Accomodation in Croatia
HIA-porta
Patria-Promocija, marketing agencija
Made in Croatia, proizvodi i suveniri
 

 

Hrvoje Hitrec17. ožujka 2015.
KOMENTAR:HRVOJE HITREC
Savjetujkem Vladi neka se pokupi i ode

Polovicom ožujka 2015. u Hrvatskoj
Osjeća se da dolazi proljeće. Zima odstupa. Vlada odstupa od svojih projekata. Još samo da odstupi Vlada u cjelini pa možda ne će biti hrvatskoga proljeća najavljenog za travanj - nakon Uskrsa, kada će uz malo posve civilizirane gužve na gradskim trgovima u punom cvatu uskrsnuti narodna volja. Moj je savjet aktualnoj Vladi da ne čeka travanj. Neka u zadnji čas učini nešto dobro za Hrvatsku, kada do sada nije uspjela. Neka se pokupi i ode.

Hrvati su zaboravni pa će nakon nekoliko godina govoriti: „ Je, dragi gospon, bili su bagra,ali sjetite se kak su se pristojno pokupili. Nisu oni bili tak loši, samo su bili bedaki." Hrvati su dobroćudan narod, ali imaju svoje granice, a već neko vrijeme im je jasno da ovi u izvršnoj vlasti ipak nisu samo bedaki nego da u tom ludilu ima opake logike, da je tu postojao i postoji neki plan i da je taj plan uvelike ostvaren. Ciljevi su bili i jesu: Hrvatska bez novaca, Hrvatska bez ljudi, Hrvatska bez oružja, Hrvatska bez instutucija, Hrvatska bez hrvatskih medija, Hrvatska bez svojega ja. Hrvatska bez života. No, budući da je život žilava pojava i u svaku je jedinku i u svaki narod ugrađen refleks samoodržanja (i samoodređenja), Hrvati su shvatili da je opet jednom vrag odnio šalu i to u posve mirnodopskim uvjetima, da se to njih pokušava iznutra rastočiti i razoriti do smrti same – i sada se uspravljaju, i sada više ne raspravljaju, sada djeluju. Eto, s tim se suočava ova barbarska, tuđinska aktualna „hrvatska Vlada" i zato mora pasti. Nema više te afričke šljive koju bi mogla pojesti pa da ne padne. Nema.

Subotom popodne

Nisam odmah mogao do Šatora u Savskoj jer je Hrvatsko kulturno vijeće imalo izbornu skupštinu (o njoj na drugom mjestu ovih internetskih stranica), pa sam tek nakon svršetka pošao vidjeti što se zbiva, u osobno ime i ime udruge nepotkupljivih hrvatskih intelektualaca. Zaustavi me policija kod HNK i ne da mi u Savsku, pa se vozim okolnim putem jer poznajem Zagreb za razliku od Puhovskog koji je navečer plakao na HTV-u da ne može do Jaruna (a što bi on tražio na Jarunu, da možda nije namjeravao utemeljiti HDZ?) i da je grozno što je središte Zagreba blokirano. Slično se tužio dr. Prgomet, stručnjak za promet i sigurnost uopće.

Tako prilazim iz smjera Trešnjevačkog placa i dolazim pred Šator taman kada se prema okupljenima sa sjevera primiče povorka. Ide prema nama! Znači, bit će veselo, velim ja i skidam kravatu za svaki slučaj. Uskoro saznajem da sam žrtva neinformiranosti – povorka koja ide prema nama nosi hrvatske zastave, to se, naime, vraća onaj dio branitelja koji se prošetao do Krajiške i prozora kukavnoga premijera koji je bio dobro imformiran i bježao do Jadrana kao svojedobno Bela IV. Eto. A baš sam pomislio da antiprosvjednici nose hrvatske barjake, da im se nešto dogodilo u glupim glavama, ali nije.

A koliko je bilo tih antiprosvjednika, vidio sam tek navečer na HTV-u i drugim televizijama koje su se trudile prikazati da ih je više, ali nisu uspjele. Trudile su se i reporterke strpljivo čekajući da antiprosvjednici izmucaju svoje neuke izjave koje im je napisao režim: znoji se antiposvjednik, znoji se reporterka, retardirani anti nikako da suvislo završi rečenicu. A što im je rekao režim (SDP-HNS) da kažu? Da su branitelji paraziti, da HDZ priprema logore, da je nacija izvor neslobode. I tako dalje. Koliko vidim, antiprosvjed vodi neka gospođa koja je jako slična Teršelički, a nije Teršelička. Gospođica Holy nije ondje čak ni u obliku holograma, daje izjave iz sigurne udaljenosti i govori o „šatordžijama" da bi i na jezičnoj razini poslala poruku kojemu balkanskom krugu pripada, nervozna je jer se, eto, upravo odvija državni udar ili nešto slično. Puhovski spominje SUBNOR jer za drugo i ne zna, to je njegov crno-bijeli svijet.

Stanoviti orahovac je ipak među antiprosvjednicima kojih ima manje od stotinu – simptomatično, kada je rat bio završen mi smo s vrlo velikim ponosom ustvrdili da u tih četiri ili pet godina neprijatelj nije uspio formirati ni jednu satniju od Hrvata. Ni jednu. Nisu u subotu ni ovi neprijatelji bez oružja, plaćenici režima koji se skrivao iza spuštenih roleta i osluškivao kako funkcionira priglupi balon što ga pušta, jer unaprijed ne zna ništa, ne zna predviđati. Uz rečenog nepoznatog orahovca (pa vi na izborima dajte glas Orahu, dragi moji, lijepo su se otkrili, sada znate tko su) tu je i opet Branko Vukšić. Ako sam ga u prošlom javljanju iz Savske vrlo blago pokupio držeći da je zaveden (od neke anti-gospođe), sada kažem: dragi Branko, laburistu jedan, ako je tvoja zadaća od početka bila da rastočiš laburiste koji će na izborima proći otprilike kao Pusićkin HNS, onda je posao dobro obavljen. Ako si pak u antiprosvjede išao svjesno i zanosno, onda je to i bijedno i žalosno. U svakom slučaju, nazočni smo kraju jedne nejasne verbalne političke karijere.

No, koga je meni doista žao? Hrvatske policije koja je slabo plaćena a subotom popodne mora drežditi po zagrebačkim ulicama zato jer režim organizira priglupe antiprosvjede. Protuprosvjede. Protiv koga? Protiv Hrvatske vojske. A mnogi su u istoj toj Hrvatskoj policiji i sami bili branitelji, hrvatska je policija (redarstvenici) u samim početcima rata kada još Hrvatske vojske nije ni bilo ili se tek forrmirala izdržala najveće kušnje i mnogi su mladi policajci poginuli, mnogi su bili ranjeni. U Šatoru i oko njega su pripadnici Hrvatske vojske koji su mladi krenuli protiv srpske agresije da pomognu hrvatskoj policiji i bili teško ranjeni, a sada kada pripadnici vojske ne mogu biti jer su vojni invalidi, sada se na mig režima na njih spremala navala iste one terorističke bande protiv koje su se borili, sada režim šalje na ljude bez nogu i ruku jugoslavensku stoku koju treba pohapsiti i šupirati iz Hrvatske za vječna vremena. Pa da i nema tih vidljivih okolnosti, kako bi javnost reagirala da neka grupa najavi kako će vrijeđati i vjerojatno tući „obične", nevojne invalide? Kako? Javnost bi bila zaprepaštena, reagirala bi u velikom broju, otišla onamo braniti invalide. No po broju nas koji smo bili pred Šatorom u subotu popodne, premda je brojka impozantna, ne bih se usudio tvrditi da je „javnost" bila previše zgrožena. Očekivao sam i više. No, to je druga priča. Nadam se da se ljudi čuvaju za sljedeće ide, pa su propustili martovske... ide...ide to, ide.

Antiprosvjed
Koliko vidim, antiprosvjed vodi neka gospođa koja je jako slična Teršelički, a nije Teršelička. Gospođica Holy nije ondje čak ni u obliku holograma, daje izjave iz sigurne udaljenosti i govori o „šatordžijama" da bi i na jezičnoj razini poslala poruku kojemu balkanskom krugu pripada, nervozna je jer se, eto, upravo odvija državni udar ili nešto slično. Puhovski spominje SUBNOR jer za drugo i ne zna, to je njegov crno-bijeli svijet.


Dačić u Zagreb Dačić iz Zagreba
Sa svršetka živahnog tjedna vraćam se negdje na početak, kada je u Zagreb doplovio Miloševićev đačić po imenu Dačić i delovao vrlo izgubljeno, davao izjave koje pas s maslom ne bi pojeo, sve nešto pokušavao vrdati na način diplomatičan, jedva skupljajući slinu. Ostavio je mnogo bled utisak. Jedino što sam zapamtio bila je scena iz Hrvatskoga sabora: predsjednik Sabora Leko pred kamerama upoznaje Dačića s Pupovcem, a njima neugodno jer je Pupovac tri dana u tjednu u Beogradu, a kad nije želja ga vuče. Nego što. Svaka ptica svome jatu leti. Prirodno.

A nije Dačić imao ni sreće, jer je baš istoga dana Europski parlament prihvatio amandman kojim se dovodi u pitanje srbijanska jurisdikcija nad regionom. Pala su tako u vodu i prilježna objašnjenja srbijanskih navijača u hrvatskim novinama, da su, naime, hrvatski europarlamentarci doživjeli fijasko i da je jasno kako se Srbiju ne smije ometati „na putu" – kadli EU parlament prihvaća hrvatski amandman i to baš kada je đačić u Zagrebu. Kako se ne bi rasplakao, kako ne bi bio izgubljen pred kamerama? A što je na stvari oko te jurisdikcije (za koju su prilježnici tvrdili da postoji i u europskim zemljama ) razjasnila je isto tako duboko pogođena Vesna Pusić. Reče ona (sada!) da postoji institut(cija) univerzalne jurisdikcije, regionalne jurisdikcije i nacionalne. Pa se čini, razumjeli smo, da EU traži od Srbije da skine Hrvatskoj s varata regionalnu i ne samo Hrvatskoj.

Da đačić ipak ne bi otišao iz Zagreba posve rastužen, razveseljavala ga je Vesna Pusić odjevena u odoru puritanske školarke. Vesna mu je rekla (i javnosti, hrvatskoj) da nestali branitelji i civili nemaju etničku pripadnost. Znači, oni koji su poginuli za Hrvatsku, ubijeni u srbijanskim logorima i drugdje, oni koji su pošli u borbu protiv srpske agresije i okupacije Hrvatske, pošli kao Hrvati – sada nemaju pravo ni da se tako zovu, nestali nemaju etničku pripadnost. Samo ta izjava dovoljna je da bagra koje je sada narodnom zabunom na vlasti u Hrvatskoj – više nikada ne dobije ni jedan glas na izborima.

S druge strane (kad smo već kod toga) nikako da bude objavljen registar aboliranih četnika. Štoviše, kako se izbori približavaju, tipovi poput Peđe Grbina sve češće misle na njih i poručuju da se abolirani četnici mogu kandidirati. Eto zašto nema registra aboliranih.

Možda oni nisu tako loši. Eto u Haagu izjavljuje Rade Javorović, jedan od doduše neaboliranih Srba i to bosanskih, da su , citiram, „Hrvati i Muslimani išli dragovoljno u Keraterm, Omarsku i Trnopolje." Mlađim čitateljima na znanje – bili su to srpski koncentracijski logori. A Rade valjda zna što govori, bio je zapovjednik teritorijalne obrane u Prijedoru. Zaključno: svi oni koji upozoravaju da je srpski holokaust u zapadnoj Bosni zaboravljen ili se o tome premalo piše, apsolutno su u pravu.

Bagra
Da đačić ipak ne bi otišao iz Zagreba posve rastužen, razveseljavala ga je Vesna Pusić odjevena u odoru puritanske školarke. Vesna mu je rekla (i javnosti, hrvatskoj) da nestali branitelji i civili nemaju etničku pripadnost. Znači, oni koji su poginuli za Hrvatsku, ubijeni u srbijanskim logorima i drugdje, oni koji su pošli u borbu protiv srpske agresije i okupacije Hrvatske, pošli kao Hrvati – sada nemaju pravo ni da se tako zovu, nestali nemaju etničku pripadnost. Samo ta izjava dovoljna je da bagra koje je sada narodnom zabunom na vlasti u Hrvatskoj – više nikada ne dobije ni jedan glas na izborima.


Nacionalna sigurnost

Prevažna stvar, a počela se nagrizati i teško kompromitirati od samoga početka ovoga nesretnog početka 21. stoljeća kada su komunisti vrativši se pod drugim imenom na vlast razbucali obavještajnu zajednicu a Mesić obezglavio vojsku pod izlikom izmišljenoga puča. U nastavku se pojavio Josipović pa nastavio posao,Milanović je pao s tenka i od tada ne će ni čuti za vojsku koju analitičari smatraju i nedostatnom i neopremljenom te se o tome već i javno govori – na zadovoljstvo onih u susjedstvu kojima to čini zadovoljstvo.

No, zašto o tome govorim? Kolinda koja zna što je vojska i Milanović koji je pao s tenka i ne želi znati, sastali su se u Hrvatskom saboru u pitanju nacionalne sigurnosti (VNS) – uz neviđene mjere sigurnosti.Je li bilio snajperista na krovovima kuća na Trgu sv. Marka (Hrvatski radio ga zove – Markov trg, valjda po Kraljeviću Marku), ne znam, ali mi kažu da je atmosfera bila kao u vesternima. Kamere prema Banskim dvorima iz kojih točno u podne izlazi šerif i kao u špagetima zaokruži pogledom da vidi kakva je situacija u O.K. koralu, pomoćnici šerifa oprezno se osvrću i na kraju ipak živi i zdravi ulaze u Sabor. Oprostite, zanio sam se filmskim kamerama, ali televizijskijh nije bilo, odnosno nisu smjele snimati makar je u doba Brežnjeva bilo dopušteno.

Sastanak je trajao jedan sat , sve je bilo pripremljeno, smjernice na stolu, ugodno se čavrljalo. Tko je zabranio snimanje, ne zna se. Vlada će donijeti novu strategiju nacionalne sigurnosti, zaključeno je. Ova Vlada? Ma nemojte me..........(deset točaka). Pa ova Vlada je najveća prijetnja nacionalnoj sigurnosti, zaboga.

Štafetar
Mali, sitni plan nositelja štafete pokazao se promašenim. Plan je bio – ajmo dati otkaz jednoj našoj i jednoj njihovoj da pokažemo kako HRT vodi politiku nezavisno od vlasti i oporbe i uopće od Hrvatske, ajmo dati otkaz Gojanici i Hloverki, pa mirna Bosna. Ravnatelj se preračunao i umjesto mirne Bosne dobio nemirnu Hrvatsku, to jest njezine zastupnike u Saboru.

HRT u paketu

Kada na izborima do kraja obavimo posao, onda će otići u paketu i sadašnja televizijska vrhuška. Što će ostati? Ostat će Hrvatska radiotelevizija. Ostat će i druge kulturne i ostale instuitucije, bez ekipa ukapljenih u zadnje tri godine. Bit će puno paketa. Hrvatska pošta će imati posla. A da je taj bezokusni Radman prekardašio, čulo se i u rečenom Hrvatskom saboru gdje su zastupnici izrekli štošta, vrlo srditi. Mali, sitni plan nositelja štafete pokazao se promašenim. Plan je bio – ajmo dati otkaz jednoj našoj i jednoj njihovoj da pokažemo kako HRT vodi politiku nezavisno od vlasti i oporbe i uopće od Hrvatske, ajmo dati otkaz Gojanici i Hloverki, pa mirna Bosna.

Ravnatelj se preračunao i umjesto mirne Bosne dobio nemirnu Hrvatsku, to jest njezine zastupnike u Saboru. Čak se i Duka od Mletaka najednom oglasio, a nije kada je trebalo braniti od otkaza Karolinu Vidović Krišto. Da je u pitanju samo Hloverka, i opet bi šutio, ali je eto na propuhu i stamena Elizabeta koju sam i ja pokupio zbog inaugurativnog prijenosa ali ne sjećam se da sam predlagao otkaz. Tako se zajedno s Vladom (SDP je šutio) primiče žalosnom svršetku i ukapljena crvena ekipa, već sada suočena s pokretom otpora u samoj kući.

Nemamo najlošije i najovisnije pravosuđe u Europi

Lošije su samo Slovačka i Bugarska. Kada je ta analiza rađena, još nije bilo cirkusa oko ponovnog zatvaranja Bandića i Glavaša. Ne znam jeste li vidjeli na ekranima dičnoga Branka Hrvatina koji je bio blijed kao zemlja, možda od gripe... A oni koji su se sjetili slučaja Đure Brodarca u svezi s Glavašem, potpuno su u pravu. Ako se Branimiru Glavašu što dogodi, bit će to isto tako političko umorstvo još jednoga čovjeka koji je branio Hrvatsku, u Osijeku ili Sisku, svejedno. U Hrvatskoj.

A da je slovačko pravosuđe toliko ovisno o politici (o vlasti) malo me čudi. Da je bugarsko ovisno, ne znam,ali se nadam da će ići naprijed u boljem smjeru. Na kraju krajeva, ja za te dvije zemlje nisam nezainteresiran jer ako Hrvatska doista ima prijatelje u Europi onda su oni upravo u Slovačkoj i Bugarskoj.

Antifašistički riječki fašizam: Ana Frank ne može u HNK

U zagrebačkom kazalištu Trešnja nedavno je bila premijera filmsko-teatarskog autorskog projekta Jakova Sedlara, neobične i uspješne (mono) drame „Ana Frank". Medijski vrlo dobro popraćena, te se Trešnja napokon našla i u središnjem Dnevniku HTV-a , a Lustig posvjedočio da je na premijeri bilo puno osjećaja, kao što i jest – mnogi su plakali.

Da bi preduhitrio takvu sablazan, o Obersnelu i obersnelima neovisan riječki „Novi list" naručio je negativnu kritiku iz pera inače solidne poznavateljice kazališta, Nataše Govedić. Budući da nije znala kako obaviti zadaću koju joj je dala crvena riječka vrhuška jugoslavenskoga nagnuća, Nataša je odigrala dijagonalu i napala prevoditeljicu i redatelja da su pohrvatili Anu Frank, to jest da se djevojčica zvala Anne Frank a ne Ana Frank pa ju je tako trebalo pisati a valjda i izgovarati na sceni. Da se tu radi o velikoj provokaciji redatelja i prevoditeljice, kritičarka Nataša prisnažuje rečenicom „Sjetite se samo svih koji su otišli iz Hrvatske zbog pogrešnog prezimena".


Nakon što je tako suptilno spojila nacizam i suvremenu hrvatsku državu, trošeći nadalje papir u posebnom poglavlju pod naslovom „Jezične dvojbe", Nataša se bacila na samu predstavu i zaključila da PredstavaPredstava je pozvana u Izrael, što je prirodno, ali je pozvana i u Rijeku (RH) no stvari su se zakomplicirale. U Rijeku je „Anu Frank" pozvao HDZ (!) odnosno riječki vijećnik Hrvoje Burić koji je pokušao dobiti HNK pl. Ivana Zajca ali naišao na čvrst antifašistički otpor gradonačelnika Obersnela i intendanta Frljića (YU). Ana Frank ne može u riječki HNK, i gotovo. Nije da je u Rijeci Židovima zabranjen ulazak u kazalište, nego je valjda posrijedi Jakov Sedlar kojega u istom HNK stavljaju na donje rublje zajedno s prvacima hrvatskoga glumišta. Pa ne će valjda sada komad u njegovoj režiji biti prikazan u HNK pl. Zeca. Pa zvao se on (komad) i „Ana Frank.".„nedostaje osobni odnos autora predstave prema stradanju junakinje", da se u kazalištu za djecu ne očekuju „političke priredbe" i tako dalje. Elem, N. Govedić je poručila čitateljima Novoga lista da obersneli imaju pravo i da Ani Frank nije mjesto u HNK pl. Zec. Još je dodala, za svaki slučaj, citiram, „vjerujem da bi redatelj dostojan drame Anne Frank u Hrvatskoj bio Oliver Frljić, upravo zato što je već ispripovijedao i dramu njezine vršnjakinje, ubijene Aleksandre Zec" (citat završen). Kako se to drama „ispripovijeda" u kazalištu, ne mogu se domisliti.

