Sa 5,8 milijuna kuna država privremeno spasila Zračnu luku Osijek
Vlada je dobila zeleno svjetlo Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja da na ime državne potpore za otvorenost Zračnoj luci Osijek dodijeli nešto više od 5,8 milijuna kuna i time spasi taj aerodrom od propasti.
Odlukom o povećanju potpore osječki će aerodrom u sljedećih pet godina iz proračunu dobiti ukupno 10,8 milijuna kuna subvencije, što bi mu trebalo pokriti troškove i izvan sezone. Agencija je u svibnju 2009. odobrila potporu osječkom aerodromu u iznosu od 2,9 milijuna kuna. „No s obzirom na probleme u poslovanju te nemogućnost realizacije plana prihoda i rashoda u proteklom razdoblju, pokazalo se da taj iznos nije dovoljan za pokrivanje troškova obavljanja usluga od općega gospodarskog interesa“, kaže se u priopćenju AZTN-a.
Za tešku situaciju u kojoj se našao osječki aerodrom većina okrivljuje upravu na čijem je čelu Blanka Strahonja, no čini se da će to biti još kratko. Prije nekoliko dana održan je sastanak u Ministarstvu prometa o sudbini ZLO-a, na kojem je dogovoreno da će Strahonju smijeniti, formirati krizni menadžment te da će država (koja je vlasnica 55 posto svih hrvatskih aerodroma) do sredine veljače sanirati dug. Strahonja je trenutačno na bolovanju i nije htjela komentirati situaciju o osječkom aerodromu, već nas je uputila na Jasnu Šarić, direktoricu komercijalnog i financijskog sektora, koja je trenutačno mijenja.
„Naš aerodrom ima potencijal i u putničkom i u teretnom prometu. Planiramo u 2012. godini dogovoriti da Croatia Airlines uvede liniju Split-Osijek-Stuttgart tri puta tjedno, a očekujemo potporu istočnih županija u tom poslu“, kaže Šarić, dodajući da ove sezone planiraju i čarterske letove za Tursku.

Propali plan Žita
Šarić je uvjerena da za lošu financijsku situaciju nije krivo loše upravljanje aerodromom, već kriza zbog koje trpi cijela regija. Ostali su bez teretnog prometa jer pregovori s kargo kompanijama staju onog trenutka kada shvate da avioni koji bi dovezli neki teret nemaju što povesti iz Osijeka. Nadu im je ulijevao plan osječke tvrtke Žito o obnavljanju stočnog fonda junicama iz Kanade. Transport je trebao ići upravo preko ZLO-a, no zbog krize je Žito taj posao zamrznulo. Dodatan udarac zadao im je i Rayanair, koji je krajem prošle godine, nakon dvogodišnje suradnje, ukinuo svoju liniju za Frankfurt, a nema izgleda da bi je mogli obnoviti ove sezone. Šarić kaže da su s tom niskotarifnom kompanijom prekinuli suradnju zbog nerealnih zahtjeva.
„Mi smo htjeli da Rayanair otvori još barem jednu liniju. Umjesto toga, oni su tražili da neprimjereno visokim iznosom sufinanciramo troškove marketinga, što nismo mogli prihvatiti“, kaže Šarić.
Unatoč visokim dugovima koje sam aerodrom ne bi mogao sanirati, Šarić je optimistična što se tiče budućnosti tvrtke unatoč dobroj cestovnoj povezanosti Osijeka i blizini velikih aerodroma poput onih u Zagrebu ili Beogradu.

„Gospodarstvo je puno dalje od Zagreba. Treba iz Osijeka doputovati do Splita, Dubrovnika ili Frankfurta, stoga je neophodno postojanje zračne luke u Osijeku koja će razvijati prave destinacije i pravce. Promet ljudi i robe neminovno će se razvijati“, uvjerena je Šarić.
O nužnosti međunarodnog aerodroma u Osijeku ne dvoji ni Ivan Moro, sindikalni povjerenik u Zračnoj luci Osijek, ali je za razliku od Šarić uvjeren da je upravo Strahonja najodgovornija za situaciju u kojoj se našao aerodrom.

Svima u interesu
„Za ovakvu situaciju kriva je 90 posto neuspješnost uprave da poveže sve subjekte tako da nađe posao za aerodrom i održava ga profitabilnim. Ostalih deset posto pripisao bih birokraciji koja nije bila dovoljno informirana i nije se brinula za nas“, kaže Moro, koji je zadovoljan najavom da će Strahonja biti smijenjena, ali nema iluzija da će problem nestati s novim direktorom.
„Ne možete dovesti Davida Copperfielda da radi čuda na osječkom aerodromu. Nama treba uprava s vizijom, koja će znati kako izaći iz ove situacije“, kaže Moro, koji je uvjeren da od letova iz Osijeka može profitirati grad i Županija, a ne samo aerodrom.
„Sav novac koji nam država daje može se vratiti sa 50.000 putnika, i to od prodaje hrane, kave, sokova, transferom do grada i slično. Čak ni frankfurtski aerodrom s pet tisuća zaposlenih nije profitabilan, ali cijeloj regiji donosi novac i svima je u interesu da opstane“; kaže Moro.
Statistički podaci svjedoče da izvan sezone osječki aerodrom teško može preživjeti od prometa. Tako je u prosincu 2011. godine kroz njega prošao samo 51 putnik, a puno bolje nije bilo ni godinu prije, kada je ubilježeno 69 putnika u cijelom mjesecu. Riječ je zapravo o generalnoj avijaciji, odnosno uglavnom o putnicima malih, poslovnih aviona. Tereta nije bilo, kao uostalom ni cijele 2011. godine. Prošle je godine aerodromom prošlo nešto više od 22.000 putnika, što je 6,15 posto više nego 2010. godine. U 2010. godini gubitak aerodroma iznosio je 890.000 kuna, a godinu prije toga ostvareno je 710.000 kuna dobiti.
Saša Vejnović , Business