HIC
Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama





30.travnja 2019.
BORILI SE ZA SAMOSTALNOST HRVATSKE
Prije 345 godina pogubljeni Krsto Frankopan i Petra Zrinski

pogubljenje Krste Frankopana i Petra Zrinskog

Na današnji dan 30. travnja prije 345 godina Fran Krsto Frankopan i Petar Zrinski, boreći se za samostalnost Hrvatske, optuženi su za izdaju i osuđeni na smrt odsijecanjem glave. Noć prije pogubljenja, Petar je napisao pismo svojoj supruzi koje je postalo jedan od najpotresnijih tekstova napisanih na hrvatskom jeziku.

Fran Krsto Frankopan rođen je 4. ožujka 1643. godine u Karlovcu. Bio je najmlađi sin karlovačkog generala, a nakon očeve smrti otišao je na školovanje u Zagreb gdje je polazio isusovačku gimnaziju. Dodatnu nastavu pohađao je u isusovačkom kolegiju gdje je stekao sklonost prema književnosti i pisanju. U Italiji je studirao talijansku poeziju. Po povratku u domovinu, postao je ogulinski kapetan te je sudjelovao u velikom boju s Turcima kod Otočca.

Fran Krsto imao je sestru Anu Katarinu koja se udala za Petra Zrinskog s kojim se Fran Krsto borio za samostalnost Hrvatske. Petar Zrinski rođen je 6. lipnja 1961. godine u Vrbovcu te je bio hrvatski ban, vojskovođa i pjesnik. Školovao se u Austriji i Mađarskoj, a bavio se vojnim znanostima i topništvom. Proslavio se u mnogim bitkama te je postavljen za kapetana žumberačkih uskoka s kojima je sudjelovao u Tridesetogodišnjem ratu.

Novosklopljeni Varšavski mir postao je povodom hrvatskog nezadovoljstva, a nezadovoljnici su osnovali savez nazvan Zrinsko-frankopanska urota kojim su željeli smanjiti sve veći centralizam i apsolutizam hrvatsko-ugarskog kralja. S obzirom na to da su se Fran Krsto Frankopan i Petar Zrinski borili za samostalnost Hrvatske, to je protumačeno kao zavjera te bivaju uhićeni i zatočeni u Bečkom Novom Mjestu. Tamo su bili osuđeni na smrt odsijecanjem glave i desne ruke. Odsječene su im glave i to mačem, što je bio običaj u slučajevima pogubljenja plemića.

krsto frankopan i petar zrinski u tamnici
foto: Krsto Frankopan i Petar Zrinski u tamnici

Noć prije pogubljenja, oboje su napisali oproštajna pisma za svoje supruge, Fran Krsto na talijanskom, a Petar na hrvatskom jeziku. Petrovo pismo Katarini, pod naslovom Moje drago serce, jedno je od najpotresnijih tekstova napisanih na hrvatskom jeziku i jedno od najljepših iz toga doba. Fran Krsto Frankopan i Petar Zrinski pogubljeni su 30. travnja 1671. godine, a Fran Krsto ostavio je vrijedan književni opus, zbirku lirike pod nazivom Gartlic za čas kratiti. (izvor. studentski.hr)



Donosimo Petrovo pismo ovdje:

Moje drago serce. Nimaj se žalostiti sverhu ovoga moga pisma, niti burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikajše naukupe tvojemu bratcu. Danas smo jedan od drugoga serčeno proščenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, Tebe proseči, ako sam te u čem zbantuval, aliti se u čemu zameril (koje ja dobro znam) i oprosti mi. Budi Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan, niti se plašim. Ja se ufam u Boga vsemogučega, koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikajše mene hoče smilovati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se), da se mi naukupe pred njegovim svetim thronušem u diki vekovečne sastanemo. Veče ništar ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga dokončanja našega siromaštva, ja sam vse na volju Božju ostavil. Ti se ništar ne žalosti, ar je to tak moralo biti. U Novem Mestu *pred zadnjim dnevom mojega zaživljenja, 29 dan aprila meseca, o sedme ore podvečer, leta 1671. Naj te Gospodin Bog s moju kčerju Auroru Veroniku blagoslovi.


* Bečko Novo Mesto
Izvornik pisma čuva se u pismohrani Zagrebačke biskupije i jedan je od prvih hrvatskih tekstova preveden na brojne europske jezike.

Oduzete plemičke titule

Bili su nositelji hrvatskog i ugarskog plemstva protiv Habsburgovaca i njihove centralističke politike. Zbog tih aktivnosti zatvoreni su i osuđeni na smrt zbog veleizdaje.

Prije smaknuća dvojica velikaša, kao i njihove obitelji, lišeni su plemstva, a njihova imanja zaplijenila je država. Nakon što su pogubljeni 1671. u Bečkom Novom Mjestu, pokopani su unutar tamošnje župne crkve.

Do godine 1884. grob Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana nalazio se u župnoj crkvi označen nadgrobnom pločom. Prilikom restauracije crkve njihove su kosti prenesene u mrtvačnicu gdje su ostale dvije godine. Tada su, po naredbi načelnika Bečkog Novog Mjesta, prebačene u skupu grobnicu, čime je procedura povrata odgođena za skoro 20 godina.

Ekshumirani posmrtni ostaci

Odbor Braće hrvatskog zmaja iznova je, 11. travnja 1907. godine, pokrenuo inicijativu za ekshumaciju. Njihov tadašnji predsjednik Emilije Laszowski stigao je 19. srpnja u Bečko Novo Mjesto u pratnji kćerke.

Dan poslije, stigao je i potpredsjednik Braće hrvatskog zmaja dr. Velimir Deželić sa suprugom i kćerkom te tajnik društva Stjepan Širola. Uslijedila je ekshumacija posmrtnih ostataka u nazočnosti mjesnog podnačelnika Schwarza, dr. medicine H. Geisera, okružnog gradskog fizičara dr. Leopolda Jackela i grobara Ivana Hofbocka.

Ekshumaciju je vodio nadzornik groblja. Nakon ekshumacije krenuo je sprovod predvođen ženama koje su nosile vijenac s hrvatskom trobojnicom i natpisom: Mučenicima 30. IV. 1671./Braća hrvatskog zmaja/20.VII. 1907. godine. 

Potom je sastavljen zapisnik o ekshumaciji, a posmrtni ostatci pokopani su u novi grob u Bečkom Novom Mjestu, koji su Braća hrvatskog zmaja iznova uredila 1913. godine. Vrpca s vijenca sljedeći je dan pohranjena u Gradskom muzeju Bečkog Novog Mjesta.


Povratak posmrtnih ostataka u Hrvatsku

Na 42. sjednici Hrvatskog sabora 13. ožuja 1914. godine, zastupnik velečasni Franjo Novak podnio je interpelaciju Kraljevskoj hrvatskoj vladi da se s uspomene hrvatskih velikana Zrinskoga i Frankopana skine žig veleizdajstva, kako bi se omogućio prijenos njihovih kostiju u domovinu.

Naime, na molbu Braće hrvatskog zmaja 12. travnja 1919. godine nakon potpune promjene političkih prilika izazvanih raspadom Austro- Ugarske Monarhije, vlada je dopustila prijenos njihovih zemnih ostataka u Hrvatsku.

Oformljen je i Odbor za prijenos posmrtnih ostataka. Ekshumacija je obavljena 26. travnja 1919. godine u Bečkom Novom Mjestu i tada su kosti Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana iskopane po četvrti put.

Zatim je lijes prenesen u mrtvačnicu te kočijom na kolodvor. Posebni vlak sa zemnim ostatcima hrvatskih velikana krenuo je 27. travnja, a u Zagreb je stigao 28. travnja. Tu su govorili dr. Velimir Deželić u ime Družbe te tadašnji zagrebački gradonačelnik dr. Stjepan Srkulj.

Potom je lijes prenesen u zgradu Akademije. U žalobnim počastima 28. i 29. travnja sudjelovalo je 50. 000 ljudi. Dana 30. travnja lijes je iz Akademije, u nazočnosti više od 100 tisuća ljudi, prenesen pred zagrebačku katedralu. Svečanu misu zadušnicu predvodio je zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer.

Lijes je zatim položen u grobnicu iza glavnog oltara. Zmajevci su u lijes položili i tuljac s poveljom na hrvatskom i latinskom jeziku, koju je sastavio Laszowski, a potpisali članovi Odbora za prijenos kostiju hrvatskih velikana.

U Hrvatskoj se 30. travnja obilježava kao Dan pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana (/blagamisterije.com)



HIC.hr
foto:




Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama

Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletin: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre