ADRESAR HRVATA IZVAN RH (2700adresa)
Adresar Hrvata izvan RH
narudžba:info@ppr.hr

Accomodation in Croatia
HIA-porta
Patria-Promocija, marketing agencija
Made in Croatia, proizvodi i suveniri
 



28. studenoga 2013.
Opet prosvjed: Već pet godina pokušavaju preimenovati trg
Bandić je više puta rekao da podržava preimenovanje, ali uvijek nađe neki razlog da ga odgodi, a sada spominje referendum, kaže Marija Runje iz Inicijative Krug za trg
Inicijativa Krug za trg koja želi da zagrebački Trg maršala Tita bude preimenovan, prosvjeduje ispred Gradske skupštine prije početka sjednice na kojoj će se raspravljati o proračunu za iduću godinu.
Podršku u preimenovanju im je ranije dao HDZ koji je želio da se o preimenovanju raspravlja na današnjoj sjednici.
Međutim, Odbor za imenovanja ulica i trgova je taj prijedlog odbio. U njemu većinu čine zastupnici nezavisne liste Milana Bandića i njegovih partnera. Bandić je najavio eventualni referendum oko preimenovanja.
- Bandić je više puta rekao da podržava preimenovanje, ali uvijek nađe neki razlog da odgodi odlučivanje. Kaže da je potreban konsenzus, a sada spominje referendum - rekla je Marija Runje, koordinatorica Inicijative.
Oni smatraju Josipa Broza Tita zločincem koji je odgovoran za više stotina masovnih grobnica i oko Zagreba. Pokušaj preimenovanja traje već pet godina, ali bezuspješno.
Ivan Pandžić, 24sata

 

7. svibnja 2012.
TRG MARŠALA TITA:  Prosvjed za promjenu imena
Ivo Banac: Treba se sučeliti sa svim ostacima titoizma
Ivo Banac, član Izvršnog odbora HHO-a, pozvao je na sučeljavanje hrvatskog društva sa svim ostacima titoizma, upozorivši da »Hrvatska neće biti slobodna i svoja dok se to ne učini, koliko god to predsjedniku i premijeru bilo neugodno«
Na Trgu maršala Tita u Zagrebu održan je danas šesti veliki javni prosvjed građanske inicijative »Krug za trg« s kojega ponovno upućen zahtjev gradskim vlastima za preimenovanjem toga trga.
Sa skupa, u čijoj je organizaciji prvi put sudjelovao i Hrvatski helsinški odbor, od vlasti je zatraženo da na djelu pokaže svoju demokratičnost te ukloni sve simbole komunizma i titoizma koji su, istaknuto je, zatirali ljudsko dostojanstvo i njegovali kult nacionalnog poricanja.
Od gradske vlasti, koja je do sada odbila sve naše zahtjeve, tražimo časno ime za ovaj trg, a od državne vlasti uklanjanje komunističke simbolike iz cijele zemlje, istaknula je koordinatorica »Kruga za trg« Maja Runje na skupu na kojemu se po procjenama policije okupilo nekoliko stotina prosvjednika, dok se procjene organizatora kreću oko tisuću.
Ivo Banac, član Izvršnog odbora HHO-a, pozvao je na sučeljavanje hrvatskog društva sa svim ostacima titoizma, upozorivši da »Hrvatska neće biti slobodna i svoja dok se to ne učini, koliko god to predsjedniku i premijeru bilo neugodno«.
Tražimo, istaknuo je Banac, da se preimenuje ovaj trg koji sada »nosi ime Tita, simbola svih poraza nekoliko hrvatskih generacija, koji je svojim direktivama omogućio Bleiburg i križne puteve, potpisao stotine jama evidentiranih u Hrvatskoj, Sloveniji i BiH, i čije je ime resilo jedini logor jugoslavenske diktature - Goli otok«.

Mirna okupljanja s istim zahtjevom, poručio je, nastavit će se sve dok ga gradske vlasti ne prihvate i to, naglasio je, unatoč sve češćim pojavama »ukazivanja na prednosti Titova razdoblja i Jugoslavije te dokazivanja da Hrvatske ne bi bilo bez Tita«.
Slične je poruke imao i predsjednik HHO-a Ivan Zvonimir Čičak. »Od prosvjeda nećemo odustati sve dok se i formalno ne promijeni naziv trga. Kažem formalno, jer na ovom trgu nema više ni jedne ploče s imenom Tita«, primijetio je Čičak, te upozorio se kako bez osude komunizma neće biti moguća prava demokratska revolucija i suobličavanje Hrvatske europskim standardima.
Posebno se osvrnuo na one koji su, kako je rekao, »do zadnjeg dana ostali vjerni komunističkom pokretu, živjeli u udobnim sinekurama i od progona političkih neistomišljenika, a danas ponovno žele prekrajati povijest i dirati u hrvatske svetinje«. Njih, istaknuo je, upozoravamo da maknu ruke od hrvatskog povijesnog sjećanja.
Za odustajanje Hrvatskog sabora od pokroviteljstva obilježavanja bleiburške tragedije rekao je da se tom odlukom »pljunulo na bleiburške žrtve« te ustvrdio kako »vlast koja ne osjeća dušu naroda nije narodna vlast«. Njegovu primjedbu da je tu odluku potpisao Boris Šprem, zadnji izvršni sekretar KP Općine Centar u Zagrebu, prosvjednici su dočekali zvižducima upućenima Špremu.
Ne znamo kakvo ime dati ovome trgu, o tome će odlučiti Gradska skupština, ali samo znamo da ne želimo Titovo ime, zaključio je Čičak, kojega je posebno isprovociralo spominjanje poglavnikova imena među prosvjednicima. »Molim, provokatore da ušute, ovdje nije mjesto za poglavnike i druge. Ovdje je mjesto za demokraciju, ljudska prava i Hrvatsku«, istaknuo je.
Nakon skupa, na kojemu su prosvjednici nosili hrvatske zastave i transparente s natpisima »Tito je zločinac«, »Komunistički zločini nisu antifašizam«, »Opravdavati zločine je zločin«, Čičak je iznad Kazališne kavane na Trgu postavio improviziranu ploču s nazivom »Sveučilišni trg«.

24. travnja 2012.

HHO podržava "Krug za trg"
Hrvatski helsinški odbor (HHO) podržava Građansku inicijativu za Hrvatsku bez totalitarističkih simbola Krug za trg u organiziranju prosvjednog skupa za uklanjanje naziva Trga maršala Tita jer smatra da su iscrpljene sve administrativno zakonske mogućnosti za uklanjanje njegova imena.
Izvršni odbor HHO-a smatra da je daljnje zadržavanje imena Josipa Broza Tita i drugih istaknutih nositelja jugoslavenske komunističke diktature na javnim površinama suprotno svim dokumentima Vijeća Europe i Europske unije.
Također drži da neuklanjanje Titovog imena s javnih površina zagađuje javni prostor, stoji, među ostalim, u pozivu na prosvjedni skup koji je na konferenciji za novinare pročitao predsjednik HHO-a Ivan Zvonimir Čičak. Prosvjed će se održati 5. svibnja na Trgu maršala Tita.
Rasprave u hrvatskoj javnosti potvrđuju općeprihvaćenu i neospornu društvenu istinu da su nakon Drugog svjetskog rata počinjeni masovni ratni zločini nad desetinama tisuća zarobljenih vojnika, civila žena i djece bez suđenja. Tu činjenicu dio društveno-političke elite ne prihvaća do kraja, a posebno dio okupljen oko stranke koja se unatoč svom imenu, ponaša kao pravni, politički i moralni sljedbenik Komunističke partije, organizacije odgovorne za smrt desetine tisuća ljudi, upozorio je Čičak.
Upitan o odluci Predsjedništva Hrvatskog sabora o ukidanju pokroviteljstva nad bleiburškom komemoracijom, Čičak je odgovorio da je ona neinteligentna, kontraproduktivna i licemjerna. Pokazuje, kazao je, da neke stranke nemaju povijesnu memoriju i da zaboravljaju da su i njihovi - SDP-ovi predstavnici bili u službenom izaslanstvu na Bleiburgu i to dvojica koja su bila najglasnije protiv pokroviteljstva - Ratko Maričić i Nenad Stazić. Odluka o pokroviteljstvu donesena je kosenzusom i jedino je tako mogla biti i povučena, naglasio je Čičak i ocijenio da je vladajuća koalicija time sebi nanijela dugoročnu štetu.

 

 

 

12. prosinca 2011.
Otvoreno pismo inicijative "Krug za trg"
Zbog odbijanja promjene imena zagrebačkom Trgu maršala Tita, Građanska inicijativa Krug za trg uputila je otvoreno pismo Odboru za imenovanje naselja, ulica i trgova Skupštine grada Zagreba.
U njemu ističe kako nije impresionirana mahanjem komunističkim antifašizmom i dijeljenjem Tita na na zao i dobar dio.
Krug za trg navodi kako ih zanimaju demokrati i ljudi sposobni za savjest i solidarnost te smatra kako Bleiburg nije tragični događaj iz 1945., nego ubijanje ljudi s imenom i prezimenom. Žrtve su dijelom popisane u mjesnim žrtvoslovima, podsjeća Inicijativa i ocjenjuje kako je ubojica, kao i njegov zapovjednik, onaj koji je primjerice gurnuo u jamu u Teznom 20-godišnjeg Antu Kujundžića.
Inicijativa navodi kako je primjerice 18-godišnji splitski gimnazijalac Frane Tente zbog izgovorene riječi bio zatvoren u Lepoglavi, kao i šibenski student Vjekoslav Balin u Staroj Gradiški. Franu je upravitelj kaznionice Josip Špiranec, kojemu je nadređeni bio Josip Manolić, polugologa u prosincu 1948. u okovima držao u samici bez prozora dok nije umro, a Vjekoslava su stražari pod vodstvom zapovjednika Marka Kozarca 14. srpnja 1965. udarali šipkama do sakaćenja i smrti, navodi se u priopćenju. Podsjećju kako su među članovima Kruga za trg i danas njihovi braća, nećaci i nećakinje te izravni svjedoci tih događaja.
Krug za trg smatra kako je riječ o važnu problemu jer dopušta da se trauma, koja je obilježila biografije mnogih hrvatskih obitelji, prenosi na sljedeće pokoljenje.
Podsjetivši kako uvažavanje ljudskoga dostojanstva u današnjem svijetu zadobiva prevlast, Inicijativa tvrdi da će, usprkos jednoglasnoj odluci Odbora protiv pet stotina potpisa, na europskim trgovima biti sve manje i manje imena zatiratelja ljudskih života i ljudskih prava. HRT

 

 


8. prosinca 2011.
Zagreb će i dalje imati Trg maršala Tita
Odbor za imenovanja naselja, ulica i trgova zagrebačke Gradske skupštine jednoglasno je odbio prijedlog promjene naziva Trga maršala Tita Građanske inicijative Krug za trg, Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava (HHO) i Rektorata Zagrebačkog sveučilišta.
Predsjednik Odbora Marin Knezović (SDP) je navodeći Titove zasluge u narodnooslobodilačkoj i antifašističkoj borbi i stvaranju temelja za uspostavu hrvatske države napomenuo da ni HDZ, koji je obnašao vlast u Zagrebu i državi, nije mijenjao ime Trgu maršala Tita.
Član Odbora, nezavisni zastupnik Zvonko Maković kazao je kako trg već 64 godine nosi ime maršala Tita koji je svrstao Hrvatsku na pobjedničku stranu u borbi protiv fašizma i ujedinio antifašističke snage. Na temelju antifašizma, uz donošenje Ustava iz 1974. uspostavljena je samostalna hrvatske država, podsjetio je.
Članica Odbora Ivana Mlinar Horvat (SDP) istaknula je da je istraživanje internetskog portala zagrabancija i TV postaje Jabuka provedeno na tisuću ispitanika pokazalo da njih 57 posto želi Titov trg u gradu, te da inicijativa za promjenom naziva koju je potpisalo 500 uglednika jest legitimna, ali ne i presudna. Također je navela kako Odbor ima načelno stajalište da se ne mijenjaju nazivlja pa tako nije podupro ni promjenu naziva Avenije Gojka Šuška.

 

 

 

12. listopada 2011.
Mrsko ime Tito: Neka se trg nazove kao Lijepa naša
Inicijativa za promjenu kontroverznog imena jednog od najljepših trgova u Zagrebu i Hrvatskoj, Trga maršala Tita, ulazi u potpuno novu fazu. Nakon pet velikih građanskih prosvjeda, koji su se godinama početkom svibnja održavali ispred zgrade HNK, a okupljenih tisuću do 5000 građana tražilo preimenovanje Trga, Građanska inicijativa za Hrvatsku bez totalitarističke simbolike, odnosno “Krug za Trg”, danas podnosi Gradskoj skupštini Zagreba novi zahtjev.
Sad se radi o inicijativi, nezapamćenoj na ovim prostorima, jer na zahtjevu se nalazi čak 550 potpisa građana, ali ne bilo kojih.-
Tijekom ljeta skupili smo potpise 300 sveučilišnih profesora, 30 akademika i emeritusa i oko 150 najznačajnijih živućih hrvatskih umjetnika, glumaca i slikara, kaže jedan od organizatora potpisivanja zahtjeva, Maja Šovagović.

 

Mrsko ime Tito
Objašnjava da su se organizatori iz Kruga usredotočili na novu fazu akcije za preimenovanje Trga s njima mrskim imenom Tita, te da iza inicijative stoji intelektualna krema iz cijele Hrvatske, koju je ujedinila inteligentna taktika - Krug, naime ne traži više da se Trg preimenuje u “Kazališni”, na što je Gradska skupština Zagreba tradicionalno ostajala bez reakcija, nego u univerzalni naziv - Trg Republike Hrvatske.
I dr. Slaven Letica, koji se akciji pridružio pod egidom “pridruženi javni djelatnici”, smatra da ovaj put ima mjesta optimizmu. Teško da će zagrebački gradski oci i komisija za preimenovanje ulica moći izbjeći postavljanje takvoga zahtjeva na dnevni red.
- U usporedbi sa znamenitom Deklaracijom o hrvatskom književnom jeziku, ova je inicijativa mnogobrojnija i značajnija, a pravo je rješenje za ljude različitog ideološkog i političkog profila - tvrdi Letica. Nudi rješenje i za protivnike preimenovanja Trga, antifašističke udruge.- Neka svoj Trg maršala Tita postave na Dotrščinu, mjesto strijeljanja tisuća protivnika NDH koje u Zagrebu simbolizira žrtve fašizma - smatra Letica.
U zahtjevu organizatora objašnjava se da inicijativu o preimenovanju trga u Trg Republike Hrvatske valja konsenzusom prihvatiti “radi civiliziranog i nenasilnog prevladavanja neprestanih opasnih političkih i građanskih sukoba zbog naziva sadašnjeg Trga maršala Tita. Važno je da se trg nazove po vrijednosti koju najviše Zagrepčana i najviše građana Lijepe Naše smatra neupitnom nacionalnom i civilizacijskom vrijednošću, epohalnim narodnim postignućem: po Republici Hrvatskoj!”.

 

Sjedište institucija
Navodi se i zašto je taj trg toliko važan za Hrvatsku, kao stjecište i središte kulturnih i povijesnih institucija, ali i kao mjesto gdje je, prije 120 godina pjesma “Lijepa naša domovina” općenarodnom aklamacijom prihvaćena za nacionalnu himnu.
- Dok je srca, bit će i Kroacije, citiraju dalje A. G. Matoša organizatori. Među potpisnicima su i Ivan Aralica, Dubravka Babić, Stjepan Babić, Ivo Banac, Damir Begović, Kruno Bošnjak, Boris Bućan, Dražen Budiša, Lukrecija Brešković, Boris Buzančić, Dragica Cvek-Jordan, Ivan. Z. Čičak, Krešimir Dolenčić, Žarko Domljan, Jakša Fiamengo, Eduard Galić, Frano Glavina, Ivo Gregurević, Špiro Guberina, Hrvoje Hitrec, Branko Ivanda, Vasilije Jordan, Nada Kobali, Josip Kolanović, Kuzma Kovačić, Živko Kustić, Rudolf Labaš, Boris Ljubičić, Valentin Pozaić, Vlado Štefančić... i stotine drugih. Večernji list

 

 

 

 

9. svibnja 2011.
Održan prosvjedni skup "Uklonimo komunističkog diktatora Tita iz Zagreba i Hrvatske"

Ispred zagrebačkoga Hrvatskog narodnog kazališta prošle subote je, u organizaciji građanske inicijative Krug za trg, održan prosvjedni skup pod geslom "Uklonimo komunističkog diktatora Tita iz Zagreba i Hrvatske". Prosvjednicima su se obratili Tomislav Jonjić, fra Miljenko Stojić, Jože Dežman, Zdravka Bušić, Josip Miljak, Željko Tomašević te predsjednica udruge "Krug za trg" Maja Runje.

Javno okupljanje, poručeno je sa ovog skupa, potaknuto je civilizacijskim obvezama hrvatskog društva koje proizlaze iz Rezolucije Vijeća Europe o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima te Deklaracije Hrvatskog sabora o osudi komunističkog režima.

Tita smatraju odgovornim za poslijeratna stradanja u Bleiburgu i mnogobrojnim križnim putevima smrti, o čemu svjedoče stotine još neistraženih masovnih grobišta u Sloveniji Hrvatskoj i BiH, kao i masovna zatvaranja ljudi tijekom njegove vladavine i ubojstva političkih neistomišljenika. Samo u Hrvatskoj bilo je 40 tisuća političkih zatvorenika, rečeno je na današnjem skupu.

-"Da bi Jugoslavija živjela, Hrvati moraju umrijeti. Titovo ime, dakle, nije samo simbol jedne zločinačke ideologije kao što je to komunistička. Ona je i više od toga. Ona je simbol Jugoslavije i jugoslavenstva. I dokle god naše ulice i trgovi nose to ime, mi nosimo biljeg vlastitoga ropstva, a narod koji šutke podnosi znamenje ropstva, i ne zaslužuje slobodu" , kazao  je na današnjem skupu urednik časopisa Politički zatvorenik Tomislav Jonjić .

- "Razmišljajmo i pronalazimo prave vrijednosti da bi nam jugoslavenski komunizam i sva slična razmišljanja što prije isparili iz glave. Da se to dogodilo, već bi davno krvavi maršal ostao bez ovog prelijepog trga. Samo mi možemo preporoditi jedinu nam domovinu, nitko više. Karika smo lanca koji ne smije puknuti nego odigrati svoju ulogu. Učinimo to, puče hrvatski, i imajmo konačno svoju Hrvatsku. Suočimo se s prošlošću, ali ne na način REKOM-a i drugih sličnih podvala. Državu smo stvorili, izaberimo i dostojnu hrvatsku vlast jer onda ne ćemo brinuti za njezinu budućnost. U protivnom, neka nam je dragi Bog na pomoći" , naglasio je na današnjem prosvjednom skupu fra Miljenko Stojić , vicepostulator postupka mučeništva Fra Leo Petrović i 65-orice subraće i kolumnist HRsvijeta.

Stojić je također javno obznanio informaciju o postojanju dviju masovnih grobnica u okolici Vrgorca, naglasivši i imena planera i izvršitelja ovih zločina.

"Kako istraživanja pokazuju, planeri, organizatori i izvršitelji tog zločina dvojica su nekadašnjih sinjskih alkarskih vojvoda Petar Peko Bogdan i Bruno Vuletić. Valjda će se netko sjetiti da ih konačno izbriše iz članstva časnog Viteškog alkarskog društva jer alkarskim vojvodom ne može biti netko tko je zbog komunizma i majčice Rusije pobio svoju hrvatsku braću, žene, djecu" , zaključio je fra Miljenko Stojić.

 

Na skupu je govorio i predsjednik Komisije slovenske vlade za rješavanje pitanja prikrivenih grobišta Jože Dežman, poručivši da 'ni trgovi, ni ulice maršala Tita ne spadaju u demokraciju'.

"Tito je prije svega najveći ubojica nenaoružanih Hrvata i Slovenaca nakon 2. svjetskog rata - u miru. U Sloveniji i po svijetu svakodnevno se u sve većem broju razotkriva fenomen prešućenih i zakrivenih stratišta i grobnica'", podsjetio je Dežman. Rekao je da je, računajući kratkoću vremena u kojem su ubojstva počinjena, način izvršavanja i brojnost, "neosporno da se radi o zločinu usporedivom s najvećim zločinima počinjenima bilo u komunizmu, bilo u nacionalsocijalizmu'".

Masovna ubojstva ratnih zarobljenika i civila koja je naredio i izvršio titoistički režim, najveći je mirnodopski zločin ikada počinjen na slovenskome tlu, kazao je, uz ostalo, Dežman.

Rekavši da "istina o Titu još ne može biti obuhvaćena u svojoj cjelovitosti", dodao je da bi "prvo trebalo ustanoviti je li on zaista bio Hrvat po ocu i Slovenac po majci".

"Ako se njegove žrtve može identificirati uz pomoć DNK analize, zašto ne tako analizirati i njegove posmrtne ostatke" , kazao je, dodavši da je umjesno pitanje je li on zaista bio taj za koga se sam predstavljao te da sigurno nije bio kakvim ga je predstavljala titofilska propaganda.

 Robert Horvat, (HRsvijet)

 

 

 

 

21. rujna 2010.
Prosvjed "Kruga za trg"
Clanovi  "Kruga za trg" stajat će s transparentom "Trg maršala Tita je civilizacijska sramota" svakoga petka, od 17.00 do 18.00 sati,  od sada do Došašća, na Kazalisnom trgu, uz spomenik Svetome Jurju, preko puta tramvajske postaje.
Prvo sljedeće prosvjedno stajanje odrzat ce u petak, 24. rujna 2010. od 17.00 do 18.00 sati.
Pozivamo prijatelje da nam se jave kako bismo napravili što bolji raspored sudionika. Potrebno je i dozvoljeno da u svakoj skupini bude nekoliko prosvjednika.

 

 

10. svibnja 2010.
KRUG ZA TRG

Uvodni govor Ante Belje na prosvjednom skupu 'Kruga za trg' održanog na Kazališnom trgu u Zagrebu u subotu 08.05.2010. u 11 sati
Komandant tadašnje parade Jugoslavenske Armije održane u Zagrebu, 13. svibnja 1945. bio je Vaso Jovanović iz Podgorice u Crnoj Gori, komandant I. proleterske divizije. Nitko od 'pohvaljenih' nije bio Hrvat niti iz Hrvatske, pa neka nam se sada objasni da to nije bila okupacija?! 

Gospođe i gospodo, dragi prijatelji,

Okupili smo se danas ovdje da još jednom glasno i jasno ponovimo naš zahtjev Skupštini grada Zagreba za povratak imena Kazališni trg ovom najljepšem zagrebačkom trgu.
Od prosvjeda odustati nećemo sve dotle dok naš zahtjev ne bude ispunjen.  Simbolima zla ne smiju biti obilježene hrvatske ulice i trgovi - simboli zla ne smiju postati ničiji uzori i treba ih čim prije smjestiti u muzeje one negativne povijesti.
Tito je jedan od njih unatoč činjenici što nas neki još i danas, i to s visokih mjesta u politici - antihrvatskoj - hoće uvjeriti da njihova borba za Jugoslaviju nije bila zlo i da su komunistički zločini bili antifašizam.  Povijesne činjenice, one od '41.-'90. god. i one od '91.-'95. god. ih u tome demantiraju, a njihovi putevi su obilježeni potocima suza i krvi i gomilama rasutih ljudskih kostiju.  Bili su to putevi Staljinova i Titova komunističkog pakla, a ne de Gaulle-ova demokratskog antifašizma!

Druga činjenica koju danas, 8. svibnja želimo spomenuti je ulazak u - nebranjeni - Zagreb, srpske - naglašavam srpske - jugosoldateske koja je Zagreb okupirala na isti način kao i ona iz prosinca 1918. god. i izvršila masovni pokolj nad Zagrepčanima 8. i 9. svibnja - i nastavila u tjednima i mjesecima koji su slijedili.  Naime, hrvatske oružane snage i sve ostale vojske povukle su se iz Zagreba 6. i 7. svibnja. 
Divizije koje su prve ušle u Zagreb pripadale su Prvoj jugoslavenskoj armiji čiji je zapovjednik bio Peko Dapčević iz Beograda i Drugoj armiji - Koča Popović iz Crne Gore, a bile su Dvadeset prva i Dvadeset peta srpska divizija - obe iz centralne Srbije - sastavljene od onih koji su poslije listopada 1944. kokarde zamijenili petokrakama.  Zatim, Šesta Lička - pod komandom Đoke Jovanića i Dvadeset osma Slavonska pod komandom Radojice Nenezića u čijem su sastavu i vodstvu bili prvenstveno Srbi - iz četničkih monarhističkih ili komunističkih krugova.

Zagrebački partizanski 10. korpus - toliko razvikani - nalazio se tih dana na području Varaždina i bio im je dozvoljen ulaz u Zagreb preko Sljemena te Sesveta i Dubrave tek 9. svibnja poslije podne (2 dana kasnije) s tim da su jednu noć morali prenoćiti na otvorenom u Sesvetama, a drugu na tadašnjem Spartinu stadionu, jer su sve prostore u gradu bile zauzele srpske jedinice.  Zagrebački partizanski korpus je 10. svibnja formalno preuzeo dužnost 'Zagrebačkog garnizona', da bi već 15. svibnja '45. bio rasformiran i stavljen pod zapovjedništvo 2. Armije Koče Popovića.  'Guverner' okupiranog Zagreba je postao Mijalko Todorović-Plavi, rodom iz Kragujevca.  O tome je pisao general Ivan Šibl u njegovoj knjizi 'Sjećanja'.
Tito je 11. svibnja 1945. pohvalio jedinice koje su 'oslobodile' Zagreb i njihove zapovjednike:
I. Jugo. armija - Peku Dapčevića - rođ. u Ljubotinu, Crna Gora
II. Jugo. armija - Koču Popovića - rođ. u Beogradu
general majore:           Ljubu Vučkovića - rođ. u Cetinju, Crna Gora
Milutina Moraču - Srbina iz Glamoča
Mijalka Todorovića - rođ. u Kragujevcu                             
i pukovnika:    Blažu Lampara - rođ. u Cetinju, Crna Gora
Komandant tadašnje parade Jugoslavenske Armije održane u Zagrebu, 13. svibnja 1945. bio je Vaso Jovanović iz Podgorice u Crnoj Gori, komandant I. proleterske divizije. Nitko od 'pohvaljenih' nije bio Hrvat niti iz Hrvatske, pa neka nam se sada objasni da to nije bila okupacija?! 

Treća činjenica o kojoj je važno reći par riječi je sutrašnji 'Dan Europe' - iako taj dan ima razloga slaviti samo polovica Europe, druga polovica je samo zamijenila jedan totalitarizam drugim.  Jasno je o tome rečeno u Rezoluciji Vijeća Europe, i Rezoluciji Europskog parlamenta - koje imate na letku, a koje se u Hrvatskoj uporno prešućuju u političkim krugovima i medijima.
Ako u današnjoj Hrvatskoj sinovi jugoslavenske ORJUNE, OZNE, KOSA, UDBE, i njihovi unuci, a čija su usta danas puna europejstva misle da će s tim kovčegom zla ući u Europsku Uniju, varaju se!  I to poglavlje u pregovorima hrvatske s EU će doći uskoro na red i tražit će se vjerodostojnost službene Hrvatske u njenom provođenju.
Rado ćemo - mi sa ovoga Trga - dati svoj doprinos u borbi za takvu europsku Hrvatsku.

(Fotografije: D. Boroščak)


22. travnja 2010.
Prof. Maja Runje: Četvrti javni prosvjed  Kruga za Trg
Krug za trg, građanska inicijativa za povratak imena Kazališni trg zagrebačkom trgu nazvanom imenom komunističkog diktatora maršala Tita najavila je da će se četvrti veliki javni prosvjed "Kruga za trg" održati u subotu, 8. svibnja 2010. u 11 sati pred Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu.

Ususret prosvjedu donosimo razgovor s Majom Runje, koordinatoricom odbora građanske inicijative "Krug za trg". Maja Runje je profesorica engleskog i francuskog jezika, bila je pokretačica i višegodišnja predsjednica Hrvatske kulturne zajednice Wiesbaden, krajem osamdesetih dopredsjednica Hrvatskih društava Njemačke, a zatim tajnica Hrvatskog svjetskog kongresa za Njemačku. Poznata je po organiziranju humanih inicijativa.U razgovoru za Portal HKV-a iznjela je izmđu ostaloga svoja razmišljanja o odjecima prethodnih okupljanja i programu i sadržaju predstojećeg. "Ovo će biti naš četvrti veći javni prosvjed, no "Krug za trg" je u zadnje dvije i pol godine, otkako djeluje, organizirao i niz manjih prosvjeda. Medijsko zanimanje bilo je živo u onim prilikama kada su se na Trgu odvijali i protuprosvjedi, prvo sa strane "Saveza antifašističkih boraca Hrvatske" i "Saveza društava "Josip Broz Tito", a kasnije "Udruge mladih antifašista Zagreba". Te su grupe imale izravnu vezu s Pantovčakom i Stjepanom Mesićem, a što je onda pokretalo i medije. U zadnje vrijeme te grupe višu nisu dolazile i osjetili smo tišinu. Uvjerena sam da je i jedno i drugo strategija, jer su procijenili da će nas na taj način lakše usporiti."

 
Razgovor s Majom Runje, koordinatoricom inicijative "Krug za trg"

Gospođo Runje, 8. svibnja 2010. održat će se četvrti po redu javni prosvjed "Krug za trg". Kakva su dosadašnja iskustva i uspijevate li u nešto većoj mjeri probiti sustavno medijsko ignoriranje?
Ovo će biti naš četvrti veći javni prosvjed, no "Krug za trg" je u zadnje dvije i pol godine, otkako djeluje, organizirao i niz manjih prosvjeda. Medijsko zanimanje bilo je živo u onim prilikama kada su se na Trgu odvijali i protuprosvjedi, prvo sa strane "Saveza antifašističkih boraca Hrvatske" i "Saveza društava "Josip Broz Tito", a kasnije "Udruge mladih antifašista Zagreba". Te su grupe imale izravnu vezu s Pantovčakom i Stjepanom Mesićem, a što je onda pokretalo i medije. U zadnje vrijeme te grupe višu nisu dolazile i osjetili smo tišinu. Uvjerena sam da je i jedno i drugo strategija, jer su procijenili da će nas na taj način lakše usporiti.
"Krug za trg" ne želi međutim njegovati žaljenje i očajavanje. Mi ćemo i dalje biti ovdje pisale novine ili ne, snimala televizija ili ne. Činjenice o komunističkim zločinima ne će ishlapjeti. Naša motivacija još manje.

Kako je zamišljen program predstojećeg okupljanja i ima li razlike u odnosu na dosadašnje skupove u sadržajnom smislu?
Tema ovog okupljanja je komunističko nasilje u Zagrebu od 1945. do 1989. Zato smo i izabrali 8. svibnja - toga su dana (1945.) naime partizani ušli u Zagreb. Želimo podsjetiti da je u to vrijeme sloboda ostvarena za jedan dio Europe, a da se nad drugi nadvio totalitarizam.
Na skupu ćemo govoriti i interpretirati svjedočenja žrtava. Izložit ćemo tridesetak velikih ploča s nazivima zagrebačkih stratišta iz poslijeratne godine, a s osobitom pažnjom želimo svjedočiti o mučenjima političkih zatvorenika u zagrebačkim zatvorima sve do osamdesetih godina. Prosvjed će se odvijati pred ulazom u Kazalište, kao i do sada, no okončat će se stajanjem uz tramvajsku prugu.
Na Kazališni trg će neki od nas ovaj puta krenuti s četiri točke u gradu, te tako proći i kroz centar: iz Maksimira i s Autobusnog kolodvora, gdje su poslije rata bili logori, te iz Nove vesi i Savske, gdje su bile kaznionice.

Kakvo je Vaše iskustvo glede odjeka koji su dosadašnji skupovi imali u javnosti i mislite li da će Vaša građanska inicijativa uspjeti u konačnici ostvariti svoj cilj, unatoč brojnim otegotnim okolnostima s kojima ste u hrvatskom društvu - od vladajućih političkih elita do politički angažiranih medija - danas suočeni?
U ovom trenutku ne postoje političke ili kulturne institucije koje bi imala snage pokrenuti micanje Tita te se konfrontirati s relativno velikim i utjecajnim grupama ljudi koji su se sakrili iza njegovih leđa. Tim ljudima nije, naravno, stalo do Tita ali im je stalo do slabljenja Hrvatske.
Naša inicijativa je u javnosti sigurno ostavila nekog traga, no ne umišljamo si da ćemo u lipnju imati Kazališni trg. Tita će pomesti pravi trenutak, onaj u kojem će se političke konstelacije posložiti u korist razuma i veće kvalitete demokracije i ljudskih prava. Stotine tisuća ljudi se desetljećima žrtvovalo za pad Berlinskog zida, no on je pao kada se sabralo toliko energije koliko je bilo potrebno.

Vjerujemo da ste pogledali barem dio dokumentarnog serijala Antuna Vrdoljaka o Josipu Brozu Titu koji se petkom emitira na HTV-u. Kakve su Vaš impresije o snimljenom materijalu?
Gledala sam samo dvije emisije, no vidjela sam što sam i očekivala. Vrdoljak se pravi objektivnim promatračem. No, "neutralnost" i distanca su uvijek stavovi, sami po sebi. Nemoralno je zasladiti komunističkog diktatora ovim ili onim postignućima (Koliko li mu je samo državnika bilo na sprovodu!). Vapimo za filmom u kojem je ključna scena - koja film vodi i nosi te nije relativizirana baš ničim na svijetu - ona o dvadesetpetgodišnjem studentu Jakovu Šimiću, koji je s prijateljima govorio protiv komunizma i Jugoslavije, pa ga pripadnici Udbe u lipnju 1965. kidnapiraju u Gajevoj ulici u Zagrebu, svežu mu oči, odvezu ga na nepoznato mjesto, pa ga sedamdeset dana tuku, vješaju na svezane ruke da noge jedva dodiruju pod, a onda svezanog lisicama vuku po grbavom podu dok mu se ne odere koža s leđa.
M. M. B. (hakave.org)

 

10. prosinca 2009.
"Krug za trg": Izbrišite ime zločinca Tita
U povodu Međunarodnog dana ljudskih prava Građanska inicijativa "Krug za trg" koja se zauzima za preimenovanje Trga maršala Tita u Kazališni trg, za četvrtak je najavila veliki prosvjed na kojem će ponovno tražiti preimenovanje trga, ali i osudu svih komunističkih zločina počinjenih pod Titovom komunističkom vlašću.
Naglasivši kako isticanje komunističke simbolike i Tita znači slaviti zločin i totalitarizam dvadeset godina nakon raspada komunističkog sustava u cijeloj Europi, predstavnica Građanske inicijative Maja Runje rekla je kako je Tito nož u srce svim svojim žrtvama, te da su komunistički simboli zapreka demokratskom napretku Hrvatske.
Također je izrazila nadu da će u dogledno vrijeme svi trgovi u Hrvatskoj dobiti svoja "civilizirana imena".
- Ako to neće učiniti Hrvatska, onda hoće Europa", rekla je Runje te izvijestila o priopćenju Europske pučke stranke kojim se osuđuje promicanje komunističkih obilježja i simbola u nekim zemljama članicama EU-a, pogotovo Sloveniji.
S. Dukić, Slobodna Dalmacija


8. lipnja 2009.
Održan treći po redu prosvjed Kruga za Trg
Prošle subote, 6.6. je u Zagrebu na Trgu maršala Tita održan prosvjed u organizaciji udruge građana Krug za Trg kojim se traži preimenovanje jednog od najljepših zagrebačkih trgova. Treći po redu, prosvjed je okupio po našoj slobodnoj procjeni između dvije i tri tisuće ljudi, dakle nešto manje prosvjednika nego prošli puta. S druge strane, organizacija je opet bila odlična i uzorna, a sam događaj na trenutke i potresan.
Ono što nam je odmah upalo u oči bila je kamera HRT-a i zastava HDZ-a. Jesu li te dvije pojedinosti slučajne, ili će HRT opsežnije izvijestiti o okupljanju u organizaciji Kruga za trg, a HDZ promijeniti svoju politiku prema komunističkim simbolima i zločincima - ostaje za vidjeti. Sve potrebite deklaracije su već odavno donesene, samo ih se naši političari nikako ne uspijevaju držati.
Ovaj puta izostao je antiprosvjed tzv. mladih antifašista.
Na brojna novinarska pitanja odgovarala je Maja Runje, profesorica engleskog i francuskog jezika u srednjoj školi i jedna od organizatorica skupa. Upravo je i ona zajedno sa Zravkom Bušić otvorila skup, naglasivši ciljeve prosvjeda i  rada udruge Krug za trg. 
Izredalo se više govornika.
(Govor člana Upravnog odbora Hrvatskoga kulturnog vijeća Ante Belje)
Vrijeme je bilo posebno sunčano i toplo, tako da su mnogi iskoristili hlad koji pruža zgrada Hrvatskoga narodnog kazališta. Mnogi prosvjednici, također, nosili su kape koje je podijelio organizator, a na kojima je uz stilizirani hrvatski grb napisano ime - Kazališni trg - s kojim bi se zamijenilo današnje ime trga.
Sudbine hrvatskih žrtava nikoga nisu ostavile ravnodušnim, tako da je pjesma "Rajska djevo, kraljice Hrvata" u izvedbi za to organiziranog zbora ispunila srca svih nazočnih.
Kao što se to sada već uobičajilo, prosvjed je završen tihim mimohodom u četveroredu oko zgrade Hrvatskoga narodnog kazališta. Mnogi su na koncu položili cvijeće kod zida sa slikama hrvatskih žrtava.


8. lipnja 2009.
Ante Beljo: Jedno potpisuju za vanjski svijet, a drugo nameću nama
Povodom treće godišnjice Deklaracije Hrvatskog sabora o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. - 1990. godine od 30. lipnja 2006. i Rezolucije europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2009. potaknuti smo na upozoravanje hrvatskih građana, a na poseban način hrvatskih institucija i osoba iz javnog i političkog života, na neprimjerene i neprihvatljive načine i metode u vođenju države, ukoliko ona želi biti demokratska i respektirana od svojih građana i vanjskog svijeta.
Iz ovdje navedenih Rezolucija, koje su danas općeprihvaćene u svijetu, a Republika Hrvatska je potpisnica navedenih Rezolucija - te Saborske deklaracije koju je sama RH donijela, kao i samo malog broja dokumenata iz samo nekoliko segmenata hrvatskog življenja u jugoslavenskoj komunističkoj diktaturi, pod diktatorskom palicom J. B. Tita - sve  do sada navedeno ukazuje na to da negdje nešto nije u redu sa svakodnevnom praksom u Hrvatskoj. Ona je upravo suprotna od onoga što Rezolucije zastupaju i traže od potpisnika. Bilo koje ozbiljno demokratsko društvo i ozbiljna demokratska država ne mogu živjeti po dvostrukim standardima - jedne potpisivati i propovijedati za vanjski svijet, a sasvim suprotne nametati u vlastitoj državi.
Gospodo potpisnici - koji ste potpisivali ili dizali ruke za potpis - u ime svih nas građana Republike Hrvatske, jednoga ćete se dana morati odreći ili već prihvaćenih dokumenata koji obvezuju ili prakse koju zasigurno ne možete uskladiti s proklamiranim rezolucijama! Veličanje J. B. Tita i zadržavanje imena ulica i trgova po cijeloj Hrvatskoj, a posebno onog najljepšeg u glavnom gradu Zagrebu, sigurno ne može biti osuda počinjenih zločina (koja) "igra važnu ulogu u edukaciji mladih naraštaja" i biti "jedan od preduvjeta da se izbjegnu slični zločini u budućnosti". Ostavimo Tita povijesti i povjesničarima i vratimo hrvatskim ulicama i trgovima dužno poštovanje.
Vratimo trgu njegovo prvotno ime, "Kazališni trg", ime koje više nitko nikada neće trebati mijenjati.
Demokracija i ljudska prava i slobode ne poznaju dvostruke standarde. Njihova autentičnost se mjeri jedino stupnjem usklađenosti između proklamiranog i življenog. Pokažite nam dosljednost, ili ne zaslužujete naše povjerenje!
Ante Beljo

 

15. prosinca 2008.
Prosvjed protiv zločina i zločinca
Donosimo reportažu o prosvjedu na Trgu maršala Tita na kojem se tražila promjena imena jednog od najljepših zagrebačkih trgova. Iako više ne živimo u komunističkom sustavu skoro već nekih dvadesetak godina, nakon prvog prosvjeda iz veljače, i ovaj drugi prosvjed pokazao je kako se neke stvari u Hrvatskoj polako ili nikako ne mijenjaju. Iako bi svaka imalo razumna osoba koja je upoznata s blajburškom tragedijom, represijama komunističkog sustava te balkanizacijom Hrvatske kroz jugoslavenske integracije zaključila kako osobi koja je bila na čelu pokreta odgovornog za sve ove devastirajuće učinke za našu zemlju ne treba posvećivati trg u glavnom gradu Republike Hrvatske, odgovornim političkim strukturama to ni danas nije jasno. Pa se zbog toga nalazimo u apsurdnoj situaciji da se trg s Hrvatskim narodnim kazalištem u središtu Zagreba naziva po osobi odgovornoj za masovne zločine nad hrvatskim narodom, dok se s druge strane istovremeno u Haagu sudi hrvatskim časnicima koji su časno sudjelovali u borbi tog istog naroda za nezavisnost.

Vjerojatno našim čitateljima ne treba posebno objašnjavati kako je i ovaj subotnji prosvjed, jednako kao i onaj iz veljače, bio predmet medijskih manipulacija i podmetanja. Zbog toga upućujemo čitatelje da u miru pogledaju slike koje ovdje donosimo i da se zamisle nad time što bi se moglo učiniti da nakon izborene samostalnosti devedesetih napokon u našoj Domovini saživi i svijest kako se ova samostalnost može iskoristiti na dobrobit hrvatskog naroda, umjesto da se kao društvo vječno klanjamo ideolozima i simbolima hrvatskog sužanjstva. 

Podsjetimo se, još jednom, tko je to "Maršal Tito" - gospodin Josip Miljak pročitao je dio svjedočanstva seljaka Mije Gavrana, koji je dao na zapisnik, 5. 9. 1947. u Rimu. Svjedočanstvo je zabilježeno u zbirci dokumenata Ivana Prcele "Hrvatski Holokaust" :
"Negdje pred Mariborom su nam svima već bili oteli odjeću i obuću. Išli smo u koloni koju su pratili partizani na konjima. Nosili su šmajsere, a nije ih bilo odviše mnogo. U svakom selu, kod svake grupe kuća, bile su partizanske zasjede koje su nas ponovno pljačkale, tukle i često izvodile iz kolone na ubijanje. Ubijani su svi ljudi koji bi pali. Partizan odmah puca s konja, bez opominjanja. Par puta sam vidio da su tako ubili iznemoglu ženu. Hranu nismo dobili cijelog puta od osam dana niti jedan jedini put. U logoru Sisak boravio sam tri dana.. Već prvog dana odveli su na strijeljanje grupu od 120 ljudi. Među njima su bili moji zemljaci Adam Tolić, Jurin, iz Foče, Stipo Perić i Ivan Perić iz Mišinaca, Anto Madnić iz Komarice, i drugi. Treći dan, od početnih je četiri i pol tisuće ostalo oko 700 ljudi. Tada je među nas došao neki kapetan, Srbijanac, s njemačkim samokresom u ruci, i smiješeći se počeo je ubijati ljude. Svakog drugog ili trećeg. Mi smo stajali okolo i čekali da na nas dođe red."

Gospodin Ante Beljo pročitao je dio iz "Operacijskog dnevnika Trećeg bataljuna 6. Istočnobosanske brigade 27. Istočnobosanske divizije 3. Jugoslavenske armije" - za razdoblje od 23. do 25. svibnja 1945. - iz zbirke dokumenata Hrvatskog povijesnog instituta, u knjizi "Partizanska i komunistička represija i zločini u Zagrebu i središnjoj Hrvatskoj".
"22. maj 1945.: Vreme je prepodne sunčano, po podne kiša. Brojno stanje bataljona je tri oficira, četiri podoficira i 465 boraca. - Prije podne su dve čete krenule na zadatak pretresanja sela oko Nove Crkve, odakle se kamionima, kao i svi ostali bataljoni naše brigade, prebacuju za Maribor. Ishrana i zdravstveno stanje bataljona su zadovoljavajući. 23. maj 1945. Vreme je sunčano. Mesto - Maribor. Po naređenju štaba naše brigade bataljon je imao zadatak likvidiranje narodnih izdajnika. Zbog izvršavanja postavljenog zadatka nije se nikakav rad odvijao u toku dana. Ishrana i zdravstveno stanje bataljona su zadovoljavajući. 24. maj 1945. Vreme je prepodne kišovito, po podne oblačno. Mesto - Maribor. Kao i prošlog dana bataljon je imao zadatak likvidiranje narodnih izdajnika. Ishrana i zdravstveno stanje bataljona su zadovoljhavajući. 25. maj 1945. Vreme je sunčano. Mesto - Maribor. Kao i prošlog dana bataljon je imao isti zadatak. Ishrana i zdravstveno stanje bataljona su zadovoljavajući. U bataljon je prekomandovano osam novih boraca. Pred veče bataljon se po svršetku zadatka razmešta u gradu." 

   
  Gospođa Zdravka Bušić pročitala je pismo jedne majke iz Škabrnje:
"Istirani smo iz podruma oko podne. Bilo ih je stotinjak, svi maskirani. Isprid tenkova je išla pješadija s oznakama JNA. - "Izlazite!", urlali su. - Najprije su izlazili starci i kako je koji izlazija, tako je odma ubijen. Ubili su Pešu i sina mu Milu. Malo dalje ležali su did Radeka, Vice, Iviša, Jojna. Skoro smo gazili po mrtvim tilima. Kata Rogić je sva uplakana izlazeći iz podruma molila da ij ne ubiju, ali ju je odmah pokosio rafal. Nama koji su još bili živi naredili su da se postrojimo i krenemo. Prolazeći cestom vidila sam puno tenkova, transportera i kampanjola, i vlastitu kuću kako gori i nestaje u plamenu. - Sutradan sam doznala za sve strahote koje su se dogodile. Ubili su mog muža Ćavu, ubili su mi oca Josipa, ubili su mi majku Katu, ubili su mi svekra Josu, i strica Ljubana. - Moj stariji sin Ante imao je sedam godina, a mlađi Jure pet. Zbog njih sam morala živiti i kad mi nije bilo do života." 

 Dio iz "Autobiografskih zapisa" književnika i sveučilišnog profesora književnosti Stanka Lasića, puno godina revnog člana Komunističke partije, pročitao je gospodin Branimir Petener:
"Surađivao sam s komunistima - već u srpnju ću postati sekretar SKOJ-a kotara Karlovac pa će moja djelatnost uključivati zastrašivanje, doušništvo, špijuniranje, podmetanje lažnih dokaza, razvijanje opće budnosti, praćenje sumljivih, izbacivanje reakcije iz škola - no u svibnju 1945. sam se jednom strašnom zabunom , koja će uskoro biti ispravljena, našao zatočen u logoru na Kanalu. - Logor se nalazio otprilike ondje gdje je danas izgrađen Autobusni kolodvor. Velika poljana okružena visokom žicom, točnije, sistemom žica, s nizom trulih baraka.
Logor je "radio" noću. U suton bi brujanje kamiona postajalo sve jače, komešanje ljudi sve vidljivije. Oči su bile uperene prema dijelovima logora, gdje su na zemlji sjedili oni već otpisani. Čekali su kamione koji su ih odvozili. Svake noći isto. Stajao sam često nedaleko od njihove žice, gledao, užasnut. Rijetki su se odupirali, zvali u pomoć, vikali da su nevini, tražili da se provjeri njihov slučaj, a većina je išla mirno, apatično, pokorno, bez nade, pomirena sa sudbinom. Neki su tražili svećenika, uzalud.
Spavamo na ledini pod vedrim i toplim nebom. Jedne se noći s drugog kata zgrade koja se nalazi blizu logora, u Branimirovoj ulici - tamo gdje je danas plac, trgovinice, štandovi - prolomio jeziv krik. Urlik jedne žene: Ne dam vam ga! Ubit ću se! Zvoni cijela ulica, zvoni cijeli kraj, glas se ne stišava, on postaje sve prodorniji, sve tragičniji. Žena plače, viče da je trudna, preklinje, moli, vapi, baca se, udara glavom o zid, očito je da rukama hvata onoga koga odvode. On šuti, njegov se glas ne čuje. A ona ne prestaje, nego i dalje urliče životinjskom snagom. Prozori su njezina stana osvijetljeni, a cijeli je kvart u tami. Nitko se u obližnjim kućama nije usudio biti svjedokom ovog čina, svi su u kmici svoje sobe i svog srca nijemi prisustvovali uzaludnoj borbi. "

 
Gospođa Cika Mikolčić potsjetila je okupljene na samo nekoliko činjenica iz Izvješća Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, koje je prihvatio Sabor Republike Hrvatske u prosincu 1999. Utvrđeno je da u Zagrebu i okolici postoji oko stotinu partizanskih stratišta:

Gračani i Sljeme : .... Broj žrtava između 800 do 2 000;
Bukovačka šuma ... Broj žrtava nepoznat;
Šume na Dotrščini ... Broj žrtava oko 7 000 i više;
Trstenik kraj Čučerja ... broj žrtava 7; ubijeni pripadnici domobranske vojske nakon što su sami sebi morali iskopati grob;
Horvati .... Broj žrtava 50 i više;
Jelenovac, potok kod Čulumovićeve šume ... Broj žrtava 12;
Maksimir .... Broj žrtava nepoznat; likvidirani hrvatski vojnici bačeni su u obrambene jarke uz Poljoprivredni fakultet;
Rakov potok .... Broj žrtava oko 650;
Lijevi Štefanki kod Velike Gorice .... Broj žrtava 660;
Na putu za Kravarsko .... Broj žrtava 60; 
Strijeljane djevojke iz internata u Preradovićevoj.
Vukovina .... Broj žrtava 2 000 do 3 000. Žrtve su pripadnici hrvatskog domobranstva;
Kloštar Ivanić, voćnjak Samostana karmelićanki .... Broj žrtava oko 40;
Sošice, Jazovka .... Broj žrtava 447, a 270 su ranjenici iz bolnice Sv. Duh;
Kerestinec, više grobišta .... Broj žrtava oko 350;
Šuma iznad Prečkog .... Broj žrtava 750;
Remete, blizina samostana .... Broj žrtava oko 30. Žrtve su domobrani, vezani žicom, gurnuti u iskopane rovove i ubijeni rafalom.
Ljubomir (hakave.org)


9. prosinca 2008.
Udruga "Krug za Trg" održao je tiskovnu konferenciju
Dana 9. prosinca 2008.godine u 11:00 Savez udruga "Krug za Trg" održao je tiskovnu konferenciju povodom sutrašnjeg Međunarodnog dana ljudskih prava, 10. prosinca i planiranog prosvjeda za povratak imena Kazališni trg sadašnjem trgu M.Tita u Zagrebu koji će se održati na istome trgu u subotu 13. prosinca u 11:00.
Na ovoj konferenciji predstvaljena je brošura po nazivom "Komunistički zločini nisu antifašizam". Brošuru donosimo na našim stranicama iz koje čete zasigurno saznati mnogo dosada malo ili nepoznatih činjenica o događanjima poslije Drugog svejtskog rata."..... Titove aktivnosti u svibnju i lipnju 1945. i više ot toga na stranicama  /HIC


9. prosinca 2008.
Krug za trg za povratak imena Kazališni trg
Građanska inicijativa "Krug za trg" - za povratak imena Kazališni trg zagrebačkom trgu nazvanim imenom komunističkog diktatora maršala Tita, u tu svrhu organizira sada već drugo javno okupljanje koje će se održati u subotu, 13. prosinca 2008. u 11 sati pred Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu. Spomenuta akcija organizira se u duhu Rezolucije Vijeća Europe o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima te Deklaracije Hrvatskog sabora o osudi zločina komunističkog poretka u Hrvatskoj, a povodom međunarodnog Dana ljudskih prava koji se obilježava 10. prosinca.

Maršal Tito odgovoran je za masovna pogubljenja, pojedinačna ubojstva, zatvaranja ljudi u logore, mučenja i progone i zabranu svakog pluralizma. Veličanje zločinca i totalitarnog sustava ozbiljna je zapreka demokratskom napretku hrvatskog društva. Dodatne obavijesti mogu se dobiti od članova Koordinacijskog odbora "Krug za trg": Biserka Cetinić, tel. 098/772217; Josip Miljak, tel. 091/4811367; Maja Runje, tel. 4668137 i 091/9578969; Ante Beljo, tel. 4846123, Branimir Petener, tel. 091/5388661; Tomislav Stockinger, tel. 099/2265779; Željko Tomašević, tel. 091/ 7255746; Zorka Zane, tel. 098/9684192 i Zdravka Bušić, 098/1726143.

Ovo je drugo okupljanje za povratak imena Kazališni trg, dok smo o prvom već izvijestili u našoj reportaži Javno okupljanje za povratak imena Kazališni trg. Organizatori mole svakoga tko može kopirati letak, koji se može naći ovdje, da to i učini i obavijest o Krugu širi dalje. Mi primjećujemo kako bi bilo normalno da neki i od visokotiražnih medija objavi kako se u Zagrebu sprema prosvjed 13. prosinca, pa nas baš zanima hoće li se i jedan medij odvažiti objaviti ovu informaciju, ili, kojim čudom posvetiti neki ozbiljniji članak na ovu temu.(mm)


9. veljače 2008.
Razgovor
Maja Runje: Krug za trg će ostvariti svoj cilj

Maja Runje živi i radi u Zagrebu. Majka je dvoje odrasle djece. Kao profesorica engleskog i francuskog jezika predaje na srednjoj školi. Već tijekom studija, i kasnije, živjela je u Europi i u praksi upoznala istinsku demokraciju. Bila je pokretačica i višegodišnja predsjednica Hrvatske kulturne zajednice Wiesbaden, krajem osamdesetih dopredsjednica Hrvatskih društava Njemačke, a zatim tajnica Hrvatskog svjetskog kongresa za Njemačku. Poznata je po organiziranju humanih inicijativa. Razgovarali smo s njom poslije uspješno izvedene akcije Krug za trg.


Što Vas je motiviralo da pokrenete građansku inicijativu za promjenu imena zagrebačkog Trga maršala Tita u Kazališni trg ?

O nužnosti promjene razmišljalo je i do sada puno ljudi. Više je skupina i pojedinaca promjenu pokušavalo postići redovnim putom, postupkom kod Skupštine grada Zagreba, a bilo je i manjih spontanih okupljanja na samom trgu. Često se čulo kako ljudi izražavaju zgražanje i povrijeđenost, ljutnju da je gotovo dva desetljeća nakon uspostave demokracije još uvijek moguće da komunistički simboli obilježavaju javne prostore.

Posljednjih godina u Zagrebu surađujem s nekoliko žena, osobito s gospođama Biserkom Cetinić i Zdravkom Bušić, u jednoj maloj ženskoj radnoj skupini koja, između ostalog, priređuje godišnja komemorativna okupljanja za žrtve Bleiburga i križnih putova. I ranije sam dobro poznavala tu temu, no u novije sam vrijeme još pomnije upoznala razmjere stradanja, susrećući brojne žrtve, s krajnje potresnim životopisima. Stradanje često izmijeni živote cijelih obitelji, a traume se prenosile na sljedeće generacije. A upravo su nam se ti ljudi najčešće obraćali pitanjem što bi se moglo učiniti da se odiozno Titovo ime makne s tog Trga.

Usto, Tito i titoizmi načelno su utezi na putu demokratskog razvoja društva. Želimo li dobro hrvatskom društvu, moramo inzistirati na dekomunizaciji.

Kako se dogodilo da su žene vodile građansku inicijativu Krug za trg ?

U prosincu smo se povezale s dr. Josipom Jurčevićem, vrhunskim i angažiranim stručnjakom za noviju povijest, te smo skupa odlučili da ćemo pristupiti organizaciji javnog prosvjeda na Trgu. Početkom siječnja sazvale veliki sastanak s predstavnicima niza društava. Zajedno smo utemeljili građansku inicijativu Krug za trg. Članovi su pak smatrali da ćemo inicijativu upravo dobro voditi baš nas tri žene, te dr Jurčević.


Zašto ste za djelovanje izabrali oblik građanske inicijative?

Češće se u našim krugovima osjeti nepovjerenje prema udrugama civilnog društva. Mnogi ih građani percipiraju kao zlonamjerne skupine, koje će iskoristiti svaku priliku da kompromitiraju hrvatsku nacionalnu ideju ili tradicijske vrijednosti. Takvo gledanje nije produktivno, a dijelom čak nije ni točno. Istina je da je ta strana glasna i vješta, no na sceni je puno različitih udruga - postoje npr. deseci katoličkih udruga. Prostori civilnog društva načelno ipak pripadaju onima koji ga traže i svojim radom uspiju privući pažnju javnosti.

Krug za trg okuplja niz društava i pojedinaca, no sam Krug nije registrirano društvo. U takvom je slučaju oblik građanske inicijative bio najprikladniji oblik djelovanja. Za njegovo djelovanje u javnosti, pa čak i za organizaciju prosvjeda na javnom mjestu, registracija nije potrebna.

Kakva je bila suradnja članova Inicijative?

Fantastična! Naše javno okupljanje djelo je mnogih ljudi. Radilo se puno, nesebično i požrtvovno. Nitko od nas četvero iz Koordinacijskog odbora nije zaslužan više od drugih. Ako zasluga u smislu uspjeha postoji, ona je plod timskog rada naših prijatelja i članova.

Vašu scenografiju i koreografiju prosvjeda na Trgu, te poruke tih nastupa, nisu svi dobro razumjeli. Kako to komentirate?

Pitanje me iznenađuje jer su nam za scenografiju s mnogih strana pristigle najbolje ocjene. Iz svega je vidljivo da se ona dojmila javnosti, pa čak i naših protivnika. Snimke i fotografije prekrivanja Meštrovićevog Zdenca života crnim platnom, veličine 20 puta 20 metara , u znak sjećanja na žrtve koje je Tito poslao u smrt, pojavile su se na naslovnim stranicama dnevnih novina. Parolu "Zločin je zločin" na našim crvenim tunikama posudili smo od zlonamjernika, koji je bezobzirno koriste prokazujući npr. naše generale. Htjeli smo da je vide kod nas - utemeljenu i razložnu. Za likovnu simboliku, boje, pokret i glumca odlučili smo se jer smo ovaj put željeli moderni i krativni nastup, umjesto klasičnih demonstracija s govornicima i parolama. Drugi put će to možda biti drugačije.

Tijekom prosvjeda su se čitali dijelovi iz Titovih govora. Što je u tim govorima zanimljivo i bitno?

Dramski umjetnik Joško Ševo interpretirao je samo nekoliko citata. Evo, na primjer jedna dnevna zapovijed Josipa Broza Tita iz 1942., koja sama po sebi puno govori: >Drugovi! Borci, komandiri, komandanti i politički komesari! (...) Još silnije uništavajmo okupatore, ustaše, četnike! Još silnije uništavajte željeznice, tvornice, rudnike, mostove i živu silu neprijatelja ... Da živi 25. godišnjica Velike oktobarske socijalističkr revolucije! Da živi sovjetski savez! Da živi drug Staljin, veliki organizator borbe i pobjede nad fašističkim osvajačima! Da živi herojska Crvena armija! Da živi Narodno - oslobodilačka i dobrovoljačka vojska Jugoslavije.<

Kako je moguće da je policija dozvolila da se na istom trgu i u isto vrijeme održi protuskup, na kojem su se okupili predstavnici i podržavatelji "Saveza antifašističkih boraca Hrvatske", "Udruge štovatelja Josipa Broza Tita", "Ljevice Hrvatske" i nekih drugih grupa i pojedinaca?

Policija nam je objasnila da je to potpuno dozvoljeno, čak i uobičajeno. Malo smo se čudili, no ubrzo smo shvatili da nama takav novi raspored odgovara. Protuskup se nije održavao baš na Trgu, već na tramvajskoj postaji ispred Muzeja za umjetnost i obrt. Samo njegovo postojanje privuklo je dodatnu medijsku pozornost.


Tko su bili ljudi na protuprosvjedu?

To je bila jedna mala skupina ljudi, najviše možda stotinjak osoba, s Titovim slikama i kapama i transparentom protiv fašizma, koji naravno nismo osjetili kao nešto što bi se nas ticalo. Ti prosvjednici nisu izgledali kao netko tko bi mogao zaustaviti dekomunizaciju hrvatskog društva. Jači Titovi obožavatelji, odnosno branitelji onoga za što Tito stoji kao metafora, nisu bili na tramvajskoj stanici, već sjede u Predsjedničkim dvorima i drugim važnim institucijama i uredima. Mnogi žive u vilama i lijepim stanovima na zagrebačkim obroncima, koje su sami, ili njihovi očevi, priskrbili ubijanjima i progonima antikomunista i antijugoslavena, ili onih koje su oni proizvoljno takvima proglasili.

Naša najveća briga je međutim velika grupa građana koja nema veze s počiniteljima, no koji imaju ovaj ili onaj razlog da na Titov režim gledaju s nostalgijom. Netko dolazi iz partizanske obitelji pa misli da sve skupa treba braniti, netko je u Jugoslaviji imao sigurnije radno mjesto negoli ga ima sada, netko se kao Srbin možda bolje osjećao jer je to tada ipak bila znatna komparativna prednoost. Netko se pak tog vremena sjeća sa zadovoljstvom jednostavno zato jer je tada bio mlad, a sada više nije.

Ključnu ulogu u pomanjkanju široke kritičnosti prema Titu, komunizmu i hegemoniji, igra i činjenica dugogodišnje masivne propagande. Četrdeset i pet godina ljudima se ulijevalo u glavu da je Tito božanstvo. Eto, kao div mekana srca, koji voli i brani radnike i djecu. Ulogu igra i strah. Ušao je ljudima duboko u kosti. Od ponekih ljudi smo čuli da bi u prosvjedu zapravo rado sudjelovali, no da osjećaju strah.

 

Je li prosvjed bio na rubu incidenta i fizičkog sukoba, kako su prenijeli neki mediji?

Ni govora! Nije bilo nikakvih sukoba i nije bilo uhićenih, kako su to mediji javljali. S naše je strane nekoliko ljudi, u prolazu, dok su se u četveroredima kretali u žalobnom mimohodu vanjskom stranom Trga, kako je u programu i bilo predviđeno, dovikivali onima preko ceste. Npr. general Glasnović je vikao: "Pobili ste šest tisuća nevinih ljudi samo u Zagrebu! Tamo pod Sljemenom, su im grobovi! A to bi svi mi trebali vikati. Na svim zagrebačkim trgovima. Tri dana i tri noći ... I ne bi bilo dosta ...

 

Večernji list je pisao i o zgaženom cvijeću i uništenom travnjaku, koje će na kraju platiti porezni obveznici. Je li se to doista dogodilo?

Nevjerojatno je da novinar ili u ovom slučaju novinarka može napisati potpunu izmišljotinu. Bile smo na Trgu, skupa s nekoliko drugih ljudi, i nakon što su se svi sudionici bili razišli. Zdravka Bušić i Biserka Cetinić išle su iza naših mladih aktivista još jednom pregledavati je li zaostao koji papirić ili izgorjela svijeća. Svaka i najmanja sitnica bila je uklonjena. Trg smo ostavili u istom stanju u kojem smo ga bili našli.


Kako ocijenjujete pismo predsjednika Mesića u Novom listu i u Glasu Istre, u kojem prosvjednike naziva ustašoidnima, spodobama i NDH nostalgičarima?

Neki od članova Inicijative razmišljaju o sudskim tužbama. Meni se osobno taj istup čini više komičnim negoli razlogom za sudski spor. Te frazetine o fašistima, antifašistima, zločinačkim tvorevinama, pobjednicima, Titovom svjetskom ugledu i komunizmu kao sjajnoj utopiji djeluju jadno. Može se mirno steći dojam da je predsjednik Mesić u defenzivnom stavu, da se u tom svom antifašizmu više ne osjeća potpuno sigurno.

Jeste li doživjeli podršku kulturnih institucija, istaknutih pojedinaca?

Javna podrška Biskupske konferencije, odnosno njezine komisije Iustitia et Pax, puno nam je značila. Kulturne intitucije nisu smatrale da nas treba podržati. No, javilo se jako puno ljudi, iz cijele Hrvatske. Čestitali su na uspjehu, htjeli priopćiti nešto iz vlastitog stradalništva ili su pitali o tome kako bi u svojim sredinama organizirali slične prosvjede. U Hrvatskoj je devedesetih godina iz javnih prostora uklonjen dio komunističkih znakova i naziva, no dosta toga i dalje postoji, ne samo u Zagrebu. Drage podrške stigle su nam iz iseljeništva. Javljali su se ljudi iz cijelog svijeta. Njima je Hrvatska važna na osobit način, a žive u demokratskim sredinama kojima je veličanje totalitarnih simbola potpuno strano. Stoga je njima bilo osobito teško razumjeti zašto je to u Hrvatskoj moguće.


Jeste li zadovoljni onim što ste postigli?

Nismo još postigli naziv Kazališni trg te nemamo razloga za pravo zadovoljstvo. Ipak, osjećamo da smo dijelom uspjeli. Bez infrastrukture, bez novaca, bez podrške relevantnih institucija, okupili smo preko tri tisuće ljudi, neki kažu i više. To je veliki broj ljudi, osobito ako se sjetimo da se HDZ držao distancirano te da se njegovi članovi nisu usudili priključiti, iako je baš među njima veliki broj onih koji dobro znaju što je Tito. Uspjehom također smatramo izvjesnu promjenu vlastitog stava. Do sada smo najčešće govorili: Nismo krivi! Žrtve smo! Ovaj smo put međutim počeli vikati: Tito je zločinac! Njegove vojske i milicije su zločinci! Smjesta maknite svaki njihov trag!

Što će se dalje događati s Krugom za trg?

Upravo smo poslali službeni redovni zahtjev Gradskoj upravi da se Trgu vrati naziv Kazališni trg, sa zamolbom da osobno želimo prisustvovati vjećanju Povjerenstva za imenovanje ulica. Vidjet ćemo što će Grad odlučiti. Ako odgovor bude negativan, uslijedit će novi javni pritisci i javna okupljanja. Također smo uputili pisma zastupnicima Hrvatskog sabora, Predsjedniku države, članovima vlade, zastupnicima Skupštine grada Zagreba, članovima gradskog poglavarstva, šefu Delegacije europske komisije, šefu Misije OESS-a te veleposlanicima u Republici Hrvatskoj, svima s pitanjem što su učinili kako bi se u Hrvatskoj proveli zaključci Rezolucije vijeća Europe međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima te Deklaracije Hrvatskog sabora o osudi zločina komunističkog poretka u Hrvatskoj.

Hoćete li vi, žene, dalje voditi inicijativu?

Za sada, dok ovu akciju ne dovedemo do kraja, ostajemo u Koordinacijskom odboru te se i dalje osjećamo odgovornima. No moguće je da će sljedeće okupljanje, ako ono bude potrebno, možda koordinirati koja druga grupa ljudi. Mi, naravno, i dalje radimo u našoj ženskoj skupini - koja još nema imena, ali ga tražimo! - na našim vlastitim projektima. Naše sljedeće okupljanje bit će komemoracija bleiburškim žrtvama i to 21. travnja, u Hrvatskom glazbenom zavodu. U ovom trenutku u skupini, osim nas tri, rade i Jasna Šunjić, Zorka Zane, Zorica Rukavina, Jelica Krpan i Nada Livljanić.

Vjerujete li da ćete uspjeti Tita ukloniti s Trga?

Potpuno sam sigurna u to. Krug za trg postići će svoj cilj. Obvezuju nas ljudi pred partizanskim puškama uz slovenske protutenkovske grabe, naše žene koje su uz povike i udarce stražara prljave i gladne lopatama kopale trasu Autoputa bratstva i jedinstva, zatvorenici u samicama u Staroj gradišci, studenti na Golom otoku ...

Hrvatsko se društvo mora suočiti sa svojom prošlošću. Zločinci nikada ne će biti adekvatno kažnjeni jer je sada kasno, no nije kasno za potpuni i dosljedni društveni odmak od zločina. Žrtve i njihove obitelji će možda tada lakše okončati svoje žalovanje, a svi skupa tek ćemo tada postići dobre temelje na kojima je moguće graditi demokraciju.
Damir Borovčak


13. veljače 2008.
Komisija Iustitia et pax zahtijeva istragu i progon počinitelja komunističkih zločina
Budući da ratni zločini nikada ne zastarijevaju, nedopustivo je da vlasti ništa ne čine u odnosu na komunističke zločine. Time se, dok se istodobno progone optuženici za ratne zločine iz nedavnog Domovinskog rata, budi sumnja da prikrivaju zločince, ističu u Komisiji

Zagreb, (IKA)- Pod predsjedanjem biskupa Vlade Košića, Komisija HBK Iustitia et pax održala je u petak 8. veljače u prostorijama Tajništva Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu svoju redovitu sjednicu. Komisija je o osudi zločina počinjenih na samom kraju i neposredno nakon II. svjetskog rata ostvarila dobru suradnju s istoimenim komisijama Slovenske i Bosanskohercegovačke biskupske konferencije. Tragični događaji masovnih pokolja zbili su se prvenstveno na području Republike Slovenije, na kojem su proteklih godina, a osobito 2007. godine, pronađena mnoga grobišta. Do sada je pronađeno više od pet stotina grobišta u kojima su partizanske postrojbe pogubile više desetaka tisuća zarobljenika te civila, od kojih su u najvećem broju upravo Hrvati iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Okolnosti tih pogubljenja ukazuju da je nedvosmisleno riječ o ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti. Začuđuje, međutim, posvemašnja institucionalna šutnja, posebice pasivnost pravosudnih tijela koja nisu ništa učinila s obzirom na istragu i progon počinitelja tih zločina. Stoga Komisija HBK Iustitia et pax ponovno podiže svoj glas i traži da se posluša poziv koji je 13. svibnja 2007. u Bleiburgu uputio kardinal Josip Bozanić mjerodavnim vlastima za poduzimanje istrage i progon izvršitelja tog, do sada u povijesti, najmasovnijeg zločina nad hrvatskim narodom. Budući da ratni zločini nikada ne zastarijevaju, nedopustivo je da vlasti ništa ne čine u odnosu na te komunističke zločine. Time se, dok se istodobno progone optuženici za ratne zločine iz nedavnog Domovinskog rata, budi sumnja da "prikrivaju zločince" (Izjava Slovenske komisije Pravda i mir od 1. listopada 2001. godine).

U razmatranju aktualnih pitanja u našem društvu Komisija izražava svoju potporu inicijativi "Krug za trg", tj. da se jednom od najljepših trgova u Zagrebu vrati ime Kazališni trg i tako barem simbolički ukloni ime Josipa Broza Tita koji je odgovoran za smrt nevinih žrtava i uspostavu totalitarnog sustava.

Komisija je nastavila rad na dokumentu o zaštiti voda i Jadrana, koji je započela protekle godine i u tom je kontekstu izrazila svoju zabrinutost zbog sve veće rasprodaje hrvatskog zemljišta, posebno u Lici koja obiluje vodnim izvorima i čistim rijekama, a koje treba očuvati za buduće naraštaje. Komisija je također stanovišta da nisu bila nužna velika poskupljenja koja izravno ugrožavaju standard hrvatskih građana te poziva sve mjerodavne da pronađu načina kako bi se to zaustavilo. U međunarodnim odnosima Komisija podupire Vladu Republike Hrvatske da zaštiti hrvatske interese, ali i da nastavi putem europskih integracija. Posebno je osjetljivo pitanje funkcioniranja pravosuđa i borba protiv korupcije, koje mora bez sumnje biti ne samo prioritet hrvatske Vlade nego i svih građana i cjelokupnog društva Republike Hrvatske. IKA


13. veljače 2008.
POVIJESNE DVOJBE Dr. Nikica Barić o stavovima predsjednika Mesića
Povjesničar Barić: NOB je iskorišten za osvajanje vlasti
Autor ZVONIMIR DESPOT
Foto: Saša Zinaja
Predsjednik Stipe Mesić objavio je danas u Novom listu članak u kojemu brani borce NOB-a. Glavni je njegov naglasak da se današnje neselektivno ispitivanje pripadnika NOB-a radi kako bi ih se pod plaštem razotkrivanja "komunističkih zločina", na što je, po njemu, nasjela i Katolička crkva, predstavilo kao osumnjičene za ratne zločine.

Mesić na tom tragu vidi i kampanju protiv Tita te zaključuje kako je svrha tog scenarija srušiti antifašističke temelje Hrvatske i pripremiti scenu za napredovanje u prošlost, za odmak od ujedinjene Europe. Mesić smatra da komunizam kao ideja u sebi nema ništa zločinačkoga, masovna poratna pogubljenja naziva ekscesima, Titovu vladavinu pozitivnom te otkriva da bivše borce NOB-a istražuju obavještajne službe.

Osvajanje vlasti
Dr. Nikica Barić s Hrvatskoga instituta za povijest tvrdi pak da nije točna Mesićeva tvrdnja kako komunizam nije dominirao NOP-om.

Toga pokreta ne bi ni bilo da ga nisu utemeljili komunisti. Taj pokret bio je njihovo sredstvo za provedbu revolucije i osvajanje vlasti. U vezi s tvrdnjom da je Titova bilanca globalno "pozitivna" i da je pod njegovom vlašću zemlja "napredovala" moglo bi se zapaziti da se Titova država na kraju raspala u strašnom ratu. Danas nema onoga što je Tito stvarao federativne Jugoslavije i samoupravnog socijalizma.

U tom ratu izuzetno negativnu ulogu odigrala je JNA, izravna nasljednica partizanske vojske, koju je Tito načinio državom u državi, što je ona u konačnici iskoristila za rat protiv onih koje je trebala braniti kaže Barić, za kojeg je upitna i tvrdnja o "antifašističkoj Hrvatskoj".

Hrvatska danas svakako ne može biti "antifašistička" u smislu u kojem je to bila 1945. Ona je samostalna, a trebala bi biti i demokratska država, a 1945. bila je dio Jugoslavije pod nedemokratskom komunističkom vlašću.

Tuđman i ustaše
Kad je riječ o Trgu maršala Tita, spomenuto je da upravo Tuđman nije dao da se promijeni njegovo ime. Dapače, Tuđman se pozitivno izražavao o Titu, ali bez obzira na to danas ga se često okrivljuje da je "oživio ustaštvo". Zašto onda za vrijeme Tuđmana policija nije krenula u opću potragu za bivšim partizanima, počiniocima zločina pita Barić.

Žalosna uloga Mesića
Biskup Mile Bogović ističe da predsjednik skreće pozornost na krive probleme:
-Jasno je da se za komunizma skrivalo zlo. No čudno je što se u demokraciji još neka zla žele sakriti, a druga se stavljaju na pozornicu kao da su se samo ona dogodila. Žalosno je što u tome prednjači predsjednik Mesić!(dć)

Večernji list

 

12. veljače 2008.
BORCE NARODNOOSLOBODILAČKE VOJSKE ISTRAŽUJU OBAVJEŠTAJNE SLUŽBE SA SVRHOM DISKREDITACIJE ANTIFAŠISTIČKE PROŠLOSTI HRVATSKE DRŽAVE
I Katolička crkva nasjela na propagandu protiv antifašizma
Kada se danas vodi velika akcija neselektivnog ispitivanja nekadašnjih pripadnika Narodnooslobodilačke vojske, jasno je da se to radi kako bi ih se (a pod plaštom razotkrivanja >komunističkih zločina<, na što je nasjela i Katolička crkva), sve predstavilo kao u najmanju ruku osumnjičene za ratne zločine. Tu je i korijen kampanje protiv maršala Tita. Svrha je tog scenarija srušiti antifašističke temelje današnje Hrvatske i pripremiti scenu za napredovanje u prošlost, za odmak od ujedinjene Evrope

Piše predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić

Kada sam proteklih dana jasno i odlučno istupio protiv aktivnosti ustašonostalgičara i paušalnoga sumnjičenja svih pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta kao potencijalnih ratnih zločinaca, bilo je (i) onih koji su to dočekali s nerazumijevanjem, pa i prijekorom. Kao: ne može se zločine mjeriti s dva aršina, odnosno ne može predsjednik Republike ulaziti u to što radi policija, jer to prelazi njegove ustavne ovlasti. Nema smisla raspravljati s onima koji ni danas još ne žele priznati činjenicu da je Pavelićeva tzv. Nezavisna država Hrvatska bila zločinačka tvorevina, čija se politika svodila na zločin po uzoru na idejne mentore NDH - fašiste i naciste. Ne, s takvima nema smisla razgovarati. No, ima i onih koji naprosto ne znaju, koji u proteklih gotovo dvadeset godina nisu dobili šansu da saznaju i koje spodobe poput onih okupljenih prošle subote na Trgu maršala Tita mogu odvesti na tragično krivi put. Zbog njih govorim i njima govorim.

Najprije: zašto sam na strani antifašista, zašto bezrezervno osuđujem fašizam, zvao se on tako ili nekako drugačije, zašto ću i posljednjim atomom snage raditi na tome da u današnjoj Hrvatskoj ne dozvolim neofašistima da nametnu svoje poglede i svoju >istinu< koja nije ništa drugo, nego golema povijesna laž? Odgovor na ta pitanja vrlo je jednostavan i glasi: zato što sam osobno vidio što je fašizam, zato što sam doživio fašizam na djelu, zato što smatram svojom ne samo političkom, nego prije svega ljudskom obvezom spriječiti da se laž etablira kao istina, da se pobjednici u Drugome svjetskom ratu stigmatiziraju kao zločinci i pretvore u gubitnike, a da se zločinci koji su izgubili rat predstave kao domoljubi i (zakašnjeli) pobjednici. Zato, napokon, što ne želim dozvoliti da se diskreditira, pa u krajnjoj liniji i upropasti projekt samostalne hrvatske države za koju su u Domovinskome ratu podnijete goleme žrtve.

