Pisma
čitatelja
Pišite
nam!
Zelimo dobro vama HIC vodstvo,
Ljepo je vidjeti Hrvatske stranice na www.hic.hr
Divno sto djelujete hrabro i vecinski na strani svedobrog za Hrvatsku.
Znamo ako djelujemo svedobro za Hrvatsku da ce biti i sve bolje za sav narod Hrvatske.
Naravno i za nas Hrvate u domovini i diljem svijeta.
Samo nemojte davat podrsku komunistima, a to cinite putem reklame za CIN-Kine a
znamo koliko su muke naneli ti isti nama i mnogima!
CIN je Kinesko komunisticko djelo kak god ga gledali, jos su komunisti.
Ko zeli to neka trazi ima dosta toga o Kini nemorate vi to podrzavat i dati potporu
mozemo bez toga! Poslovni ljudi znaju kuda treba ako im je stalo do Kineskog.
U kratko Kina je izrasla od zapadnog a zapadni od Evropskog znanja i sistema, a izgleda
da su mnogi to zaboravili i jednostavno sve sto je iz Kine misle da je dobro.
Kina vrsi veliki pritisak sa jeftinom radnom snagom a radnici i seljaci dalje pate, $2.00 za 40 sati rada i u losim uvjeta, tako se Kinseski komunisti tahmice sa radnom snagom (labor). Isto tako i u Vijetnamu itd. a Indija nesto slicno tome. U Kini se partija-si bogate a neki postaju neka vrsta kapitalista.
Svjet i drzave su dozvolile da se uvozi proizvoda sa sve kracem rokom trajanja i garancije.
Dakle suvise se trose za proizvodnju loseg standarda sto je Kineska verzija (nacin ) raznih Svjetskih standarda i time crpe svjetsku gradansku stednju uz pomoc novo osvanulih Import-Export tvrtki gladne za profitom bez obzira na stetu koju unose i nanose.
Kina suvise trosi za proizvonju onog sto znamo da nema kvalitete i nece trajat, to dovodi do vece potrosnje enrgije i veceg zagadjivanja svjeta. Dovodi do veceg gubtka stedjne i ulaganja u kvlitetu, inovaciju (izum ) u kvalitetne domace, Evropske i Svjetske firme.
Dakle Kina je sretna sto Svijet u stvarnosti nju subvencira (subsidises) snosi troskove njihovog smeca, njihovog napredka i dalje podrzava njihovu lukavu industriju te njihov lukav mentalitet (foxy-culture).
To vidimo i to znamo sa vec preko 30 godina iskustva.
Treba ograniciti Kinseki uvoz, uvoz onog sto znamo daje substandard, dakle ispod standarda da ne muziju gradjane.
Hvala na razumu.
Australia
|
Dvije domovinske
i jedna iseljena Hrvatska
Hrvatsko-američka udruga (CAA) koja ne lobira u ime trenutne hrvatske
vlade, već za očuvanje hrvatske baštine i za interese Hrvata diljem
svijeta, u Washingtonu nastavlja svoje lobističko djelovanje.
U petak, 10. lipnja 2005. godine, CAA ogranak Illinois organizirao
je javni skup u Hrvatskom kulturnom centru u Chicagu. Glavni govornik
bio je Jeffrey Kuhner, kolumnist Washington Timesa, poznat po
osebujnom stilu govora, a govorio je o današnjem stanju u Hrvatskoj,
problematici regije, o Bosni i Hercegovini, o "Grupi 100",
o Hrvatsko-američkoj udruzi (CAA) i o ignoriranoj i javnosti uglavnom
nepoznatoj temi: "Dvije Hrvatske"
Devet dana kasnije, 19. lipnja, katolički tjednik Glas Koncila
objavio je izvanredno zanimljiv komentar Ivana Miklenića pod naslovom
"Dvije Hrvatske". Govor Jeffreya Kuhnera i komentar
Ivana Miklenića nepobitno su upozoravajuća ali i spasonosna Božja
zrcala istine za domovinske i iseljene Hrvate, jer njihova stajališta
zaslužuju javnu pozornost i reakciju kako domovinskih tako i iseljenih
Hrvata.
Nakon održanog govora u Hrvatskom kulturnom centru u Chicagu,
gospodin Jeffrey Kuhner odgovarao je na pitanja nazočnih. U jednom
trenutku udaljio sam se od TV kamere kojom sam snimao skup Hrvatsko-američke
udruge te se obratio Jeffrey Kuhneru: "Prije nekoliko dana
u jednom intervju za Croatian Chronicle novine iz New Yorka izjavili
ste sljedeće: "Mi Hrvati, misleći da postoji samo jedna Hrvatska,
u veliko smo zabludi. U stvarnosti postoje dvije Hrvatske, ona
domovinska i ona iseljena." - Što ste pritom mislili?"
"To sam izjavio prigodom ovogodišnjih Hrvatskih dana na Capitol
Hillu održanih u organizaciji CAA-a. Hrvatsko-američka udruga
(CAA) je jedna iznimno utjecajna lobistička hrvatska udruga u
Washingtonu. Mogu slobodno kazati da je CAA-a trenutno i daleko
najefikasnija hrvatska udruga u zastupanju hrvatskih interesa
u Washingtonu, a njezino efikasno djelovanje prepoznaje se danas
i u domovini Hrvatskoj. Što se tiče moje izjave da postoje dvije
Hrvatske: to sam rekao zahvaljujući mom dobrom prijatelju Charlesu,
novinaru koji piše za Washington Post. Nas dva često igramo šah
i usput razgovaramo o mnogim stvarima, pa i o politici. Znajući
da je ponosan Židov, upitao sam ga što je tajna izvanrednog uspjeha
židovsko-američke zajednice pri lobiranju za Izrael?" Bez
razmišljanja odgovorio je: 'Mi Zidovi svjesni smo da ne postoji
samo jedan Izrael, već dva Izraela. Domovinski i iseljeni Izrael.
Mi, Židovi u dijaspori savjetujemo naše političare u domovini
kako se nositi s problemima Izraela. Ukoliko nas ignoriraju, mi
u dijaspori ne dajemo im potporu. Židovi su raštrkani po cijelome
svijetu, to je činjenica. U biti, mi Židovi u dijaspori smo bez
svoje države, ali uvijek nađemo načina da budemo zajedno i da
se organiziramo u velike zajednice, kao što je to slučaj u Americi
i Kanadi. Kada mi američki Židovi idemo u Izrael, otvoreno kažemo
vodećim izraelskim političarima kako treba raditi.'
Poznata je stvar da je u posljednjih 15 godina izraelska dijaspora
zaslužna za relativno uspješnu ekonomiju Izraela. Izrael danas
ima veoma živu slobodnu tržišnu ekonomiju. Činjenica je da postoje
i drugi Izrael i druga Irska. Isto tako postoji i druga Hrvatska,
a to smo mi - iseljeni Hrvati koji predstavljamo drugu Hrvatsku,
Hrvatsku koja je održala na životu san domovinske Hrvatske o vlastitoj
državi. Tijekom Domovinskog rata iseljena Hrvatska nije dala samo
golem novac domovini, iseljena Hrvatska bila je lider i savjetovala
je domovinu i bila je kulturna i moralna potpora kada je najviše
trebalo! Naša uloga kao druge Hrvatska jest podsjetiti prvu Hrvatsku,
domovinu naših predaka, što je njena uloga, što smo postigli i
što se još može postići u budućnosti!"
Dana 19. lipnja 2005. "Glas Koncila" objavio je izvanredan
komentar Ivana Mikulića pod naslovom "Dvije Hrvatske":
"Analizirajući stvarnost hrvatskoga društva, pomni promatrač
lako dolazi do spoznaje o bezbrojnim protuslovljima, razlikama
i paradoksima, kako u svakodnevnom ukupnom društvenom životu tako
i praktičnom ponašanju i razmišljanju hrvatskih građana. Posve
je razumljivo da je svako ljudsko društvo osobito na nacionalnoj
razini, već po sebi dinamično, bogato različitostima i, zahvaljujući
tome, i zanimljivo i puno izazova, zbog čega je poželjan život
u ljudskoj zajednici. No suvremeno hrvatsko društvo ne odlikuje
se samo uobičajenom dinamičnošću i različitošću, već mu je svojstvena
specifična višestruka podijeljenost koja bi se možda mogla svesti
s jedne strane na one koji se snalaze pa žive relativno lagodno
ne zazirući od prodaje svega samo da bi njima sada bilo dobro,
ne mareći da taj put vodi u propast hrvatske nacije, i s druge
strane na one koji žive prizemljeni često veoma teški, tvrdi život
koji jamči opstanak i donosi budućnost hrvatske nacije. Prva skupina
mogla bi se označiti kao povlašteni borci za svoje osobne i grupne
interese, a druga kao borci za opstanak, kako svoj tako i hrvatske
nacije. Slične podjele vjerojatno su poznate i u drugim nacionalnim
društvima, no u drugim društvima te podjele nisu ni približno
tako duboke ni tako jasno očitovane kao u hrvatskom društvu. Zbog
tih drastičnih podjela u suvremenom hrvatskom društvu može se
danas govoriti čak o dvije gotovo različite Hrvatske; povlaštenoj
Hrvatskoj i stvarnoj Hrvatskoj...
Razdjelnica između te dvije Hrvatske ne ide ni po hrvatstvu, ni
po političkoj opciji, ni po ekonomskom stanju, ni po vjerskoj
pripadnosti, ni po stupnju obrazovanja, nego po (ne) opredijeljenosti
za opće dobro. Samo stvarno opredijeljeni za opće dobro promiču
čovječnost, boljitak hrvatskoga društva, izgrađuju budućnost hrvatske
nacije i učvršćuju hrvatski nacionalni identitet, otvoreni su
za pravednu međunarodnu suradnju i jamac su bolje budućnosti države
Hrvatske, Europske unije i čitavoga čovječanstva. Vjernici su
prvi pozvani služiti općemu dobru."
Zaključak
Mi, Hrvati, mali smo narod. Ali nije tragedija biti brojčano
malim narodom, nego je tragedija kada se taj mali narod međusobno
dijeli i ne slaže. Biblija nas uči: "Ako je u sebi nesložno,
svako će kraljevstvo propasti. Nijedan grad ili dom, ako je
sam u sebi nesložan, neće opstati". (Matej 12,25)
Ovo su za nas domovinske i iseljene Hrvate upozoravajuće, ali
i spasonosne Božje riječi. Da bi nam bilo bolje, mi sami moramo
se pojedinačno promijeniti ili kako u Bibliji piše: " nanovo
roditi" (Ivan 3,3). U protivnom ćemo i dalje raditi kao
što smo radili i do sada, bez obzira na stupanj naše osobne
inteligencije.
Zvonimir B. Ranogajec
Kršćanski TV producent
2537 Eastwood Avenue Evanston, Illinois USA |
| U Hrvatskoj
nema srca za iseljeništvo!
Osobno sam surađivao u glasilu "Dom i Svijet" i ne
razumijem zašto se taj list ugasio u našoj domovini Hrvatskoj.
Ne znam je li za nečiji ukus bio prejednostranački ili se nekome
nije sviđao, ili je nekom moćniku bilo preriskantno da iseljeništvo
ima svoje glasilo i da iz prve ruke dobiva informacije, ili
nekome nije odgovaralo da taj list mogu čitati i domovinski
Hrvati koji su tako napokon imali uvida u to što rade i kako
žive iseljenici te hrvatski građani u drugim državama. Mislim
da su jedne takve neutralne novine nužne, pitanje je samo tko
i kada će ih opet pokrenuti.
Nisam jedan od onih koji neprekidno hvale ni koji samo kritiziraju,
već razmišljam logično što bi se moglo napraviti za opće dobro
hrvatskog društva. Ono što me najviše ljuti i zbog čega se najviše
živciram jest da u našoj domovini Hrvatskoj nema nimalo srca
ni razumijevanja za iseljeništvo. Još je gore što u našim hrvatskim
školama djeca ne uče ni slova o hrvatskim autohtonim manjinama
ili o iseljeništvu. Umjesto toga nas se tretira kao turiste,
kao da nismo dio hrvatskoga naroda. To je ono što je žalosno.
Osobno me ne zanima, koja stranka je na vlasti, ili kako će
se u Hrvatskoj zvati koja ulica. Da se mene pita, ulicama bih
najradije dao imena po drveću i životinjama, pa ne bi bilo toliko
svađa i smanjila bi se agresija pojedinaca u društvu.
Inače, sve mi u Hrvatskoj izgleda presporo, iako neki govore
da se Hrvatska budi, pa i samom mi se čini da se nešto pomiče
ka boljitku, no napredak je prespor i premalen da bi se uspješno
mogli uhvatiti ukoštac s EU i njenim zahtjevima. Radi toga nam
je potrebno probuditi sve državne, političke, vjerske i društvene
resurse, poput svih udova tijela, kako bi se probudili i pokrenuli
svi gospodarski subjekti, te smanjila nezaposlenost u našoj
domovini Hrvatskoj. Smanjenje nezaposlenosti je najnužnije,
kako bi se umjesto poticanja velikog bogatstva pojedinaca, smanjilo
siromaštvo te podiglo na noge sve one koji su na rubu egzistencije
i koji ne znaju kako prehraniti sebe i svoje obitelji.
Toliko od mene za novu rubriku "Pisma čitatelja",
uz napomenu da je svaki novi potez i pothvat za pohvaliti.
Srdačni pozdravi i puno uspjeha uredništvu HIC-a
Josip Mayer, Njemačka |
28. lipnja 2005.
HND - obojen ideološki i interesno
Čitam nedavno u hrvatskom tisku da više od stotinu novinara
razmišlja o istupanju iz Hrvatskog novinarskog društva, jednog
od najstarijih hrvatskih profesionalnih udruženja koje već godinama
potresaju razni skandali.
Navedena su dva razloga za ovako dramatičnu odluku novinara:
četrdesetak novinara Hrvatske radiotelevizije i RTL televizije
prijeti izlaskom iz društva zbog nezadovoljstva ovogodišnjom
dodjelom nagrada "najboljim" novinarima 2004. godine
(posebno ističući nagradu koja je dodijeljena Silviji Luks),
dok sedamdesetak novinara prosvjeduje zbog načina na koji je
HND reagirao po objavljivanju haaških optužnica protiv trojice
novinara zbog nepoštivanja tribunala i otkrivanja identiteta
zaštićenih svjedoka. Komentirajući optužnice pristigle iz Haaga
protiv Ivice Marijačića, Domagoja Margetića i Stjepana Šešelja,
potpredsjednik HND-a Zdenko Duka je izjavio da su trojica optuženih
novinara 'postupili neprofesionalno i prekršili statut Haaškog
suda'. Praf im dakle budi, mišljenja je vrli potpredsjednik.
Teško se međutim oteti dojmu da bi Duka posve drugačije reagirao
da je netko zaprijetio kojem od njegovih ideoloških istomišljenika.
Inače, godišnje nagrade HND-a su i dosad izazivale negativne
reakcije. Supruga pokojnog Veselka Tenžere oduzela je svojevremeno
pravo na ime nagradi za unapređenje novinarskog izraza koja
je bila nazvana po njenom suprugu. 'Tko je sve te nagrade primio.
Vrhunac je dodjela nagrade za novinara godine Ivi Pukaniću.
Što još tome dodati?!', pojasnila je tada gospođa Tenžera.
Prisjetimo se i nagrade koju je HND dodijelio Domagoju Veršiću
za najbolje uređenu radijsku emisiju "Glas Hrvatske".
U čemu je problem? Pa ako ni u čemu drugom, onda u činjenici
da "Glas Hrvatske" nije nikakva emisija, već jedan
od pet 24-satna programa Hrvatskoga radija koji se financira
iz državnog proračuna. Program je namijenjen "iseljenicima,
autohtonim Hrvatima u susjednim državama i manjinama koje žive
na području RH", a u vrijeme dobivanja nagrade nagrađeni
Domagoj Veršić bio je urednik programa "Glas Hrvatske".
Čovjek uopće nije uređivao nikakvu emisiju, a ipak je primio
nagradu za "najbolje uređenu radijsku emisiju" Isti
bi gaf bio da je HND nekom od svojih jurišnika (poslušnika)
dodijelio nagradu za najuspješniju televizijsku emisiju "HTV
1".
No da su nagrade HND-a itekako cijenjene i solidno "naplative"
svjedoči slučaj Domagoja Veršića koji je ubrzo nakon što je
uknjižio nagradu Hrvatskog novinarskog društva imenovan direktorom
programa Hrvatskoga radija. S te će se pak pozicije sigurno
moći lijepo revanširati uvaženim kolegama koji su mu dodijelili
nagradu. I tako u krug.
J. M., Njemačka
|
|
June 29, 2005
CINE Golden Eagle Award Goes to FREEDOM FROM
DESPAIR
LOS ANGELES: CINE is pleased to announce that FREEDOM
FROM DESPAIR, a documentary feature film written,
produced, directed, and edited by 24-year-old BRENDA
BRKUSIC has won the prestigious
CINE Golden Eagle Award.
The CINE Golden Eagle Awards, distinguishing excellence in professional
and amateur works, are recognized internationally as symbols
of the highest production standards in filmmaking and videography.
CINE has, since its founding in 1957, been dedicated to discovering,
rewarding, educating, and supporting established and emerging
talent in film and video. Among great talents whose first major
awards included the CINE Golden Eagle, are Steven Spielberg,
and George Lucas, and such great documentarians as Ken Burns,
Charles Guggenheim, Stanley Nelson, and Frederick Wiseman.
In the Spring 2005 Competition, over 300 judges viewed and evaluated
hundreds of distinguished entries. Experienced professionals
in the field of film and video production, as well as subject
matter experts, serve in a volunteer capacity. They judge the
entries using standards of overall excellence, evaluating such
criteria as writing, sound, editing, creativity, visuals, insights,
and the extent to which the film meets its stated goals and
communicates with its intended audience.
CINE conducts two competitions each year, and the current one
began in February 2005. In addition to the Golden Eagle awards,
CINE has established two levels of competitive awards. All of
the competitive awards will be presented at the Annual CINE
Awards Ceremony, to be held in Washington, DC in April 2006.
Prizes and awards worth over $25,000 are associated with these
awards.
BRENDA BRKUSIC started her
award winning film FREEDOM FROM DESPAIR
when she was 21 years old and a full time college student attending
Chapman University School of Film and Television in Southern
California. Her film has been praised internationally by both
film critics and humanitarian organizations including Amnesty
International which accepted her film to have a world premiere
in their film festival at the Director's Guild in Hollywood
last year and has recently submitted it to the International
Secretariat in London for consideration in Amnesty's annual
human rights conference. Winner of the Grand Jury Prize for
Best Documentary Award at the New York International Independent
Film Festival, the Viewer's Voice Award at the Cinequest Film
Festival, the Golden Reel Award at the Tiburon International
Film Festival, the Best Documentary Award at the International
Student Film Festival Hollywood, the Cecil Award Best Documentary
at the Chapman Studios Filmmaker Awards, a Special Recognition
at the Dubrovnik International Film Festival, the CINE Golden
Eagle Award, and currently a finalist in the Anti-Defamation
Laegue's Dore Schary Awards, FREEDOM
FROM DESPAIR is a riveting, feature-length documentary
that introduces us to a 20th Century freedom fighter - who happens
to be Brkusic's father.
Having risked his life to flee on foot to Italy from a Yugoslav
regime that punished independent thought and suppressed Croatian
culture, Kruno Brkusic made his way to America in 1957 to make
his dream of a free life a reality. However, almost forty years
later, as he sees his homeland ravaged by war during the dissolution
of Yugoslavia, he raises his voice to defend his people's freedom.
His courageous journey takes him from street demonstrations
in Chicago to the bastions of mainstream media and to the halls
of Congress, to challenge a President and alert the international
community of the massacre allowed to take place while the world
looked the other way; and America, his adopted land of freedom,
supported the tyranny of two of the world's bloodiest dictators,
Josip Broz Tito and Slobodan Milosevic. Through testimonies
from expert eye-witnesses, the film examines the role the Communist
government of Yugoslavia and their foreign allies had in allowing
the slaughter of more than 250,000 people in the Croatia and
later Bosnia-Herzegovina. By revealing that which was never
shown in the American mainstream media, the filmmaker pieces
together a shocking world that lay silenced with a generation
of survivors for the past 50 years. In this celebration of culture,
democracy, and the strength of the human spirit, we see Kruno
Brkusic's work help heal a nation, with courage, faith, and
an overwhelming desire to fight for FREEDOM
FROM DESPAIR.
With stirring archival footage, narrative recreations shot on
location in Croatia, moving interviews including 2004 Presidential
Candidate Congressman Dennis Kucinich,
narration by actor John Savage
(CARNIVALE, THE DEER HUNTER, THE THIN RED LINE), voice-overs
by Hollywood Walk-of-Famer, Michael
York (AUSTIN POWERS, CABARET, THE THREE MUSKETEERS)
and Beata Pozniak (JAG,
MELROSE PLACE, Oliver Stone's JFK), Brenda
Brkusic has made a film that has won awards at many
film festivals as it touches and inspire audiences everywhere
it plays.
For more information about Brenda Brkusic and her film
www.freedomfromdespair.com
For more information about the CINE Golden Eagle Award
www.cine.org
|
|
28. lipnja 2005.
Uklonite zastave Europske Unije!
Europska unija nije naša država, još manje država
kojoj je Hrvatska pridružena. Stoga, nema nitko pravo izjednačavati
Hrvatsku i jednu nadnacionalnu tvorbu ne pitajući za pristanak
stanovnike RH
Godine 1883. u Zagrebu su održane žestoke demonstracije protiv
mađarskih grbova koje je protuzakonito na financijskim uredima
postavio financijski ravnatelj Antal David. Nezadovoljstvo i
nemiri proširili su se iz Zagreba čitavom Hrvatskom. U sukobima
s policijom i žandarmerijom poginulo je 138 ljudi, a nekoliko
stotina ih je ranjeno. Narod je shvatio da se iza simbola i
nekoliko riječi na mađarskom jeziku kriju dalekosežne posljedice.
Hrvatski se jezik želio obezvrijediti a zaustaviti kulturni
i životni razvoj jednog naroda.
Posljednjih mjeseci opažamo jednu vrlo neugodnu činjenicu koja
je prošla gotovo nezapaženo. Neodoljivo podsjeća na nemile događaje
od prije 122 godine. Riječ je o postavljanju simbola Europske
Unije na državne ustanove Hrvatske. Ne znamo tko je izdao naputak
da se na svim državnim ministarstvima uz zastavu RH vijori i
ona EU. Nedemokratski je i nepromišljeno da se u jednoj samostalnoj
državi u neizvjesnom postupku pregovora s EU koriste zastave
iste te tvorevine danas, a sutra možda i njena himna. Nedemokratski
zbog toga što nije niti proveden referendum o potrebi pristupnih
pregovora s EU, a da i ne govorimo o korištenju njenih simbola.
Nepromišljeno iz razloga što je upitno hoće li i kada Hrvatska
postati članom iste.
Sada je Hrvatska samostalna pa se pitamo tko to nju sili da
uvodi na mala vrata EU? Smišljeno i nikako drugačije psihološki
se pokušava izmanipulirati običnog malog čovjeka i stvoriti
dojam da je EU neminovnost i gotov čin. Ne ulazimo u (ne)opravdanost
ili pozitivnost ili negativnost EU, nego u stvar temeljnog principa
domoljublja. Iz gore navedenog primjera vidimo da se krv prolijevala
kako bi se zadržala kakva - takva samosvojnost Hrvatske. Kako
se danas ponašaju prema svetinjama prije svega oni koji su prva
razina njihove obrane - narodni zastupnici i Vlada? Dobro se
zamislimo. Druga razina obrane smo svi mi ostali i na ovakve
pojave trebamo dignuti svoj glas.
I hrvatski zakoni ovakvo nešto ne dopuštaju. Dakle, zakoni se
ne provode. Izvršna vlast, odnosno hrvatska vlada treba štiti
svoje građane. Vlada ovakvim ponašanjem ne samo da zapostavlja
svoju dužnost već i djeluje suprotno zakonskim i u krajnjoj
liniji ustavnim zasadama.
Europska unija nije naša država, još manje država kojoj je Hrvatska
pridružena. Stoga, nema nitko pravo stavljati u znak jednakosti
Hrvatsku i jednu nadnacionalnu tvorbu ne pitajući za pristanak
njene stanovnike. Spomenute simbole EU žurno valja ukloniti
jer to biva sramotom i neobzirom prema prošlim i budućim naraštajima.
Poigravanje različitim simbolima postaje sve širom pojavom.
Nažalost, to je veliki poligon kušanja i težnje omalovažavanju
i umanjivanju vrijednosti pojedinca pa do svijeta u cjelini.
Isplati se stisnuti zube zbog nas samih i još više zbog naše
djece i držati se one: Voljeti svoje, uvažavati tuđe. Zato uklonite
zastave!
Zvonimir Lika |
|
|
|
