Odaberite knjigu!


cijena 150 Kn

 



Ovaj banner možete
postaviti na
svoju stranicu

Politika

 

16. travnja 2007.
Slučaj Del Ponte-Srbija pred nadležna međunarodna tijela
Ako postoji takva sumnja u jednoj instituciji koju je osnovao UN, onda to treba raspraviti na tom tijelu, rekao je Sanader
ZAGREB - Predsjednik Republike Stjepan Mesić i premijer Ivo Sanader komentirali su u ponedjeljak tvrdnje tužitelja Haaškog suda Geoffreya Nicea da je Carla Del Ponte dopustila Srbiji skrivanje dijela dokumenata. Ponovio je da bi o tvrdnjama, ako se pokažu vjerodostojnima, trebalo raspraviti u UN-u. >Dobro ćemo proučiti sve informacije, a ako postoji takva sumnja u jednoj instituciji koju je osnovao UN i čije je osnivanje tražila Hrvatska, onda to treba raspraviti na tom tijelu koje ju je i osnovalo<, dodao je Sanader. Mesić je izjavio da bi međunarodne institucije trebale nešto poduzeti ako je bilo skrivanja dokumenata. >Hrvatska je uvijek ispunjavala obveze prema Haagu i sve potrebne dokumente uvijek je transparentno davala. Nitko ne može optužiti Hrvatsku za neuvjerljivost. Željeli bismo da se krivnja individualizira<, rekao je Mesić. Sanader se osvrnuo i na Dragana Vasiljkovića za kojeg je srpska zajednica u Australiji skupila više od pola milijuna dolara kako ne bi bio izručen Hrvatskoj. >Ne zanima me što će raditi srpska zajednica, mene zanima da pravna država funkcionira i u Hrvatskoj i u Australiji. Očekujem da će procedura potaknuta hrvatskim zahtjevom biti uskoro završena<, rekao je Sanader. Mesić je dodao da će sav taj novac Vasiljković donijeti u Hrvatsku jer >mi ga čekamo<.

[Marijan Lipovac), Vjesnik

Tužiteljstvo odbacuje optužbe
Haško tužiteljstvo u ponedjeljak je odbacilo tvrdnje da je imalo ikakve veze sa skrivanjem dokumenata o umiješanosti Beograda u ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od Međunarodnog suda pravde (ICJ) pred kojim je BiH vodila postupak protiv tadašnje SRJ za genocid počinjen u toj zemlji. >Tužiteljstvo ICTY-a najenergičnije odbacuje navode da je na bilo koji način uključeno u "skrivanje dokumenata" od Međunarodnog suda pravde ili da je u bilo kakvom "dogovoru" s vlastima u Beogradu<, navodi se u izjavi tužiteljstva objavljenoj u Den Haagu.
Haško tužiteljstvo u izjavi navodi da >nema nadležnost i nije uključeno u postupke pred Međunarodnim sudom pravde<. >Pravilo 54bis tog Pravilnika omogućava državama da zatraže zaštitne mjere radi zaštite nacionalne sigurnosti i u takvim slučajevima suci Međunarodnog suda, a ne stranka u postupku, mogu o tome odlučiti nakon što su analizirali sve relevantne dokumente<, navodi se u izjavi.



16. travnja 2007.
Nice: Del Ponte se nagodila s Beogradom
Glavni tužitelj u suđenju Slobodanu Miloševiću pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) sir Geoffrey Nice istaknuo je u pismu, koje prenosi "Jutarnji list", da je glavna haška tužiteljica Carla Del Ponte s Beogradom postigla nagodbu.
Nagodba nije imala nikakvu pravnu osnovu i Beogradu je poslužila da pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) prikrije dokaze o umiješanosti Jugoslavije u ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ističe Nice.
Pismom reagira na članak objavljen u ponedjeljak u The New York Timesu u kojemu se ističe da je u postupku pred ICJ-om Srbija zatajila neke od ključnih dokaza svoje uloge u ratu u BiH 1992.-1995.
"Nagodba Carle Del Ponte s Beogradom nije imala nikakvu pravnu osnovu. To je bio nepotreban 'deal' koji je Beogradu služio samo da prikrije dokaze o umiješanosti Jugoslavije u ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od ICJ-a, ali i od vlastite javnosti. S druge strane, nova vlast u Beogradu nije imala ništa protiv da se na zatvorenoj sjednici ti materijali upotrijebe kao dokazni materijal protiv Slobodana Miloševića", ističe Nice.
Tužiteljstvo, dodaje Nice, ne samo da nije ništa dobilo od tog "deala" nego je i stvorilo nepoželjan presedan jer je poslije toga Beograd počeo primjenjivati iste uvjete za slične dokumente i to s uspjehom, jer je gospođa Del Ponte opet osobno odobravala takve inicijative Beograda.
"Odluka o odobrenju za zaštitne mjere", ističe Nice, "potječe osobno od gospođe Carle del Ponte. Ona je u pismu tadašnjem jugoslavenskom ministru vanjskih poslova Goranu Svilanoviću u svibnju 2003. dala suglasnost za zaštitne mjere 'razumnog' dijela iz kolekcije dokumenata VSO-a, a da nitko iz Tužiteljstva prethodno nije pregledao te dokumente".
Dodajući kako je upozorio Carlu del Ponte da ne radi ustupke Srbiji, Nice ističe kako je on htio dokumente upotrijebiti na otvorenim sjednicama suđenja te da stoga nije slučajno kako je upravo u to vrijeme Beograd preko gospođe Del Ponte pokušao postići dogovor i time ojačati svoju poziciju u pravnoj proceduri koja je bila pred njima.
(HRT)



2. travnja 2007.
INSIDER POVJESNIČAR MARKO ATTILA HOARE
ISTRAŽIVAO JE RAD MEĐUNARODNOG TRIBUNALA U HAAGU
Carla del Ponte zaustavila je optužnicu protiv jugo-vrhuške
Optužnica se odnosila na zločinačko udruživanje, a na njoj su bili Jović, Kadijević, Hadžić, Bulatović, Kostić... Ideja je bila da su svi krivi osobno i za zločinačko udruživanje. No, taj nacrt optužnice nije odobrila glavna tužiteljica

razgovarala Ines SABALIĆ

Povjesničar Marko Attila Hoare, specijalist za noviju balkansku povijest, te rat u Hrvatskoj i Bosni, kao i krizu koja im je prethodila, osam mjeseci je, kao istraživač radio u Tužiteljstvu Tribunala, na optužnici za Slobodana Miloševića. Po završetku angažmana, objavio je vrlo upućenu i argumentiranu analizu rada u Tužilaštvu koja je, na žalost, vrlo negativna. Način rada i donesene odluke u Tužilaštvu imaju dalekosežne i ozbiljne posljedice, pa je njegova analiza i sinteza, kao prvog insidera koji posve otvoreno govori o ovome problemu, nezaobilazna.
Tribunal u Haagu opet je, zbog suđenja trojici hrvatskih generala, u središtu pažnje, a ipak, svi su svjesni da taj Sud ide svom kraju. Vi ste iznijeli vrlo ozbiljnu kritiku Suda, možete li reći nešto pozitivno?
- Ne može se o Tribunalu govoriti samo dobro ili samo loše. Sama činjenica da su optuženi došli na Tribunal pozitivna je. Tribunal je izvršio dvije važne funkcije. Prvo, maknuo je mnoge negativne elemente iz Bosne i Hercegovine, i neke iz Hrvatske i Srbije. Do neke mjere prisilo je društva na to da dođu do praga suočavanja s istinom. To još nije suočavanje s istinom, ali je makar pod prisilom, priznanje zločina. To je važan prvi korak. Doduše, možda ostane i zadnji. Prisila da se optuženi pošalju u Haag, dovela je do toga da su neki, kao Vojislav Koštunica, ipak, donekle, poklekli. Koštunica sigurno ne žali za žrtvama, ali barem se pretvara, pa je obuzdavanje trijumfalizma, kad su u pitanju žrtve druge strane, postao javni diskurs. To jest neko postignuće.
Je li Tribunal izvršio svoju ulogu?
- Najgori zločinci nisu osuđeni. Milošević nije osuđen. Nitko od vodećih odgovornih osoba nije osuđen za Vukovar, nego samo srednje rangirani časnici JNA. Nitko nije osuđen za napad na Bosnu i Hercegovinu 1992. Vojislav Šešelj, koji jest u Haagu, bio je samo vođa paravojnih formacija, a ne značajna figura u srpskoj zapovjednoj strukturi.
Jovica Stanišić je prilično važan i značajan. Sa suđenja za Vukovar, i iz osude za Vukovar, izostali su, međutim, organizatori Borisav Jović i Boško Kostić, vodeće osobe u jugoslavenskom pedsjedništvu za vrijeme napada na Hrvatsku i Bosnu. Isto se odnosi i na ministra obrane Veljka Kadijevića, kao i na Blagoja Adžića, načelnika glavnog stožera Jugoslavenske narodne armije, te njihovih zamjenika, Staneta Broveta i Živote Panića. Neobjašnjivo je kako nisu osuđeni. Janko Bobetko bio je optužen za Medački džep jer je to bila njegova odgovornost. Ali, nema isprike zašto ista logika nije primijenjena na Kadijevića i ostale. Ne volim se slagati s HDZ-om, ali nije logično da je optužen Ante Gotovina, no ne i oni koji su prvotno okupirali Krajinu.

Srba najviše

U Beogradu, međutim, kažu, da su poslali mnogo svojih ljudi u Haag, razmjerno najviše prema drugima?
- Beograd je izvršio agresiju na Hrvatsku i Bosnu, a politički i vojni vrh koji je za to u cijelosti odgovoran, nije odgovarao. Vratit ću se na primjer Vukovara. Veselin Šljivančanin je bio samo major JNA. Dokmanović je bio mali lokalni političar. Mršić i Radić, članovi "vukovarske trojke" su također sitne ribe. Tko je zapovjedio napad i rušenje Vukovara? To sigurno nisu bili oni, zapovijed je došla iz Beograda, iz vojnog i političkog vrha koji se, što se tiče Tribunala, izvukao.
Vi tvrdite, dakle, da zapovjedna odgovornost nije bila dovoljno poštovan princip u Haagu?
- Upravo to, zapovjedna odgovornost nije bila dovoljno i dosljedno provođeno načelo. Tribunal nije osudio Vrhovni štab Jugoslavenske narodne armije, niti Predsjedništvo Federalne Republike Jugoslavije, a trebao je. Trebali su biti osuđeni i ako je moguće, izvedeni pred Sud. To znači da se nije provodilo načelo zapovjedne odgovornosti, odnosno ono se provodilo arbitrarno. Tužilaštvo nije bilo dosljedno.
Zašto je tako?
- O tome mogu samo spekulirati, to ne mogu točno znati. Kad sam, kao istražitelj, radio u Tužilaštvu, postojao je nacrt optužnice protiv svih glavnih, objektivno odgovornih osoba koje sam vam naveo. Optužnica se odnosila na zločinačko udruživanje i na njoj su bili Jović, Kadijević, Hadžić, Momir Bulatović, a mislim također i Kostić. Ideja je bila da su svi oni krivi osobno i da su svi krivi za zločinačko udruživanje. No, taj nacrt optužnice nije odobrila glavna tužiteljica Carla del Ponte.

Žongliranje tužilaštva

Zašto?
- Uistinu ne znam. To sigurno nije bilo zbog nedostatka dokaza. Nagađam da je dijelom željela stvar koncentrirati na Miloševića, kako bi se mogla s njim konfrontirati i pobijediti, dakle to je bila stvar prestiža. Možda je vjerovala da mora žonglirati između Hrvatske, Bosne i Srbije, kako ne bi bila optužena za pristranost. To je bilo pogrešno, jer Milošević je bio samo vođa jedne zločinačke organizacije u kojoj i drugi članovi snose veliku odgovornost. Drugi su pobjegli, a osim toga, optužnica je - zato jer nije bilo drugih optuženih - patila od slabosti kad je trebalo dokazati Miloševićevu upletenost u sukobe u Hrvatskoj i Bosni.
Mnogi se pitaju je li Sud bio vođen ili se vodi određenom politikom ili ideologijom?
- Tribunal je istinski želio provesti pravdu, ali su se u određenim situacijama ugibali pod pritiscima zemalja s kojima je Carla del Ponte pregovarala o suradnji. Po mom sudu, Hrvatska je trebala jače lobirati kod Tužilaštva da se osudi srpski vojni i politički vrh, od Veljka Kadijevića do Borisava Jovića. Umjesto toga, bilo im je stalo do toga da pravdi izbjegnu njihovi, hrvatski, zločinci. To je istina i kad govorimo o Ivici Račanu i kad govorimo o Ivi Sanaderu i Stipi Mesiću, koji su vjerojatno bili prestrašeni jačinom nacionalističke opozicije.

Fantastični i nesposobni

Vrlo ste kritični prema Carli del Ponte.
- Glavna tužiteljica imala je i vrlo dobre osobine. Bila je iskreno predana svom poslu, jako se trudila. Nerado je radila ustupke, bila je vrlo energična. Ali, napravila je veliku, ključnu pogrešku oko optužnica.
Kako su radili timovi istražitelja?
- Dakle, svaki tim, ako je htio opravdati svoje postojanje, morao je naći svog krivca. U timovima je bilo raznih ljudi, neki su bili fantastični, a neki nesposobni. Po nekim ocjenama, oko jedna trećina svih ljudi zaposlenih u Tribunalu bili su obični aparatčici. To su bili ljudi koji su prije svega čuvali svoj ugodan način života, pravi UN-ovi birokrati. Zato je došlo do osude Sefera Halilovića, iako se unutar tima istražitelja govorilo da mu je smjestio netko iz bosanskih vlasti. Ali, trebali su pokazati rezultate. Tako je osuđen i Janko Bobetko, koji je bio samo tehnički kriv. Pitao sam jednoga kolegu koji je radio na hrvatskim slučajevima može li se optužiti Bobetka. Rekao mi je da tehnički može, ali da ne vidi mnogo smisla u tome.
Zašto nije bilo na višim pozicijama u Sudu građana bivše države; suci, tužitelji?
- Navodno, ljudi iz regije nisu mogli biti objektivni, dok su zapadno državljanstvo i kvalifikacije, opet navodno, garantirali objektivnost. Smatram to šovinističkim, neokolonijalnim i posve neutemeljenim. To je bila vrlo loša odluka, i za to se platila cijena u tome da Tribnal nije stekao ugled i značaj, koji je trebao. Ali, takva je priroda UN-a kao organizacije. Sud je, ionako, bio osnovan zato da bi administracija Georgea Busha starijeg, izišla s Balkana s malo boljim rezultatima. Nakon dolaska Blaira i Chiraca, Tribunal je dobio posve neočekivan zamah. Ali, i dalje ga je vodio UN, na žalost.

Tuđman je trebao na sud

Mislite da se Tuđman trebao pojaviti kao optuženi?
- Naravno. Zbog Bosne.
Što mislite o optužnici protiv trojice hrvatskih generala za zločine za vrijeme ili poslije Oluje u kojem se, među ostalim, spominje i zločinačko udruživanje "mnogih drugih"?
- Vrlo sam nesretan što su najviši hrvatski zapovjednici optuženi za ratne zločine, a ne i odgovarajuće osobe na srpskoj strani. To je travestija pravde i ostat će na nama, povjesničarima, da to ispravimo, najbolje što možemo. Svejedno, ne mislim da će biti negativnih posljedica u praksi, za Hrvatsku, jer se sudi samo pojedincima, a ne državi.

Ugledni Londončani

Marko Hoare radi na Sveučilištu Kingstone, a doktorirao je na Yaleu, kod Ive Banca, kamo je otišao nakon završenog studija povijesti na Cambridgeu. Dr. Hoare autor je tri knjige o Bosni, te brojnih polemičkih tekstova oko tema vezanih za devedesete u bivšoj Jugoslaviji. Marko je napola Splićanin, i to po majci, Branki Magaš, koja je također povjesničarka, a po ocu, Quintinu Hoareu politički angažiranom publicistu, potomak je stare i ugledne londonske bankarske obitelji.

Slobodna Dalmacija, Nedeljna Dalmacija

 



 

 

Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama

Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletn: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre