijsko postrojenje s kojim bi cijena mogla biti veća i od 100 milijuna eura
U riječkom remontnom brodogradilištu Vikotor Lenac završena je preinaka bivšeg broda za prijevoz vagona >Comander 5000< dugačkog 161 metar u prvu >plutajuću rafineriju< s dinamičkim pozicioniranjem vrijednu 31 milijun eura. Brod sada nosi ime >Helix Producer I<, a za američko-danskog naručitelja Lenac je proširio trup tog plovila s 19 na 29 metara, sagrađene su nova velika paluba i helikopterska paluba te nova krma broda, a ugrađeno je 4000 tona čelika te 140 kilometara raznih kablova i 240 tona cijevi.
Voditelj komercijalnog sektora Lenca Marko Domijan je podsjetio da je ugovor o toj preinaci potpisan sredinom 2006. godine, kada je Lenac bio u stečaju, a danski naručitelj odlučio se za taj rizičan poslovni potez jer su mu u tom škveru besprijekorno preinačili brod >Comander 3000< 1999. godine. Preinaka >Comandera 5000< prvo je ugovorena za 17 milijuna eura, ali nakon što je odlučeno da brod postane >plutajuća rafinerija<, vrijednost posla je narasla na 31 milijun eura, što je jedan od najvrjednijih poslova koje je Lenac ikad odradio. >Helix Porducer I< isplovio je iz Lenca prije nekoliko dana za Grčku radi nekih manjih dodatnih radova, a potom će otploviti za SAD, gdje će na njega biti postavljeno rafinerijsko postrojenje s kojim bi cijena broda mogla biti veća i od 100 milijuna eura. Predviđa se da ta >plutajuća rafinerija< počne raditi u Meksičkom zaljevu u proljeće 2009. umjesto naftne platforme koju je otpuhao uragan. Taj brod na mjestu u moru držat će sedam propuzora (porivnika), a na dan će prerađivati 30.000 barela nafte, odnosno odvajati naftu i plin od vode te ih upumpavati u tankere.
Brod će biti spojen na cijevi bušotine, a u slučaju nevremena - u tom su području, naime, česti uragani koji naprave veliku štetu naftnim platformama - brod će se moći odspojiti od cijevi za transport nafte za samo nekoliko minuta te otploviti u sigurnost dok nevrijeme ne prođe. Domijan je još podsjetio da je za gradnju ovog broda Lenac dao naručitelju i bankovno jamstvo za ovaj posao, što zvuči nevjerojatno jer je u to vrijeme bio u stečaju, ali su u pomoć priskočile strane banke koje su vjerovale da to brodogradilište može iz stečaja iz kojeg je izašlo 9. travnja ove godine, nakon 52 mjeseca poslovne agonije. Damir Herceg, Vjesnik


9. rujna 2008.
Započela 62. kampanja prerade šećerne repe
ŽUPANJA - Paljenjem vapnene peći u ponedjeljak je u >Sladorani< d.d. Županja započela 62. kampanja prerade šećerne repe tijekom koje će biti prerađeno 450.000 tona repe i proizvedeno 60.000 tona šećera. Računajući preradu s početka godine kao i preradu šećerne trske koja će uslijediti nakon repe u 2008. godini u >Sladorani< će biti proizvedeno oko 100.000 tona šećera. Predsjednik Uprave >Sladorane< Luka Burilović na prigodnoj je svečanosti podsjetio da je u ovoj godini pod šećernom repom bilo 8.100 hektara što je za 2.000 manje od optimuma >Sladorane<. >Smanjenje površina rezultat je poremećaja na tržištu no već ove godine očekuje se ugovaranje optimalnih 10.000 hektara.<, rekao je Burilović dodavši da će se cijena za ugovorenu sjetvu 2009. godine povećati na 260 kuna po toni repe uz standardn digestiju, a da će poticaj po hektaru biti 4.000 kuna. Kada je riječ o privatizaciji >Sladorane< Burilović očekuje da će Vlada RH uskoro donijeti odluku o strateškom partneru za kupnju 38,14 posto dionica tvrtke. Vlada RJ je radnicima omogućila kupnju 24,99 posto dionica, a zadržala je u svom vlasništvu 25 posto plus jednu dionicu.(G.Čorkalo), Vjesnik


9. rujna 2008.
Za razvoj turističkih proizvoda 565.000 kuna
VARAŽDIN - Ministar turizma Damir Bajs potpisao je u Varaždinu ugovore o bespovratnim potporama projektima >Baština u turizmu<, >Izvorni suvenir< i >Tematski putovi< s predstavnicima 16 udruga, gradova, općina i poduzetnika s područja Varaždinske županije. Projekti >U potrazi za zlatom<, >Od dvorca do dvorca<, te >Put tradicionalne hrane Varaždinske županije< dobili su ukupno 210.000 kuna u programu poticanja razvoja tematskih turističkih putova u Hrvatskoj. Projektima koji se odnose na rekonstrukciju autentične narodne nošnje pripalo je 240.000 kuna. Za poticanje izrade i plasmana izvornih suvenira dodijeljeno je 115.000 kuna raznim obrtima i udrugama. Ukupni iznos bespovratnih sredstava kojima Ministarstvo pomaže projekte u krajevima koji imaju turistički potencijal, a koji nije dovoljno iskorišten, u Varaždinskoj županiji je 565.000 kuna. [J. B.] ,Vjesnik


4. rujna 2008.
Vinarija Plančić traži partnere za investicije
Hvarska obiteljska tvrtka Plančić, poznata po proizvodnji vrhunskog vina plavac mali, želi poslove proširiti na Kosovo. Direktor kompanije Antun Plančić objašnjava da za to ima potporu poznanika iz najmlađe europske države koji žele da u procesu privatizacije vinarija uđe netko iz Hrvatske. "Smatramo da bi im ime Plančić donijelo dobru poziciju za povratak na tržište. Primjerice, u nas nije poznato da je kosovski Amselfelder bio najprodavanije vino u Njemačkoj, gdje se uoči raspada Jugoslavije godišnje izvozilo 20 milijuna boca", kaže Plančić.S druge strane, Plančiću je vrlo važno tržište Srbije, države koja ne priznaje neovisnost bivše južne autonomne pokrajine. Plančićevi su počeci vezani za istok nekadašnje države. Na Međunarodnom poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu 1986., tada 23-godišnji vinar, dobio je prve medalje. Bilo je to prvi put da je neki privatnik javno dao svoje butelje na međunarodno ocjenjivanje, prisjeća se osnivač tvrtke Plančić.