Zatečena i zatočena u svojoj domaćoj zadaći kojoj je silom riječke vlasti morala podrediti kritičarsku nezavisnost, Nataša je u panici počela opisivati kako je na premijeru došao Bandić ( koji je valjda zato opet uhićen), a kada se ničega drugog nije mogla sjetiti obrušila se na ravnateljicu Trešnje i našla joj glumačke nedostatke premda ravnateljica koja jest glumica, u „Ani Frank" nije naravno nastupila. Uviđajući da piše bedastoće koje s premijerom nemaju veze, u sljedećim se rečenicama posvetila isključivo statusu ravnateljice čije su kvalifikacije, citiram, "nadasve neizvjesne". Kako je baš sada to zaključila i baš u svezi s „Anom Frank", moguće je objasniti samo obersnelskom zadaćom da se sve u i oko toga komada učini odbojnim te spriječi gostovanje u Rijeci. Koje će ipak biti realizirano, u drugom prostoru.

Tako naša štampa gori gre, pa kad je potrebno napada se i Anu Frank iz pozicija antifašističkog fašizma, odnosno komunističkoga jugoslavenskog antifašizma koji s demokratskim antifašizmom nema dodira. Glede teškoga zločina odnosno pohrvaćivanja Ane Frank, Nataši treba reći da mi Hrvati oduvijek pohrvaćujemo imena pa smo imali Josipa II. primjerice itd. ali i mnoge Ljudevite koji se originalno sigurno nisu tako zvali. A ako pohrvaćujemo (?) Anne Frank, onda baš time kažemo da je ona (i) naša Ana, što Nataša ne može razumjeti ili joj ne daju reći.

Glede djece i kazališta za djecu – koliko znam Trešnja ima predstave za nekoliko uzrasta, a rečena je predstava zasigurno namijenjena djeci zadnjih razreda osnovne škole i srednjoškolcima.

Još nešto: samo u Slavonskom Brodu ubijen je u srpskoj agresiji jedan razred djece, a u cijeloj Hrvatskoj više od četiri stotine djece. Ta djeca čekaju svoga dramskog pisca, dramu koja će biti snažnija od šutnje koja u medijima vlada o dječjim smrtima u Domovinskom ratu , u medijima 
koji nose na rukama samo jedan, incidentni slučaj jer se ne odnosi na hrvatsko dijete (a ni to nije posve točno).

 

Predstva
Predstava je pozvana u Izrael, što je prirodno, ali je pozvana i u Rijeku (RH) no stvari su se zakomplicirale. U Rijeku je „Anu Frank" pozvao HDZ (!) odnosno riječki vijećnik Hrvoje Burić koji je pokušao dobiti HNK pl. Ivana Zajca ali naišao na čvrst antifašistički otpor gradonačelnika Obersnela i intendanta Frljića (YU). Ana Frank ne može u riječki HNK, i gotovo. Nije da je u Rijeci Židovima zabranjen ulazak u kazalište, nego je valjda posrijedi Jakov Sedlar kojega u istom HNK stavljaju na donje rublje zajedno s prvacima hrvatskoga glumišta. Pa ne će valjda sada komad u njegovoj režiji biti prikazan u HNK pl. Zeca. Pa zvao se on (komad) i „Ana Frank."

komentirao:Hrvoje Hitrec(hkv) /hic

Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama

Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletn: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre