Ratni zlocini u Hrvatskoj

RATNI ZLOČINI SRPSKIH VOJNIH I PARAVOJNIH POSTROJBI U
LICI I SJEVERNOJ DALMACIJI 1991. - 1995.

 

Navigacija

KRONOLOGIJA DOMOVINSKOG RATA U LICI I SJEVERNOJ DALMACIJI

27. lipnja 1990.
Skupština općine Knin donijela Odluku o formiranju Zajednice općina Sjeverne Dalmacije i Like.

3. srpnja 1990.
Djelatnici MUP-a Knin ne žele nositi umjesto petokrake hrvatski grb, pa šalju prosvjedno pismo hrvatskom i jugoslavenskom MUP-u.

25. srpnja 1990.
U Srbu održan skup na kojem Srbi donijeli Deklaraciju o suverenosti i autonomiji srpskog naroda.

17. kolovoza 1990.
Naoružani stanovnici srpske narodnosti zaprečavaju ceste u mjestima sjeverne Dalmacije i Like, počinje tzv. balvanska revolucija. Predsjednik Skupštine općine Knin Milan Babić proglašava ratno stanje.

19. kolovoza 1990.
Pobunjeni Srbi organiziraju referendum za proglašanje srpske autonomije u Hvatskoj koji traje do 2. rujna 1990.

30. rujna 1990.
Srpsko nacionalno vijeće proglašava srpsku autonomiju

3. listopada 1990.
Pobunjeni Srbi zatvaraju sve ceste prema Kninu i prekidaju željeznički promet.

21. prosinca 1990.
Tzv. Srpsko nacionalno vijeće i Predsjedništvo Zajednice općina sjeverne Dalmacije i Like proglašava Srpsku autonomnu oblast Krajinu.

26. prosinca 1990.
Statut SAO Krajine usvojile su Općine Knin, Gračac, Obrovac, Donji Lapac, Benkovac, Titova Korenica i Vojnić.

4. siječnja 1991.
Izvršno vijeće SAO Krajine formira Sekretarijat unutrašnjih poslova Krajine, a za tajnika imenuje Milana Martića.

5. siječnja 1991.
Tzv. SUP Krajine obavijestio MUP Republike Hrvatske da su policijske postrojbe Knina, Obrovca, Benkovca, Gračaca, Donjeg Lapca, Titove Korenice, Dvora na Uni, Gline, Kostajnice i Vojnića ušle u sastav tzv. SUP-a Krajine.

6. siječnja 1991.
Naoružani pripadnici SDS-a iz Titove Korenice upali u Spomen dom VI. ličke divizije "Nikola Tesla" u Plitvicama i oteli trofejno oružje iz Muzeja.

7. siječnja 1991.
Na cesti Lički Osik - Titova Korenica radnika "Industrogradnje" teško ranila straža sa zapreka koju su postavili pobunjeni Srbi.

9. siječnja 1991.
Predsjedništvo SFRJ izdalo Naredbu o rasformiranju svih nelegalnih oružanih snaga i o vraćanju oružja ilegalno unijetog u zemlju, najbližim ustanovama ili jedinicama JNA u roku 10 dana.

Naoružani srpski civili iz T. Korenice natjerali Nikolu Lapova, direktora Nacionalnog parka "Plitvička jezera", da podnese ostavku.

Na sastanak u Sabor Republike Hrvatske pozvani predstavnici općina (s većinskim srpskim stanovništvom) Vojnića, Vrginmosta, Gline, Kostajnice i Dvora na Uni. Došli samo predstavnici Kostajnice i Gline.

10. siječnja 1991.
Na poziv hrvatskog vrhovništva da dođu na razgovor u Zagreb nisu se odzvali predstavnici iz općine Knina, Benkovca, Obrovca, Donjeg Lapca, Gračaca i Titove Korenice.

Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo sve Odluke općina koje su pristupile tzv. SAO Krajini.

12. siječnja 1991.
U Novom Sadu osnovao Udruženje Srba iz Hrvatske.

