RATNI ZLOČINI MUSLIMANSKIH SNAGA NAD HRVATIMA BOSNE I HERCEGOVINE

Područje na kojem su se od 1992. do 1994. oružano sukobljavali bosanskohercegovački Muslimani i Hrvati, obuhvaća prostor 20 općina: Bugojno, Busovača, Fojnica, Uskoplje (do 1993. Gornji Vakuf), Jablanica, Kakanj, Kiseljak, Konjic, Kreševo, Maglaj, Mostar, Novi Travnik, Rama (do 1993. Prozor), Travnik, Vareš, Visoko, Vitez, Zavidovići, Zenica i Žepče.

Pri pokušaju da prostor navedenih općina pokušamo sagledati kao regionalnu cjelinu nailazimo na nemali problem. Regija je teritorijalna cjelina koja je pod djelovanjem prirodnih i društvenih faktora dobila specifičan izgled. Ona je odraz prostora i vremena, ali i socio-ekonomskih prilika. Oštre granice, u prirodi, između pojedinih regija ne postoje. Geografski sadržaj regije određuje fizionomičnost i funkcionalnost, homogenost ili heterogenost regije.

Izdvajanjem geografske regije na prostoru Bosne i Hercegovine bavilo se je više autora, ali jedinstvena regionalizacija nije urađena. Kompleksna geografska regionalizacija zasniva se na sintezi fizičkogeografskih i društvenogeografskih karakteristika. Ivo Rubić 1956. ističe da je geografska regija dio zemljine površine, koji ima specifične fizičkogeografske i kulturnogeografske karakteristike. S.Ilešić 1959. izdvaja regije po nekoliko načela:

a) načelo upotrebljivosti tj. sličnosti prirodnih uvjeta,
b) načelo homogenosti prirode i
c) funkcionalnost tj. teritorijalna kombinacija različitih proizvodnih aktivnosti u njihovoj međuovisnosti. To je teritorijalni kompleks izdvojen na temelju većeg broja faktora.

Novije regionalizacije uglavnom se temelje na kompleksnom izdvajanju regije po homogenom ili fizionomičnom i proizvodno - funkcionalnom načelu. J.Marković dijeli Bosnu i Hercegovinu na tri velike regije, a u okviru njih izdvaja devet subregija:

A) Panonski obod: 1. Panonsko Pounje, 2. Donjovrbasko - donjobosnski kraj, 3. Sprečko - majevički kraj, 4. Posavska Bosna;
B) Planinsko - kotlinska regija: 1. Planinska Hercegovina, 2. Istočna Bosna, 3. Srednja Bosna, 4. Zapadna Bosna;
C) Jadranska regija: 1. Jadranska Hercegovina.

Uvažavajući sve dosadašnje regionalizacije Bosne i Hercegovine, kao i sve činitelje prostora, a u cilju što efektnije valorizacije prostora ratnog sukobljavanja bosanskohercegovačkih Hrvata i Muslimana od 1992. do 1994., načinjena je mala korekcija dosadašnjih regionalizacija te smo prostor Bosne i Hercegovine podjelili na tri makroregionalne cjeline, a u okvir njih 10 dijelova:

A) Peripanonska Bosna: 1. Unska krajina, 2. Banjalučko - dobojski kraj, 3. Posavska Bosna i 4. Sjeveroistočna Bosna;
B) Središnji planinski sklop: 1. Gornje Povrbasje, 2. Središnja Bosna, 3. Istočna Bosna i 4. Visoki krš;
C) Hercegovina: 1. Sjeverna Hercegovina, 2. Niska Hercegovina.

Možemo reći da je do muslimansko - hrvatskog sukoba u Bosni i Hercegovini došlo na području Središnjeg planinskog sklopa i u dijelu Hercegovine tj. na prostoru dijelova Središnje Bosne i Sjeverne (planinske) Hercegovine. Upravo ovaj prostor, promatran s vojno strateškog gledišta, ima ključni položaj i značaj u Bosni i Hercegovini. Sagledavajući središnji i ostale geoprometne koridore, uočava se da rijeke Bosna i Neretva predstavljaju “žilu kucavicu” Bosne i Hercegovine, odnosno, da su upravo na tom prostoru smještena političko administrativna središta, sa značajnim demografskim i ekonomskim potencijalom, valoriziranim kroz prometnu funkciju tih istih koridora. Ključni pravci sa znatnim demografskim, ekonomskim, prometnim i kulturnim potencialom, na ovom prostoru su:

a) Maglaj - Žepče - Zenica - Visoko i dalje prema Sarajevu,
b) Zenica - Travnik i dalje prema zapadu,
c) Jablanica - Rama - Bugojno i dalje prema sjeveru,
d) Vareš - Kiseljak - Konjic - Mostar i dalje na jug

Predstavljanjem ovih pravaca na zemljovidu, na kojem je prikazana prostorna disperzija hrvatskog pučanstva po općinama, postaje jasnije da je vojno strateško težište upravo središnji geoprometni koridir dolinama rijeka Neretve i Bosne, odnosno prostor u kojem je naseljen pretežit dio bosanskohercegovačkih Hrvata. Ovo pitanje može biti interesantno i za neke druge prikaze, napose iz razloga što se razmatranjem postojećih uvjeta i njihovog utjecaja može pronaći odgovor je li cilj muslimansko - hrvatskog sukoba (rata) bio potpuno protjerivanje hrvatskog pučanstva s prostora na kojima su stoljećima živjeli.

U građi reljefa Srednje Bosne prevladavaju nečisti trijarski, kredni i jurski vapnenci pomiješani s dolomitima. Prevladava nadzemno otjecanje rijeka. Osim nečistih trijarskih vapnenaca i dolomita, koji su gotovo svugdje pokriveni slojem rastresita tla, ističu se izdvojene prostrane zone izgrađene od starih škriljastih i nepropusnih stijena. U središtu se izdiže masivna planinska skupina Vranice, izgrađena od starih paleozojskih škriljaca sa zonama eruptivnih stijena. U eruptivnim stijenama javljaju se termalne vode i raznovrsne rudne žile.

U reljefu Srednje Bosne ističu se zaobljena i uravnjena planinska bila na prosječnoj visini od 1000 - 1500 metara. Samo izdvojeni dijelovi otpornijih stijena dižu se u obliku istaknutih vrhova preko 1500 metara. U tom planinskom zemljištu rasječene su duboke doline gornjih tokova Vrbasa i Bosne. Doline donjeg Vrbasa i donje Bosne vežu se za starije zavale koje su u tercijaru bile ispunjene jezerskim naslagama (lapori i pješčenjaci).

Najprostranije je dolinsko proširenje uz gornju Bosnu. To je poznata sarajevsko-zenička zavala. Iz ove kotline na zapad prirodni put vodi dolinom rijeke Lašve na prijevoj Komar (927 m) i u dolinu Vrbasa. Od Novog Travnika, preko prijevoja Makljen (1123 m) prirodni je izlaz Središnje Bosne u dolinu Rame i Neretve.

Kako se njoj s jugozapadne strane uzdiže škriljasti masiv Vranice, to su erozijom rijeka u nepropusnoj podlozi otvorena znatna bočna proširenja: travničko u dolini Lašve i fojničko-kreševsko u dolini Fojnice, te središnja zavala. Zbog nepropusne podloge dna su vlažna. Doline su okružene sa svih strana visokim planinama, pa su u njima česte temperaturne inverzije, tj. kotlinska dna su hladnija od okolnih planina. Poznate su po čestim maglama koje su gotovo svakodnevna pojava. Iznad dolinskog dna uzdiže se brežuljkasto zemljište starih riječnih terasa. Planinska bila imaju niskoplaninsku klimu. Zime su vrlo duge i hladne, s puno snijega, koji se ponegdje ne otopi tijekom cijele godine. Najmanje šest mjeseci temperature zraka su ispod 0°C. Padaline su neravnomjerno raspoređene, vjetrovi česti i jaki, ponekad orkanski. U dolinama su srednje temperature u siječnju ispod 0°C, a ljeti u srpnju iznad 20°C.

Zbog većih količina vlage vegetacijski pokrov posvuda je bujan. Od vlažnih šuma i travnjaka na dnu riječnih dolina do bjelogoričnih, odnosno crnogoričnih šuma i zelenih pašnjaka u visokim planinama, svuda se osjeća vlaga.

Najstarija naselja područja Srednje Bosne bile su stare rječne terase. Ta zona, za naseljavanje najpogodnija, iskrčena je i naseljena već u prapovjesno doba. Zbog korištenja planinskih pašnjaka naseljenost se tamo proširila i u zonu planinskih bila i zaravni.

Važan prometni položaj između tzv. visokog krša i Primorja na jugozapadu, a Panonskog prostora na sjeveru utjecao je na stvaranje srednjovjekovne bosanske države. Ona je formirana u najvećoj, prometno najpogodnijoj središnjoj Sarajevskoj-zeničkoj zavali (srednjovjekovna župa Vrhbosna). Zemljoradnji i stočarstvu pridružuju se u srednjem vijeku rudarstvo, te važan karavanski promet i trgovina.

Regionalna republička prometnica Sarajevo - Banja Luka. Područje Lašvanske doline, sa većinskim - povjesno - hrvatskim pučanstvom. Područje posjeduje znatan broj proizvodnih kapaciteta - prerada drveta, tekstila, ... a posebno vojne proizvodnje (Bugojno, Vitez).

Područje sjevernog dijela Hercegovine je smješteno u južnom produžetku tzv. Središnjeg planinskog sklopa BiH, koji se odlikuje mnogobrojnim kraškim podzemnim oblicima - jame i pećine.

Izuzetno visoka energija reljefa Središnjeg planinskog sklopa BiH, koji se odlikuje dolinskim i kotlinskim proširenjima, predstavlja iznimno bitno strategijsko značenje ovog prostora na ukupni prostor južno od rijeke Save i istočno od rijeke Kupe. Ovo područje, kao sastavni dio Središnjeg planinskog sklopa BiH ima prirodni prolaz preko prijevoja “Ivan Sedlo” u tzv. Sarajevsko - Zeničku kotlinu i dolinom rijeke Bosne sa izuzetno tranzitno značajnom Peripanonskom Bosnom na sjeveru a dolinom rijeke Neretve otvoren je prolaz na jug prema Jadranskom moru (kroz Nisku Hercegovinu).

Ovo je izrazito planinsko područje a geološi sastav tla područja Sjeverne Hercegovine je od verfenskih šriljevaca, djelomično od pješčanika, vapnenca, dolomita i slojeva melofira.

Površinske vode ovog prostora (rijeke Doljanka, Bijela, Neretvica, Rama, Rakitnica) pripadaju Jadranskom slivu kamo ih odvodi rijeka Neretva. Na rijeci Neretvi se, na području općine Jablanica, nalazi hidrocentrala sa umjetnim akumulacijskim jezerom koje se prostire u dva kraka, uzvodno rijekama Neretva i Rama.

Na području sjevernog dijela Hercegovine vladaju ublažena kontinentalna, planinska i planinsko - kotlinska a na planinskim vrhovima tipična alpska klima. S obzirom na nadmorsku visinu klima je izrazito oštra, sa kratkim i svježim ljetima te dugim i hladnim zimama koje traju i do 6 mjeseci. Na ovaj prostor, tijekom zimskih mjeseci prodiru hladni vjetrovi sa okolnih planina i stvaraju snježne nanose na prometnicama te tako ometaju promet na svim pravcima.

Planinske kotline su poznate po temperaturnim inverzijama, tj. pojavama da su kotlinska dna hladnija od okolnih planina. Uzrok ovoj pojavi je istiskivanje toplog zraka koji se kao lakši diže uz planinske strane a na njegovo mjesto dolazi hladan i težak zrak.