Životna prilika
Plančić je početkom ovoga desetljeća s tadašnjim distributerom u Srbiji pokušao kupiti neku od vinarija (Erdevik, Krajina vino i Levač), ali nije uspio. Inicirao je u Beogradu Dane hvarske kuhinje koji su ove godine održani treći put. Trebalo je iskoristiti osjećaj povezanosti platežno moćnih Beograđana s Dalmacijom, objašnjava Plančić. Nedavno su njegova vina ušla na police trgovačkog lanca Delta Maxi. Na pitanje kako je postigao ono što nije uspio nijedan hrvatski i slovenski proizvođač vina, kaže kako je bila riječ o "širim vezama", da je "sve bilo dobro izlobirano" i da "očito Kutjevu, Badelu i ostalim ostacima socijalističkih vinarija nije suđeno da budu perjanice prodora hrvatskih vina". U tri je mjeseca isporučio šest tisuća boca, a ukupni lanjski izvoz na sva tržišta iznosio je oko 20.000 boca. Za jesen je dogovorio u Beogradu veliko predstavljanje plavca malog, autohtone hrvatske sorte. Na pitanje kako će namjeravani poslovi na Kosovu utjecati na odnose s Miroslavom Miškovićem, vlasnikom Delte, i drugim partnerima u Srbiji osjetljivim na sve u vezi s Kosovom, Plančić objašnjava: "Zašto bi mi itko to zamjerio ili me želio izbaciti? Mišković je poduzetnik kojeg zanima dobit". Dodaje da je ovoga ljeta očekivao Miškovića na Hvaru, ali njegov poznanik, koji je bio na svibanjskoj promociji Plenkovićevih vina u Beogradu, nije došao, jer je na odmoru u Boki doživio lakšu ozljedu. Plančić smatra da je njemu i Dalmaciji sada "životna prilika" za "iskorak od 50 godina odjednom". "Nije li apsurdno da kada idete autocestom od Maslenice prema jugu gotovo ne vidite ništa obrađenog zemljišta, a uz upotrebu stroja za mljevenje kamenja i tehnologije koju već koristim mogle bi niknuti tisuće hektara nasada koje moramo podići prije ulaska u EU", kaže Plančić. Stoga se upustio u projekt težak 150 milijuna kuna u kome je od države dobio pravo služnosti na 262 hektara neplodnog zemljišta i gdje sadi 1,6 milijun čokota. Plančićeva tvrtka sada godišnje proda 100.000 boca (na zalihama ima oko 200.000 litara), te ostvaruje prihod od pet milijuna kuna, a samo s nove hvarske lokacije planira od 25 do 30 milijuna eura prihoda.

Plančić jamči da će vino biti od 30 do 50 posto bolje, odnosno da će se u velikim količinama proizvoditi vina koja su na razini Grand crua Zlatana Plenkovića. Ono koje sada proizvodi uglavnom je od sirovine kooperanata, kojima nije cilj da je grožđe što bolje nego da ga je što više, a u novom vinogradu sve će biti podloženo kvaliteti."Cijela Dalmacija ne može dati više od 700-800 tisuća boca Dingača, Ivana Dolca i drugih plavaca malih u premium segmentu, a samo bi novi lokalitet davao dva milijuna boca. Nijedan svjetski veletrgovac neće s vama razgovarati ako nemate makar dvije berbe na zalihi u produkciji od više stotina tisuća boca. Recimo, u Pragu je dominantno crno vino crnogorski Vranac, a sigurno bi bio plavac mali da ga imamo dovoljno za ponudu", tvrdi Plančić, koji izvozi u tu zemlju, kao i u Srbiju, BiH i Slovačku, čiji je počasni konzul u RH.

Preuzimanje Vinogradara
"Zasad nas nitko ne prati, sve radimo na temelju vlastitog kapitala i kratkoročnih kredita, ali u fazi smo pregovora s poduzećima koji bi u projekt ušli kao suvlasnici. Riječ je o dvije tvrtke i jednom investicijskom fondu", rekao je Plančić koji planira postati regionalni igrač. Saznajemo da su najizgledniji partneri velika prehrambeno-trgovačka kompanija i tvrtka koja kapital sve više ulaže u turizam. Koliko je kapital Plančiću potreban, govori i to što kaže da i dalje smatra aktualnom ponudu za preuzimanje viškog Vinogradara, te da očekuje će mu se u rujnu dodijeliti služnost na još 210 hektara državne zemlje.
(Mirko Vid Mlakar), Poduzetnički portal


 

8. rujna 2008.
Helikopterski simulator još u povojima, a kupci se već javljaju

U Kanadi i Australiji gdje se nalazi gro svjetske proizvodnje simulatori su enormno skupi, a samim time mnogima i nedostupni
Prvi hrvatski simulator za obuku helikopterskih posada izrađen je u Šibeniku i ovih je dana izložen ispred Gradske knjižnice >Juraj Šižgorić< u sklopu izložbe šibenskih inovatora, a u povodu obilježavanja Dana Fausta Vrančića. Riječ je o vrijednom izumu kojim se Hrvatska pridružila vrlo rijetkom broju zemalja svijeta koje proizvode simulatore koji su, inače u Kanadi i Australiji gdje se nalazi gro svjetske proizvodnje, enormno skupi, a samim time, mnogima i nedostupni.
Gordan Baraka, vlasnik tvrtke Adria Mare i njegov sin Tomislav, inženjer pomorskog strojarstva, odlučili su prije nekoliko godina stvoriti vlastiti prototip simulatora koji je ovih dana, nakon dugih porođajnih muka, u eksperimentalnoj fazi.
Za najkasnije dva tjedna obavit će se završni radovi na bazenu, nakon čega taj pokretni helikopterski simulator može u primjenu. Počevši od ideje, preko izrade tehničkih i drugih nacrta, do izrade i materijala od kojeg su sagrađeni simulator i bazen, u cijelosti je plod domaće pameti i sposobnosti. Interes za narudžbe za izradu helikopterskih simulatora je velik, saznajemo od Barake što i ne čudi kada se zna da zemlje >trećeg svijeta< u što kraćem roku žele gotov proizvod, umjesto da se bave proizvodnjom.
Simulator se gradio u TLM-ovoj hali koju je zakupio poduzetnik Tomislav Radić, vlasnik tvrtke Prizma koji je inače poznat po gradnji aluminijskih nadgrađa za velike brodove koji se izvoze u Libiju za potrebe njihove obalne straže.
Materijal (aluminij) je također domaći, tj. iz TLM-a, a u domaćim tvrtkama sagrađen je bazen u koji se porine simulator kako bi se na njemu obučavali radnici koji se zapošljavaju na naftnim i drugim platformama.
Zapošljavanje na naftnim i drugim platformama u svijetu sve je veće. Procjenjuje se da se dnevno s kopna na more u cijelom svijetu prevozi na desetke tisuća radnika, od najnižeg kadra do časnika. Nesreće su, na žalost, česte zbog čega je donesen Pravilnik o obveznoj obuci na simulatorima. Šibenska tvrtka Adria Mare već godinama organizira školovanje i edukaciju pomoraca i drugog kadra koji radi na platformama. S novom obukom na simulatorima pokazalo se da je i mala sredina, kao što je ova šibenska, u stanju pratiti svjetska dostignuća.

Obuka na simulatoru povećava šanse za preživljavanje
Osoba koja nije prošla obuku na simulatorskoj helikopterskoj kabini u slučaju nesreće, odnosno pada helikoptera u vodu, gubi orijentaciju, hvata je panika i ne uspijeva pronaći vrata za izlaz jer se pri udaru helikoptera u vodu on nastavi okretati pa je orijentacija u svim pravcima vrlo teška. Nakon svega nekoliko treninga na simulatorima, pokazala je praksa, s orijentacijom nema problema, a i panika je svedena na minimum. Statistike su pokazale da osoblje koje je prošlo treninge ima znatno veće šanse za preživljavanje od onih koji nisu prošli obuku na simulatorima. Čak 95 posto onih koji prođu obuku uspijevaju se ispravno orijentirati i izići iz helikopterske kabine. Jadranka Klisović, Vjesnik


4. rujna 2008.
Zagorske poduzetničke zone već imaju 5600 zaposlenih
Dosad je sagrađeno čak 316 poduzetničkih zona, a po broju zaposlenih, od ukupno njih 35.000, najviše ih je u zonama Krapinsko-zagorske županije
U Hrvatskoj sve uspješnije razvijaju poduzetničke zone. Većina ih se gradi uz najvažnije prometnice, a u njima otvaraju nove hale i zapošljavaju novi djelatnici. Najkraće, gospodarstvo u krajevima u kojima niču poduzetnička područja podiže se na višu razinu.
Da je upravo tako, govore i podaci Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva koje je kroz projekt gradnje poduzetničkih zona sufinanciralo 316 zona.
Kod planiranja poduzetničkih zona njihovi pokretači - jedinice lokalne samouprave, gradovi i općine - nastoje iznaći što je moguće povoljniju lokaciju, uz prometnice, jer je to od velike važnosti za odluke budućih investitora za ulaganje u neku zonu, ističu u Ministarstvu.
Podsjećaju da su sa sufinanciranjem poduzetničkih zona započeli 2001. godine, a snažniji zamah u financiranju dogodio se u razdoblju od 2004. do 2007 donošenjem Programa razvoja poduzetničkih zona.
Što se tiče ukupne površine sufinanciranih 316 zona, ona iznosi 9246,2 hektara. Najveće površine zona imaju Zagrebačka županija-975,8 hektara i Varaždinska 874,3 hektara, a slijede ih Šibensko-kninska s 800,9 i Krapinsko-zagorska sa 758,3 hektara.
Ukupno je u sufinanciranim zonama zaposleno 35.000 ljudi. Najaviše zaposlenih u zonama je u Krapinsko-zagorskoj županiji 5683, zatim u Zagrebačkoj županiji, gdje u zonama radi 3529 zaposlenih, a slijede Varaždinska s 2778 i Koprivničko-križevačka s 2737 zaposlenih.
U Ministarstvu ističu kako su osnivači poduzetničkih zona jedinice lokalne samouprave - gradovi i općine, a Županije objedinjuju sve planove razvoja poduzetničkih zona u Županijske planove.
Sve županije u Hrvatskoj imaju te planove u kojima utvrđuju i prioritete za zone na svojem području, čime se Ministarstvo rukovodi kod dodjele sredstava za sufinanciranje pojedinih zona. Iz tih je planova razvidno da se u svim županijama planira razvoj novih poduzetničkih zona, jer su one jedan od najboljih pokretača gospodarskog razvoja i zapošljavanja u određenoj sredini.
Jedan od osnovnih ciljeva Vlade koji se želi postići i kroz taj projekt je ravnomjeran razvoj Hrvatske, ističu u Ministarstvu. Pokretanje i stavljanje u funkciju poduzetničke zone u bilo kojoj sredini nosi sa sobom gospodarsko oživljavanje i nova radna mjesta, a to posebno dolazi do izražaja u manje razvijenim sredinama u kojima poduzetnička zona zaista može promijeniti gospodarsku sliku.
Gledajući dosadašnji uspjeh zona, treba istaknuti da je Poduzetnička zona Nikole Tesle u Križevcima ove godine na Nacionalnom savjetovanju u Šibeniku proglašena najboljom poduzetničkom zonom u 2007. godini, a posljednja parcela u zoni temeljem inicijative Grada prodana je talijanskom investitoru. U pogonima će se proizvoditi dijelovi za tvrtku MEP koja je plasira strojeve za proizvodnju armature.