28. siječnja 1991.
Tzv. Srpsko nacionalno vijeće i Izvršno vijeće SAO Krajine donijeli Odluku da se SAO Krajina razdružuje od Republike Hrvatske i ostaje u Jugoslaviji.

15. veljače 1991
MUP Hrvatske stacionirao dio svojih jedinica na Plitvicama.

16. veljače 1991.
U Donjem Lapcu usvojena "Deklaracija o položaju i pravima srpskog naroda u Hrvatskoj".

U Karlovcu zabranjen miting SDS-a.

18. veljače 1991.
Glavni odbor SDS-a prihvatio "Deklaraciju o položaju Srba u Hrvatskoj".

28. ožujka 1991.
Izvršno vijeće SO Titova Korenica "raspustilo" Upravu nacionalnog parka "Plitvice".

Na Plitvice stigla skupina policajaca MUP-a Hrvatske da spriječe najavljeni prosvjed radnika "Plitvica".

31. ožujka 1991.
Pripadnici milicije SAO Krajine napali hrvatske policajce na Plitvicama. Poginuo policajac Josip Jović.

Na izvanrednoj sjednici Predsjedništva SFRJ izdata Naredba, da jedinice JNA osiguraju poštivanje prekida vatre.

1. travnja 1991.
Tzv. Izvršni savjet Nacionalnog vijeća SAO Krajine donio Odluku o pripojenju Krajine Republici Srbiji, te da na njenom teritoriju važe zakoni Republike Srbije i Ustav SFRJ.

Pobunjeni Srbi uz blagoslov JNA provode genocid nad Hrvatima u plitvičkim selima Poljanku, Donjoj i Gornjoj Korani, Rastovači i Vagancu. Hrvati odlaze u zbjegove, oni koji ostaju bivaju ubijeni, a kuće im sravnjuju sa zemljom.

2. travnja 1991.
Vijeće za narodnu obranu Republike Hrvatske odbacilo Zaključke Predsjedništva SFRJ i kvalifikaciju da se na Plitvicama radilo o oružanom sukobu.

Izvršno Vijeće SAO Krajine donijelo Odluku o pripojenju SAO Krajine s Republikom Srbijom i raspisivanje referenduma.

4. travnja1991.
Pripadnici pobunjenih Srba u sprezi sa JNA tromblonima napadaju Policijsku postaju u Lovincu. Postaja nije pala.

5. travnja 1991.
"Srpski nacionalni front" u Beogradu, sastavljen od 11 nacionalnih stranaka i izvanparlamentarne srpske oporbe, odlučio formirati Srpsku nacionalnu gardu radi obrane "zapadne granice Srbije".

6. travnja 1991.
Osnovana Srpska narodna stranka u Zagrebu.

9. travnja 1991.
JNA spriječila održavanje zbora za mir zaposlenih u "Plitvicama".

12. travnja 1991.
Izvršno vijeće SAO Krajine raspisalo referendum da se Srbi 12. svibnja 1991. odluče o pripojenju Srbiji.

21. travnja 1991.
U samačkom hotelu u Gospiću policija pronašla veće količine oružja.

24. travnja 1991.
Na željezničkoj pruzi Gračac - Gospić obustavljen promet zbog prijetnji Srba da će uništiti prugu.

30. travnja 1991.
Na Konstituirajućoj sjednici Skupštine SAO Krajine za predsjednika izabran Velibor Matijašević iz Gline.

1. svibnja 1991.
Vrhovno državno vijeće ocijenilo da su dijelovi JNA stali na stranu odmetnika. Na Konstituirajućoj sjednici "Skupštine SAO Krajine" najavljen referendum o pripajanju Srbiji.

2. svibnja 1991.
Pobunjeni Srbi ubili zapovjednika Policijske postaje u Polači kod Benkovca Franka Lisicu, rodom iz Bibinja, što revoltira mještane Bibinja koji pale više kuća i lokala u kojima su živjeli Srbi.

11. svibnja 1991.
Ustavni Sud Hrvatske proglasio referendum "SAO Krajine" o pripojenju Srbiji neustavnim.

