27. travnja 2013.
In memoriam
IVAN BONUS (BONO)  04.03.1943. Slankamen  – 24.04.2013. Sesvete
Pučki pjesnik Ivan Bonus, jedan je od prvih prognanika iz Srijema u Domovinskom ratu, koji je s obitelji došao u Hrvatsku i ostao nastanivši se u Sesvetama, nedaleko Zagreba. Iako je morao napustiti svoje ognjište, nije očajavao, nego je nastavio, uz svakodnevni posao, pisati pjesme. Objavio je 22 knjige.
Upoznala sam ga, s godinama postali smo prijatelji, kao i svi - osjetila sam u Ivanu njegovu dubinu pjesničke duše, skromnost, optimizam i nadasve ljubav za rodnim krajem. Svima nam je bio uzor da ne treba pokleknuti.
Redom hrvatskog pletera za osobiti doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana, odlikovao ga je predsjednik Ivo Josipović, dana 11 10 2012. godine.

Dio opusa knjiga Ivana: 10000 godina Hrvata , poema, 2006. , Prosuti biseri , 2004. (ilustrirator za knjigu: Ivan Lacković Croata) , Cvjetići ljubavi , 2003. , A zašto, visosti---!? : priče iz Srijema , 2002. , Čemer u grlu , 2000. , Vinovita, 1997. , Uskrsnuće, 1996. , Progonstvo naše , 1995. , Sunce moje malo : pjesnik klincima , 1995. , Vapaj domovine, 1992. , Bitka kod Slankamena i druge pjesme , 1991. , Sremica, 1988. , Sretan vam Božić anđeli, 1988. (ilustriratori za knjigu: Ivan Lacković Croata, Dragan Rumenčić, Ivan Večenaj), Miris oranice , 1979. , Njegova djela su mu stvorila mjesto u antologiji u izboru Dubravka Horvatića i Stjepana Sučića Dunav u hrvatskom pjesništvu od srednjovjekovlja do danas iz 2005. te u antologiji Hrvatska riječ u Srijemu : antologija srijemskih pisaca , Dubravka Horvatića i inih suradnika, iz 1995.

Ivan Bonus je bio učesnik na našim Kongresima. Dugogodišnji je član Hrvatskog žrtvoslovnog društva. Ovo je jedna od njegovih objavljenih pjesama u našem/njegovom Zborniku.

Neka se ne zaboravi!
Laka mu Hrvatska zemlja!
Jadranka Lučić
tajnica Hrvatskog žrtvoslovnog društva

Ivan Bonus
ŽRTVAMA

Žrtve smo brojali svoje
Prečesto nevino pale
Majčinske suze se roje
U more ne bi stale

Zato ka nebu cure
Sa ove planete kužne
Pred Božje lice žure
Da nas okrijepi tužne

Suzama Boga pojimo
Da gasi žeđ Božanstva
A đavla se i ne bojimo
Usred njegova carstva

I Stiks i Kohit se vide
U naše povijesti pehu
Grčki se bogovi  stide
Kad Hrvat prelazi rijeku

Po kojoj žrtve plove
Niz jednu i drugu stranu
Kao da Bog nas zove
Po tako krojenom planu

Neki misle, masoni
Vješto te žrtve rade
Pakosti radi, da oni
To čine još i  sade

Nećemo suditi druge
Nek' im to čini Bog
Iz naše žrtvene tuge
Aduta imamo svog

Koji se zove nada
Iz vjere duboke naše
Nevine žrtve i sada
U nadi za nadu daše

epilog
Sad hrvatski barjak pleše
Kod Hrvata jer to grijeh
Što svoj stijeg u pest uzeše
Skupo plaćajuć' svoj ceh

I napokon dođe vrijeme
Da svijet našu žrtvu shvati
A tvoje će dragi Srijeme
Žrtve dugo još plakati.