Ratni zlocini u Hrvatskoj

RATNI ZLOČINI SRPSKIH VOJNIH I PARAVOJNIH POSTROJBI U
ZAPADNOJ SLAVONIJI I BANOVINI 1991. - 1995.

 

 

KRONOLOGIJA

20. travnja 1990.
Na sjednici Mjesne zajednice Okučani, pripadnici srpske nacionalnosti predlažu i organiziraju radnu grupu u sastav koje ulaze vodeći srpski intelektualci sa ciljem osnivanja općine Okučani. Na toj sjednici su istaknuti razlozi osnivanja, a glavni razlog je svekolika ugroženost Srba u Hrvatskoj. U smislu buđenja megalomskog srpstva okučanski Srbi pokreću novine "Naša zemlja". Glavni urednik novina je Dušan Ećimović. Novine "Naša zemlja" otvoreno pozivaju okučanske Srbe na bojkot hrvatske vlasti i postaju eksponent mjesnog SDS-a na čelu kojega je Stevan Stančić. Jedna od tih akcija bila je i poziv na neplaćanje HRT - pretplate. Na stranicama "Naše zemlje" svoje stavove i mišljenja o "srpskom pitanju i ugroženosti" iznose i Brana Crnčević, Jovan Rašković, episkop slavonski Lukijan, Slobodan Milošević, Dobrica Ćosić...

Svesrpski pokret u Hrvatskoj, koji organizira i provodi SDS, planira teritorijalno objedinjavanje u zapadnoj Slavoniji, a do konca 1990. godine sazrijeva ideja o Pakracu kao središtu tzv. Srpske autonomne oblasti zapadna Slavonija.

20. sječnja 1991.
Mjesni odbor SDS-a Okučani organizira referendum u 31 naselju okučanskog kraja na kojem se Srbi izjašnjavaju o otcijepljenju od općine Nove Gradiške i pripajanju općini Pakrac.

01. ožujka 1991.
U središtu Okučana skupilo se stotinjak Srba. Na jarbol su podigli jugoslavensku i srpsku zastavu. U jutarnjim satima na križanju ceste Okučani-Kosovac sa cestom prema Dukovcu više je naoružanih Srba zaustavljalo vozila. Kad se pojavio automobil hrvatske policije, začula se pucnjava.

18. lipnja 1991.
Od ovog dana, pa sve do lipnja 1992. pripadnici tzv. JNA su, kontinuirano, zrakoplovima nadlijetali i raketirali šire područje općine Nove Gradiške, gađajući civilne ciljeve, nanijevši pri tome velike gubitke hrvatskom narodu kako u ljudstvu, tako i u devastaciji objekata.

30. lipnja 1991.
U organizaciji JNA i SDS-a za Slavoniju i Baranju na području općina Daruvara, Grubišnog Polja, Pakraca, Virovitice, Podravske Slatine i Požege stvorena je XII. slavonska udarna brigada. Cilj: rušenje Ustavom uređenog poretka u Republici Hrvatskoj. U organizaciji čelnika SDS-a i vodećih srpskih ekstremista vrši se naoružavanje Srba. U taj su posao uključeni vodeći časnici JNA s područja. Dijeli se pješačko lakše i teže naoružanje i streljivo. Osnovana je i policija SAO Krajine sa sjedištem u Bijeloj i ispostavom u Đulovcu. Osnovna su joj djelatnost otmice i zarobljavanja ljudi, ispitivanja zarobljenika, pretres kuća nesrpskog stanovništva, krađe, fizička maltretiranja...

01. srpnja 1991.
Srpanj i kolovoz 1991. godine su mjeseci kada Srbi "zgotovljuju" ideje o političkom i teritorijalnom otcijepljenju od Hrvatske.

Prognani Hrvati iz istočne Slavonije već dolaze u Novu Gradišku, do tih dana miran grad.

19. srpnja 1991.
U 06:00 sati u šumskom predjelu iznad Sirača zvanom "Pušnica" pripadnici postrojbe za posebne zadatke PU Bjelovar naišli na zasjedu. Četnički teroristi ubijaju dvojicu, a ranjavaju pet policajaca.

20. srpnja 1991.
U Daruvaru hicima u leđa ubijena tri hrvatska policajaca. Srbi barikadama i oružjem opet kontroliraju prilaze svojim selima; smatrali se dijelom srpske države. Novogradiški Srbi počeli masovno odlaziti na bolovanje i godišnje odmore. Povećano djeluju pripadnici JNA. Iznad N. Gradiške sve češće nadlijeću zrakoplovi JNA. JNA organizira lažnu mobilizaciju pokušavajući zavarati građane i pridobiti ih na svoju stranu.

20. srpnja 1991.
U 23,55 sati na svirep način, s leđa, noću, iz neposredne blizine u Daruvaru (Svačićeva ulica), skoro u središtu grada, ubijena tri policajca PS Daruvar.

kolovoza 1991.
Veljko Svakidan tijekom kolovoza 1991. godine, pridruživši se u Pakracu srbo-četničkoj postrojbi, kao operativac tzv. SAO Zapadne Slavonije u logoru Branešci ispitivao zatočenog civila dr. Ivana Šretera, koji je bio zlostavljan i neutvrđenog datuma u kolovozu 1991. godine ubijen. Ispitivao je i zlostavljao i civile Stjepana i Vinka Majora, Marijana Svjetlačića zvanog Jumbo, Iliju Turkovića, Bogdana Vendela i Josipa Majcena. Zapovjedio je da se zarobljenici odvedu u logor u kojem su Ilija Turković i Marijan Svjetlačić ubijeni.

kolovoza 1991.
Vlado Kaurin, pripadnik pobunjeničkih postrojbi tzv. Milicije TO Pakrac, u improviziranom zatvoru na Grdževici ispitivao je građane RH koje su pobunjenici dovodili. U ovaj zatvor doveo je Franju Blazu, zlostavljao ga udarajući rukama po cijelom tijelu i zarezao ga po ruci "da provijeri ima li plavu krv".

kolovoza (pri koncu mjeseca) 1991.
U Đulovcu su pobunjeni Srbi uhitili Ivan Bodiša i prilikom ispitivanja tukli komadom drveta.

06. kolovoza 1991.
Kod mjesta Trnovca pobunjeni Srbi iz Okučana napali vozilo novogradiške policije. Ubili su Slavka Došlića, a drugog policajca Vladu Berića teže ranili. Naoružane straže lokalnih Srba koje na cesti Kamensko-Pakrac zaustavljaju vozila pucale su na vozilo jednog Požežanina. Tom su prilikom ubili jednog hrvatskog policajca.

11. kolovoza 1991.
U večernjim satima na cesti prema Velikoj Peratovici pripadnici srpskih paravojnih snaga uhitili su i nasilno odveli u zatvor u Veliku Peratovicu civile-Hrvate Ivana i Hrvoja Horvata te Matu Kelavu, u kojem su spomenute držali zatočene i fizički zlostavljali. Nakon tri dana zatočene razmjenjuju.

12. kolovoza 1991.
Pobunjeni Srbi s područja Pakraca donose Odluku o osnivanju Srpske autonomne oblasti zapadna Slavonija, koja će biti integralni dio SAO Krajine.

Zajednički sastanak predstavnika Hrvata i Srba s novogradiškog područja zakazan za 12. kolovoza 1991. godine nije održan. Ekstremni Srbi radi "viših" ciljeva zabranili su dolazak Srbima na taj sastanak.

Nakon zarobljavanja civila hrvatske nacionalnosti iz sela Kosovca, općina Okučani, jedan je civil istoga dana ubijen.

13. kolovoza 1991.
Na magistralnoj cesti broj 16, u blizini raskrižja za Gornju Rašenicu i Malu Peratovicu pobunjeni Srbi uhvatili i odveli u zatvor u Veliku Peratovicu Hrvate civile Ivana Vereša, Vladu Radoševića, Dubravka Deletisa i Dragutina Duvanića, kojima su oduzeli automobil i 6.000 HRD, te Marka Komara, kojemu su oduzeli 400 DEM, 2.000 HRD i lovački karabin, a nakon što su zaustavili vozilo Zorana Martinčića, koji je pokušao pobjeći, ispalili su na nj više hitaca iz automatskog naoružanja nanijevši mu teške i po život opasne povrede.

14. kolovoza 1991.
U poslijepodnevnim satima, u hotelu "Voćin" u Voćinu pobunjeni Srbi uhitili poslovođu hotela Branka Ilića, i odveli prema lageru Sekulnici. Od tada mu se gubi svaki trag.

15. kolovoza 1991.
Tzv. Srpsko nacionalno vijeće je 15. kolovoza 1991. proglasilo Općinu Okučane.

U večernjim satima u središtu Okučana pobunjeni Srbi su gađali tromblonskom minom automobil prometne policije RH. Mina ne pogađa automobil, nego obiteljsku kuću i pričinjava znatnu materijalnu štetu (ozlijeđenih nije bilo). Bio je to početak rata na ovom području.

16. kolovoza 1991.
Prvi ratni dan. Na okučanskom području rasplamsao se pravi rat. Od samoga jutra pobunjeni Srbi napali pripadnike MUP-a i ZNG-e.

17. kolovoza 1991.
Prvi napad JNA i pobunjenih Srba u 17,00 sati.

Oklopna postrojba JNA iz sastava Varaždinskog korpusa, koja je iz Bjelovara došla u Okučane, pokušala se na večer probiti iz Okučana do Nove Gradiške. Ovom postrojbom JNA zapovijedao je Milan Čeleketić. Proboj nije uspio, postrojba JNA je zaustavljena u Gornjim Bogićevcima i bez ispaljenog metka vraćena u Okučane.

17./18. kolovoza 1991.
Borbeni zrakoplovi JNA polijeću u više navrata s banjalučke zračne luke i nadlijeću ratno područje. Kolone vozila JNA iz Slovenije i Srbije kreću se prema ratnom području i prolaze autocestom.

18. kolovoza 1991.
Počinju napadi JNA i pobunjenih Srba na Pakrac.

Oklopna postrojba Banjalučkog korpusa JNA, pričuvni vojnici iz Bosne i Srbije i četnici prelaze most na Savi i zauzimaju položaje u šumi Prašniku i uz kanal Strug. Uz bosansku obale Save, od Bosanske Gradiške prema Srpcu, ukopava se dalekometno topništvo JNA i gomilaju se pričuvni vojnici. Kod Srpca dolazi inženjerijska postrojba JNA s pontonskim mostom. Ove aktivnosti pobunjenika i JNA izazivaju masovno napuštanje domova hrvatskog pučanstva.

U 16,00 sati u Kravljaku otet mještanin, civil, od strane naoružanih Srba i odveden u nepoznatom pravcu.

Anto Smilčić je zlostavljan od strane pobunjenih Srba pod prijetnjom vatre i stavljanjem pištolja u usta te noža pod vrat. Istoga su dana u Đulovcu pobunjeni Srbi uhitili hrvatske civile Marka Zebić, Đuru Blaževića i Ivana Kesericu, odveli u zatvor u Bučje i ubili ih.

Uhićeni Ankica i Anto Smilčić i odvedeni u zatvor u Đulovcu.

19. kolovoza 1991.
Pobunjeni Srbi napali bolnicu u Pakracu i uhitili ravnatelja, dr. Vladimira Solara.

Pozvani na razgovor, u policijsku stanicu u Voćinu, Ante Šimić i Ivica Dorić. Uveli su ih u posebnu prostoriju gdje su ih pretukli palicama te rukama i nogama po cijelom tijelu, od čega su zadobili mnogobrojne krvne podljeve. "Razgovor" su vodili pripadnici tzv. "Specijalnog voda".

U 3,00 sati iz Policijske postaje Daruvar iznenadnom i munjevitom akcijom odmetnuli su se policajci srpske narodnosti i sa sobom kao taoce poveli pet policajaca hrvatske i češke narodnosti, otuđili oružje, sredstva veze i dva vozila. Od tog trenutka definitivno su pod oružanu okupaciju stavljena sva sela naseljena srpskim stanovništvom, a istodobno su mnogi Srbi otišli iz grada.

Rade Samardžić i Dragoljub Zuber, kao pripadnici tzv. Nigerove postrojbe, sudjelovali u prvom oružanom napadu na Policijsku postaju, zgradu Općine i bolnicu u Pakracu. Ušavši u bolnicu uhitili su dr. Vladimira Solara, te osobnim vozilom marke "Jugo" odvezli doktora u zatvor u Bučju, gdje je bio zlostavljan sve do razmjene 06.02.1992. godine. Ovim oružanim napadom osobno je zapovijedao Nikola Dragušin, pripadnik iste postrojbe, a od ovog mjeseca pa sve do svibnja 1995. godine zapovijednik voda tzv. TO Pakrac.

20. kolovoz 1991.
U poslijepodnevnim satima na cesti između Malog Grđevca i Topolovice srpske paravojne snage zaustavile su osobno vozilo u kojem su se nalazile civilne osobe Ivica Blažević, Mirko Kovač i Marija Kotaran, te iz automatskog naoružanja ispalili više hitaca po vozilu i osobama u vozilu, kojom prilikom su Mirko Kovač i Ivica Blažević zadobili smrtonosne ozljede, dok je Marija Kotaran zadobila teške tjelesne povrede,

Pobunjeni Srbi odveli 12 civila odvedeno u Veliku Peratovicu-Bučje (pronađeni su usmrćeni tek 09. travnja 1993. u šumi u predjelu zvanom Bukovica, koji se nalazi između Turčević Polja i Lončarice).

Opkoljeno selo Topolovica iz kojeg su uz zlostavljanje od naoružanih Srba nasilno odvedeni civili Stjepan i Milan Sraga, Vlado i Željka Lovrenc, Željko Seleši, Matej Kotoran, Zdravko i Marijana Mihalin, Miško Čapa, Željko Berenc, Željko Mošocki, Mica Mihalin, Marija Koljši, Rozika Lovrenc, Slavka Mošocki, Stevo Hegeda, Marijana Heged, Josip Čengić, Mato Pocrnčić, Mirko Čengić, Đurđo Čapo, Đurđo Acman, Kata Kotaran, Miroslav Kotaran i Dragan Stanković, nakon čega su neki odvedeni u zatvor u Veliku Peratovicu i korišteni prilikom razmjene, dok su Milan i Stjepan Sraga, Vlado i Željko Lovrenca, Zdravko Mihalinu, Željko Seleši i Matej Kotarana usmrćeni.

Istog dana u Topolovici u dvorištu obiteljske kuće Anke Kotaran, u cilju zarobljavanja i nasilnog odvođenja civila Josipa Selešija i Anke Kotaran, bačene su na krov kuće tromblonske mine uslijed čijih su eksplozija Josip Seleši i Anka Kotaran zadobili teške i po život opasne povrede, od kojih je Anka Kotaran i umrla.

21. kolovoza 1991.
U 20,45 sati u minobacačkom napadu JNA i pobunjenih Srba na Daruvar šest ubijenih, među njima i jedan otac i njegova kći, prvo dijete - žrtva rata u Daruvaru.

U Rastovcu od strane pobunjenih Srba iz vlastite kuće odveden Antun Horak u zatočeništvo u Veliku Peratovicu.

Na cesti između Topolovice i Malog Grđevca odveden civil Ivan Ljubičić. Pripadnici srpskih paravojnih snaga su mu zavezali ruke i oči, udarali ga kundacima puške po tijelu, a kada je naišao njegov sin Damir Ljubičić, uhitili su ga i nasilno odveli u zatvor u Veliku Peratovicu, gdje je zlostavljan i ubijen.

22. kolovoza 1991.
U Macutama, nakon zaustavljanja, uhićeni Franjo Dorić, Krešimir Dorić i Darko Božičković. Odvedeni su u dvorište jedne obiteljske kuće, u kojem su im, pripadnici srpskih paravojnih snaga, stavili lisice i poveze na oči, a potom odvezli u prostorije Policijske stanice Voćin. Iz Policijske stanice su prebačeni na lager Sekulinci, gdje su zatvoreni u jednu baraku. Istoga dana Darka Božićkovića zamjenili su za Teodora Mišćevića (brata Zorana Miščevića) dok su Franjo i Krešimir Dorić zatvoreni u jedan kontejner gdje su ih svakodnevno tukli, prijetili im, ostavljali ih bez hrane i vode, gurali ih u usta cijev pištolja i pušaka, prijetili im da će ih ubiti, škljocajući na prazno, oštricom noža na prsima im izrezali znak križa, da bi ih koncem mjeseca rujna ipak pustili na slobodu, ali potpuno psihički i fizički slomljene, s višestrukim prijelomima rebara.

Sastanak Komisije Predsjedništva SFRJ s hrvatskom Komisijom, zakazan za 22. kolovoza 1991. godine u Novoj Gradiški, radi prekida borbi u Hrvatskoj nije održan zbog nedolaska Komisije SFRJ, koja je otišla u Okučane i tamo pak razgovarala s pobunjenim Srbima.

24. kolovoza 1991.
U Vrbovcu uhićen Rudolf Valečić, odveden u zatvor u Bijelu i usmrćen.

26. kolovoza 1991.
Hicem iz pištolja, iz neposredne blizine, u Okučanima mučki ubijen jedan Hrvat.

U Humu uhićeni Drago Jurić i Frano Banovac, ugurani u kamion te odvedeni na lager Sekulinci. Ovdje su bili zatočeni više od mjesec dana, u metalnom kontejneru, s povezima na očima i lisicama. Svakodnevno su ih tukli, iscrpljivali glađu i žeđu da bi 29. rujna 1991. g. Drago Jurić bio pušten kući potpuno psihički i fizički slomljen, dočim je Franjo Banovac kasnije ubijen, a njegov leš nađen 25. ožujka 1992. god. pored potoka Gutnoga, u blizini lagera Sekulinci.

28. kolovoza 1991.
Iz Gornje Kovačice nasilno odveden civil Milan Horvat. U zatočeništvu bio prisiljen raditi u kuhinji.

Oko 13 sati u selu Lučici, općina Požega, pripadnici srbočetničkih postrojbi koje su bile smještene na području Bučja, ušli naoružani u skladište prodavaonice PPK Kutjevo, te otuđili raznu robu.

29. kolovoza 1991.
Iz Gornje Kovačice civil Andrija Žagar nasilno odveden u zatvor u Veliku Peratovicu.

Civili Đuro Balog, Zdravko Odorčića i Miroslav Milaković iz Zrinske pod prijetnjom oružja odvedeni u zatvor u Veliku Peratovicu.

MIG-ovi JNA napadaju položaje branitelja, te bombardiraju gospodarsko dvorište PIK-a Nova Gradiška.

Pripadnici tzv. Teritorijalne obrane SAO Krajina uhitili mještane sela Cikote, civilne osobe hrvatske nacionalnosti, odveli u logor koji se nalazio u mjestu Bučje, općina Pakrac, a potom razmjenili.

30. kolovoza 1991.
Ivo Lanščak iz Dijakovca nasilno odveden u zatvor u Veliku Peratovicu.

31. kolovoza 1991.
Predstavnici srbo-komunističke vojske stigli u Okučane sa zatočenim djelatnicima HŽ-a Antom Bekićem i Željkom Puglenikom u nakani da ih zamjene za Lazu Tintara kojeg su zarobili pripadnici ZNG-e. Razmjena je uspješno obavljena.

U logoru Bučju Vlado Kaurin tukao zatročenog civila Josipa Šuberta telefonskim kablom i zarezivao po testisimane bi li iznudio tražena priznanja. Istog dana tjelesno zlostavljao i zatočenika Josipa Caku.

početkom rujna 1991.
U Đulovcu uhićen Antun Ilovača, sproveden u zatvor u Đulovcu, u kojem je bio vezan i svakodnevno tučen, uslijed čega je zadobio teže tjelesne povrede.

rujna 1991.
U Đulovcu Franjo, Nada i Milan Blažan pozvani da iziđu iz kuće (kuća u vlasništvu Franje Blažana). Kada su to ovi učinili, na njih je iz automatske puške ispaljen rafal, od kojeg su navedeni, zadobivši teške tjelesne povrede umrli. Ovom prilikom ranjena Franka Smiljčić.

1. rujna 1991.
Napad ćetnika na djelatnike PS Daruvar i članove Odreda narodne zaštite (ONZI) u Doljanima. U tekim borbama smrtno stradalo pet branitelja, šest teško povrijeđenih.

2. rujna 1991.
U Daruvaru počelo okupljanje prvih hrvatskih dobrovoljaca: osnovana 1. dobrovoljačka satnija ZNG Daruvar.

4. rujna 1991.
U selima Balincima, Četekovcu i Čojlugu postavljene zasjede na dominantnim i ključnim mjestima iznad ovih sela. Pod zapovjedništvom Borivoja Lukića srpske su jedinice granatirale sela Balince, Četekovac i Čojlug. Uništen je veći broj kuća te druga pokretna i nepokretna imovina, a stanovništvo se dalo u bijeg. U ovim napadima živote je izgubilo više osoba, mlađe i starije životne dobi. U zasjedi na barikadi, na izlazu iz sela Čojluga, na prometnici Balinci-Četekovac-Čojlug, prema Mikleušu sačekali su i zaustavili automobile u kojima su mještani civili kanili pobjeći, te iz automatskog oružja ubili Franju Sabu, Marka Sabu, Marijana Matičića, Zlatana Pinčara, Josipa Tonca, Tereziju Troha i Milana Mlakara. U selu Balincima, krećući se od kuće do kuće, pobunjeni Srbi hicima iz vatrenog oružja ili hladnim oružjem ubili su civile Ivana Biškupovića, Jurja Borovca, Iku Biškupović, Roziku Vlatković, Miru Lovrinca, Josipa Butorca, Ivana Rukavinu, Marka Rukavinu, Mandu Rukavinu, Nikolu Mandića i Ivicu Biškupovića. Ubijene su masakrirali vatrenim oružjem ili paljenjem tijela.

U navedenim selima pobunjeni su Srbi, pod prijetnjom da će ih pobiti, zapovjedili civilima Roziki Ivčić, Đuri Ivčiću, Milanu Butorcu, Ružici Butorac, Rozaliji Borovac, Antunu Potočniku i Marku Rukavini, gurajući ih ispred sebe cjevima pušaka da hodaju po cesti i do pojedinih kuća, te ih kao taoce koristili kao živi štit, dok su za to vrijeme pljačkali, palili kuće i gospodarske objekte civila hrvatske nacionalnosti. Milana Butorca i Antuna Potočnika prisiljavali su da ulaze u pojedine hrvatske kuće i provjeravaju ima li koga, te da pozivaju na predaju i izvode preostale osobe koje su se tamo zatekle u kućama, kao što je to bio slučaj s Adamom Krupa, Duškom Košorogom i Miletom Starčevićem. U selu Četekovcu, dok su na cesti ispred sebe naguravali puščanim cjevima, Adam Krupa je u jednom trenutku legao u travu kraj ceste, pa su ga iz neposredne blizine hicima iz automatskog vatrenog oružja odmah usmrtili.

Napadnuti policajac Duško Košorog i Mile Starčević su pružili otpor, no jer su bili ranjeni i nesposobni za daljnju borbu, predali su oružje pobunjenim Srbima koji su ih pak divljački izbatinjali i hladnokrvno ubili. Kad se pak Marko Rukavina, inače držan kao talac, ispred trgovine i gostionice poduzeća "Slatnika" u Četekovcu usudio riječima usprotiviti zbog divljačkog batinjanja i hladnokrvnog ubojstva Duška Košoroga i Mileta Starčevića, pobunjeni Srbi su ga počeli udarati rukama, nogama i kundacima pušaka, a zatim hicima iz vatrenog oružja i njega lišili života.

6. rujna 1991.
Pripadnici tzv JNA i srpskih paravojnih postrojbi napali položaje htvatskih branitelja u blizini Okučana. Hrvatski branitelji žestoko uzvratili i uništili šest tenkova, jedan vojni transporter, a dva su tenka onesposobili za daljnju borbu. Pretpostavlja se da je u tim borbama poginuo i veći broj srpskih aktivnih i pričuvnih vojnika.

7. rujna 1991.
U Đulovcu od posljedica ranjavanja nanešenog sjekirom i nožem umro Franjo Žmegač. Kuću su mu zapalili. Ostaci njegova tijela pronađeni na zgarištu.

8. rujna 1991.
Izmasakrirano dvanaest Hrvata. Sela Toranj, Mali Banovac, Batinjani i dio Gornje Obriježi posve razorena. U tim selima živjelo je oko sedamdeset katoličkih obitelji. Oko pedeset katoličkih kuća djelomično razoreno i opljačkano, a dvedesetak je sasvim razoreno.

Okučanski teroristi otvorili vatru na Rolfa Leitnera i Sinišu Jurčića, novinare njemačke TV ZDF. Automobil sa oznakom PRESS gotovo uništen.

Pripadnici srpske terorističke postrojbe napali vatrenim oružjem 20 hrvatskih vojnika i policajca koji su se sklonili u jednu kuću u selu Kusonjama. U tim napadima ubili su trinaest vojnika-policajaca. Preživjeli su podignutih ruku izašli van, a teroristi su ih, protivno odredbama Ženevske konvencije o ratnim zarobljenicima, vezali i tukli tvrdim predmetima po glavi i tijelu, a potom premlaćene zarobljenike su iz vatrenog oružja poubijali.

9. rujna 1991.
Pripadnici MUP-a Policijske uprave Slavonski Brod uhitili Zorana Lužaića, jednog od glavnih organizatora srpske pobune i člana Kriznog stožera okučanskih terorista.

10. rujna 1991.
U Jasenašu uhićeni Stevan Solar i Jovan Cvikić, te odvedeni u zatvor Miokovićevo, u kojem su svakodnevno bivali udarani palicama, trožilnim kablom i kundacima pušaka.

11. rujna 1991.
Na cesti između Velikog Grđevca i Velike Barne zaustavljeni civili Mirko i Nevenka Matašić, otjerani u šumu, ispitivani i fizički zlostavljani, a kada je Mirko Matešić pokušao pobjeći, na nj su iz automatskog oružja ispalili nekoliko hitaca koji su mu nanijeli teške tjelesne povrede.

13. rujna 1991.
Osnovana 1. satnija ZNG Daruvar. Daljnjim popunjavanjem prerasta u 52. samostalni bataljun Daruvar.

15. rujna 1991.
Na raskrižju cesta za Ivanovo Selo i Munije zaustavljeni i odvedeni civili Božidar Jakopec, Veno Burda, Drago Tuček, Jerko Novak, Ivo Kaner, Mirko Horaček, Zvonko Golubić, Zlatko Jakopec, Veno Bažant i Antun Besprska, koje fizički zlostavljaju, pretresaju i posvajaju njihove stvari, a Božidara Jakopeca odvode u zatvor u Veliku Peratovicu, gdje ga potom i ubijaju.

U Đulovcu uhićeni Ivan Kolar i Anto Tutić. Anti Tutiću fizičkim zlostavljanjem, lome dva rebra.

15. i 16. rujna 1991.
Otvorana vatra po Slavonskom Brodu iz vojarne "Ivan Senjug-Ujak": veći broj ranjenih i smrtno stradalih, znatna materijalna šteta.

16. rujna 1991.
Od 4,15 do 6,00 sati u minobacačkom napadu srpske vojske na Daruvar, Doljane i Sirač smrtno stradale četiri osobe, devet teško povrijeđeno. Djelatni časnici JNA i ostali srbočetnici prilikom napuštanja vojarne napali tri civila i jednu žrtvu silovali.

17. rujna 1991.
Žestoki napadi JNA i srpski terorista na novogradiškom ratištu. Tuku najprije sela sa hrvatskim, kasnije i ona sa srpskim življem. Spaljujusve pred sobom. U suludom napadu zrakoplovi JNA gađaju odašiljač HRTV na Psunju.

18. rujna 1991.
Pripadnici srpskih paravojnih snaga iz Gornje Kovačice nasilno odveli civile Mirka Babića, Mirka Simića, Franju Popovića, Ivu Popovića, Zdravka Brođanca i Peru Berenja u zatvor u Mali Grđevac, gdje ih ispituju i fizički zlostavljaju, sve do 21. rujna 1991. godine, kada su pušteni.

Pripadnici JNA i pobunjeni Srbi napali Lipik (poslije je srušena i razorena bolnica i lječilište).

19. rujna 1991.
U Malom Miletincu u kući Zlatka Bucifala izvršena nasilna premetačina, a Zlatko Bucifal izudaran kundakom puške, od čega zadobiva teške tjelesne povrede.

Četnički teroristi u mjestu Bijeloj zatvaraju glavni ventil gradskog vodovoda, zbog čega područje Daruvara ostaje bez pitke vode.

Iz Gornje Kovačice nasilno odvode civile Milana Stubičara i Rostema Jašerevskog u zatvor u Mali Grđevac, gdje ih ispituju i fizički zlostavljaju sve do 21. rujna 1991., kada ih puštaju zajedno sa skupinom civila dovedenom dan ranije.

21. rujna 1991.
Napad na Ivanovo Selo i Gornju Rašenicu. Pripadnici srpskih paravojnih snaga, u Ivanovom Selu pucali iz automatskog naoružanja po civilnim kućama, palili gospodarske objekte, pretresali kuće i iz njih iznosili civilnu imovinu, nakon čega su zarobili dvadesetak muških civilnih osoba koje su pod prijetnjom oružja otjerali u centar sela gdje su im služili kao "živi zid" tijekom daljnjih borbi. Pripadnici ZNG Daruvar uspijevaju doći do Ivanovog Sela, vrše protunapad i oslobađaju selo. Četnici pri povlačenju ubijaju civila Ivana Subotu, a iz oklopnog borbenog vozila ispaljuju granatu među zarobljene civilne osobe; uslijed eksplozije smrtno su stradali Franjo Frantal, Zdravko Frantal, Josip Besprska, Josip Sedlaček i Josip Horak, a ranjeni su bili Josip Vodvorka, Antun Tuček, Vencl Per, Ivan Bogdan i Vencl Frantal, dok su kao taoca odveli Ivana Lekšića, koji je kasnije ubijen. Poginulo je ukupno sedam civila (jednoga su izmasakrirali), dvanaest ih je ranjeno, a jedan odveden u zatočeništvo.

Zrakoplovi JNA bombardirali uže središte Nove Gradiške: stradala župna crkva, uništena radio postaja Nova Gradiška, a poginulo jedanaest osoba.

22. rujna 1991.
Borbeni zrakoplovi JNA sa 16 projektila raketirali su uže središte Daruvara: ranjeno sedam ljudi i počinjena teška materijalna šteta.

U Gornjoj Cjepidlaki Ivanu Haluseku prijetili: dok je ležao na zemlji, pored uzglavlja ispalili mu više komada streljiva iz naprave za ubijanje stoke.

23. rujna 1991.
Četnici i srpska vojska upadaju u selo Veliki Miletinac.

Opkoljavaju kuće Ivana Gelera te Pere i Mirka Matijevića, otvaraju rafalnu paljbu iz automatskog oružja, te ubijaju Ivicu Gelera, Peru Matijevića i Maricu Perišić. Ivana i Slavicu Geler uhićuju i odvode u zatvor u Miokovićevo, gdje Ivana zadržavaju pet dana, tuku različitim predmetima, gaze nogama, čupaju zube i režu kožu po rukama.

24. rujna 1991.
Iseljavanje i progon Hrvata oko Novske, iz Gornjeg Rajića i Jasenovca.

U minobacačkom napadu srpske vojske na Daruvar smrtno stradao jedan civil, tri ranjena.

27. rujna 1991.
Pobunjeni Srbi uhitili Vladu Paljevića, Ivana Goluba, Ivana Đerđi i Pavu Tršeka, odveli u zatvor u Đulovac i tamo ubili.

28. rujna 1991.
U 14,30 sati tzv JNA i pobunjeni Srbi izvršili minobacački napad na Gaj i Pakračku Poljanu.

29. rujna 1991.
Okupatorska JNA počela obasipati granatama Bjelovar.

31. rujna 1991.
U 21,45 sati prvi put tenkovskom granatom pogođena crkva Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije u Novoj Gradiški.

3. listopada 1991.
JNA i pobunjeni Srbi napali područje općine Nova Gradiška iz sveg raspoloživog naoružanja, a VBR-ovima gađali samo središte Nove Gradiške.

4. listopada 1991.
Pobunjeni Srbi i JNA uništili zvonik crkve u Lipiku. Župni stan zapaljen.

5. listopada 1991.
Srpsko zrakoplovstvo nemilosrdno istresa svoj smrtonosni teret: na Novu Gradišku bacili četiri kazetne bombe.

6. listopada 1991.
Na cesti između Trojeglave i Ivanovog Sela pobunjeni Srbi pucali iz vatrenog oružja u osobno vozilo u kojem su se nalazili civili Tomislav i Antun Jasek, koji tom prilikom zadobivaju teške tjelesne povrede.

7. listopada 1991.
Zrakoplovi JNA bacili kazetne bombe na Sirač.

11. listopada 1991.
U okupiranom dijelu Pakraca na Gavrinici, iz skupine zatočenih civila nekoliko njih izdvojili, zlostavljali a potom na mučki način ubili.

11./12. listopada 1991.
Prodor u Lipik.

13. listopada 1991.
Pripadnici srpskih paravojnih snaga u Velikom Grđevcu sa polja zvanog "Jovinac" nasilno odveli civile Ernesta Nemeta, Šandora Nađa i Ivana Jandrića u zatvor u Gornju Kovačicu, a potom u Zrinsku.

14. listopada 1991.
U Daruvarskim Mlinovima uhićen Josip Kolaček, odveden u zatvor u Đulovcu, gdje je više puta premlaćivan palicom, trožilnim kablovima te zlostavljan na različite druge načine.

16. listopada 1991.
U minobacačkom napadu srpske vojske na Daruvar, Sirač i Šuplju Lipu poginule dvije osobe, a jedanaest ih ranjeno.

17. listopada 1991.
U ranim jutarnjim satima srpski agresor višecijevnim raketnim bacačima nastavio tući naselja u Novoj Gradiški. Počinjena velika materijalna šteta. Zatim nastavio tući topništvom, da bi kao vrhunac agresije djelovali borbeni zrakoplovi neprijateljske JNA.

30. listopada 1991.
Pripadnici srpskih paravojnih snaga, koji su se povlačili s područja Malog Grđevca, u Zrinskoj usmrtili uhićene civile Ivana Jandrića, Ernesta Nemeta i Šandora Nađa.

31. listopada 1991.
U Malom Grđevcu pripadnici srpskih paravojnih snaga upali u obiteljsku kuću civila Ivana Kovača, kojeg su nakon kraćeg ispitivanja i zlostavljanja ubili hicima iz vatrenog oružja, a potom kuću zapalili.

studenoga 1991.
U studenome 1991. godine iz zemunica na Psunju Srbi prebacivali oružje i djelili ga pobunjenim Srbima iz novogradiške i požeške općine. Priprema pobune i organizirani sastanci održavali se u mjestu Crvenom dolu, u kući Čedomira Stankovića.

U Šumetlici, mjestu organizirane pobune s područja Psunja, Vojna policija RH pronašla dvanaest zemunica.

Sredinom studenog 1991. hrvatski branitelji ozbiljno uzvraćaju neprijatelju i postižu značajnije uspjehe na liniji od Psunja na sjeveru do rijeke Save na jugu.

1. studenoga 1991.
Pobunjeni Srbi odveli Stjepana Gelenčira iz Velikog Miletinca i ubili.

2. studenoga 1991.
Zrakoplovni napad JNA na općinu Virovitica.

7. studenoga 1991.
U Bastajskim Brđanima na cesti zaustavljeni Zlatko Rakas i Mirko Mužar. Mužar je udaran kundacima pušaka te ranjen u lijevu nogu ispaljivanjem rafala u njegovom pravcu.

11. studenoga 1991.
Zrakoplov JNA raketirao selo Šuplju Lipu u općini Daruvar. Poginula Štefanija Babojelić. Počinjena materijalna šteta na stambenim objektima.

12. studenoga 1991.
Novi minobacački napad srbovojske na Daruvar: jedna osoba poginula, a osam ranjeno.

Za vrijeme pokopa Štefanije Babojelić ponovljen napad JNA. U tom napadu poginuo Franjo Hegalj, a njegova supruga Cvijeta Hegalj teže ranjena, koja umire 28. lipnja 1992. godine, najvjerojatnije od posljedica zadobivenih povreda pri ovom napadu.

Nakon ovih napada četničke snage i civili iz privremeno okupiranog područja od Virovitice pa do Pakraca prisiljeni napuštati navedene krajeve.

13. studenoga 1991.
U Donjoj Vrijeskoj opkoljena kuća Josipa Prugovečkog, i napadnuta vatrenim oružjem. Tom prilikom ranjen Josip Prugovečki, a Slavko Prugovečki podlijegao ozlijedama nastalim ranjavanjem.

Žestoki topnički napad srpski agresor izveo je na područje Nove Gradiške. U selu Donjoj Vrijesci pobunjeni Srbi na okrutan način u njihovom dvorištu puščanim rafalima izrešetali i ubili jednog civila, a drugoga teško ranili, što se ponovilo i 14. studenoga kada su još jednoga civila teško ranili.

17. studenoga 1991.
U pješačkom napadu četnika na selo Baricu jedna osoba poginula.

19. studenoga 1991.
U Vukovju pobunjeni Srba ispred kućnog praga ustrijelili Miju Novakovića, Ivku Novaković i Šteficu Kopriva.

29. studenoga 1991.
Pobunjeni Srbi i JNA do temelja srušili katoličku crkvu u Lipiku. Župna crkva i kuća do temelja srušene u Ćagliću (Lipik), a poubijani pokopani u blizini župne kuće.

koncem studenoga 1991.
U Koreničanima pobunjeni Srbi ubili civile hrvatske nacionalnosti Milenka i Ivku Fabijanec.

1. prosinca 1991.
Pobunjeni Srbi i JNA iz sveg raspoloživog naoružanja tuku po naseljima Nove Gradiške. Napadnuta i cijela bojišnica, posebno crta prema Novoj Gradiški.

7. prosinca 1991.
Hrvatska vojska protjerala četnike i oslobodila i drugu polovicu Lipika.

8. prosinca 1991.
Pripadnici srpskih paravojnih snaga, zajedno s pripadnicima tzv. "Specijalnog voda", pod izlikom da traže skriveno oružje i radio-stanicu, na Humu izvršili pretragu kuća i drugih objekata. Kako nisu mogli pronaći traženo, oko 12,00 sati izveli pred kuću sve ukućane doma Marijana Đuzela u Humu k.br. 128., prijeteći uporabom oružja i psujući im ustašku i hrvatsku majku. Potom su na jednu stranu odvojili žene, malodobnu djecu i starije osobe, dok su na drugu stranu odvojili Jozu Đuzela i druge muškarce. Jozu Đuzela su pak odvojili posebno na stranu, počeli udarati kundacima pušaka, rukama i nogama po glavi i čitavom tijelu, prijeteći da će ga ubiti i iskasapiti. Marijana Đuzela i žene s djecom utjerali su u kombi i odvezli u Policijsku stanicu u Voćinu, gdje su ih zatvorili u posebnu prostoriju, ispitivali te prijetili da će ih pobiti i zaklati. To je trajalo do večernjih sati a nastavljeno, ponovno, i sutradan.

9. prosinca 1991.
Oslobođeno dvadesetak mjesecima već zarobljenih, od pobunjenih Srba, mještana sela Vukovja, koji su držani kao taoci. Tri civilne osobe nađene mrtve.

10. prosinca 1991.
Grad Daruvar tijekom cijelog dana gađan projektilima iz neprijateljskih minobacača i haubica pri čemu jedna osoba pogiba.

12. prosinca 1991.
Pobunjeni Srbi u Miokovičevu usmrtili Jakova i Anđu Bijelić, Jagu Prša, Alfreda i Anu Salutner, te Jelku Asak i Nikolu Bosanca.

13. prosinca 1991.
U gradu Daruvaru u vodovodnim cijevima, nakon 53 dana, ponovno potekla voda.

U Voćinu četnici masakrirali 39 Hrvata, opljačkali i uništili hrvatske kuće i do temelja raznijeli voćinsku crkvu (još za Malu Gospu vojno zapovjedništvo SAO Krajine Zapadne Slavonije izdalo je Proglas kojim je upozoravlo katolike Hrvate da ne smiju slaviti Gospu. "Što nije srpsko, ne smije se slaviti", pisalo je na kraju Proglasa).

14. prosinca 1991.
U vremenskom razdoblju od siječnja pa zaključno s prosincem 1991. godine pobunjeni Srbi u suradnji s tzv. JNA su na području Podravske Slatine i Voćina, te u selima na sjevernim obroncima Papuka, posebno selima Pušini, Kraskoviću, Slatinskom Drenovcu, Čuričićima, Gornjim Meljanima, Sekulincima, Dobrićima, Kometniku, Macutama, Bokanima, Ćeralijama, Lisičinama i Humu:

a) osnovali oružanu postrojbu XII. Slavonsku udarnu brigadu sa svim jedinicama, posebnim i pratećim službama koje čine jednu samostalnu brigadu u ratnim uvjetima

b) ustrojili i koncipirali radi teritorijalne obrane u ratnim uvjetima sa svim pozadinskim službama uključujući tu službe opskrbe i medicinsku službu

c) prema popisima Teritorijalne obrane Podravske Slatine i lokalnih ogranaka SDS-a, a u okviru ranije sačinjenog plana i rasporeda, izvršili na navedenom teritoriju mobilizaciju i novačenje za rad i druge službe sposobnih pojedinaca srpske pripadnosti, te vršili njihovu obuku

d) vršili dopremu ratne opreme, teškog i lakog naoružanja iz vojarni u Našicama i Podravskoj Slatini i drugim okolnim selima.

U vremenskom razdoblju od početka kolovoza do konca prosinca 1991. godine pobunjeni Srbi su u brdskim predjelima sjevernog Papuka, na širem području oko Podravske Slatine, preuzeli naoružanje koje je dopremljeno iz vojarne u Našicama i Podravskoj Slatini, da bi zatim izvršili oružane napade na policijske postaje na navedenom području, razoružali legalne policijske snage, uveli svoju vlast, a zatim onemogućavali rad predstavnika zakonitih organa vlasti Republike Hrvatske, stražarili na postavljenim barikadama i pucali iz vatrenog oružja i oruđa na pripadnike Hrvatske vojske i policije, onemogućavajući njihov dolazak na ovo područje i uspostavu narušenog javnog reda i mira. Zbog svega navedenoga izazvan je sukob uslijed čega je došlo do pogibije velikog broja pripadnika Hvatske vojske i policije, civila, zatim velikog razaranja i oštećenja stambenih, kulturnih i privrednih objekata. Samo kao primjer: u vremenskom razdoblju od 5. do 15. prosinca 1991. god. u selima Voćinu i Humu pripadnici tzv. XII. Slavonske udarne brigade i srbo-četničkih postrojbi prilikom povlačenja iz navedenih sela ubile su 43 civila i uništile kompletnu infrastrukturu, društvene, privredne i stambene objekte u selima Voćinu i Humu.

 

14./15. prosinca 1991.
U noći između 14. i 15. prosinca 1991. Hrvatska vojska ušla u Voćin.

15. prosinca 1991.
Prilikom povlačenja iz višemjesečnih jakih uporišta Koreničana i Đulovca (ondašnje Miokovićevo) pred Hrvatskom vojskom, četnici ubili i svirepo izmasakrirali jedanaest civila. Crkvu su potpuno uništili.

Nikola Dragušin zapovjedio Mirku Đuriću i Željku Sokoloviću da u Pakracu u Ul. Franje Drobnija usmrte sve preostale građane hrvatske nacionalnosti, što imenovani i učine. Uporabom automatskog oružja i ručnih bombi usmrćuju Antu Vilidžića, Vladimira Zvonarića, Anu Zvonarić i Ivana Latinskog, a teške tjelesne ozlijede nanose Marini Zvonarić i Mariji Viladžić.

16. prosinca 1991.
Pripadnici JNA i pobunjenih Srba vrši topničke i minobacačke napade na Sirač, na koji je palo preko 100 projektila. Jedna osoba poginula.

19. prosinca 1991.
Hrvatska vojska ušla u Mašićku Šagovinu i razbila to četničko uporište.

20. prosinca 1991.
Kombinirani pješački i topnički napad, podržavan napadima zrakoplovstva JNA, po Siraču, Badljevini i Daruvaru. Pogibaju dva civila.

22. -27. prosinca 1991.
Stalni napadi JNA na Novsku.

28. prosinca 1991.
Srpski napadači za poraz na bojnom polju osvećuju se gađajući civilne objekte: ubili četiri civila (trojicu u Novoj Gradiški, a jednog u Cerniku); pet civila teže ranjeno.

29. prosinca 1991.
Hrvatska vojska oslobodila selo Brusnik

30. prosinca 1991.
Postrojbe novogradiške brigade Hrvatske vojske potisnule četnike iz Širinaca.

U 9,30 sati artiljerijski napad na Cernik i okolicu. U tom napadu ranjen župnik fra Vjenceslav Janjić.

1. sječnja 1992.
Borbeno djelovanje zrakoplova JNA na uže središte Daruvara: šest ljudi ranjeno, počinjena velika razaranja.

3. siječnja 1992.
Ponovno velika razaranja prilikom napada zrakoplova JNA na Daruvar.

21. ožujka 1992.-13. travnja 1992.
Napadi dalekometnog topništva srpske vojske na Sirač, Doljane, Daruvar, pri čemu 13. travnja 1992. jedna osoba u Siraču pogiba.

28. ožujka 1992.
Dragoljub Grđan ušao u kuću u kojoj su se nalazili Ivan Jurić i Stjepan Pejić. Ušavši u prostoriju, otvorio je rafalnu vatru. Ranjeni Ivan Jurić se pokušao izvući, ali ga je Grđan spazio i otvorio vatru u njegovom pravcu i teško ga ranio. Unatoč pravodobne liječničke intervencije, Jurić je umro.

23. travnja 1992.
Na prvoj crti bojišta u Starom Grabovcu, filijali župe Novska, posredstvom hrvatskog Crvenog križa općine Novska i Crvenog križa iz Okučana, obavljena je primopredaja sedamnaestero mještana iz Borovca, te članova obitelji Pavličević, Ivaštinović, Grgić, te Galetić iz Okučana, koji su bili u zatočeništvu od kolovoza 1991. godine. Prema svjedočenju zatočenih, kapelica sv. Martina u Borovcu (filijala župe Gornji Rajić) je srušena, župna crkva sv. Tome u Rajiću uništena, kapelica sv. Roka u Jazavici (župa Gornji Rajić) bagerima je sravnjena sa zemljom, kapelica Svih svetih u Voćarici (župa Gornji Rajić), također je srušena. Sva su raspela uz cestu, dugu desetak kilometara, porazbijana.

15. srpnja 1992.
Postrojbe UNPROFOR-a preuzele odgovornost na "Sektoru Zapad".

18. srpnja 1992.
U selu Baricama pripadnici srpskih paravojnih snaga pucali rafalno iz automatskog oružja na dvije civilne osobe hrvatske nacionalnosti, kojom prilikom su civili zadobili teške prostrijelne rane od kojih je nastupila smrt.

17. veljače 1993.
Oko 16,45 sati u Školskoj ulici u Pakracu pripadnici srpskih paravojnih snaga iz zasjede ubili dva civila hrvatske nacionalnosti.

4. svibnja 1993.
Na privremeno okupiranom području općine Pakrac, u blizni crte vojnog razgraničenja u Psunjskoj ulici, uhićen civil hrvatske nacionalnosti, zatočen u podrumu nedovršene zgrade u šumi Čukur, a potom, istoga dana, bez ikakvog opravdanog razloga usmrćen većim brojem metaka ispaljenim iz automatske puške.

6. listopada 1993.
Diverzantski vod paravojnih postrojbi tzv. RSK, minirao cjevovod Drenov Bok - Jamarica i tako izazvao veliku materijalnu štetu i prekid vode za ININA postrojenja u Lipovljanima.

11. svibnja 1994.
U Batinskoj Rijeci, kod Daruvara, od strane srpskih naoružanih terorista ubijeno pet hrvatskih civila.

9. kolovoza 1994.
Željko Milanković, Veljko Budić, Milan Pavić i Milan Sudar, pripadnici diverzantsko-izviđačkog voda okupacijske tzv. Vojske SAO Krajine, a prema zapovijedi zapovijednika Jure Šajatovića, krenuli su sa grupom diverzanata iz privremeno okupiranih Gavrinaca u pravcu ceste Pakrac - Požega i u Ulici I. Gundulića uz cestu postavili zasjedu. Kada je iz pravca Pakraca naišao osobni automobil marke VW, u kojem su se nalazili Vjenceslav Štrbac i Dario Družinec, otvorili su vatru iz automatskog naoružanja i s više hitaca pogodili Vjekoslava Štrbca, koji je od zadobivenih rana umro.

12. rujna 1994.
Skupina zastupnika predvođena Dragom Krpinom predložila isključivanje Sektora Zapad iz UNPA jer je to područje u trenutku dolaska UNPROFOR-a bilo pod nadzorom Republike Hrvatske.

1. svibnja 1995.
Za vrijeme ograničene akcije redarstvenih snaga RH i HV, poznate pod imenom "Bljesak", pripadnici paravojnih formacija ispalili dvije granate ( "zolje" ) po civilnim ciljevima u Pakracu.

Mirko Bosanac, zapovijednik 1. bataljuna 51. brigade tzv. Vojske SAO Krajine koji je bio razmješten od Pakračkih vinograda do brda Čukura, nedaleko Pakraca, zapovjedio je minobacački napad na Pakrac. Pri tom napadu teže je ozlijeđen Zdravko Jukić, a lakše Zdravko Janković, počinjena je velika materijalna šteta na zgradi Općinskog suda, stanu u Ul. Andrije Hebranga, vlasništvo LJ. Janković, kući u Ul. I. G. Kovačića, vlasništvo R. Friša, kući u Prekopakri, vlasništvo Z. Jukića.

Uvod | Ratni zločini u Hrvatskoj | Ratni zločini u Bosni i Hercegovini | Linkovi