Certificirano šest regija
Na privlačenju stranih ulagača najviše radi Agencija za promicanje izvoza i ulaganja, ali svakako treba istaknuti i inicijativu općina i gradova te razvojnih agencija i poduzetničkih centara koji samostalno traže i pronalaze inozemne ulagače. S ciljem bolje pripremljenosti lokalne sredine za prihvat stranih ulagača, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva pokrenulo je i provodilo projekt Certificiranja regija za ulaganje. Certificirano je šest regija, odnosno 12 županija.

Zabok i Dugopolje u vrhu po broju zaposlenih
Ako kao kriterij uzmemo broj zaposlenih i broj poduzetnika u zoni, onda su najuspješnije zone Gospodarska zona Zabok-Grad Zabok (170 hektara) u kojoj posluje 34 poduzetnika s 1676 zaposlenih, zatim zona Podi-Općina Dugopolje (173 hektara) u kojoj posluje 89 poduzetnika s 1078 zaposlenih te Radna zona Novaki-općina Sveta Nedjelja (100 hektara) sa 70 poduzetnika i 1000 zaposlenih i Zona male privrede Jalkovec - Grad Varaždin koja je po površini manja (21 hektar), ali s 35 poduzetnika i 550 zaposlenih.
(Ivan Smirčić) Poduzetnički portal


 

3. rujna 2008.
Šampionski škripavac Milana Miščevića
RAKOVICA Milan Miščević iz Josipdola šampion je 5. međunarodnog stručnog ocjenjivanja sireva Karlovačke županije. U konkurenciji 35 sireva od 14 proizvođača njegov meki, kravlji škripavac osvojio je maksimalnih dvadeset bodova.
Tom obiteljsko-poljoprivrednom gospodarstvu zlato je pripalo i za kravlji polutvrdi, kuhani dimljeni sir. Izvrsne proizvode naših proizvođača imali su priliku kušati brojni posjetitelji koji su se okupili na 5. izložbi sireva Karlovačke županije u autokampu "Korana" u Čatrnji. Svoje jedinstvene delicije. uz pobjednika. izložili su i Nada Braim iz Lasinje, Nada Kaurin iz Rakovice, Štefica Grdić iz Josipdola, Dušanka Čavrag iz Ogulina i Marko Radočaj iz Cetingrada.
Prvi put smo šampioni i to je veliko priznanje za naš rad i trud. Moja obitelj već se punih dvadeset godina bavi proizvodnjom, a siranu smo registrirali 2005. godine. To još nije posao od kojeg bi se moglo živjeti. Stalno ulažemo i usavršavamo naš rad, a onda se pojavi netko tko prodaje sir na cesti upozorava Milan Miščević, kojem uz suprugu Radmilu pomažu i djeca.
Jedanaestogodišnja Danijela i tri godine mlađi Goran zaduženi su za degustaciju i stavljanje naljepnica. Omiljen im je dimljeni sir. S najviše bodova ocijenjen je i "pikant" s maslinovim, odnosno bučinim i suncokretovim uljem Marka Radočaja, škripavac Dušanke Čavrag i kuhani sir sa začinima Vesne Jurlević. Zlatom su se okitili i Štefica Grdić, Nada Braim i Nenad Novković. Dodijeljeno je i devet srebrnih i pet brončanih medalja.
Ivona Škalamera, Foto: Kristina Štedul-Fabac, Poduzetnički portal




3. rujna 2008.
Na slavonskim poljima uzgaja se lavanda vrlo visoke kvalitete
SLAVONSKI BROD - "U svibnju smo Internetom uspostavili suradnju, u lipnju obišli nasad i dogovorili otkup. U proteklih godinu dana potaknuli smo podizanje 35 do 40 hektara lavande. Cilj je podizanje 500 hektara nasada u kontinentalnom dijelu. Jamčimo otkup, roba ide u izvoz i to je najvažnije u cijeloj priči", kaže Hrvoje Šimić, direktor tvrtke "Aris 2000" opisujući put kako je stigao do plantaže i suradnje s Darijem Đanićem, jedinim vlasnikom plantaže lavande u Brodsko-posavskoj županiji. Šimićeva tvrtka otkupljuje lavandu po cijeni od tri kune za kilogram cvijeta s dva posto eteričnog ulja. "Uzorci iz okolice Vrbovca pokazuju da je lavanda dobra i ima taj postotak ulja. Koncentrirani smo na proizvodnju ulja i plaćamo njegovu količinu u cvijetu. Urod u Godinjaku vrlo je sličan onom iz Vrbovca i očekujemo dobar rezultat. Što se tiče ugovaranja otkupa, ugovor nudimo svima, kao i dva programa suradnje. Jedan se odnosi na proizvođače koji samostalno podižu nasade, a drugi na one za koje mi osiguravamo sadnice i ugovorom se vežemo na deset godina i jamčimo otkup", kaže Šimić. Što se lavande tiče, čini se da je njezin uzgoj postao dominantno kontinentalni posao. "Nakon što je prošle godine podignut nasad od 32 hektara, udeseterostručena je plantažna proizvodnja. Ono što se tradicionalno uzgaja na otocima je lijepo, ali... Nekada je Hvar davao 600 - 700 tona ulja od lavande. Međutim, rat i požari u Dalmaciji učinili su svoje. Ovdje se pokazalo da cvrčak za uzgoj lavande ne treba", kaže Šimić odgovarajući na sumnje brojnih nevjernika u uspješan uzgoj lavande u kontinentalnom dijelu. Pogon za preradu lavande dnevno može preraditi otkos s oko dva hektara lavande u punom rodu. Na internacionalnoj razini konkurencija u uzgoju lavande u kontinentalnim uvjetima stalno jača, ali Šimić ne strahuje da će ona ugroziti razvoj domaće proizvodnje, koju potiče i država. "Na tržištu se nešto događa. Lavandu su počeli uzgajati i Ukrajinci i Kinezi, ali nije sva lavanda iste kvalitete. Kod nas država potiče podizanje nasada s 14.000 kuna po hektaru. Tako da prve dvije godine ulažete samo vlastiti rad, a nakon toga urod se debelo isplati. Mislim da je uzgoj lavande isplativiji od uzgoja voća", ističe Hrvoje Šimić. Lavanda proizvedena u Hrvatskoj osim za preradu i proizvodnju eteričnih ulja koristi se i za prodaju sušenog cvijeta koji pakiran u platnene vrećice služi kao prirodan osvježivač prostora. Marijan Vrkljan, Poduzetnički portal


2. rujna 2008.
Sve veća ulaganja u drvnu industriju
Povezivanje austrijskih kompanija iz drvne branše i Centra kompetencije osnovanog upravo za to područje rezultiralo je suradnjom vrijednom četiri milijuna eura godišnje
Akcije koje provodi Hrvatska gospodarska komora (HGK), kao što su >Kupujmo hrvatsko< i u zadnje vrijeme >Drvo je prvo<, mogle bi uroditi snažnijim povezivanjem gospodarskih i znanstvenih subjekata, posebno po uzoru na Austriju, ako se pokaže dovoljno dobre volje u industriji, znanosti, ali ponajviše politici. Austrija je, naime, kroz slične akcije koje i dalje traju uspjela povezati kompanije iz drvne branše i Centar kompetencije osnovan upravo za to područje, što je rezultiralo suradnjom vrijednom četiri milijuna eura godišnje.
Kako je za Vjesnik rekao Boris Hultsch, direktor Centra za kompetenciju drvne industrije, inicijativa za povezivanje tih dvaju segmenata, drvne branše i gospodarskih subjekata, došla je primarno od gospodarskog sektora, odnosno tvrtke Fundermax, jedne od vodećih kompanija iz te branše, no inicijativu su prepoznale i ostale kompanije, a na kraju i austrijska vlada, koja je kroz akcije tipa >Drvo je prvo< višestruko povećala uporabu i korištenje drva u cijeloj Austriji te počela financijski pomagati i znanstvena istraživanja.
Danas je Centar za kompetenciju povezan s više od 20 kompanija iz drvnog sektora te kroz četiri odjela diljem Austrije obavlja istraživanja vrijedna više milijuna eura.
>Poslovi koje obavljamo imaju višestruke funkcije, od ispitivanja materijala na kemijske reakcije do utjecaja udaraca, kiše, snijega i drugih uzročnika na kvalitetu proizvoda<, ističe Hultsch. Dodaje kako su upravo nakon njihovih istraživanja o bakterijskim utjecajima na drvene kade, bazene, saune i slične proizvode popularne diljem wellness centara u Europi vlade brojnih europskih zemalja dale odobrenja za uporabu istih.
Takav primjer jedan je od pokazatelja u kojem bi smjeru trebala ići i Hrvatska koja svojom kvalitetnom drvnom građom i sve snažnijim pokušajima jačanja drvne industrije želi postati prepoznatljiva na globalnom tržištu. Akcije HGK-a, poput >Drvo je prvo< dobar su početak, kao i okrugli stol održan na Sajmu drva u Klagenfurtu prošlog tjedna u organizaciji hrvatskih i austrijskih predstavnika drvne industrije, no potrebna je i konačna strategija drvne industrije na državnoj razini, kao i pravna regulativa bez koje daljnje akcije nisu moguće. Pozitivno je i to što austrijske kompanije s područja biomase, jednog od alternativnih izvora energije, imaju želju ulagati u Hrvatsku, odnosno povezati svoje znanje i tehnologiju s hrvatskom kvalitetnom sirovinom i prenijeti to znanje na hrvatske tvrtke. Kako ističu, žele investirati i koristiti pritom što je više moguće hrvatskih elemenata, tako da nema potrebe za daljnjim zaduživanjima i sličnim problemima koji se javljaju pri investiranju u proizvodnju. Sada je samo pitanje koliko smo spremni iskoristiti takve ponude i je li država u stanju podržati takve projekte. Luka Capar, Vjesnik


29. kolovoza 2008.
Prvi organizirani nastup hrvatskih izlagača
Poseban naglasak na 50. međunarodnom sajmu drvne industrije u Klagenfurtu je na biomasi kao alternativnom izvoru energije
KLAGENFURT - Na 50. međunarodnom sajmu drvne industrije u Klagenfurtu koji je otvoren u četvrtak, a trajat će od 28. do 31. kolovoza, prvi put organizirano nastupaju i predstavnici hrvatske drvne industrije. U organizaciji Hrvatske gospodarske komore tržištu se predstavljaju tri kompanije, Spačva, Viševica-Komp i Brestovac, koji svoje poslovanje temelje na proizvodnji drvnih proizvoda s posebnim naglaskom na biomasu kao jedan od energenata budućnosti.
Kako je za Vjesnik rekao Igor Barbarić iz drvnog sektora HGK-a, posebno će zanimljivo biti na okruglom stolu hrvatskih i austrijskih proizvođača biomase koji se održava u petak, a s ciljem povezivanja hrvatske sirovine i austrijske tehnologije. Za susret se prijavilo dvadesetak hrvatskih i petnaestak austrijskih kompanija.
Klagenfurtski sajam ove je godine zbog velikog interesa proširen za dodatnih 15.000 četvornih metara, tako da će na ukupno 46.000 četvornih metara izložbenog prostora nastupiti više od 430 izlagača iz 22 zemlje. Najbrojniji su izlagači iz Njemačke i Italije, tradicionalno jakih centara drvne industrije, no prvi put kao i Hrvatska nastupaju države koje se nastoje nametnuti na tržištu poput Belgije, Rumunjske i Rusije.
>Posebno nas raduje velik broj inozemnih sudionika koji dokazuju kako Klagenfurt zauzima značajan položaj u europskoj drvnoj branši<, rekao je za Vjesnik prvi čovjek sajma Karl Platzer, dodavši da će ove godine poseban naglasak biti na biomasi kao alternativnom izvoru energije, što je posljednjih godina vrlo aktualno. Luka Capar, Vjesnik


20. kolovoza 2008.
Plešivička vinska cesta sinonim za uspjeh
Turistički entuzijazam splasne nakon stručnih razglabanja i kraj je prepušten svakodnevnom životarenju i pogledu na bolje sutra
Postoje svi elementi da se ovo područje turistički razvije, jedino još moramo smisliti kako ćemo to napraviti i što bi mogli ponuditi<, tako je otprilike tekao razgovor stručnjaka kada su svojedobno razgovarali kako privući goste na Svetu Janu, brdovito područje nedaleko od Jastrebarskog, niti 50 kilometara udaljeno od Zagreba. Idealna, ali neiskorištena pozicija (na stranu što ćete ovih dana do nje putovati više od sat vremena jer se netko odlučio u špici sezone popravljati staru karlovačku cestu).
Sličnu brigu, doduše, muče i njihovi jadranski kolege kojima nedostatak mašte i entuzijazma nadomješta more, a more je i dalje najtraženiji hrvatski turistički proizvod. Sve, međutim, zastane kada treba zasukati rukave i osmisliti neku atrakciju koja bi privukla nove goste.
Jedan od zaključaka spomenutog sastanka bio je kako ne bi bilo loše da se, poput kumrovečkog eko-etno sela, napravi muzej na otvorenom, da se na jednom mjestu locira nekoliko drvenih kuća, odnosno građevina, i da se tako pokaže kako se nekad živjelo u tome kraju. Do drvenih kuća ne bi bilo teško doći jer su i dalje masovno raštrkane po idiličnim svetojanskim i plešivičkim selima kao podsjetnik da je tu nekad bilo više života. Drvene su kleti kraj mnogobrojnih vinograda, drvene su građevine krasile mjesta. Sada su ili napuštene pa ponuđene na prodaju ili su pretvorene u moderne vikendice pa iz drvenih dijelova nakaradno strše vanjske jedinice klimatizacijskih uređaja i satelitske antene. Turistički entuzijazam splasne nakon stručnih razglabanja i kraj je prepušten svakodnevnome životarenju i pogledu na bolje sutra. To konkretno znači da će dobro raditi kafići u Gorici Svetojanskoj, središnjem mjestu Svete Jane, jer posla baš i nema.
U Gorici Svetojanskoj sve se vrti oko crkve Svete Ane. Mjesto s oko 120 stanovnika oživi tek u vrijeme proštenja i slavlja, ostatak godine provodi u prihvaćenom ritmu - ritmu koji se valjda ne mijenja posljednjih stotinjak godina.
Svetojanski kraj ima 18 naselja s oko 1300 stanovnika, najviše stanovnika, 350, ima Draga Svetojanska, Ivančići imaju u tim razmjerima također respektabilnih 250 stanovnika, a na začelju je naselje Paljugi s petnaestak žitelja.
Jedan od sadržaja koji bi trebalo oživjeti i kvalitetnije prezentirati nalazi se u naselju Draga. Stari grad Turanj zarastao je u korov i visoku travu. Dok smo se lani nekako i uspjeli probiti do njega, sada nismo pronašli ni put. Riječ je o ostatku tornja, dijelu utvrde nekadašnjeg podgorskoga grada Turnja. Ostaci građevine na 220 metara iznad sela Draga slabo su očuvani, mada i danas imaju veliku povijesnu vrijednost.
Zato je u blizini kamenolom, a on odlično radi jer je u tih pola sata koliko smo bili pokraj starog grada kraj nas prošišalo desetak kamiona.
Obrisi skrbi za ljepotu prirode mogu se vidjeti pokraj potoka Draga. Uređene su dvije vodenice, postavljeno je nekoliko klupa, uglavnom prizor vrijedan zaustavljanja. No, možda bi netko trebao napomenuti da se stajski gnoj ne bi trebao odlagati pokraj mjesta predviđenog za idilični odmor.
Ako bi Sveta Jana jednog dana tek mogla postati muzej na otvorenom, a ne samo povremeni dom vikendašima, Plešivica je krenula drugim putem. Susjedno brdo odavno je postalo sinonim za dobra vina: Plešivička vinska cesta na razini je istarskih, dakle na samom vrhu hrvatske ponude. Od oko trideset vinara koji tamo imaju vinograde, kleti, kušaonice i restorane, nekoliko je vrhunskih.
Velimir Korak trenutačno je jedan od najboljih vinara u državi. Franjo Gregorić je također u samom vrhu, a na samom ulazu u Plešivicu vina radi i Zvonimir Tomac. Većina tamošnjih vinara prima do pedesetak osoba, a gostima će, osim vina, ponuditi i domaće gastro specijalitete.
Ta vinska cesta sinonim je uspjeha, a iza nje je mnogo truda. Tamošnji vinari nisu kretali od nule već iz debelog minusa jer je s plešivičkih vina najprije trebalo skinuti etiketu bučkuriša - etiketu koju su s pravom zaradili u bivšoj Jugoslaviji.
Po definiciji, vinska cesta mora prolaziti kroz prirodno lijep i očuvan okoliš što Plešivica i je. Mora, naravno, prolaziti vinorodnim područjem, a tamošnji su prostori gotovo isključivo prošarani trsovima, te mora imati najmanje pet seljačkih gospodarstava cestovne udaljenosti do deset kilometara.
Plešivica ih ima šest puta više, što je dokaz da postoji način da se ljudi trgnu, samo im treba pokazati pravi put. Davor Verković, Vjesnik


 

13. kolovoza 2008.
Vlakovi prevezli više od 35 milijuna putnika
U prvom polugodištu prevezeno 72,26 milijuna putnika. Cestama se provezlo 30,9 milijuna putnika, brodovima 4,74 milijuna, a zrakoplovima 1,02 milijuna putnika
ZAGREB - U Hrvatskoj je tijekom prvog polugodišta prevezeno 72,26 milijuna putnika, što je 6,1 posto više nego u istom prošlogodišnjem razdoblju, objavio je Državni zavod za statistiku (DZS).
U prijevozu putnika, porast od 14,3 posto zabilježen je u željezničkom prometu u kojem je prevezeno 35,58 milijuna putnika.
Tako željeznički promet, u kojem statistika obuhvaća i gradski željeznički prijevoz, ima i najveći udio u ukupnom prijevozu putnika u prvom polugodištu - gotovo polovica, točnije 49 posto putnika prevezena je upravo željeznicom.
Slijedi cestovni prijevoz s udjelom od 43 posto, a prevezenih 30,9 milijuna putnika u prvom ovogodišnjem polugodištu je za 1,8 posto manji broj putnika nego u prvom polugodištu lani.
U pomorskom i obalnom prijevozu broj putnika povećan je 4,1 posto, na 4,74 milijuna, a u zračnom 7,1 posto, na 1,02 milijuna.
U strukturi ukupnog prijevoza putnika pomorski i obalni prijevoz ima udio od sedam posto, a zračni prijevoz jedan posto.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u prvom je polugodištu prevezeno 80,82 milijuna tona roba.
No, usporedba podataka o prijevozu roba s prošlogodišnjim podacima nije moguća zbog toga što podaci o cestovnom prijevozu robe nisu usporedivi s lanjskim, jer su od 1. siječnja potpuno usklađeni s propisima Europske unije, napominju statističari.
A upravo cestovni prijevoz ima i najveći udio u ukupnom prometu roba. Naime, u cestovnom je prijevozu u prvom polugodištu prevezeno više od 53,1 milijun tona roba, što je u ukupnom prijevozu roba udio od 66 posto.
Udio od 20 posto u ukupnom prijevozu roba ima pomorski i obalni prijevoz, koji u prvom polugodištu bilježi rast od 1,3 posto, na 15,83 milijuna tona, dok je 7,4 milijuna tona roba, ili 1,6 posto manje nego lani, prevezeno željeznicom. Vjesnik


6. kolovoza 2008.
Hrvatsko mlijeko kvalitetnije od onog iz EU-a
Mlijeko obitelji Francišković je ekstra kvalitete s najviše 10.000 mikroorganizama u mililitru mlijeka
Iako Ministarstvo poljoprivrede puno sredstava ulaže u ruralni razvoj, kako bi Hrvatska i u tom segmentu što spremnija ušla u Europsku uniju, u Gorskome kotaru trenutačno ima svega šestotinjak muznih krava, od toga 250 na području Vrbovskog, po 150 u čabarskom i mrkopaljskome kraju, a ostatak u drugim dijelovima te >hrvatske Švice<.

Već dulje od desetljeća sinonim za uspješan uzgoj muznih krava u Gorskome kotaru je farma obitelji Francišković u Begovom Razdolju, naseljenom mjestu na najvišoj nadmorskoj visini u Hrvatskoj (1078 m) s 38 stanovnika. Franciškovići imaju šezdeset krava, a farmu vodi Bojan (27), uz pomoć supruge Biljane te mame Marice i tate Zvonka, koji su taj posao počeli 1992. godine sa svega dvije krave. Prije toga ta je obitelj otvorila prvu privatnu trgovinu mješovite robe u bivšoj državi 1987. godine, a sedamdesetih godina prošlog stoljeća bavili su se sadnjom sjemenskog krumpira (120 tona godišnje). Bojan kaže kako taj posao iziskuje 20 sati rada na dan, zbog čega mlađi ljudi u vođenju farme ne vide budućnost jer su ulaganja velika, a na dobit treba dugo čekati. On smatra da nam je potrebna škola za stočarstvo te da treba gledati i socijalni aspekt ako želimo da nam se mladi ljudi bave proizvodnjom hrane bez čega ćemo teško u Europsku uniju. Dodaje da se danas držanje jedne do dvije krave ne smatra bavljenjem stočarstvom već kao držanje >kućnih ljubimaca< koji, eto, usput daju i mlijeko.

Taj broj >kućnih ljubimaca< je u Gorskom kotaru minulih pet godina smanjen s 1200 na nešto više od 600 grla. Njegov otac Zvonko kaže da ulaskom u Europsku uniju možemo očekivati i pad cijene mlijeka, te da se za tu >utakmicu< treba dobro pripremiti povećanjem broja kvalitetnih krava.
Prema Pravilniku o kakvoći svježeg sirovog mlijeka, donedavno je bilo dopušteno 50.000 mikroorganizama u mililitru mlijeka, dok je ta granica u Pravilniku Europske unije 100.000 mikroorganizama. Od nedavno i Hrvatska primjenjuje taj pravilnik, što znači da će se naši proizvođači mlijeka lakše prilagoditi tom sto posto liberalnijem pravilniku Europske unije. U Europskoj uniji još je jedino u Francuskoj na snazi pravilnik prema kojemu u mlijeku ne smije biti više od 25.000 mikroorganizama pa tako Francuzi piju >super mlijeko<. Franciškovićevi imaju zatvoreni sustav za mužnju, a njihovo mlijeko je ekstra kvalitete s najviše 10.000 mikroorganizama u mililitru mlijeka. Franciškovići dnevno isporučuju 500.000 litara mlijeka. Cilj im je da nabave još kvalitetnih muznih krava, ali da pritom ne povećaju znatnije njihov broj. Da bi se pomoglo ostalim našim manjim proizvođačima mlijeka, koji nemaju vrhunsku opremu za mužnju i uvjete za držanje i prehranu krava, više se ne isplaćuje dodatak na ekstra klasu mlijeka. Nakon što je Slovenija ušla u Europsku uniju u toj je zemlji propalo gotovo 50 posto manjih proizvođača mlijeka, ponajprije onih koji su imali manje od 20 krava, a Sloveniji nikako godinama nije polazilo za rukom da u proizvodnji mlijeka zadovolji standard Europske unije od spomenutih 100.000 mikroorganizama u mililitru mlijeka.
Trenutačno farmeri za isporučenu litru mlijeka dobiju 2,36 kuna, čemu treba pribrojiti i državni poticaj od 1,15 kuna, a to se odnosi na mlijeko ekstra klase s 3,2 posto proteina i 3,7 posto mliječne masti. Damir Herceg, Vjesnik


8. kolovoza 2008.
Počinje nadmetanje Mola i OMV-a za Inu?
Mnogo toga će biti jasnije nakon što Mol do 14. kolovoza objavi najavljenu dobrovoljnu ponudu za kupnju Ininih dionica koje nisu u njihovu i državnom vlasništvu
Što slijedi nakon odustajanja austrijskog OMV-a od preuzimanja mađarskog Mola, Inina strateškog partnera i vlasnika 25 posto njezinih dionica, pitaju se mnogi zbog sve češćih spekulacija da bi ipak moglo doći do nadmetanja te dvije velike naftne i plinske kompanije za Inu.
Dosta toga bi moglo biti jasnije nakon što Mol do 14. kolovoza objavi najavljenu dobrovoljnu ponudu za kupnju Ininih dionica koje nisu u njihovu i državnom vlasništvu, dakle 23,15 posto u rukama privatnih i institucionalnih investitora i sedam posto u braniteljskom fondu.
U Molu vjerojatno još razmišljaju o tome koliku će premiju u odnosu na sadašnju tržišnu cijenu Inine dionice ponuditi kako ne bi potrošili previše, ali i premalom ponudom odbili znatan dio vlasnika dionica. Naime, ako znatna većina prihvati njihovu ponudu, Molu će to omogućiti postizanje njihova cilja - da postanu većinski vlasnik Ine ili zasad barem najveći pojedinačni suvlasnik.
No, otvoreno je pitanje kakve planove s Inom ima OMV. Čvrsto, naime, vjeruju u nastavak konsolidiranja naftne i plinske industrije u srednjoj Europi, pa će >razmotriti različite opcije u svrhu maksimiziranja vrijednosti svojeg 20,2-postotnog udjela u MOL-u i ostvarivanja koristi od kreiranja vrijednosti u tom procesu konsolidacije<.
Koliko pritom ciljaju na Inu, zasad je teško reći. OMV je ranije objavio samo da nikad nije namjeravao kupiti Inine dionice, niti objaviti javnu ponudu za njezino preuzimanje, nego su samo zainteresirani za moguću Vladinu javnu ponudu za prodaju svog vlasničkog udjela. A predsjednik OMV-ove uprave Wolfgang Ruttenstorfer je ovih dana potvrdio da će OMV, ako dođe do nastavka privatizacije Ine, rado razmotriti svoje sudjelovanje.
Ali prema Zakonu o privatizaciji Ine Vlada može zasad na prodaju ponuditi samo 19,85 posto dionica, jer 25 posto mora zadržati do ulaska Hrvatske u EU. Kad bi se odlučila na takav potez, dionice bi mogla privatizirati na tri načina: prodajom na burzi, izravnom prodajom strateškom partneru ili zamjenom s njegovim dionicama.
Međutim, prema riječima stručnjaka, kad Hanfa potvrdi da je Molova ponuda za preuzimanje dionica koje nisu u njihovu i Vladinu vlasništvu u skladu s propisima, svatko, pa tako unatoč njihovim suprotnim najavama, i OMV može podnijeti kontraponudu s boljim uvjetima i tako privući sadašnje vlasnike dionica da ih prodaju njima. No, pitanje je ima li OMV razloga za takvu kontraponudu.
Uz te, moguće su i brojne druge kombinacije koje kruže posljednjih dana. Jedna od zanimljivijih je ona o mogućem dogovoru OMV-a i Mola da mađarska kompanija prvo uz manje troškove postane većinski vlasnik Ine, a onda je proda Austrijancima u zamjenu za 20,2 posto Molovih dionica koje drži OMV i njihovo odustajanje od pokušaja preuzimanja mađarske kompanije.
U svakom slučaju, desecima tisuća Ininih malih i investicijskih dioničara u interesu je nastavak nadmetanja za Inu jer bi to omogućilo nastavak ubrzanog rasta vrijednosti njezine dionice koja se posljednjih dana kreće između 2900 i 3000 kuna.
Naime, objava OMV-ova odustajanja od preuzimanja Mola u srijedu već je isti dan "srušila" Ininu dionicu za 1,5 posto na 2909 kuna. Ali puno toga će biti jasnije nakon skore objave Molove ponude za preuzimanje i njezinih rezultata. Željko Bukša, Vjesnik


 


1 - 2 - 3 - 4 -5 - 6 - 7

 

 


Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletn: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre