Ratni zlocini u BiH

ZLOČIN S PEČATOM
Ivica Mlivončić

 

Sadržaj





Kreševo

S rednjobosanski gradić istoimene općine, Kreševo, smješten je 55 km sjeverozapadno od Sarajeva s kojim je povezan asfaltnom cestom preko Kiseljaka. U pisanim dokumentima mjesto se spominje prvi put 1435. godine, a u 15. stoljeću Kreševo je jedan od rezidencija bosanskih kraljeva, s kraljevskim dvorom i utvrdom. U tursko doba Kreševo je, uz Vareš, glavno središte bosanske metalurgije i njeguje dobre trgovačke veze s Dubrovnikom. Kreševo je za turske uprave važno mjesto, jer se 1469. godine spominje kreševska nahija.87 Bilo je sjedište naiba - zastupnika sarajevskog kadije,88 emina - povjerenika za rudarske poslove i serdara - glavara mjesnih janjičara.

Od vremena samostalnosti bosanske države do danas održala se tradicija kovačkog obrta u Kreševu. U gradiću je radila tvornica alata, tvornica sagova, kraj je poznat po rudnicima barita, željeza, bakra, srebra i žive te po izvorima mineralne vode.

Kreševo je u povijesti poznato po svome drevnom franjevačkom samostanu, koji se prvi put spominje sredinom 14. stoljeća. Godina 1521. i 1765. paljen je i pljačkan od Osmanlija kada su potpuno uništeni bogata knjižnica i samostanski arhiv. U samostanskoj biblioteci danas se čuva samo jedna inkunabula i to Strabonova Geographia iz 1480. godine. Biblioteka sadrži i niz djela o metalnim obrtima. U arhivu je značajna zbirka pisama uglednih osoba političkog, kulturnog i crkvenog života iz 19. stoljeća. Vrijedna je i zbirka umjetnina iz starijeg i novijeg doba. Na području općine su dvije rimokatoličke župe, Kreševo i Deževice. Župa Kreševo djeluje od 14. stoljeća, a pred rat u Bosni i Hercegovini brojila je 4058 katolika.

Na prvim demokratskim izborima u Bosni i Hercegovini 1990. godine pobijedila je HDZ Bosne i Hercegovine i vlast je konstituirana u skladu s tim rezultatima. Predsjednik općine bio je Hrvat, a Muslimani-Bošnjaci su participirali u općinskoj vladi sukladno rezultatima izbora.

Demografska struktura kreševske općine po popisu stanovništva iz 1991. godine pokazuje da je u njoj većinski narod hrvatski. Godine 1991. općina je imala svega 6.731 stanovnika. Od toga broja Hrvata je bilo 4.714 ili 70,03 posto, Muslimana-Bošnjaka 1.531 ili 22,74, Srba 34 ili 0,5 posto i ostalih 452 ili 6,71 posto. U čitavoj općini opada broja stanovništva, a najviše se iseljavaju Hrvati. U ukupnom broju stanovništva prema popisu iz 1971. godine Hrvata je bilo 76,12 posto ili 5.284, a za popisa 1981. godine pali su na 74,07 posto ili 5.012. Još drastičniji je pad udjela Srba u ukupnom broju stanovništva općine Kreševo, ali njih je bilo vrlo malo, 118 - 1971. godine, a 54 - 1981.

Početkom srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, u Kreševu se formira HVO, a u njegovim redovima sudjeluju i pripadnici muslimansko-bošnjačkog naroda. Početak sukoba između HVO-a i Armije BiH i u Kreševu je izazvao napetosti. Muslimani-Bošnjaci napuštaju HVO, a njihovi predstavnici stvaraju paralelnu općinsku vlast suprotnu rezultatima izbora 1990. godine. To produbljuje nepovjerenje i pojačava napetosti.

Oružani napad postrojbi Armije BiH na Hrvate općine Kreševo počinje 17. lipnja 1993. godine, s ciljem da se svrgne legalno izabrana općinska vlast. U ranim jutarnjim satima napadnute su tri obrambene točke HVO-a: lokalitet zvan Pirinski propust, selo Prin i kontrolni punkt Blinje. Napad su poduzele specijalne diverzantske jedinice Armije BiH "Crni labudovi", "Begova divizija" i "Handžar divizija"89 te dijelovi postrojbe "Al Fatah"90. Te postrojbe bile su ojačane dijelom 9. brdske brigade Armije BiH.

Napad je bio silovit i nadmoćan oružjem i ljudstvom pa je HVO pretrpio znatne gubitke. Osim toga, kreševske postrojbe HVO-a bile su bez ratnog iskustva i nespremne su dočekale oružani sukob s Armijom BiH, a nisu ni bile pripremane za napad, nego za obranu svojih kuća. Prvog dana borbi poginulo je 10 vojnika HVO-a, teže ranjeno osam, a šest su ih zarobili pripadnici Armije BiH. Napadi se nastavljaju i dva slijedeća dana. U tim borbama Armija BiH je zauzela selo Pirin i do temelja ga spalila, oko 200 Hrvata mještana je protjerano, a oko 70 staraca i žena je zarobljeno. Seosko groblje s područnom crkvicom je uništeno. Topnička postrojba Armije BiH je na groblju podigla topnički položaj ne poštujući dostojanstvo toga mjesta.

Postrojbe Armije BiH napadaju područje općina Kreševo iz Tarčina (općina Hadžići) i s planine Igman, a potom i iz pravca Konjica, preko fojničkog sela Dusine. Napadi se izvode pješadijom uz pomoć tenkova T - 55, minobacača i protuzrakoplovnog oružja. U tri dana borbi poginulo je ukupno 13 vojnika HVO-a, ranjeno ih je 20, a nestalo 12. Najžešći napad Armije BiH na kreševsku općinu bio je od 23. do 26. lipnja 1993. godine, kada su zauzeli selo Deževice, dobrim ga dijelom spalili, a njegovih 250 stanovnika Hrvata protjerali. Hrvatske kuće su i ovdje najprije opljačkane, a zatim uništene. Veći dio nadgrobnih ploča je porušen. Stradala je župna crkva i župni stan.

Postrojbe 82. brdske brigade Armije BiH 23. lipnja 1993. godine snažno napadaju kreševska sela Crnički Kamenik, Crniće, Bjeloviće, Ratkoviće i Kojsinu. U žestokom ratnom okršaju poginula su četiri vojnika HVO-a, jedan je zarobljen. Tom prilikom je Nakib Alibegović živog zarobio vojnika HVO-a Ljubana Bešlića, sina Antina, rođenog 1967. godine u Bjelovićima, općina Kreševo. Svog vojnog ratnog zarobljenika najprije je fizički zlostavljao, a onda ga ustrijelio. Nakib Alibegović, sin Alije i Hasnije, djevojački Kreško, rođen 1972. godine u selu Crnići, po zanimanju kovač, pripadnik je Armije BiH.

Siloviti napadi Armije BiH nastavljaju se i početkom srpnja 1993. godine. Zauzeto je selo Crnički Kamenik i iz njega protjerano 80 mještana, stoka je opljačkana, a u hrvatske kuće nastanjuju se muslimansko-bošnjačke izbjeglice koje su Srbi protjerali iz Foče i okolice Goražda. U seoskoj podružnoj crkvici smjestili su se vojnici Armije BiH. I u kolovozu 1993. godine ne jenjavaju napadi, a 21 kolovoza iz zasjede su ubijena dva vojnika HVO-a i zarobljeno dvoje hrvatskih civila, od kojih jedna žena u devetom mjesecu trudnoće. Od kolovoza intenzitet ratnih operacija Armije BiH je sve slabiji, do njihova potpunog prekida sporazumom o prekidu vatre u Washingtonu. No, dotadašnja granatiranja već su prouzročila veliku štetu na stambenim, gospodarskim i sakralnim objektima.

O ratnim prilikama u Kreševu svjedoči gvardijan franjevačkog samostana koji kaže da su "svi fratri ostali u Kreševu. Hrvate pa i fratre rat s Muslimanima je zatekao nepripremljene, počeo je neočekivano. Čim su postrojbe Armije BiH napale gradić, počelo se pomišljati na evakuaciju civila. Ona je bila doista i naređena. Jedan mladić je prenio fratrima u samostan. Fratri su bili jednodušni u odluci da neće iz Kreševa" Takvoj odluci hrvatskih političkih čelnika Kreševa osobno se suprotstavio gvardijan na taj način što je u habitu, pomalo ljutit, prošetao Kreševom hrabreći vjernike da ostanu u gradu. On navodi da je šest sela "očišćeno" od Hrvata: Poljani, Kojsina, Vranci, Crnići, Ratkovići i Bjelovići.

U Kreševu je i poslije sklopljenog primirja ostalo Muslimana-Bošnjaka, a bilo ih je i za ratnih sukoba. Kreševom je kružila priča da je Alija Izetbegoić gradić Kreševo obećao Fočacima kada ga osvoji Armija BiH. Time se tumači podatak da je medu onima koji su jurišali na Kreševo bilo najviše Muslimana-Bošnjaka iz Foče.91

Utočište u kreševskom franjevačkom samostanu jedno vrijeme našao je i don Danijel Jakovljević, župnik u Dusini, selu fojničke općine. Župnik podsjeća da je ta župa nastala 1899. godine odvojivši se od župe Kreševo. Nju tvore sela Deževice, Dusina, Podgora i Crnički Kamenik, a u njoj je živjelo 610 vjernika u 160 obitelji. U čitavoj župi nema više nijednog vjernika. Sva sela su "očišćena" Od Hrvata.92

U Kreševu je 20. lipnja 1993. godine smrtno stradao Marko Mišanović, rođen 19. svibnja 1928. godine u selu Kojsini. Bježeći u podrum za vrijeme muslimansko-bošnjačkog granatiranja, pogodio ga je geler i usmrtio. Kata Vukoja, rođena 27. kolovoza 1931. godine, poginula je 28. srpnja 1993. Ona je toga dana s drugim civilima sakupljala sijeno na njivi zvanoj "Hasan Do", vlasništvo Marka Markovića iz Poljana. S položaja Armije BiH pucano je iz lakog naoružanja na skupljače sijena. Jedno puščano zrno pogodilo je Katu u grudi. Odmah je umrla.

Za napada na Hrvate kreševske općine i počinjene zločine, osumnjičeni su: Ibrahim Lisovac, sin Šerifa i Naze, rođen 27. rujna 1949. godine u Kreševu. On je bio stalno nastanjen u Sarajevu gdje je službovao u Mešihatu Islamske zajednice; Avdo Lisovac, sin Omera i Fate, rođen 23. prosinca 1955. godine u Kiseljaku, a stalno nastanjen u Kreševu, po zanimanju strojarski tehničar; Edin Hasandić, sin Ibrahima i Ramize, rođen 7. prosinca 1972. godine u Kiseljaku, stalno nastanjen u Kreševu, po zanimanju tekstilni radnik; Ibrahim Hasandić, sin Muharema i Mejre, rođen l. listopada 1941. godine u Visokom, stalno nastanjen u Kreševu, po zanimanju električar; Nurudin Aždajić, sin Mehmeda i Ismete, rođen 4. kolovoza 1948. godine u Kreševu, gdje je bio i stalno nastanjen, po zanimanju alatničar; Junuz Ahbabović, sin Šefika i Alme, rođen 5. ožujka 1974. godine u Sarajevu, stalno nastanjen u Kreševu, po zanimanju tokar i Ifet Bejtić, sin Omera i Ramize, rođen 14. studenog 1971. godine u Bjelovićima, općina Kreševo, stalno nastanjen u mjestu rođenja, po zanimanju pekar.

Ibrahim Lisovac početkom 1992. godine, vraća se u rodno Kreševo, nagovara Muslimane-Bošnjake da napuste redove HVO-a i oko sebe okuplja visoke rezervne časnike bivše JNA, Kasima Kulašina i Vahida Fatića. Organizira paralelne vojne postrojbe muslimansko-bošnjačkog naroda. Sa svojim istomišljenicima propagira politiku protiv suživota, a Hrvate i Srbe predstavlja kao zajedničke neprijatelje. Uz pomoć Kulašina i Fatića stvara vojne postrojbe Armije BiH koje se povlače u Tarčin, odakle sudjeluju u napadima na kreševsko područje, sudjeluju u pljački, paljenju, etničkom čišćenju i protjerivanju hrvatskog pučanstva.

U Deževicama je 1962. godine podignuta župna crkva Gospe Snježne, a nju su uništili pripadnici Armije BiH. Crkva je opljačkana, u njoj je razbijeno sve što se moglo razbiti: oltar, svetohranište, veliki križ, svi kipovi i slike, lusteri, sat za struju, razglas, harmonij, crkveno ruho, sav crkveni pribor, jaslice, "Božji grob", zvonce, klupe i tako redom. Iz crkvenog dvorišta nestao je misijski križ, a u Gospin kip je pucano. Župna kuća je najprije temeljito opljačkana, a onda devastirana. Nestali su arhiv, knjižnica, slike, kipovi, posuđe, namještaj, poskidana su vrata i prozori, povađene instalacije, lamperija skinuta. U Bilićima, Podgori i na groblju u Deževicama opljačkane su kapelice, a zatim oštećene.

87. Nahija je arapska riječ, a znači okrug, okoliš, kotarska ispostava.
88. Kadija je arapska riječ, a znači sudac (šerijatski).
89. Handžar je arapska riječ, a znači nož, dug i šiljast poput kame, oštar s obje strane: kratki krivi mač; jatagan.
90. Fatih je arapska riječ, a znači osvajač. Počasni nadimak sultana Mehmeda II., kojeg je dobio poslije osvojenja Carigrada 1453. godine. On je pokorio i Bosnu 1463. godine.
91. Karaula, nav. dj., str. 14.
92. Kao gore, str. 15.

Uvod | Ratni zločini u Hrvatskoj | Ratni zločini u Bosni i Hercegovini | Linkovi