Prigodom potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske s jedne strane, te europske zajednice i njezinih država članica s druge strane, Republika Hrvatska i europska zajednica te njezine države članice (u daljnjem tekstu stranke) izražavaju odlučnost ojačati i intenzivirati obostrane odnose u političkim područjima.

S tim u skladu, stranke su suglasne uspostaviti redoviti politički dijalog koji će pratiti i učvršćivati njihovo približavanje, poduprijeti političke i gospodarske promjene koje su u tijeku u Republici Hrvatskoj, kao i pridonijeti jačanju postojećih veza, te uspostaviti nove oblike suradnje, posebice uzimajući u obzir status Hrvatske kao potencijalnog kandidata za članstvo u Europskoj uniji.

Ciljevi političkog dijaloga, temeljenog na zajedničkim vrijednostima i aspiracijama bit će:

1. JAČANJE demokratskih načela i institucija te poštovanje ljudskih prava, među kojima i prava pripadnika nacionalnih manjina;
2. PROMICANJE regionalne suradnje, razvoja dobrosusjedskih odnosa i ispunjavanja obveza u skladu s međunarodnim pravom;
3. OLAKŠAVANJE integracije Republike Hrvatske, u najvećoj mogućoj mjeri, u političku i gospodarsku maticu Europe na temelju njezinih individualnih zasluga i postignuća;
4. SVE VEĆE PRIBLIŽAVANJE stavova između stranaka o međunarodnim pitanjima, kao i o pitanjima koja bi mogla imati bitan učinak na stranke, uključujući suradnju u borbi protiv terorizma te na drugim područjima pravosuđa i unutarnjih poslova;
5. OMOGUĆAVANJE svakoj stranci da u postupku donošenja odluka razmotri stav i interese druge stranke;
6. JAČANJE sigurnosti i stabilnosti u cijeloj Europi, a naročito u jugoistočnoj Europi, kroz suradnju na područjima obuhvaćenima zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom Europske unije.

Politički dijalog između stranaka odvijat će se putem redovitih konzultacija, neformalnih kontakata i razmjene informacija primjereno potrebi, a naročito u sljedećim oblicima:

1. sastanci na visokoj razini između predstavnika Republike Hrvatske s jedne strane i predstavnika Europske unije u obliku trojke, s druge strane;
2. obostrano pružanje informacija o odlukama o vanjskoj politici služeći se u najvećoj mogućoj mjeri diplomatskim kanalima, među kojima su i dvostrani kontakti u trećim zemljama, te unutar višestranih foruma kao što su Ujedinjeni narodi, OESS, Vijeće Europe i druge međunarodne organizacije;
3. kontakti na parlamentarnoj razini;
4. svako drugo sredstvo koje će pridonijeti učvršćivanju i razvoju dijaloga između stranaka;
5. gdje je to prikladno, politički dijalog može se organizirati kao višestrani i/ili regionalni dijalog.