|
Licitar je šareno ukrašeni kolač od
medenoga tijesta. Njegova se tajna izrade od davnine čuva u krugu obiteljskog
obrta medičara središnje i nizinske Hrvatske. Iako je u cijelosti spravljen
od jestivih sastojaka, ponajprije donosi radost očima i duši.
Tradicionalno
je žarko crvene boje, a proizvodi se u različitim oblicima i veličinama.
Sitni su licitari (srca, trešnje, bebe, ptičice, gljive, potkove, vjenčići,
konjići), omiljen ukras božićnih jelki hrvatskih domova, a oni veći, namijenjeni
su darivanju bližnjih povodom posebnih prigoda. Običaj darivanja licitarskog
srca, kojim mladić djevojci iskazuje svoju privrženost i ljubav, duboko
je ukorijenjen u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Naročita prigoda za takav
znak pažnje najveći je blagdan zaljubljenih, Valentinovo. Taj je običaj
ovjekovječen i u glasovitom baletu Krešimira Baranovića Licitarsko srce
izvođenom na pozornicama diljem svijeta.
Tradicija izrade licitara započinje još u srednjem vijeku, napose 16.
i 17. st., kada su se u brojnim europskim samostanima spremali kolači
uz pomoć bogato ukrašenih drvenih kalupa. U istočno alpskom području,
takav je način izrade kolača ubrzo prerastao u obrt, koji se postupno
proširio i u druga područja središnje Europe, kada dolazi i u panonske
krajeve Hrvatske. Tu se majstori medičarskog obrta bave izradom proizvoda
od tijesta (licitara, medenjaka), voska (svijeća, voštanih zavjetnih darova)
te pripravom pića - gvirca i medice. Ti se proizvodi od samih početaka
obrta prodaju na sajmovima i proštenjima vezanim uz crkvene svetkovine,
a zahvaljujući licitarima, medičarski štandovi tim mjestima daju slikovitost
i naročit ugođaj...
Licitarski kalupi najveća su svetinja obrtnika - medičara.
Ručno izrađeni od bakrenoga lima, svojim jedinstvenim oblikom daruju dušu
slatkom tijestu, iz kojega nastaju licitari prepoznatljiva izgleda. Njihovi
ih vlasnici, stoga, ljubomorno čuvaju, predajući ih s pokoljenja na pokoljenje
|
