ZLOČIN S
PEČATOM |
Sadržaj
|
Visoko U srednjoj Bosni, 30 km od Sarajeva leži grad Visoko, iznad kojega se i danas diže njegova srednjovjekovna tvrđava. Visoko je u srednjovjekovnoj Bosni bio povremena prijestolnica bosanskih vladara. Prvi franjevački samostan podignut je oko 1340. godine u Milama, danas su to Arnautovići. Uz samostan je bila i krunidbena bazilika bosanskih kraljeva posvećena sv. Nikoli, u kojoj se krunio i prvi bosanski kralj Tvrtko I. Kotromanić 1377. godine. U srednjovjekovnoj Bosni i za turske uprave Visoko je jaki trgovački centar, u njemu je carinarnica na karavanskom putu Dubrovnik-Gabela-dolina Neretve preko Konjica prema Olovu i Srebrenici. U tursko doba osobito cvjeta trgovina i zanatstvo, štavljenje kože i ćilimarstvo. Zbog svog geografskog i geopolitičkog položaja na utoku Fojničke rijeke u rijeku Bosnu i na glavnoj željezničkoj i cestovnoj prometnici Srajevo-Doboj, Visoko je uvijek bilo važno političko središte, te trgovački i industrijski centar. U njemu su do posljednjeg rata djelovale tvornica galanterije i obuće, konfekcije, prerade metala, ciglane i poljoprivreda. I za cijelo vrijeme srpske opsade Sarajeva, u posljednjem ratu, visočki trgovci su znali proći sve barikade te unositi robu u opkoljeni grad i u njemu trgovati. Najznačajnija kulturno-prosvjetna ustanova Hrvata u visokom je Franjevačka klasična gimnazija, smještena u samostanu Sv. Bonaventure. Visočki samostan je razoren za velikih progona kršćana 1521. i 1524. godine, ali je opet obnovljen. Za bečkog rata, franjevci ga napuštaju, 1688. godine, a 1697. posljednji fratri, sa svim katolicima iz Visokog, pridružuju se Eugenu Savojskom, koji je s austrijskom vojskom prodro do Sarajeva, te se sele u Slavoniju. To je bio najveći egzodus Hrvata iz Bosne. I od tada u Visokom nema katolika ili ih u novije vrijeme ima tek malo. Franjevci su se vratili u Visoko 1899.-1900. u novu zgradu gimnazije i u samostan. Od tada djeluje Franjevačka klasična gimnazija, koja i danas uživa pravo javnosti. U travnju 1992. godine ratne napetosti nisu mimoišle ni Visoko. Tada Franjevačka gimnazija, s đacima i profesorima, zbog ratne opasnosti, seli u Italiju pa u Hrvatsku, u Bašku Vodu, odakle je opet došla u Visoko, 1996. godine. Za rata, Visoko postaje značajno vojno i političko središte muslimansko-bošnjačkog naroda. U njemu često borave muslimansko-bošnjački političari, posebice Alija Izetbegović i generali, a naročito Rasim Delić, koji je i oženjen Visočankom. U okolici Visokog su skladišta oružja i hrane za Armiju BiH. Početkom prosinca 1993. godine u Visokom je izbio sukob između muslimansko-bošnjačkih radikalaca i fanatika, koji su htjeli uvesti šerijatske zakone, i domaćih Muslimana-Bošnjaka koji su odbijali živjeti po islamskim zakonima.l00 Taj fanatični islamski duh u Visoko su unosili mnogobrojni vojnici dobrovoljci iz islamskih zemalja, poznati kao mudžahedini. Pri popisu 1991. godine općina Visoko je brojila 46.160 stanovnika, od čega je Muslimana-Bošnjaka 34.373 ili 74,46 posto, Srba 7.471 ili 16,18 posto, Hrvata 1.872 ili 4,055 posto, a ostali 2.440 ili 5,29 posto. Od popisa stanovništva 1971. godine, udio Hrvata u ukupnom broju stanovništva, s obzirom na popis iz 1991. godine, smanjio se s 5,4 na 4,05 posto, a Srba u istom periodu s 20,9 na 16,18 posto. Rastao je samo udio Muslimana-Bošnjaka. Početak rata u Bosni i Hercegovini i u visočkoj općini prouzročio je potpuno demografsku sliku. Srbi su ili sami iselili ili su protjerani, a isto tako je i s Hrvatima. U grad Visoko i na područje cijele općine došle su mnoge muslimansko-bošnjačke izbjeglice iz istočne Bosne i Bosanske Krajine. Prije rata u Visokom je živjelo više od devet tisuća Srba i Hrvata, a krajem 1993. godine svega 500. Donja Zimća U kasnim satima, noću između 13. i 14. studenog 1993. godine, počinjen je gnusni zločin nad hrvatskim civilima u selu Donja Zimća. Četiri pripadnika Armije BiH provalili su kroz krov u kuću Hrvata Jure Blaževića, rođenog 1937. godine i nakon mučenja usmrtili njega, ženu mu Fridu i punicu Anu Brkić, rođenu 1919. godine. Liječnik V. M. je izjavio da su umoreni klasičnim klanjem. Koljači su potpuno opljačkali kuću obitelji Blažević. Zločinci su identificirani i protiv njih je podnesena krivična prijava vojnom tužiteljstvu Travnik. Osnovano se sumnja da je u zločinu sudjelovao Abdulah Matoruga, zvani Avdica, rođen 1970. godine u selu Mlinima-Misoča, općina Ilijaš, pripadnik Armije BiH; Rašid Džafić, zvani Raško, sin Našida, rođen 1973. godine, u selu Mlini, općina Ilijaš, pripadnik Armije BiH; Namir Mešetović, rođen 1970. godine u selu Misoči, općina Ilijaš, pripadnik Armije BiH i Ramo Bešlija, rođen 1970. godine u selu Koritima, općina Ilijaš, pripadnik Armije BiH. Ta četvorica su bili poznati nasilnici nad Hrvatima i Srbima u Brezi i Visokom za rata u Bosni i Hercegovini. Oni su osumnjičeni i za smrt jedne tročlane srpske obitelji iz općine Breza. Naime, sredinom 1992. godine iz vatrenog oružja su ubili Milku, Obreniju i Petra Novakovića. |
Uvod | Ratni zločini u Hrvatskoj | Ratni zločini u Bosni i Hercegovini | Linkovi