12. svibnja 1991.
Na području SAO Krajine provodi se referendum o pripajanju Republici Srbiji.

16. svibnja 1991.
Tzv. Skupština SAO Krajine donijela jednoglasno Odluku o pripojenju Srbiji.

29. svibnja 1991.
Tzv. Skupština SAO Krajine donijela Odluku o proglašenju Statuta Krajine Ustavnim zakonom SAO Krajine. Predsjednik tzv. Vlade je Milan Babić, a "ministar obrane" Mile Martić.

Skupština Srbije u Beogradu odbila prijedlog da se "SAO Krajina" proglasi teritorijem Republike Srbije.

3. lipnja 1991.
U Zagrebu, u Vojnom sudu počelo suđenje Ivanu Medvedoviću, časniku JNA, koji se protivio da JNA uhićuje hrvatske policajce.

5. lipnja 1991.
Građani Splita demonstriraju protiv JNA. U demonstracijama ubijen vojnik JNA Saša Gešovski.

Pripadnici Jugoslavenske državne sigurnosti u Splitu uhićuju demonstrante protiv JNA.

8. lipnja 1991.
U Titovom Drvaru pripadnici specijalnih jedinica SAO Krajine, tzv. martićevci izvodili vježbu na gradskom nogometnom stadionu.

24. lipnja 1991.
Predstavnici tzv. SAO Krajine i Zajednice općina Bosanske krajine potpisuju u Banjoj Luci Dogovor o privrednoj, političkoj i kulturnoj suradnji.

27. lipnja 1991.
U Bosanskom Grahovu proglašeno ujedinjenje Bosanske krajine i SAO Krajine i o tome donesena Deklaracija.

1. srpnja 1991.
Jedinice JNA blokirale prilaze policijskoj postaji na Plitvicama.

4. srpnja 1991.
Sukob policije MUP-a Hrvatske i "kninđa", policajaca takozvanog Kapetana Dragana, kod sela Ljubova.

11. srpnja 1991.
Pobunjeni Srbi miniraju željezničku prugu između Benkovca i Škabrnje

12. srpnja 1991.
Pripadnici policije SAO Krajine, tzv. martićevci u mjestu Medaku (na pruzi Zagreb - Lovinac) zarobili 15 putnika.

24. srpnja 1991.
Pripadnici pobunjenih Srba na području općine Otočca iz zasjede ubili četvericu hrvatskih policajaca, a jednog teže ranili (svi iz Brinja). To se dogodilo na križanju ceste u Žutoj Lokvi, prema Senju. Istodobno su pobunjenici otvorili minobacački napad na Otočac i zauzeli sela Kraj, Škare, Podum i Glavice. Napadi se ponavljaju iz dana u dan, a jedan od žešćih napada bio je 26. kolovoza, kojom prilikom su porušeni mnogi objekti. Stradalo je civilno pučanstvo, ranjeno je osam civila, a trudnica Marija Banić je poginula. Zatim su napali i spalili selo Ćorci, u kojem su zapalili jednu staricu i više civila ubili. U selu Babića Mostu pobunjeni Srbi zaklali su trojicu Hrvata: Božu Babića i njegova sina, te Ružu Jurković.

4. srpnja 1991.
U selu Budačkoj Rijeci kod Plitvica pobunjeni Srbi ubili tri policajca MUP-a Hrvatske.

5. kolovoza 1991.
Pripadnici pobunjenih Srba izveli kombinirani minobacačko-pješački napad na Lovinac. U tom napadu ubili su Milana Sekulića, pripadnika pričuvnog sastava MUP-a, više mještana Hrvata su odveli, a veći broj hrvatskih obiteljskih kuća zapalili. Nakon deset dana, tražeći izgubljenu stoku Mićo Račić je pronašao u žbunju pokraj ceste, dva kilometra od njihovih kuća, mučene i izmasakrirane odvedene Hrvate: Martina Šarića, Ivana Ivezića, Juru Sekulića, Stipu Katalinića i Marka Pavičića.

21. kolovoza 1991.
Pripadnici Kninskog korpusa JNA stižu u blizinu Zadra.

23. kolovoza 1991.
Skupina srpskih zločinaca u Maovicama, selu kod Vrlike, maltretirala i zlostavljala Maru Badurinu, ženu Stipinu. Pridošli četnici iz Bosne i Like zahtijevali su od nje sve što je imala u kući. Sve su joj uzeli, a kad su joj htijeli uzeti i jedno malo tele, ona se usprotivila, nakon čega su je objesili u njezinoj vlastitoj kući.

29. kolovoza 1991.
Četnici zahtijevaju predaju policajaca MUP-a Hrvatske na Plitvicama, prijeteći da će policijsku postaju sravniti sa zemljom.

29. kolovoza 1991.
Pripadnici pobunjenih Srba i tzv. JNA izvode topnički napad na grad Gospić i čine veliku materijalnu štetu.

1. rujna 1991.
Pripadnici JNA i pobunjeni Srbi napali selo Satrić u općini Sinj. Pošto su selo okupirali i opljačkali su, zapalili su skoro sve kuće; ostavili su samo dvije u kojima su boravili.

3. rujna 1991.
Žestoka borba sa četnicima i JNA oko Masleničkog mosta.

9. rujna 1991.
U Bosanskoj Otoci mještani uhićuju Milana Martića, ali ga JNA oslobađa i prebacuje u Knin.

13. rujna 1991.
Hrvatski vojnici zarobili kod Karlovca generala JNA Milana Aksentijevića i skupinu časnika JNA.

18. studenoga 1991.
U ponedjeljak, 18. studenoga 1991. oko 7,30 sati počeo kombinirani napad pripadnika JNA, srpskih paravojnih jedinica (četnika) i lokalnih Srba na selo Škabrnju. Artiljerijska vatra iz minobacača, VBR-ova, topova i pješadijskog naoružanja tukla je po selu i položajima branitelja. Žestinu napada agresor je upotpunio tenkovima i oklopnim transporterima.

Posljedice napada su zastrašujuće. Po ulasku u sela, pripadnici JNA i srpska paravojska (četnici) zvjerski su izmasakrirali trideset i osam civila u Škabrnji i sedam civila u Nadinu, sela su potpuno razorili i spalili, preživjele mještane protjerali. Razorili su do temelja i mjesnu katoličku crkvu sv. Marije u Škabrnji, opustošili groblje...

Vlada tzv. SAO Krajine donosi Odluku da se međunarodne snage mogu razmjestiti samo na crtama razgraničenja.

19. studenoga 1991.
Pripadnici JNA i četnici preživjele Hrvate iz okupiranog sela Škabrnje vojnim vozilima odvezli u vojarnu u Benkovcu. Nakon prespavane noći, sve su zatočene civile odvezli do sela Pristega i protjerali.

21. studenoga 1991.
Skupština tzv. SAO Krajine smijenila predsjednika Velibora Matijaševića, a za predsjednika izabrala Milu Paspalja.

19. prosinca 1991.
Pounjeni Srbi u Kninu proglasili Knin glavnim gradom tzv. Republike srpske Krajine u sastav koje "ulazi" i Slavonija, Baranja i zapadni Srijem. Zatražili da Srbija i UN priznaju "RSK".

19. prosinca 1991.
Ustavotvorna skupština tzv. SAO Krajine usvojila Ustav i proglasila Republiku Srpsku Krajinu, a za predsjednika izabrala Milana Babića.

9. veljače 1992.
Na zasjedanju tzv. Skupštine Republike Srpske Krajine u Glini većinom glasova prihvaćen Vanceov mirovni plan.

16. veljače 1992.
Skupština Republike Srpske Krajine u Glini razriješile Milana Babića s dužnosti predsjednika Republike i zatražila da Vlada RSK podnese ostavku.

18. veljače 1992.
Nepotpuna Skupština RSK u Kninu jednoglasno se izjasnila protiv Odluke Skupštine RSK u Glini.

26. veljače 1992.
Skupština Republike Srpske Krajine u Borovu Selu smijenila predsjednika RSK Milana Babića i Vladu RSK na čelu s Ristom Matkovićem, te izabrala za predsjednika Gorana Hadžića, a za sastavljača nove vlade Zdravka Zečevića.

8. svibnja 1992.
Hrvatski sabor usvojio Prijedlog za donošenje ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica i manjina u Republici Hrvatskoj. Predviđa se formiranje dva srpska autonomna kotara, Knin i Glina sa 11 općina u kojima Srbi čine natpolovičnu većinu.

24. svibnja 1992.
Vojno tužiteljstvo Hrvatske vojske, Operativne zone Split, podiglo optužnicu protiv 23 osobe na čelu s Milanom Babićem zbog krivičnog djela ugrožavanje teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.

21. lipnja 1992.
Hrvatska vojska oslobodila Miljevački plato, područje između rijeka Krke i Čikole.

2. srpnja 1992.
Mirovne snage UN preuzele odgovornost u "ružičastim zonama".

Zapovjedništvo snaga UNPROFOR-a preuzelo odgovornost u Sektoru Jug.

28. rujna 1992.
Hrvatski sabor donio Zakon o aboliciji pobunjenih Srba.

16. listopada 1992.
Vlasti RSK formiraju Vojsku Republike Srpske Krajine.

30. listopada 1992.
Skupština tzv. Republike Srpske i Skupština tzv. Republike Srpske Krajine na zajedničkom zasjedanju u Prijedoru usvojile Deklaraciju o ujedinjenju.

siječnja 1993.
Počela operacija "Maslenica".

27. siječnja 1993.
Završila operacija "Maslenica" u kojoj je Hrvatska vojska oslobodila područje Maslenice i zadarskog zaleđa sa zračnom lukom Donji Zemunik

26. siječnja 1993.
Savjet Sigurnosti Rezolucijom 802 zatražio povlačenje Hrvatske vojske iz Ravnih kotara.

28. ožujka 1993.
Skupština RSK prihvatila Odluku Predsjednika Republike Gorana Hadžića o uskraćivanju mandata Zdravku Zečeviću, a povjerenje za sastav nove Vlade daje Đorđu Bjegoviću.

18. svibnja 1993.
Delegacije Hrvatske i tzv. Republike Srpske Krajine na sastanku u Topuskom postigle sporazum o obustavi neprijateljstava koji je trebao stupiti na snagu 20. svibnja 1993. u 12,00 sati.

5. lipnja 1993.
Skupština tzv. Republike Srpske Krajine donijela Odluku na zasjedanju u Petrinji da se 19. i 20. lipnja 1993. provede referendum o ujedinjenju Republike Srpske i Republike Srpske Krajine.

20. lipnja 1993.
Na području RSK proveden referendum o ujedinjenju sa Republikom Srpskom.

6. rujna 1993.
Vrativši se s rada u polju, 24-godišnji Nikola Petranović, sin pokojnog Jose, ušao u kuću da se opere i odmori. Iz mraka ga je netko pozvao da iziđe na dvorište. Nije ni prešao prag, a netko iz mraka je u njega sasuo cijeli rafal. Napadači su nestali. Prestravljene majka Luja i baka Kata su izišle van i ugledale mrtvo Nikolino tijelo. Predstavnici UNPROFOR-a su došli, odvezli tijelo na obdukciju i utvrdili da je mladić pogođen s trideset metaka. Smrt unuka baka nije preživjela, umrla je drugi dan.

8. rujna 1993.
Hrvatske snage oslobodile područje Medačkog džepa kod Gospića.

12. prosinca 1993.
Višestranački izbori u RSK na kojima je najviše glasova dobila stranka SDS Krajine.

4. kolovoza 1995.
Počela vojnoredarstvena akcija "Oluja" kojom je oslobođeno područje Banovine i prestao postojati UNPA sektor Sjever.

8. kolovoza 1995.
Hrvatska vojska stala na granicu Hrvatske i BiH.

Uvod | Ratni zločini u Hrvatskoj | Ratni zločini u Bosni i Hercegovini | Linkovi