Redizajniranje povijesti

Što znači kada se danas, pod providnom krinkom suočavanja s istinom o >komunističkim zločinima protiv hrvatskoga naroda<, nastoji cijeli antifašistički pokret izjednačiti s komunizmom, komunizam predstaviti kao zločin i - u konačnici - antifašiste pretvoriti u zločince, a prave zločince u njihove žrtve? Odmah ću reći: sve to nije ništa drugo nego povijesni revizionizam, to je rat protiv činjenica, to je - kako sam nedavno već izjavio - redizajniranje povijesti Drugoga svjetskoga rata. Da vidimo malo podrobnije o čemu je riječ.

Da je u završnici Drugoga svjetskog rata (i) na tlu Jugoslavije bilo zločina koje su činili pripadnici pobjedničke strane, to je poznato, to nitko ne poriče, a ja sam osobno te zločine ne jednom osudio. Da je jugoslavenski sustav barem u prve tri godine svojega postojanja, tj. do sukoba Tito-Staljin, bio vrlo tvrd, ustrojen po uzoru na sovjetski sustav, da je u tome vremenu bilo također stvari koje se ne može okarakterizirati drugačije nego kao zločin, i to je istina, ni to nitko ne poriče, i to - naglašavam još jednom - osuđujem. Oko toga dileme, dakle, nema. Usput spominjem, tek radi cjelovitosti slike onoga vremena, da je - upotrijebit ću najblaži mogući izraz - nezakonitoga postupanja prema pripadnicima okupacijskih snaga, a osobito prema njihovim domaćim pomagačima, bilo praktično u svim do tada okupiranim zemljama i to na prilično širokoj osnovi. Nikoga i ništa time ne opravdavam, samo napominjem, uz primjedbu kako se ne sjećam da je itko u bilo kojoj od tih zemalja ikada postavio pitanje odgovornosti vođa Pokreta otpora, a kamoli da bi ih proglašavao zločincima.

Ustaški režim oslonjen na zločin

Antifašistički pokret na tlu Jugoslavije, pa i u Hrvatskoj, razvio se zahvaljujući inicijativi Komunističke partije i pod njezinim vodstvom. To je točno. No, golemu većinu pripadnika toga pokreta nisu činili komunisti, niti su komunizam i komunistička ideologija dominirali Narodnooslobodilačkim pokretom u bilo kojoj fazi rata. Dakle, antifašiste se ne može izjednačavati s komunistima. A što se tiče karaktera komunizma, moram i o tome poučiti one koji ne znaju: komunizam kao ideja nema u sebi ama baš ništa zločinačkoga. Što je loše u ideji društva jednakih ljudi koji bi društvu pridonosili prema svojim mogućnostima, a od toga društva dobivali prema svojim potrebama? Je li to zločin? Nikako. To, međutim, jest utopija, to je neostvarivo. Druga je stvar što se >pod firmom< komunizma i borbe za tu utopiju formirao boljševički sustav koji je nakon Drugoga svjetskog rata nametnut dijelu Evrope, a koji je zapravo bio klasični autoritarni sustav, diktatura što se služila svim raspoloživim sredstvima, uključujući i zločine, da bi se održala. Taj je sustav u prve tri poslijeratne godine bio uzorom i sustavu što se gradio u Jugoslaviji i u tome je vremenu i u Hrvatskoj bilo dosta toga što se može podvesti pod pojam autoritarnog režima koji ne bira sredstva.

S druge strane, međutim, režim što ga je u Hrvatskoj, uz svestranu pomoć fašističke Italije i nacističke Njemačke, uspostavio ustaški pokret, bio je od samoga početka oslonjen na zločin, zločin je bio ugrađen u njegove temelje. I to ne samo zato, što su to tražili moćni inozemni mentori, nego i zato, što je to bilo imanentno ustaškoj ideologiji (tko polaže prisegu na pištolj i nož, njima će se i služiti, zar ne?). Prvi progoni Srba, Židova i Hrvata - neistomišljenika dogodili su se neposredno nakon uspostavljanja NDH, a ne - kako se lažno tvrdi - nakon što su se Židovi, Srbi i komunisti >urotili protiv hrvatske države i počeli raditi na njezinome rušenju<. Prijeki sudovi koji su mogli donositi samo jednu jedinu presudu, onu na smrt, formirani su već u prvim danima NDH, rasni zakoni donijeti su također u tim danima, a tada su se već dogodili i prvi pokolji. To su činjenice, to je istina! Ustanak, kada je buknuo, nije bio primarno uperen protiv hrvatske države, nego protiv okupacije i terora što se vodio u ime te države. Dakle: bio je to ustanak protiv zločinačke ustaške države koja je uzurpirala hrvatsko ime. I to je istina!

Ozna sprječavala likvidacije

U završnici rata, rekao sam već, baš kao i u razdoblju nakon toga, bilo je zločina i na pobjedničkoj strani. No, suđenja notornim ratnim zločincima ne mogu se proglašavati zločinima. Razbijanje skupina koje su se organizirale uz pomoć ili ubačenih, ili ostavljenih ustaša sa zadatkom sijanja (i opet!) terora u pojedinim dijelovima Hrvatske, ne može se kvalificirati kao ratni zločin. A ni ono što je nesumnjivo bio zločin, nije, niti je ikada bio zločin protiv Hrvata - zato što su Hrvati. Da budem do kraja jasan: u tzv. NDH razlog da netko izgubi glavu bila je njegova pripadnost određenoj naciji, rasi ili vjeri. To, samo to, i ništa drugo. Pobjednici, kada bi >uzimali pravdu u svoje ruke<, nisu ubijali ljude zato što su bili Hrvati, nego zato što su bili pripadnici neprijateljskih postrojbi, primarno ustaše, vrlo rijetko domobrani, ili što su bili aktivno angažirani u borbi protiv Narodnooslobodilačkoga pokreta. Dakle: ne zato što su bili Hrvati. Nacionalnost tu nije igrala nikakvu presudnu ulogu. Svatko, tko bi tvrdio nešto drugo, naprosto laže i obmanjuje!

Slažem se sa svima koji kažu kako svaki zločin zaslužuje da bude osuđen, a zločinac kažnjen. To i ja kažem. Ali, kažem i još nešto drugo: među onima koji su likvidirani poslije predaje kvislinga raznih boja kod Bleiburga bilo je (dokazano!) dosta onih koji su bili odgovorni za zločine u koncentracijskom logoru Jasenovac (i u više desetaka ustaških logora diljem Hrvatske), dok među likvidiranima u Jasenovcu nije bilo nikoga, tko bi bio odgovoran za bilo što (jer za svoju nacionalnost nitko nije ni zaslužan, ni kriv). I još nešto kažem: ustaški zločin bio je politika i izraz te politike, zločin pobjedničke strane nije bio izraz politike, bio je eksces - ma kako masovan mogao biti. Potvrđuju to i dokumenti iz kojih se jasno vidi ne samo to, da je likvidacija bilo, nego i to da su javni tužitelji, pa čak i Ozna, sprječavali likvidacije, odnosno upozoravali na njihovu nedopustivost.

Titova bilanca - pozitivna

Kada se, međutim, danas vodi velika akcija neselektivnoga ispitivanja nekadašnjih pripadnika Narodnooslobodilačke vojske, onda je potpuno jasno da se to radi kako bi ih se (a pod plaštom razotkrivanja >komunističkih zločina<, na što je nasjela i Katolička crkva), sve predstavilo kao u najmanju ruku osumnjičene za ratne zločine i kako bi se time kompromitirao cijeli antifašistički pokret, što bi bio uvod u odricanje od antifašističkoga karaktera i korijena današnje hrvatske države (onakve kakva je definirana Ustavom!). Tu je i korijen kampanje protiv maršala Tita. I opet samo usput: zanimljivo je kako Crkva koju sam već spomenuo >zaboravlja< da se taj isti Tito upravo njezinim biskupima, u prvome susretu godine 1945., predstavio kao >Hrvat i katolik

Ja procjenjujem cijelo razdoblje trajanja bivše Jugoslavije i sve aspekte života u njoj. A u tome razdoblju (pri čemu ne zanemarujem sve ono zbog čega je Hrvatska bila nezadovoljna s federacijom, pa je napokon iz nje i izašla!) dolazilo je s protekom vremena do sve veće liberalizacije, zemlja je napredovala, živjelo se materijalno sve bolje, granice su se otvarale, a bivša je federacija na čelu s Josipom Brozom Titom uživala sve veći ugled širom svijeta, u što se mogu uvjeriti i danas prilikom susreta s mnogim državnicima. U globalu gledano, Titova je bilanca, i kao vođe antifašističkoga pokreta u ratu i kao državnika u poslijeratnim desetljećima - pozitivna. Dok se mi sporimo oko toga smije li se trg u središtu Zagreba zvati njegovim imenom, po Titu se zovu trgovi i bulevari u nekoliko desetaka zemalja. Dok se neki kod nas trse ne bi li Tita izjednačili, u negativnome smislu - naravno, sa Staljinom, nema ni jednoga ozbiljnoga (i objektivnoga) povjesničara u svijetu koji bi se usudio povući takvu usporedbu (a oni koji znaju i manje poznate pojedinosti navest će kako je i Titov zakleti neprijatelj, Adolf Hitler, u jednome trenutku poželio da u svojoj vojsci ima tako sposobnih zapovjednika poput partizanskoga vođe u Jugoslaviji).

Hrvatska jest antifašistička

Stoga je potpuno jasno da je događanje na zagrebačkome Trgu maršala Tita tek dio razrađenoga scenarija u kojemu zdušno surađuju - da li iz neznanja, ili svjesno i s namjerom, to neću ocjenjivati - i neki mediji, odnosno ljudi koji rade u medijima. Svrha je toga scenarija srušiti antifašističke temelje današnje Hrvatske i pripremiti scenu za napredovanje u prošlost, za odmak od ujedinjene Evrope (koja može prihvatiti samo antifašističku Hrvatsku, jer je i sama sazdana na antifašizmu), za ulazak u izolaciju ili poluizolaciju u kojoj nitko neće inzistirati na borbi protiv korupcije, na razotkrivanju lopovluka, na istraživanju privatizacijske pljačke, na kažnjavanju i nedavno počinjenih zločina (svih, pa i onih koje su počinili Hrvati!), na pravnoj državi i ljudskim i manjinskim pravima. U taj se scenarij savršeno uklapa i široka akcija usmjerena prema bivšim partizanima koja se vodi - to sada prvi puta kažem - >pod kapom< ne redovne policije, nego obavještajne službe.

I sada neka mi netko kaže da o tome nemam pravo govoriti, da se tome nemam pravo suprotstaviti! Ne samo da imam to pravo, to je i moja dužnost. Građani Hrvatske i prije su znali na kojim pozicijama stojim. I izabrali su me dva puta za predsjednika Republike. Prema svima koji su me birali, svima koji su za demokratsku, u svijet uklopljenu i prema svijetu otvorenu Hrvatsku, za antifašističku Hrvatsku, ja imam dug da govorim i djelujem. I to ću raditi. Ne samo do kraja predsjedničkoga mandata, nego i dalje! Jer, Hrvatska jest antifašistička, ali to mora i ostati.

Glas Istre

 


  Isprintaj Proslijedi  


Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletn: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre