ZLOČIN S
PEČATOM |
Sadržaj
|
Tarčin Gradić Tarčin smješten je na magistralnoj cesti Sarajevo- Mostar-Jadransko more, udaljen od Sarajeva 35 km, a od Kreševa, makadamskim putem, oko 20 km. Tarčin pripada općini Hadžići i ulazi u prsten općina grada Sarajeva. Prema popisu stanovništva iz 1991. u Tarčinu je živjelo 1.005 osoba od čega Hrvata 168 ili 16,71 posto, Muslimana-Bošnjaka 413 ili 41,09 posto, Srba 246 ili 24,47 posto i ostalih 178 ili 17,71 posto. U Tarčinu je bio formiran logor za zatočene Hrvate i Srbe u silosu i u školi. Na izlazu iz Tarčina, u blizini podvožnjaka, blizu mesnice, pronađena je jama u koju su bacana tijela ubijenih Hrvata i Srba iz logora u Tarčinu, Konjicu i Pazariću. Zatočene Hrvate i Srbe pripadnici Armije BiH noću bi izvodili iz logora, ubijali i zatim njihova tijela zatrpavali u spomenutu jamu. Glavni izvršitelji tih zločina su Nezir Kazić, Nihad Šehić, Ismet Guska i stanoviti Dino Žuti. Ovaj zadnji je bio vodeći egzekutor. U razdoblju od 20. do 30. kolovoza 1993. godine u Tarčinu je ubijeno oko 30 Hrvata iz Konjica, tri Srbina i petoro djece mlađe od 14 godina. Žrtve je na stratište iz Konjica dovodio osobno Zulfikar Ališpago zvan Zuka, poznati zapovjednik Armije BiH koji je sa svojim postrojbom "Crni labudovi" počinio više zločina na području općina Mostar, Jablanica, Konjic i drugima. Odjel za ljudska prava negdašnje Hrvatske Republike Herceg-Bosne 14. listopada 1993. godine, o tom stratištu u Tarčinu, obavijestio je više međunarodnih organizacija među kojima i Međunarodni komitet Crvenog križa, promatrače Europske zajednice, UNPROFOR, UNHCR, Komisiju za ljudska prava UN, Sud za ratne zločine na tlu bivše Jugoslavije, ali odgovora nije bilo. Nitko od njih, navodno, nije mogao dobiti dopuštenje da napravi očevid u samom Tarčinu jer to nisu odobravale tamošnje muslimansko-bošnjačke vlasti.93 Na području kiseljačkih sela Gojakovac i Zabrđe postrojbe Armije BiH, medu kojima je bila i navedena zloglasna "Handžar-divizija", 17. lipnja 1993. godine ubile su devet civila hrvatske i srpske nacionalnosti. Oružane borbe između Armije BiH i HVO-a okončane su 18. lipnja 1993. godine. Tada su pripadnici "Handžar- divizije", odreda "Lasta" i "Delta" zapalili stambene kuće i gospodarske objekte Hrvata i Srba u Zabrđu i Gojkovcu, na području susjedne općine Kiseljak. Iz Tarčina su kretale postrojbe Armije BiH u napade na prostore općina Kiseljak i Kreševo tj. na Hrvate sela Gojakovac, Bukovica, Zabrđe, Pirin i druga sela s hrvatskim stanovništvom. Sela su osvojena, najprije opljačkana pa zapaljena, a stanovništvo je protjerano iz njih. Sva ta zlodjela počinjena su u zoni odgovornosti 6. korpusa Armije BiH. Naredbu o zatočenju Hrvata i Srba u logor "Silos" izdao je Refik Tufo, zapovjednik civilne muslimansko-bošnjačke policije u Tarčinu, istražitelj u zatvoru "Silos" i zapovjednik postrojbi koje su napale sela Zabrde, Bukovicu, Gojkovac i Pirin. I sam je sudjelovao u maltretiranju, mučenju i ubijanju civila Hrvata i Srba i vojnih zarobljenika. U mučenju zarobljenika isticao se Zejnil Andrić, zvan Dedo, iz Sarajeva, rođen oko 1947. godine. (Predstavljao se kao Dragan Andrić), bio je pripadnik civilne policije u Tarčinu. On je bio nadasve brutalan. Ubijao je i neke Muslimane-Bošnjake. U zlodjelima sudjelovali su i Amir Barjaktarević iz Tulice, općina Kiseljak; neki Hakija, navodno iz Sandžaka, star oko 40 godina; neki Kendar iz Tarčina, pripadnik civilne policije i Anđelko Mrnjavac iz Tarčina, pripadnik civilne policije; Fikret Subašić, iz Raštelice, visok, smeđ, star oko 30 godina i drugi. Refik Tufo je u lipnju 1993. godine osobno nožem ubio 40 do 50 civila Hrvata i Srba, žena i djece, iz Tarčina, Kreševa i Konjica. Naredbu za izvršenje tih zločina izdali su mu Nezir Kazić, zapovjednik 9. brdske brigade Armije BiH i Ismet Guska, iz Tarčina, pripadnik tamošnjeg MUP-a. 93. "Zločin u Tarčinu"; Slobodna Dalmacija, 26. listopada 1993. str. 5. |
Uvod | Ratni zločini u Hrvatskoj | Ratni zločini u Bosni i Hercegovini | Linkovi
